A vi, što vi kažete, tko sam ja?
Ta promjena perspektive, ta novost koju nam je Krist donio, pokazuje se kroz dva aspekta o kojima govori današnji evanđeoski odlomak.
Prvi je zauzimanje stava prema Kristu. Nemoguće je živjeti, a da ne zauzmemo određeni stav i ne uspostavimo odnos prema Kristu. Upravo odnos prema Kristu daje smisao životu. Drugim riječima, onakvi smo kakav nam je odnos prema Kristu.
Kad odgovorimo na ključno pitanje: Tko je za mene Isus?, ovisno o tom odgovoru možemo prijeći na ono o čemu govori evanđeoski odlomak u svom nastavku.
Hoće li tko za mnom
Na odnosu prema Isusu temeljimo svoje ponašanje. Život nam je jedinstvena prigoda i pozvani smo iskoristiti je na najbolji mogući način.
Postoje ljudi koji se grčevito bore da bi svojim silama osigurali egzistenciju. I svoj život troše na održanje nečega što je unaprijed predviđeno za propast, a pritom zanemaruju neprolaznu i nepropadljivu dušu. Krist nas poziva da ne nasjednemo na laži da je potrebno osigurati sve materijalne stvari. Potrebnije je, brinući se i trudeći se oko materijalnog, paziti da spasimo dušu svoju i da pomognemo drugima u njihovom spasenju.
Zato se valja moliti Bogu da nam prosvijetli pameti i srca da znamo prepoznati cilj prema kojemu idemo u životu te da živimo tako da možemo što kvalitetnije stići do tog cilja.
Kada nam cilj i smisao života bude Bog i zajedništvo s njime, onda ćemo biti spremni svakodnevno umirati sebi i rađati se za krista. Odbacivati svoj pogled na svijet i sebe kao središte svijeta i prihvaćati Krista kao središte i smisao te ga nasljedovati u svakodnevnom životu. I živjeti opredijeljeno novost kršćanstva što se ponajprije očituje u ljubavi prema svakom čovjeku.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale