Prvo čitanje: Dj 10, 25-26.34-35.44-48

Drugo čitanje: 1 Iv 4, 7-10

Evanđelje: Iv 15, 9-17

 

Zborna molitva

Udijeli nam, svemogući Bože,

neoslabljenim zanosom

slaviti ove dane u čast

uskrslom Gospodinu,

da Kristov spomen bude

djelatan u našemu životu i radu.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve vine k tebi i naša molitva.

Očisti nas svojom milošću i uskladi nam srce

s otajstvima tvoje velike ljubavi. Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Svemogući vječni Bože,

ti nas Kristovim uskrsnućem

obnavljaš za vječni život.

Umnoži u nama plod vazmenog

otajstva i ulij nam u srce snagu

ove spasonosne hrane.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

ČOVJEK U LJUBAVI ČOVJEK

        Samo ljubav koju u Bogu otkrivamo može ljudski život i svakog pojedinog čovjeka učiniti doista sretnim i radosnim. Ljubav postaje potpuna tek kad se pretvori u iskrenu i istinitu komunikaciju, međusobno otvaranje i priopćavanje. Vjera također postaje potpuna spoznaja Boga tek kad se pretvori u neprestanu nutarnju komunikaciju s Bogom. Bog sam je ljudima izašao u susret, približio im se i uspostavio trajnu komunikaciju s njima. Čovjek je pozvan da bude sugovornik s Bogom. Bog ga je učinio sebi sličnim. Ta sličnost se očituje i u sposobnosti čovjekove komunikacije s drugim čovjekom i drugim bićima, sve do samoga Boga. Čovjek je govorno biće. Bog želi čuti čovjeka, kao što svaki dobar otac želi čuti svoje dijete.

         Vjera tek tada postaje prava spoznaja Boga kad se pretvori u komunikaciju s Bogom. Ta komunikacija s Bogom odvija se kroz neprestanu molitvu koju definiramo kao duhovni razgovor s Bogom. Čovjek-vjernik svoj život, sve što osjeća, sve što čini, što proživljava, pretvara u odnos s Bogom, u razgovor, u molitvu. Sve podastire Bogu, jer Bog želi od čovjeka primiti to kao slobodan čovjekov čin. Ljubav je u slobodi. Bog želi ljubav čovjekovu, zato mu je dao slobodu. Tko sve svoje, sav svoj život, svoje misli, svoja nastojanja, svoje planove i djela pretvara u ljubav, taj se Bogu približava, kao da leti prema njemu. Ljubav, koja je od Boga, čovjeku daje krila da se i u svome čovještvu vine visoko - do božanske kvalitete! U Bogu ostaje i Bog u njemu. To je punina svega!

(Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi)

Prvo čitanje: Dj 9, 26-31

Drugo čitanje: 1 Iv 3, 18-24

Evanđelje: Iv 15, 1-8

 

Zborna molitva

Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje.

Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju:

udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Bože, ova je žrtva časna razmjena darova,

kojom nas činiš dionicima božanske naravi:

daj da tu stvarnost spoznamo i životom iskusimo.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Bože, Gospodine, uza svoj narod. Nahranio si

nas nebeskim otajstvima: daj da iz stare

grešnosti prijeđemo u novi život.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

ZAJEDNIŠTVO S KRISTOM I U KRISTU S BRAĆOM I SESTRAMA

        Isus kaže, čitamo u Ivanovu evanđelju:"Ja sam trs, a vi loze...". Slika je to životne vezanosti. Loza se od trsa ne može odijeliti a da ne ostane bez života. Kad smo jednom Kristu pristupili i kad nas je on primio i u Duhu Svetome sa sobom povezao, ostali smo s njime jedno otajstveno tijelo, kao udovi na istome tijelu, kao loze na trsu.

        Živimo na taj način i jednu višu dimenziju života koja nije svediva samo na zemaljske potrebe i zemaljske izmjene tvari, na jelo i pilo i vremenite radosti. Radi se o jednom višem stupnju na koji je čovjek uzdignut. Taj viši stupanj života dolazi od Boga, Bog nas milosno obdaruje dioništvom na svome životu. Po Duhu koji nam je dan u Sinu smo s Ocem dionici božanskog života.

       Taj se božanski život, sada dok smo još na putu k Bogu, osvješćuje i razvija kroz molitvu, kroz vidljive znakove i riječi koje nam je Isus ostavio da po njima, dok smo još zemaljski, znamo: tu je sada naš Gospodin Isus, kojega više ne vidimo tjelesnim očima, ali je stvarno s nama u riječima i znakovima. Svakodnevni takav znak je euharistija, naš sveti sastanak. On je nevidljiv, ali je tu! Govori našem srcu i donosi svjetlo srcu! Njemu se samo treba vjerom otvoriti i predati. To je taj mistični vid našega života u vjeri.

(Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi)

Prvo čitanje:Dj 4, 8-12

Drugo čitanje: 1Iv 3,1-2

Evanđelje: Iv 10, 11-18

 

Zborna molitva

Svemogući vječni Bože,

dovedi nas u društvo nebesnika:

nek stado tvojih vjernih, makar skromno,

prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Udijeli nam, molimo, Gospodine,

da te uvijek hvalimo ovim vazmenim otajstvima.

U njima nas trajno ispravljaš:

daj da nam budu izvor vječne radosti. Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Pastiru dobri, pogledaj svoje stado

otkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sina

i vodi ga na svoje vječne pašnjake.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

GOSPODINE, OBNOVI SVOJU CRKVU!

       Evanđelje je upravo opisalo što je važno jednome pastiru: to je jedan koji ljubi svoje stado; ono mu znači sve. On ne bježi kad je teško, nego ostaje, izdržava - upravo je spreman dati svoj vlastiti život.

       On poznaje svoje stado i ono poznaje njegov glas - jer on s njim govori, komunicira - i govori mu riječi koje ga ohrabruju. To je slika samoga Isusa Krista.

       U evanđeoskom tekstu su dvije riječi koje nas zaokupljaju: dovesti i slušati glas kojeg ovce slušaju jer ga poznaju.

        Dovesti. Važna zadaća, bilo da se radi o ovci ili o ljudima. Ne radi se samo o tome da netko dobro vodi ili može voditi, nego se radi o pitanju: kamo on vodi? Što je njegov cilj, prema kojemu on ide na putu s onima koji su mu povjereni. Biblijski odgovor uvijek glasi: u život.

         On pokazuje kako se ide. On je hrabritelj. On je dobar primjer koji se može slijediti. Ako ide naprijed i zove, može mu se vjerovati i ugledati se u njega. Ne treba se bojati. On ima dobre namjere. Što ih je više ohrabrio, oni postaju hrabriji. Što ih više osposobljava za život, tim više oni postaju sposobniji u životu.

            Dobri pastiri i dobre pastirice su važne - ne samo na pašnjacima, nego i u Crkvi, u obitelji, poduzeću, u ustanovama - stoga molimo danas za to.

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr koji je priredio fra Jozo Župić)

Prvo čitanje: Dj 3, 13-15. 17-19

Drugo čitanje: 1Iv 2, 1-5a

Evanđelje: Lk 24,35-48

 

Zborna molitva

Bože, nek se tvoj narod vazda raduje što si mu

obnovio mladost duha.

Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri:

utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Primi, Gospodine,

darove svoje raspjevane Crkve.

Ti si uzrok tolikom veselju:

daj da nam prijeđe u vječnu radost.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Pogledaj, Gospodine, svoj narod.

Ti si ga obnovio otajstvima vječnoga života:

daj mu da dostigne slavu neraspadljivosti

u uskrsnuću tijela.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz bibilijska čitanja

SUSRET - PREPOZNAVANJE KRISTA

       Obraćenje se najprije mora dogoditi u srcu svakoga pojedinog čovjeka. Kažemo - dogoditi! To je trenutak kad se ljudska osoba mistično sretne s Kristom, svojim Spasiteljem. Ali se obraćenje mora i događati. To je trajno stanje. Pristupivši Kristu krećemo na put kojim nas on vodi. Korak po korak, bliže Kristu. Obraćenje je neprestano sve dublje upoznavanje Krista i njegove riječi, sve dublje shvaćanje svega što on od nas traži.

        U to treba vjerovati. No, bez vjere u vječni život, vjera uopće nije vjera. Kad bi se ona zaustavila samo na zemaljskom životu, onda ona ne bi imala smisla i Krist za nas ne bi bio ništa više od nekog povijesnog mudraca.

        Važno je, stoga, dok propitujemo svoj vlastiti život vjere, na životnome putu prepoznati Krista, našeg živog učitelja i vođu.

        Kad smo na okupu u ime Isusovo, po njegovoj uputi što nam je dade na odlasku, onda je Uskrsnuli s nama. Treba ga prepoznati na nevidljiv način. To je zato sveti, neizreciv mističan trenutak. Zajedništvo postaje znak njegove prisutnosti, u zajedništvu njegova ga riječ čini živim Učiteljem. Apostoli i njihovi nasljednici nama ga predstavljaju, u kruhu i vinu nam se sav daje, poistovjećuje se s nama i nas obdaruje svojim božanskim životom. To sve treba doživjeti nutarnjim našim predanjem Njemu živom s nama.

( Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi )

Prvo čitanje: Dj 4, 32-35

Drugo čitanje: 1 Iv 5, 1-6

Evanđelje: Iv 20, 19-31

 

Zborna molitva

Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem

užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost,

da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao;

što je duh koji nas je nanovo rodio;

što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika.

Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili:

daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva

trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

NIJE SVE U OPIPLJIVOME

       To je, dakle, dan kada je Isus konačno svoje učenike, uključivši i Tomu, uvjerio da je sada trajno živ s njima kao uskrsnuli Gospodin. Ali, taj njegov trajni hod, trajno druženje s njima nije vidljivo. I ne treba biti vidljivo! On je tako s njima da ga neprestano mogu doživljavati i u svome srcu. Više im se zato neće javljati, neka to ni ne traže, na vidljiv način. Bit će s njima u znakovima: u njihovom sastajanju i zajedništvu, u riječi, koju im je ostavio, u "lomljenju kruha" kako im je pokazao i naredio činiti, u bratskoj ljubavi. I sam način kako im se poslije uskrsnuća ukazuje obilježava znakove njegove trajne prisutnosti. Ukazuje im se dok su na okupu, misle i razgovaraju o njemu. Vrata su zatvorena, on se najednom pojavljuje vidljiv među njima, nije li to zapravo samo znak da je već bio među njima nevidljiv.

       Nije sve u opipljivome i vidljivome, nije sve niti u racionalnom, nego u otajstvenome i duhovnome. Sve je u onom božanskom, nutarnjem neizrecivom dodiru. Zato mi vjernici moramo učiti doživljavati u vjeri na mističan način svoj trajni susret s Gospodinom.

(Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi)

Prvo čitanje: Dj 10, 34a. 37-43

Drugo čitanje: Kol 3, 1-4

Evanđelje: Iv 20, 1-9

 

Zborna molitva

Bože, ti si danas po svojem Jedinorođencu pobijedio smrt

i nama otvorio pristup vječnom životu.

Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća:

obnovi nas, molimo, svojim duhom,

i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života. Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazma radosni prinosimo

za žrtvu, kojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenim otajstvima:

štiti je trajno svojom dobrotom i privedi k slavi uskrsnuća.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

IZ RAZOČARANJA U NOVI POLET

Isus je uskrsnuo! To je vijest koja je tada učenike probudila iz onog stanja razočaranosti koje ih je zahvatilo kad su doživjeli poraz -strašnom smrću ubili su im Učitelja u kojega su polagali svu svoju nadu! Bili su se povukli iz javnosti, posakrivali, bojali su se. Vijest da je grob prazan, u prvom momentu, samo ih je još više prestrašila. Bili su zbunjeni i na dobru vijest žena: grob je prazan, ali javili su im se anđeli i rekli da je Isus uskrsnuo. Što se, zapravo, dogodilo? Prva im je misao bila: netko je možda ukrao njegovo tijelo i sada će pasti sumnja na njih! Nisu bili lakovjerni i nisu odmah povjerovali. Trebalo se osvjedočiti.

Kad su konačno shvatili -doista je uskrsnuo, i kad su se s njim susreli, kad se pojavio u večer toga istog dana među njima i rekao im: "Mir vama!", unjima se dogodila nezaustavljiva promjena. To je početak. Odatle sve kreće. Od sada je za njih i za sve ljude, koji povjeruju i pristupe ovomu uskrsnulomu, sve novo.

(Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi)

Prvo čitanje: Iz 50,4-7
Drugo čitanje: Fil 2, 6-11
Evanđelje: Mk 14,1 - 15,47

 

Zborna molitva

Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo,
ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja,
s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina.
Djelima to ne zaslužujemo, ali se uzdamo u tvoje milosrđe
i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista. Koji s tobom.

 

Popričesna molitva

Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo:
Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo životu u koji vjerujemo.
Daj da njegovim uskrsnućem stignemo cilju zemaljskog putovanja. Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

HOSANA, IZRAELSKOM KRALJU

    "Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!" Tim rječima pozdravljali su ljudi Isusa u Jeruzalemu, kad je dojahao na magaretu. Tu je govor o kralju koji dolazi u ime Božje; to je dugoočekivani Mesija.

     Biblijski i povijesni pogled na Isusov ulazak u Jeruzalem događa se po križu i po Isusovu uskrsnuću. Tu se pokazuje, da je Isusovo kraljevstvo druge prirode nego li je to kraljevstvo moćnika i velikana ovoga svijeta. Isus će pred Pilatom odgovoriti: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu." Ovome kralju nije do moći mača, nego do svjedočanstva istine.

     Bog sam poslao je svoga Sina u ovaj svijet, da ljudima navijesti, tko je stvarno Bog, što on daruje ljudima, i kako trebamo odgovoriti na Božja obećanja. Taj kralj će trijumfirati, slaviti pobjedu na križu, a ne vojnom silom!

     Mi smijemo priznati Isusa Krista kraljem neba i zemlje. Ne zaboravimo, da njegova uskrsna pobjeda nad smrću pretpostavlja put križa! Pozvani smo da idemo ovim putom zajedno s Isusom: tada će u našem životu biti bistro i jasno, gdje nam se prije činilo da je sve tamno. Jer, život u Kristu je jači od smrti; ljubav Božja pokazuje se kao pobjednička, i mi vjerom u Krista, već sada smijemo u njoj sudjelovati.

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr koje je priredio fra Jozo Župić )

Prvo čitanje: Jr 31, 31-34

Drugo čitanje: Heb 5,7-9

Evanđelje: Iv 12, 20-23

 

Zborna molitva

Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt.

Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Svemogući Bože, usliši nam prošnje.

Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere:

djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Svemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.

Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja:

PROSLAVITI SE SA SINOM ČOVJEČJIM

       Korizma je za vjernike vrijeme takvog poistovjećivanja s Isusom. Istinski ga je čuo i vidio onaj tko ga prima ozbiljno i svom dušom ide za njim. Istinski ga pozna onaj tko je spreman umirati sebi svaki dan kao pšenično zrno. Korizma je priprava i vježba u takvom nasljedovanju koje ide putem svakodnevnog umiranja s Isusom, kako bi se iz takve smrti rodio novi život i došli neizmjerni plodovi. Neka nam stoga želja da vidimo Isusa ne bude tek usputna zanimljivost, nego ozbiljna odluka da ga istnski upoznamo i ostvarimo puno zajedništvo života s njime.

       Isus stoga i nas svojom riječju vodi prema pravoj slavi i proslavi koju je na zemlji okusio. To je proslava uskrsnuća kojoj je usmjerena i naša korzmena priprava. Isus zna da se prava proslava života događa u smrti i u poniženju. Neupitna je činjenica da će svaki život proći kroz smrt, ali će se proslaviti samo onaj tko se digne iz smrti, čime se pokazuje što je stvarna slava koju Bog namjenjuje ljudima. Ovo je bio ključ Isusova života po kojem je on svoje učenike učio kako se i sami mogu i trebaju proslaviti. A proslaviti su se mogli ako su išli za njim, te ako su poput njega nastojali da se na zemlji proslavi ime Očevo.

( Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com, koji je priredio dr. Ivan Bodrožić )

O NAMA

U zapadnom dijelu Zagreba, podno jugozapadnih obronaka Medvednice prostire se župa sv. Josipa Radnika

U životu župe sudjeluje oko 9000 župljana, a naša mala crkva tako svake nedjelje postaje mjesto slavljenja sv. mise i okupljanja oko zajedničkog stola Gospodinova.

Više ...

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U!