Ali nas zato sa svih strana pritišću brbljanja, gluparanja, izrugivanja, klevete, laži, olaka obećanja, obmane, prostačenje, psovke i proklinjanje.
Božja riječ, prikazana u Svetome Pismu, uči nas kako valja koristiti riječi. Božja riječ je stvaralačka. Sve što postoji nastalo je po Božjoj riječi. I mi smo pozvani svojom riječju biti graditelji boljega svijeta. Zamislimo koliko bi svijet bio ugodnije mjesto za život ako bi svaka naša izgovorena riječ bila izgrađujuća. Ako bi svaka naša riječ bila u službi ljubavi.
Božja riječ je istinita. O, kada bismo i mi svakom izgovorenom riječju nastojali istinito i pravedno suditi. Kada bismo sebe i svoje bližnje vidjeli i izrekli u pravome svjetlu. Onda bi bilo manje zabluda, manje bezrazložnih nadanja i manje razočaranja.
Božja riječ je i djelotvorna. Tješi žalosne, upućuje zalutale, vraća izgubljene, podržava dobronamjerne i raskrinkava zlo.
Ono po čemu je naš Bog različit od svih poimanja boga je činjenica da nije dalek i nedodirljiv u svojoj svetosti i uzvišenosti, nego je Bog s nama i Bog za nas. Naš Bog je Riječ koja je tijelom postala. Ali ono što je još utješnije je da Božja prisutnost među ljudima nije prestala Isusovim uzašašćem, nego se Bog zauvijek nastanio među nama.
Tumači Svetoga Pisma potiču nas da pojam Riječ, koji Ivan upotrebljava u proslovu svoga evanđelja, shvatimo u puno širem značenju. Ne radi se tek o Božjoj besjedi, nego o Mudrosti i Božjoj volji. Radi se o redu i smislu.
Red, smisao i poštivanje Božje volje postojali su u početku vremena i postoje u ljudskim umom nedokučivoj vječnosti. Ono što stvara nered, čini da nam sve izgleda besmisleno i beskorisno te nas odvraća od vršenja Božje volje je grijeh. Ohola čovjekova volja da namjesto Boga sebe postavi kao onoga koji će određivati što je dobro a što zlo. Grijeh je tama, grijeh je odbijanje, grijeh je smrt. Grijeh je neprihvaćanje Božje mudrosti. Neprihvaćanje onoga koji je Svjetlo i koji je došao na svijet da bismo postali djeca Božja.
N. K.