Prava Isusova slava nije se očitovala u pjesmi, plesu i metežu kojim je popraćen Isusov ulazak u Jeruzalem. Prava Isusova slava i uzvišenost najbolje se ocrtava kroz riječi koje je apostol Pavao zapisao u pismu Filipljanima.
Premda u svemu jednak Bogu Ocu, Isus se nije ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom. Time i nama daje primjer da budemo slobodni od svega i da ništa ne doživljavamo kao vlastiti uspjeh ili vlastitu zaslugu. Ta sve što imamo od Boga je. Darovano nam je da bismo i sebi i drugima pomogli na putu prema Kraljevstvu Božjem.
Želeći spasiti čitavo čovječanstvo od grijeha i smrti, Isus se solidarizirao sa svakim od nas ljudi tako što je i sam postao čovjek. Nama u svemu sličan osim u grijehu. Nije smatrao nedostojnim biti dionik grešnoga čovječanstva jer je znao da se utopljenika može spasiti samo ako se i onaj koji spašava baci u vodu.
Ono što se posebno naglašava je Isusovo dragovoljno odricanje od časti koja mu kao Bogu pripada. To i nas, koji smo povjerovali njegovom Evanđelju, potiče da shvatimo da je kršćansko opredjeljenje stvar osobnoga izbora i da nitko nema pravo nametati drugome obveze koje čovjek, potaknut milošću Duha Božjega, sam treba izabrati. Nijedno dobro djelo učinjeno na silu ili pod prijetnjom nije Bogu milo. Bog nas je stvorio slobodne i želi da mu se slobodno darujemo.
Isus nas je svojom poslušnošću, sve do smrti, naučio kako trebamo biti ustrajni u svom temeljnom opredjeljenju za život prema Isusovoj objavi o Bogu Ocu koji je Ljubav. Kršćanstvo nije prigodna paradna svečanost, nego svakodnevno življenje onoga što smo vjerom prihvatili.
Isus nas je svojom poslušnošću do smrti naučio i da trebamo razborito prosuđivati svaki događaj u svome životu i odgojiti se za prepoznavanje trenutaka kada smo pozvani biti ustrajni u svojoj odluci. Pa čak i onda kada možemo radi toga snositi posljedice.
Dragovoljno opredjeljenje za ponizno prihvaćanje Božje volje i samozatajno pomaganje čovjeku u nevolji i nama će, kao i Isusu, osigurati da mognemo biti u zajedništvu s Ocem kroz svu vječnost. Postat ćemo tako subaštinici slave koju je Bog odvijeka pripravio onima koji ga ljube i koji slušaju njegovu riječ.
Put do uskrsnuća vodi jedino preko predanja velikoga četvrtka, muke i smrti velikoga petka te hladnoće groba velike subote.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale