Kad je Šimun čuo da je to Gospodin

Ipak, Petrova reakcija je potpuno drugačija. Prvi put moli Isusa da ode od njega, a sada se baca u more da bi što prije došao Isusu.

Onaj tko u životu prepozna Božju ljubav i tko bude svjedokom njegovih dobročinstava jednostavno hrli u susret Bogu. Želi da zajedništvo s Bogom bude što veće i što potpunije.

S druge strane, zanimljivo je promatrati Isusove postupke. Isus polazi od čovjekova iskustva. Ne drži predavanja niti dokazuje učenim raspravama, nego polazi od onoga što je čovjeku poznato da bi ga doveo do ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Važno je posvijestiti se vjeru da je Bog onaj koji dolazi među nas. Bog poduzima prvi korak. I ne postoji niti jedno mjesto i niti jedna situacija u kojoj nam se Bog ne bi mogao pridružiti. Jednako tako, ne postoji ništa na ovome svijetu što nam ne bi moglo progovoriti o Bogu i dovesti nas do Boga, samo ako budno i s vjerom promatramo svijet oko sebe.

 

Voliš li me? – Pasi!

Kao što se Bog u našim životima očituje kao onaj koji nam je blizu i koji nas voli, tako i od nas traži blizinu i ljubav. Isus Petru ne postavlja niti jedno drugo pitanje osim osnovnog: Voliš li me? Bog ne traži naša objašnjenja, mudro složene traktate o vjeri ili uvjerljive dokaze, nego želi naše srce i našu ljubav.

Ipak neprestano treba imati na pameti da kršćanska ljubav, kao što je to rekao papa Benedikt XVI. za svog boravka u Zagrebu, nije tek površna emocija, nego životno opredjeljenje i djelotvorno dobročinstvo. Zato Isus od Petra traži da konkretizira ljubav koju osjeća prema njemu.

A ljubav prema Isusu se pokazuje dobrotom prema drugom čovjeku. Boga volimo voleći čovjeka. Ako ljubav nije konkretna ona je tek samozavaravajuća tlapnja. Jer se kršćanstvo prepoznaje po djelima.

 

Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale