Prvo čitanje: Dn 7, 9-10.13-14
Drugo čitanje: 2Pt 1, 16-19
Evanđelje: Mt 17,1-9
Zborna molitva
Bože, ti si u Kristovu preobraženju potvrdio
otajstva naše vjere svjedočanstvom Zakona i proroka
i unaprijed pokazao naše božansko posinjenje.
Daj da slušamo glas tvoga ljubljenoga Sina
te zavrijedimo biti njegovi subaštinici. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Posveti, Gospodine, molimo,
ove darove Preobraženjem svoga Sina.
Obasjaj nas njegovim svjetlom,
i očisti od grijeha. Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, daj da nas ova pričest promijeni
na sliku Isusa Krista, čiju si slavu očitovao
čudesnim preobraženjem. Koji živi.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
SLUŠAJTE GA!
Milina koju su izabrani učenici osjetili u događaju preobraženja potakla je Petra da izjavi kako im je dobro na tom mjestu i kako bi željeli zauvijek ostati. Naši zajednički susreti, poglavito u Euharistiji, trebali bi u nama proizvesti sličan osjećaj. Osjećaj, spokoja, zadovoljstva i ugode boravka u društvu braće i sestara. Zajednica koja se ljubi, prihvaća i pomaže proizvodi takav učinak. Zajednica koja otvorena srca pristupa Bogu i čovjeku stvara taj osjećaj.
Zato je prva naša zadaća, koja proistječe iz današnjeg evanđeoskog odlomka, poziv na stvaranje zajednica u kojima je dobro biti. Zajednica u koje se rado dolazi i još radije ostaje.
Nameće se pitanje koliko u našim zajednicama ima tradicije i običaja, a koliko ima opredijeljenoga srca. Koliko se okupljamo po inerciji ili iz obveze, a koliko iz želje i istinske vjere. No, bez obzira na motiv, svi smo pozvani stvoriti ozračje prihvaćenosti, vjere, molitve i djelotvorne ljubavi. Da i oni koji nisu došli iz najprihvatljivijih razloga, ostanu zbog ljubavi koja se u zajednici osjeti.
Ipak, ma koliko nastojali da nam bude dobro i izgrađujuće u našim zajednicama i na našim susretima, Crkva nije skupina ljudi koji se žele zatvoriti pod samodostatno stakleno zvono. Znamo da smo pozvani donijeti Radosnu vijest svakom čovjeku. Znamo da smo pozvani propovijedati i svjedočiti ljubav.
Zato za nas kršćane nema nevažnih vremena, banalnih stvari ili malih ljudi. Pozvani smo, uvijek i svugdje, živjeti ljubav i slaviti Boga.
Premda svi ne moramo imati milost činjenja velikih djela, svi možemo pokazati svoju veličinu u činjenju redovitih svakodnevnih stvari. Sluga Božji Petar Barbarić, još jedan u javnosti zanemareni hrvatski velikan, rekao je: Od svih putova što vode u Nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti.
Ali s Kristom uvijek postoji i druga dimenzija. A to je ono što je naglašeno današnjim blagdanom preobraženja Gospodinova što se slavi u Katoličkoj Crkvi. Isus se pred svojim učenicima preobražuje i pokazuje im se u svojoj rajskoj slavi.
Tijekom većeg dijela života, piše Katekizam Katoličke Crkve, Isus je dijelio stanje goleme većine ljudi – svakodnevni život bez prividne veličine. Isus je i na taj način pokazao svoju ljubav prema čovjeku i poistovjetio se s nama. Ali, Isus nam je omogućio da se i mi svojim svakodnevljem poistovjetimo s njime. Isusov skroviti nazaretski život dopušta svakom čovjeku da bude u zajedništvu s Isusom na najredovitijim putovima svakodnevnog života.
Preobraženje Gospodinovo nam pokazuje kamo ćemo stići življenjem svojih svakodnevnih obveza ako ih živimo u ljubavi prema Bogu, sebi i Bližnjemu. Bog će preobraziti našu svakodnevnicu u vječno zajedništvo s njim.
Zato svaka sveta Misa i završava poslanjem. Pozivom da idemo i da onim što je nas obogatilo mi, nadahnuti Duhom Svetim, svijet obogaćujemo.
Kršćanstvo nije oaza u koju ćemo se zaklanjati od protivština i nerazumjevanja. Crkva nije spokoj u polutami i odmak od ludila. Valja nam se nadahnjivati na Kristu, na Zakonu, kojega simbolizira Mojsije, i prorocima, koje simbolizira Ilija, kako bismo u svijetu u koji nas je Bog postavio i u zemlji koju nam je Bog pokazao bili istinski slušatelji i poslužitelji Božje riječi i Božje ljubavi.
N. K.