Iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice
U ono vrijeme se ženu smatralo nesposobnom za život i o njoj je uvijek morao brinuti neki muškarac. Otac do njene udaje, a potom suprug. Ako ostane udovica brigu preuzima njen sin. Žena koju Isus susreće je udovica koja pokapa sina jedinca. Ona postaje obespravljena. Prepuštena na milost i nemilost drugim ljudima.
Zato Luka primjećuje da je Isus svoju sućut usmjerio prema toj ženi. I napravio je nešto što se smatralo nepristojnim i nedostojnim. Isus prilazi ženi i razgovara s njom. A ono što je Isus rekao je utjeha. I time je i nas poučio da prilazimo ljudima i pružamo im utjehu. I da se pritom ne obaziremo na to što će drugi ljudi o tome reći.
Mladiću, kažem ti, ustani!
Isus je potpuno Bog i potpuno čovjek. U ovom evanđeoskom odlomku najprije dolazi do izražaja Isusova ljudskost koja se pokazuje u sućuti prema ženi koju je prije toga primijetio, a potom i odlučio djelovati, bez obzira na običaje, propise i mišljenje drugih ljudi.
U nastavku dolazi do izražaja i Isusovo božanstvo jer se pokazuje kao gospodar života i smrti. Kao onaj koji može oživljavati mrtve.
Nemoguće je ispravno shvatiti Isusa ako ne razumijemo njegovu ljudskost i njegovu božansku narav.
On ga dade njegovoj majci
Premda se ova zgoda obično naziva oživljavanje mladića iz Naina, ispravnije je reći da je Isus svojim činom i njegovu majku vratio u život. Njoj je omogućio da dalje nastavi svoj život. Zato evanđelist Luka i zapisuje da je Isus mladića dao njegovoj majci. Zapisuje one iste riječi koje smo slušali i u prvom čitanju. Luka time napominje i treću važnu stvar. Nakon što je pokazao da je Isus pravi Bog i pravi čovjek, svjedoči i da je on Mesija kojega su proroci navijestili i kojega su čekali naraštaji.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale