Jedno od imena za onoga koji živi po Radosnoj vijesti o Bogu Ocu koju nam je predao Isus iz Nazareta koji je Krist, koristi se, po mom mišljenju, premalo, a temeljni je biblijski pojam za vjernika. To ime je – svjedok. Pozvani smo biti svjedoci vjere, nade i milosti koja je u nama.
Evanđelist Luka, opisujući kako je Isus koji je Krist uzašao u Nebo, spominje da je Uskrsli Isus uputio zadnje riječi svojim učenicima govoreći: "Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."
Na kraju svog izvještaja o životu Isusa iz Nazareta koji je Krist, Ivan evanđelist napominje da ovo svjedoči i ovo napisa i napominje da je istinito svjedočanstvo njegovo. A već spomenuti Luka, u proslovu svoga evanđelja, napominje da je započeo pisati knjigu pošto je pomno i od početka ispitao sve ono što nam predadoše oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi.
Što dakle znači biti kršćanin, onaj koji u Krista vjeruje i član Crkve? Ništa drugo nego svjedočiti Božju ljubav i dobrotu koju smo iskušali i koju želimo s drugima podijeliti.
Kad razmišljamo o silasku Duha Svetoga nad apostole i ostale učenike, zamjećujemo da se tim činom dogodila njihova preobrazba u svjedoke. U odvažne svjedoke. Postali su oni koji su bili spremni proći zemljom propovijedajući ono što su čuli i vidjeli.
Na nama je da se otvorimo Duhu Svetome i da svoje iskustvo vjere svjedočimo u prostoru i vremenu u kojemu živimo.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale