Prvo čitanje: Iz 8, 23b–9,3
Drugo čitanje: 1Kor 1, 10-13.17
Evanđelje: Mt 4, 12-23
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju:
da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove:
posveti ih snagom svoga Duha, da nam budu na spasenje.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Svemogući Bože,
ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu:
daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
ZAR JE KRIST RAZDIJELJEN
Nažalost, kod nas još uvijek prevladava krivo mišljenje da je vjerska pripadnost posljedica genetike ili tradicije, a ne osobnoga opredjeljenja. No, istina je da netko postaje kršćanin ne zato jer su mu preci bili kršćani, nego zato jer je u svom srcu čuo Božji poziv i na njega odgovorio cijelim bićem. Dakako da nam kršćansko ozračje može pomoći da lakše razbistrimo stavove i odlučnije prihvatimo Krista, ali vjera bi uvijek trebala biti osobno opredjeljenje.
Razdor
Polazeći od osobnog prihvaćanja Krista dolazimo do prihvaćanja onih koji su Kristovi. Ne zato jer su dio neke organizacije ili zato jer je tako određeno, nego prihvaćam ostale kršćane zato jer smo istomišljenici. Prepoznajemo se po prihvaćanju Krista i njegova Evanđelja.
A među istomišljenicima nema razdora. Postoji samo djelatna ljubav.
Jedinstvo koje se spominje u današnjem drugom čitanju i isto mišljenje nije nešto što je izvana nametnuto, nego je realnost koja nas drži na okupu.
Zato je zadatak ovoga prostora i vremena da napokon vjeru koja se smatra dijelom folklora pretvorimo u životnu činjenicu. Koja će onda biti učinkovita i obnavljajuća.
Obratite se
Kršćanstvo će biti djelotvorno ako se za njega ne regrutiramo masovnim obavljanjem sakramenata, nego opredjeljujemo osobnom vjerom. Jer ćemo onda vjerom čuti riječi koje je Isus izrekao na početku javnoga djelovanja. I prionut ćemo obraćanju. Sebe ćemo obratiti.
Nećemo dangubiti govoreći kako je potrebno popravljati svijet, nego ćemo u njega unositi svojim životom dobro, ljubav i nadu.
Kršćanstvo je novo i svježe. I premda je skoro dva milenija prisutno u svijetu, još uvijek kao da nismo čuli neke istine. Na primjer istinu o tome da ne treba ljude i krajeve karakterizirati i određivati u ovu ili u onu skupinu, nego da svakom čovjeku valja pristupiti otvorena srca. Jer iz područja koje se smatra mračnim i mrtvim dolazi svjetlost i život.
Hajdete za mnom
Utješno je da nas Bog želi za svoje suradnike. Da ne želi Evanđelje naviještati bez nas niti krstiti bez nas. Veliko je to povjerenje koje nam je Bog iskazao i koje nam svakodnevno iskazuje premda se prečesto pokazujemo kao nedosljedni i bezvrijedni.
Ali upravo je čudo kršćanstva kako križ Kristov obeskrepljuje umišljenu ljudsku mudrost i ustaljen stil razmišljanja.
N. K.