Prvo čitanje: Iz 52, 7-10
Drugo čitanje: Heb 1, 1-6
Evanđelje: Iv 1, 1-5.9-14
Zborna molitva
Bože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo,
a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo
u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav.
Koji s tobom.
Darovna molitva
Nek ti, Gospodine, ugodi spomen žrtva današnje svetkovine:
ti nam u njoj daješ potpuno oproštenje,
a mi tebi iskazujemo savršeno bogoslužje. Po Kristu.
Popričesna molitva
Dobri Bože, Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja.
Molimo da nas privede i vječnom životu u nebu. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
NEOČEKIVANO DRUGAČIJI
Ono što je zanimljivo za Boga Isusa Krista, a o čemu nam na poseban način svjedoči božićni ciklus liturgijske godine, je činjenica neočekivane različitosti. Bog ne prihvaća kalupe koje mu ljudi postavljaju.
Obećanoga Mesiju je Izabrani narod Staroga Saveza čekao s vjerom i nadom. No, s vremenom je slika o Obećanome poprimila drugačiji oblik. Ljudi su prestali slušati Boga i počeli su pretpostavljati da će Bog poslušati njih. Da će im dati ono što oni smatraju da je ispravno.
Zato su, bez previše dvoumljenja, odbacili i smaknuli onoga koji se nije uklapao u njihova očekivanja. Zanimljivo je da je Isus i rođen i ubijen izvan zidina grada. Izvan prostora koji su ljudi ogradili. U kojemu su ljudi odredili načela ponašanja.
Bog postavlja drugačije kriterije. Bogu su jednako važni i pastiri i kraljevi. Bogu su jednako važni ljudi i s ove i s one strane Jordana. Bog jednako prihvaća poniženje i od sunarodnjaka i od Rimljana. Bog ne prihvaća ljudske podjele.
Čudesnim načinom na koji je utjelovljen u Nazaretu, a još više neočekivanim načinom na koji je rođen u Betlehemu, Bog zauvijek odbacuje starosavezni mentalitet i sve čini novo i drugačije. Isus odbacuje mentalitet sigurne kolotečine i poziva nas na molitvenu budnost i otvorenost Duhu Svetome. I nebitno je hoće li nas Duh pozvati preko anđela, u snu ili po zvijezdi, uvijek traži od nas da prihvatimo novost Evanđelja i da krenemo na put.
Bog odbacuje mentalitet u kojemu postoje naši i vaši. U istoj štali se pred Novorođenim klanjaju i domaći pastiri i došljaci s Istoka. I oni koji nemaju ništa i oni koji donose obilate darove.
Bog odbacuje mentalitet po kojemu je bolje da propadne selo nego običaji. Bog nas uči da nisu važni ni običaji ni selo, nego svaki pojedini čovjek koji u njemu živi. Bitno je nutarnje opredjeljenje za Boga, a ne vanjština.
Upravo te tri bitne stvari nas Božić iz godine u godinu želi naučiti. Za takav život nas želi odgajati. Ponajprije nas odgaja za otvorenost Božjem vodstvu. Uči nas da se naviknemo osluškivati Božju riječ i živimo u skladu s milosnim poticajima duha, a ne prema našim pretpostavkama ili unaprijed donesenim prosudbama.
Božić nas odgaja za prihvaćanje svakog čovjeka bez obzira na sve sporedne razlike koje među ljudima postoje. Kršćanstvo je lijepo jer u Crkvi nema stranaca. Nema onih koji se ne bi mogli osjećati kao doma, u kući Očevoj.
Božić nas odgaja za opredijeljeno promišljanje i razlučivanje bitnoga od nebitnoga, onoga što smo dužni učiniti i onoga što je dobro ne propustiti. Bog nas uči da se ne opterećujemo toliko vanjštinom, nego da se u dubini svoga bića obratimo Bogu.
Božić nas, koristeći sliku iz pjesme, odgaja za to da ne dangubimo previše glancajući svoje cipele, nego da radije promislimo kamo nas te cipele odvode, kome i iz kojih razloga. Suvišno je kititi svoje stanove, naše izloge, trgove i ulice, ako nam je srce daleko od Boga i čovjeka koji je u potrebi. Uzalud nam je obilno se gostiti, zanemarujući pritom gladnog brata i sestru bilo u vlastitom susjedstvu, negdje po otoku, u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu. Bit će potraćen još jedan Božić ako ne odbacimo svoje pretpostavke i otvorimo se Bogu, dopuštajući mu da nam on progovori. A Bog progovara u tišini iskrenoga srca a ne u buci i kiču.
Da bismo mogli puna srca i sada i u vječnosti pjevati slavu Bogu na visini, potrebno je najprije odgovoriti Bogu na njegov poziv svojim: "Neka mi bude po tvojoj riječi."
N. K.