Prvo čitanje: Sir 27,30-28,7
Drugo čitanje: Rim 14,7-9
Evanđelje: Mt 18,21-35

Zborna molitva
Bože, Stvoritelju i Svedržitelju.
Daj da ti služimo svim srcem
te iskusimo darove tvoje ljubavi.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, usliši nam
prošnje i primi darove.
Što svaki od nas prikazuje
tebi na čast, nek bude
na spasenje svima.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Čaša koju blagosli­vljamo, zajedništvo je Krvi Kristove!
Kruh koji lomimo, zajedni­štvo je Tijela Kristova!
(usp. 1Kor 10, 16)

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 DO SEDAMDESET PUTA SEDAM

      Isus nas potiče da budemo savršeni kao naš Otac. Bog nas je stvorio na svoju sliku i možemo biti poput njega, bez obzira što naša grijehom ranjena narav naginje zlu. Upravo zato nas Isus potiče da se izdignemo iznad sebe i budemo bolji od onih koji nisu svjesni poziva i ljubavi Božje.

Koliko puta
     Petar, razmišljajući mentalitetom Staroga Saveza, govori o kvantiteti. Zanima ga koliko puta je dužan oprostiti. Zanima ga norma. Zanima ga pravilo.
     Isus nas prispodobom poučava da razmišljamo potpuno drugačije. U prispodobi Isus karikira brojke, kako bi pokazao da nije bitna količina. Nije bitna kolikoća, nego kakvoća. Nije bitno koliko opraštati, nego kako opraštati.
     A opraštati možemo i moramo onako kako Bog nama oprašta. Bog nam oprašta iz ljubavi. Zato jer nas ljubi spreman je oprostiti nam sve. I mi bismo, ako doista ljubimo, trebali biti spremni oprostiti bližnjemu sve. Uvijek i svaki put kad se moj brat ogriješi o mene.

Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti
     Neprestano valja napominjati da kršćanska ljubav ne isključuje pravednost. Oprostiti u srcu i ne gajiti mržnju prema nekome ne znači praviti se kao da se ništa nije dogodilo. Onaj tko čini krivo, pogotovo ako to radi svjesno, namjerno i opetovano, dužan je snositi posljedice svoga čina. Ali u našem srcu ne smijemo gajiti mržnju ili želju za osvetom.
     Dakako da je to teško, poglavito ako se nanosi zlo ili nepravda nama ili nekome tko nam je drag, ali Isus nam nigdje nije rekao da je kršćanstvo bezbrižno uživanje života ili da će nam sve ići od ruke bez previše truda.
     Kršćanstvo govori o križu. Kršćanstvo govori o svakodnevnom odricanju od sebe. Kršćanstvo govori o potrebi vlastitog obraćenja. Upravo na ljubavi prema onima koji nama čine zlo, kršćanstvo ili stoji ili pada.

Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo
     Bitno je istaknuti još jednu dimenziju današnjeg evanđeoskog odlomka i Isusove prispodobe. A to je naglašavanje zajednice koja ima ulogu korektiva. Zajednica ne dopušta da se u njoj događa nepravda i mržnja prema čovjeku.
     To je opomena svim našim zajednicama. Čuvari smo jedni drugima. Pozvani smo brinuti jedni za druge i ne dopuštati da se u našim zajednicama razvija mentalitet koji nije u skladu s Isusovim Evanđeljem ljubavi.
     Nemamo pravo praviti se nezainteresirani. Nemamo pravo pretvarati se kao da se ništa ne događa oko nas. Potrebno je reagirati i ispravljati nepravdu koja se događa. Potrebno je jasno pokazati da mi kršćani postojimo, da uočavamo, da prosuđujemo i da smo sposobni djelovati.

     N. K.

Prvo čitanje: Br 21, 4b-9
Evanđelje: Iv 3,13-17

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 PONIZNOST

     Mentalitet ovoga svijeta se ponekad čini tako udaljen od kršćanskoga stila života. Primjer za ovu tvrdnju je shvaćanje poniznosti. Mentalitet ovoga svijeta odbacuje poniznost i smatra je ludošću, dok mi kršćani shvaćamo da se po poniznosti poistovjećujemo s Kristom koji je sam sebe ponizio i žrtvovao se za naše spasenje.

Ključno i svevremensko pitanje, što se nameće svakom čovjeku, pitanje je o tome tko je čovjek i što je smisao života. Kršćanstvo jasno odgovara da je čovjek ljubljeno stvorenje Božje. Da nas je Bog htio i stvorio na svoju sliku. Da nas je stvorio za vječno zajedništvo s njim i da je naša zadaća na svijetu živjeti tako da se nađemo dostojni zajedništva s Bogom.

Ako nam je to smisao i cilj, onda ćemo znati živjeti tako da postignemo taj smisao i dostignemo taj cilj. Onda će svaka žrtva koja nas tome vodi biti vrijedna. Jer neće biti muka i patnja, nego sredstvo približavanja Bogu.

Suvremeni svijet s druge strane nameće dvije stvari kao smisao života. Jedna je uspjeh, a druga je užitak. Neprestano nas se uvjerava da smo na svijetu zato da budemo uspješni i da uživamo. Da pod svaku cijenu budemo uspješni i da pod svaku cijenu uživamo.

Zato je govor o križu, poniznosti i žrtvi neprihvatljiv mentalitetu ovoga svijeta. Zato je kršćanstvo neprihvatljivo mentalitetu ovoga svijeta. Zato smo mi kršćani neprihvatljivi mentalitetu ovoga svijeta.

Poniznost nije omalovažavanje sebe. Poniznost nije niti kompleks manje vrijednosti. Poniznost je stav što dopušta rast nama samima, ali i čovjeku pokraj nas. Jedino ponizan čovjek može napredovati. Jedino ponizan čovjek može primijetiti osobu pokraj sebe i priteći joj u pomoć. Jedino ponizan čovjek može svoje srce otvoriti Bogu i svoje ponašanje oblikovati po Božjoj volji.

N. K.

Prvo čitanje: Ez 33,7-9
Drugo čitanje: Rim 13,8-10
Evanđelje: Mt 18,15-20

Zborna molitva
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje.
Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju.
Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu.
Po Gospodinu.
 

Darovna molitva
Bože, izvore pobožnosti i mira.
Molimo te, da ovom žrtvom tebe iskreno štujemo,
a pričešću tvoga otajstva postignemo međusobnu vjernost i jedinstvo.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, svojom riječju i svojim jelom daješ nam hranu i život.
Daj da rastemo u ljubavi po tim dragocjenim darovima
te zaslužimo vječno zajedništvo s tvojim Sinom, Isusom Kristom.
Koji živi.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

PUNINA ZAKONA JE – LJUBAV

Biblijski odlomci koji su Crkvi danas ponuđeni u liturgijskim čitanjima nam se čine i doista jesu jasni i jednosmisleni: Opomeni bezbožnika da se vrati od svojega zlog puta. (1. čitanje) Ne budite srca tvrda.(Psalam) Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (2. čitanje) Pogriješi li brat tvoj – opomeni ga. (Evanđelje)
Radi se o poticaju da brinemo jedni za druge i da nastojimo da svi budu privedeni putu spasenja. Ne samo oni koji na nj još nisu došli, nego i oni koje životne stranputice s njega odvode.
 
Stekao si brata
No, unatoč jasnoći, današnji tekstovi u sebi nose veliku opasnost. Opasnost moraliziranja i kritizerstva. Kršćani nisu ljudi koji ne propuštaju priliku kako bi prigovarali i osuđivali, nego oni koji koriste svaku mogućnost da bi poticali i izgrađivali. Ne samo riječju, nego prvenstveno osobnim i zajedničkim primjerom.
Naši govori, a pogotovo naše propovijedi su prečesto moralističke. Govori se kako se smije, a kako ne smije ponašati. Proglašava se što se treba činiti, a što izbjegavati. A zapravo bi trebalo staviti drugačiji naglasak.
Ako djetetu strogo zabranjujemo pristup utičnici vikom i prijetnjama, ta utičnica za njega postaje neodoljiv izazov. A ako objasnimo potencijalnu opasnost koju sobom nosi direktno uključivanje u strujni krug onda će utičnica za dijete biti potencijalna opasnost koju treba izbjegavati.
 
Tko drugoga ljubi – ispunio je Zakon
Prva opasnost opominjanja je u sadržaju, a druga se krije u načinu na koji opominjemo. Naše opominjane ne bi smjelo nipošto biti prilika da podcjenjujemo onoga kojega opominjemo, nego da ukažemo na neprihvatljivost njegova ponašanja. Jednako tako ne bismo smjeli opominjući drugoga nastojati sebe uzdići i prikazati boljim.

N. K.

Prvo čitanje: Jr 20,7-9
Drugo čitanje: Rim 12,1-2
Evanđelje: Mt 16,21-27

Zborna molitva
Silni Bože, što god je dobro, od tebe je.
Usadi nam u srce ljubav prema tebi,
umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro
i budnim okom čuvaj što si odgojio.
Po Gospodinu.

Darovna molitva     
Gospodine, nek nam ova žrtva uvijek donosi blagoslov.
Što nam vanjski znakovi kažu, nek ostvari snaga tvoga Duha.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, blagovali smo kruh s nebeskog stola.
Molimo te, po ovoj gozbi ljubavi potakni nam srce
da ti služimo u svojoj braći. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 IMATI NA PAMETI ŠTO JE BOŽJE

     Današnji evanđeoski odlomak se nadovezuje na onaj koji smo slušali prošle nedjelje. I tamo nam je bio ponuđen na razmišljanje razgovor između Petra i Isusa. No, sadržaj i ton prošlonedjeljnog i ovonedjeljnog razgovora su potpuno drugačiji.

     Prošle nedjelje se pokazalo da Isusovi učenici znaju što ljudi govore o njemu. I, jednako tako, spremni su izreći svoju vjeru da je on Krist. Da je on obećani i čekani Mesija.

     Danas susrećemo Petra koji odvraća Isusa od njegova poslanja. Jer mu nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko. Upravo tome nas žele naučiti današnja biblijska čitanja. Da nam na pameti bude što je Božje. Da, ma koliko nam izgledala nelogična, prihvatimo Božju logiku i Božji način razmišljanja.

Nosi se od mene, sotono
     Nimalo lijepe riječi ne upućuje Isus Petru. Pače, obraća mu se grubo i prostački. Isus mnoge zbunjuje ovakvim postupkom. Pogotovo ako imamo na pameti da se radi o čovjeku kojemu je malo prije toga Isus predao prvenstvo i posvjedočio da će na njemu sagraditi svoju Crkvu.

     No, Isus nije došao na svijet da bi bio dobričina i da bi pazio da nikoga ne povrijedi svojim riječima i djelima. Isus nam je došao objaviti istinu o Bogu i čovjeku te nas poučiti kao možemo živjeti u ljubavi. A to se ne događa bez sukoba. Bez sukoba u sebi i sukoba s drugim ljudima. Niti se može dogoditi bez sukoba s grešnim strukturama što su nas zahvatile i manipuliraju nama.

     Isus se ne boji napraviti dvije stvari. Ne boji se jasno izreći svoj stav. I ne boji se priznati da postoje stvari nespojive s kršćanstvom. Valja nam zajedno s Kristom znati naučiti reći: „Nosi se od mene!“ Odbaciti sve što nije Božje. Pa ma koliko nas zbog toga smatrali čudnima ili ludima. Ta, zapisano je da smo mi kršćani jednima čuđenje, a drugima ludost. No, mi se ponosimo križem Kristovim.

     Upravo nas na križ Isus upozorava u nastavku.

Hoće li tko za mnom
     Isusa se ne može slijediti po vlastitim kriterijima. Ako želimo biti Isusovi, onda to moramo biti na Isusov način. A takvo nasljedovanje Isusa ima tri faze.

     Prva faza je odricanje od sebe, odnosno odricanje od vlastite umišljenosti kako mi znamo najbolje i ispravno. Potrebno je svoju grešnu narav prilagoditi Božjoj volji.

     Druga faza je prihvaćanje svoga križa, odnosno prihvaćanje samoga sebe. Potrebno je odbaciti krivu sliku o sebi. Ne smijemo se niti podcijeniti niti precijeniti, nego skromno pred Krista stati onakvi kakvi jesmo, dopuštajući mu da nas prati i blagoslivlja u rastu.

     Treća faza je hod za Kristom. Svakodnevno nasljedovanje onoga koji je došao na ovaj svijet da bi nas spasio. I nije bitno kamo idemo i dokle ćemo stići jer, dokle god smo s Isusom, na pravom smo putu.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 22,19-23
Drugo čitanje: Rim 11,33-36
Evanđelje: Mt 16,13-20

Zborna molitva
Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže.
Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti
obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera
naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, jedinom žrtvom svoga Sina stekao si novi narod.
Molimo te, daruj svojoj Crkvi jedinstvo i mir.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, izliječi nas potpuno svojim milosnim djelovanjem.
Stvori nam novo srce da uvijek činimo što je tebi milo.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

A ŠTO VI KAŽETE?

     Ono što je Šimun obećao Mariji kod Isusova prikazanja u Hramu, ostvaruje se tijekom cjelokupne povijesti. Isus biva znak prema kojemu se ljudi opredjeljuju. Jednako danas kao i u Isusovo vrijeme, odnosno u zgodi koja je opisana u današnjem evanđeoskom odlomku.

Što govore ljudi
     Isus nije radoznao ni tašt da ga zanima što drugi govore o njemu. To pita radi učenika. Bitno je najprije znati što drugi govore da bi potom učenici mogli reći svoje mišljenje.
     Na jednak način nam valja živjeti i danas. Potrebno je znati što drugi govore o Isusu. Mi kršćani se ne smijemo ponašati kao autistični čudaci koji su samodostatni. Valja uspostaviti dijalog sa svijetom, bez obzira je li ono što se govori ispravno ili nije. Ako je ispravno, moći ćemo zajedno rasti podržavajući jedni druge. Ako li je pak neispravno, moći ćemo zajedno rasti tragajući za istinom i otkrivajući je.
     Nevjerojatno je, ali istinito, da se neke osnovne istine kršćanstva krivo ili loše shvaćaju u svijetu u kojemu živimo. Na nama je da životom pokažemo pravo i istinito shvaćanje kršćanstva i kršćanski stil života.

A vi, što vi kažete
     Da bismo mogli biti svjedoci, potrebno je da su u našim srcima i u našim glavama posložene stvari. Zato Isus u nastavku pita svoje učenike o njihovom mišljenju o njemu.
Ključno pitanje je naš stav o Isusu. Tko je Isus za nas? Tko je Isus za mene? Tek kad ispravno odgovorimo na to pitanje možemo se smatrati Isusovim.
Nažalost i danas među onima koji se smatraju vjernicima postoje krive predodžbe o Isusu. Postoje krive slike o Bogu. Zato je nužno potrebno svakodnevno bistriti pojmove i odgovarati na pitanje o svom odnosu prema Isusu.

Blago tebi
     Posljedica ispravnoga shvaćanja Krista i života u skladu s tim shvaćanjem, postaje milosna snaga koju nam Bog daruje. Postajemo oni koji smo spremni mijenjati svijet. Koji smo spremni učiniti da na zemlji bude kvalitetniji život za svakog pojedinog čovjeka.
Zato je današnji evanđeoski odlomak prilika za ispitivanje vlastite savjesti.
Ponajprije o tome koliko poznajemo Boga i kako doživljavamo Isusa Nazarećanina koji je Krist.
Zatim o tome na koji način uspostavljamo dijalog sa svijetom i koliko je naš život poticaj da se ispravno ili krivo shvati Krista i njegovo Evanđelje.
Konačno, današnji evanđeoski odlomak je i prilika da se ispitamo na koji način živimo svoju vjeru i postaje li po nama ovaj svijet bolji.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 56,1.6-7
Drugo čitanje: Rim 11,13-15.29-32
Evanđelje: Mt 15,21-28

Zborna molitva
Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra.
Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo
te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku želju.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvaruje
otajstvena razmjena naših i tvojih darova.
Mi tebi donosimo što si nam dao,
a ti nam u svom daru podaj sama sebe. Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, ovom pričešću  dao si nam dioništvo
u svome Sinu Isusu Kristu. Molimo te, da nas
sveta otajstva pre-obraze na njegovu sliku
te se pridružimo njegovoj proslavi u nebu. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

SPASENJE POGANA

    U današnje vrijeme zaprepašteni smo neizrecivim zločinima i progonima kršćana, ali i drugih vjerskih i etičkih manjina u nekim zemljama. Svjedoci smo i mentaliteta javne mržnje prema katolicima koja se očituje i u medijskim napadima na Crkvu. Mrzitelji Boga i čovjeka ne biraju načine kako bi što više klevetali i vrijeđali katolike. Zbog vlastite isključivosti i monopola nad medijskim prostorom, pa i onim koji je formalno javan, stvara se dojam da je to prevladavajuće mišljenje i da je ispravno.

    Osim nastojanja da istina izađe na vidjelo i da se razotkriju namisli srdaca, nama koji u Krista vjerujemo i koji smo izloženi progonu i diskriminaciji, ne preostaje ništa drugo, nego činiti ono što je zapisano u Evanđelju. S jedne strane se radovati zbog progona i nepravdi koje podnosimo jer su one najbolji dokaz da smo na pravom putu služenja Bogu i čovjeku, a s druge strane nam valja moliti za naše progonitelje i mrzitelje.Dakako da je to teško, ali po tome se prepoznaje naše kršćanstvo. Inače smo još uvijek u mentalitetu Staroga Saveza u kojemu su, oni koji su bili drugačiji, smatrani psima koje treba prezirati.

    Slučaj usporedbe poganke i njenog djeteta s psima imamo i u današnjem evanđeoskom odlomku koji nam, zbog prvih Isusovih riječi upućenih ženi Kanaanki, može zvučati skandalozno i sablažnjujuće. No, ako se vratimo u ondašnji mentalitet, nema u tim riječima ništa neuobičajeno, jer su na takav način Židovi doživljavali sve strance i pogane.

    Razgovorom koji je uslijedio između Kanaanke i Isusa, shvaćamo da kategorije stranca i poganina nemaju nikakve veze s podrijetlom ili deklariranom vjerskom (ne)pripadnošću. Radi se o kategorijama srca i odnosa prema Bogu i čovjeku.

    Za vjeru je nebitno podrijetlo. Za vjeru je nebitan dotadašnji stav. Bitna je otvorenost srca i promijenjeni način života u odnosu prema Bogu i bližnjemu. Žena Kanaanka je pokazala da je veći vjernik od onih koji su Isusa odbacili premda su bili članovi Izabranoga naroda. Pokazala je da joj je ljubav veća od onih koji su bili ritualno besprijekorni. Pokazala je da joj je nada veća od onih koji su svakodnevno sitničavo izvršavali zakone i propise.

    Upravo nam Kanaanka daje razlog da i dalje molimo za one koji nas danas mrze i progone u Hrvatskoj. Da i dalje molimo za obraćenje njihova srca i spoznavanje istine. Jer se pokazuje da oni koji su mrzili itekako mogu ljubiti i životom posvjedočiti ljubav.

    No, molitva za pogane i mrzitelje ne znači prihvaćanje poganstva i mržnje. Molitva za ateiste ne znači prihvaćanje ateizma. Nikada i nipošto ne možemo reći da je dobro ono što je po sebi loše i nama neprihvatljivo. Valja jasno razlikovati poganstvo od poganina, mržnju od mrzitelja i ateizam od ateista. Svjetonazor i stil života odbacujemo, a čovjeka s ljubavlju i u molitvi prihvaćamo.

    Činjenica je ipak da je Kanaanka, u trenutku kad je prišla Isusu i s vjerom ga zamolila za pomoć, zapravo prestala biti poganka i postala ona koja u Krista vjeruje. Zato valja imati na pameti da je moguće spasenje jedino po Kristu. Izvan Krista nema spasenja.

    Stoga nikada nećemo moći prihvatiti poganstvo, mržnju ili ateizam, ali ćemo uvijek i svugdje s ljubavlju susretati one koji nas mrze i progone kao što se nikada nećemo umoriti moliti za njih i njihovo obraćenje.

N. K.

Prvo čitanje: 1 Kr 19,9a.11-13
Drugo čitanje: Rim 9,1-5
Evanđelje: Mt 14,22-33

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem.
Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva
te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove koje si nam ti udijelio.
Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkve i snagom Duha
pretvori u otajstvo spasenja. Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.
Ta pričest neka nas spasi i utvrdi u svjetlu tvoje istine.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 HODEĆI PO MORU

     Ako vjerujemo da je Bog gospodar i stvoritelj prirode i prirodnih zakona, onda možemo prihvatiti činjenicu odstupanja od tih zakona i mogućnost da je Isus hodao po vodi, o čemu nas izvještava današnji evanđeoski odlomak. No, mi ćemo svoje razmišljanje proširiti i na događaje koje zaokružuju ovaj središnji.

Isus prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko
     Čudesan događaj umnažanja kruha i hranjenja pet tisuća muškaraca, osim žena i djece, mogao je u učenicima pobuditi ponos i želju da, poput mnoštva koje je nahranjeno, zakralje Isusa, a oni postanu njegovi pomoćnici u tom kraljevstvu. Ushit koji je u njima nastao Isus silom guši. I šalje ih na drugu stranu jezera.
     Isus ne želi da se pravimo važni i vrjedniji zato jer smo u svom životu doživjeli Božje milosrđe. Stoga je prva poruka današnjeg evanđeoskog odlomka pouka o poniznosti i skromnosti.

Bijaše protivan vjetar
     Ne samo da su ušli u lađu i morali otići na drugi kraj jezera, nego su imali protivan vjetar. Koliko im je taj vjetar zadavao muke pokazuje činjenica da su, od predvečerja kad su isplovili pa do svitanja kad je Isus došao do njih, prešli tek pola jezera, odnosno svega oko šest kilometara.
     Ne samo da ih je Isus prizemljio, nego im je dao muku da se ne bi slučajno uzoholili.

Uziđe na goru da se pomoli
     I Isus je sebe odgajao. Molitvom u samoći. Time nam je pokazao da je zahvalna molitva Bogu najispravnije što čovjek može učiniti nakon dobro obavljena posla.
     Prava kršćanska molitva je uvijek molitva slavljenja i zahvaljivanja. Zato bismo se trebali što više vježbati upravo u takvoj molitvi, ne inzistirajući neprestano na molitvi prošnje.

Dođe on k njima hodeći po moru
     Nameće se pitanje zašto je Isus išao po moru kad se mogao jednostavno stvoriti u lađi s učenicima ili ih dočekati na drugoj obali. Time nam Isus pokazuje važnost materijalnoga svijeta. Bog nas može spasiti i bez nas, ali ne želi to. Mogao nas je spasiti i bez utjelovljenja, ali koristi prirodu da bi nam pokazao kako i mi po prirodi možemo postati dionici spasenja. Samo ako vjerujemo. I samo dok vjerujemo.
     No i onda kada, poput Petra, zbog sumnje počnemo tonuti, Isus nas prihvaća i pomaže nam da se spasimo.

Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar
     Protivan vjetar, što ih je ometao i usporavao u kretanju, prestao je onog časa kad su ponovno bili zajedno s Kristom. Zajedništvo s Kristom i nama omogućava uspjeh. Ali ne uspjeh kojemu će prethoditi dokono izležavanje, nego uspjeh nakon napornog posla i opredijeljene vjere.
     Zajedništvo s Kristom nije bezbrižan život sa sretnim završetkom, nego sigurnost da smo na pravom putu, bez obzira na sve protivštine koje nas na putu čekaju. Ako ih se ne bojimo i ne odustajemo zbog njih, onda one utihnu pred nama, nevažne kakve doista i jesu kad smo s Kristom.

N. K.

Prvo čitanje: Dn 7, 9-10.13-14
Drugo čitanje: 2Pt 1, 16-19
Evanđelje:   Mt 17,1-9

Zborna molitva
Bože, ti si u Kristovu preobraženju potvrdio
otajstva naše vjere svjedočanstvom Zakona i proroka
i unaprijed pokazao naše božansko posinjenje.
Daj da slušamo glas tvoga ljubljenoga Sina
te zavrijedimo biti njegovi subaštinici. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Posveti, Gospodine, molimo,
ove darove Preobraženjem svoga Sina.
Obasjaj nas njegovim svjetlom,
i očisti od grijeha. Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, daj da nas ova pričest promijeni
na sliku Isusa Krista, čiju si slavu očitovao
čudesnim preobraženjem. Koji živi.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 SLUŠAJTE GA!

     Milina koju su izabrani učenici osjetili u događaju preobraženja potakla je Petra da izjavi kako im je dobro na tom mjestu i kako bi željeli zauvijek ostati. Naši zajednički susreti, poglavito u Euharistiji, trebali bi u nama proizvesti sličan osjećaj. Osjećaj, spokoja, zadovoljstva i ugode boravka u društvu braće i sestara. Zajednica koja se ljubi, prihvaća i pomaže proizvodi takav učinak. Zajednica koja otvorena srca pristupa Bogu i čovjeku stvara taj osjećaj.
     Zato je prva naša zadaća, koja proistječe iz današnjeg evanđeoskog odlomka, poziv na stvaranje zajednica u kojima je dobro biti. Zajednica u koje se rado dolazi i još radije ostaje.
     Nameće se pitanje koliko u našim zajednicama ima tradicije i običaja, a koliko ima opredijeljenoga srca. Koliko se okupljamo po inerciji ili iz obveze, a koliko iz želje i istinske vjere. No, bez obzira na motiv, svi smo pozvani stvoriti ozračje prihvaćenosti, vjere, molitve i djelotvorne ljubavi. Da i oni koji nisu došli iz najprihvatljivijih razloga, ostanu zbog ljubavi koja se u zajednici osjeti.
     Ipak, ma koliko nastojali da nam bude dobro i izgrađujuće u našim zajednicama i na našim susretima, Crkva nije skupina ljudi koji se žele zatvoriti pod samodostatno stakleno zvono. Znamo da smo pozvani donijeti Radosnu vijest svakom čovjeku. Znamo da smo pozvani propovijedati i svjedočiti ljubav.
     Zato za nas kršćane nema nevažnih vremena, banalnih stvari ili malih ljudi. Pozvani smo, uvijek i svugdje, živjeti ljubav i slaviti Boga.
     Premda svi ne moramo imati milost činjenja velikih djela, svi možemo pokazati svoju veličinu u činjenju redovitih svakodnevnih stvari. Sluga Božji Petar Barbarić, još jedan u javnosti zanemareni hrvatski velikan, rekao je: Od svih putova što vode u Nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti.
     Ali s Kristom uvijek postoji i druga dimenzija. A to je ono što je naglašeno današnjim blagdanom preobraženja Gospodinova što se slavi u Katoličkoj Crkvi. Isus se pred svojim učenicima preobražuje i pokazuje im se u svojoj rajskoj slavi.
     Tijekom većeg dijela života, piše Katekizam Katoličke Crkve, Isus je dijelio stanje goleme većine ljudi – svakodnevni život bez prividne veličine. Isus je i na taj način pokazao svoju ljubav prema čovjeku i poistovjetio se s nama. Ali, Isus nam je omogućio da se i mi svojim svakodnevljem poistovjetimo s njime. Isusov skroviti nazaretski život dopušta svakom čovjeku da bude u zajedništvu s Isusom na najredovitijim putovima svakodnevnog života.
     Preobraženje Gospodinovo nam pokazuje kamo ćemo stići življenjem svojih svakodnevnih obveza ako ih živimo u ljubavi prema Bogu, sebi i Bližnjemu. Bog će preobraziti našu svakodnevnicu u vječno zajedništvo s njim.
     Zato svaka sveta Misa i završava poslanjem. Pozivom da idemo i da onim što je nas obogatilo mi, nadahnuti Duhom Svetim, svijet obogaćujemo.
     Kršćanstvo nije oaza u koju ćemo se zaklanjati od protivština i nerazumjevanja. Crkva nije spokoj u polutami i odmak od ludila. Valja nam se nadahnjivati na Kristu, na Zakonu, kojega simbolizira Mojsije, i prorocima, koje simbolizira Ilija, kako bismo u svijetu u koji nas je Bog postavio i u zemlji koju nam je Bog pokazao bili istinski slušatelji i poslužitelji Božje riječi i Božje ljubavi.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 55,10-11
Drugo čitanje: Rim 8,18-23
Evanđelje: Mt 13,1-23

Zborna molitva
Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate.
Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno,
a traže što mu priliči. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove Crkve moliteljice
da po pričesti napredujemo u svetosti života.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo tvoje darove.
Daj da svakim slavljenjem ovog otajstva
napredujemo u svetosti života. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

RAZBACANO SJEME

     Prispodoba o sijaču je jedan od poznatijih dijelova Evanđelja. I, budući da ju je sam Isus objasnio, nije potrebno dodatno objašnjenje njenog sadržaja. Ipak, zaustavit ćemo se u razmišljanjima na nekim dijelovima.

Iziđe sijač

     Prva stvar koja upada u oči je činjenica da je sijač izišao na polje. Bog u kojega mi vjerujemo nije Bog koji samozadovoljno i samodostatno živi u svom blaženstvu. Vjerujemo u Boga koji izlazi u susret čovjeku. Vjerujemo u Boga koji ne napušta čovjeka, nego mu dolazi. Sijač je izišao sijati.

    Upravo taj dolazak u susret, upravo ta Božja inicijativa pokazuje nam primjerom kako i mi trebamo živjeti. Kršćani su pozvani napraviti prvi korak. Povijest nam je puno puta pokazala kako ne valja kad Crkva neprestano reagira i odgovara na ono što se događa, a kako biva lijepo i blagoslovljeno kad Crkva preuzme vodstvo i započne promjenu svijeta.

Nešto opet i nešto napokon

     Druga veoma utješna stvar koja se iščitava iz ove prispodobe je ton kojim je Isus priča. Iz prispodobe se nigdje ne može iščitati osuđivanje niti prozivanje. I u prispodobi i u tumačenju Isus konstatira činjenicu. Navodi ono što se događa bez moralne osude.

    Čak bismo mogli reći da Isus opravdava ono zrnje koje nije izvršilo svoje poslanje i postalo plodonosno sjeme. Isus razumije ono što se događa i razloge zbog kojih se događa to s njima. No, Isus ne ide u drugu krajnost i ne zaključuje da je onda sasvim svejedno je li zrnje plodonosno ili nije. Jasno je da je netko ispunio svoje poslanje, a netko nije. Neko zrnje je propalo, ali Isus to zrnje ne smatra odgovornim za njegovu propast.

Višestruko raznostruko

     Na jednaki način Isus pristupa i onima koji donose plod. Svjestan je, premda je zrnje isti sijač posijao, da ono ne rodi jednako. I opet Isus ne kategorizira sjeme, nego konstatira njegovu plodnost. Nije ono koje manje rodi i manje vrijedno. Svako je vrijedno jer je dalo svoj maksimum.

Blago vašim očima i ušima

     U mjesecima koji su za nama posvuda su bila slavlja uvođenja u pričesnički život i primanja sakramenta potvrde. Ponekad, gledajući te mlade, na poseban način krizmanike, imamo dojam kako su poput zrnja koje je palo posvuda. I izgleda nam, dok ljudskom spoznajom prosuđujemo, da samo rijetki donose plod.

    No, vjerujemo da to nije potraćeno zrnje. I da može jednom proklijati u srcima djece i mladih te obilato roditi.

N. K.

Prvo čitanje: 2 Kr 4,8-11.14-16a
Drugo čitanje: Rim 6,3-4.8-11
Evanđelje: Mt 10,37-42

Zborna molitva
Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla.
Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude
već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, ti daješ učinak svojim otajstvima.
Molimo te da naše služenje bude sveto
kao i tvoji darovi. Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, žrtva koju smo prinijeli i primili
nek nas ojača da uvijek ostanemo u tvojoj ljubavi
i donosimo plod u postojanosti.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

DOSTOJNI KRISTA

Da bismo mogli biti u potpunosti Kristovi moramo se odreći samoga sebe. Ne zanijekati ili dokinuti vlastitu osobnost, nego prihvatiti način razmišljanja i djelovanja koji nam predlaže Krist. Uzalud nam je grčevito držanje vlastite ništavnosti koja nas ni na koji način ne može spasiti kad se možemo prepustiti Bogu i njegovu vodstvu.

No, za to je potrebno biti ponizan. Potrebno je imati srce koje neće tražiti da uvijek bude u pravu. Potrebno je imati srce koje će poslušati savjet. Potrebno je imati srce koje će ljubiti Boga i nasljedovati ga.

Dakako da je odricanje od samoga sebe proces koji traje. Zato Isus i govori o hodu. O križnom putu.

Čudno je da se i nakon dvije tisuće godina pri spominjanju križa asocira na muku i patnju. Prava kršćanska asocijacija na križ je spasenje, zahvalnost i blagoslov.

Mi kršćani se ne ponosimo križem u osobnom i javnom životu zato jer je on sredstvo za okrutno mučenje, nego jer je sredstvo spasenja i beskonačne ljubavi. I naš križ, koji smo pozvani svakodnevno nositi, nije sredstvo muke i poniženja da bismo bježali od njega i odavali se bezbrižnom, nemislećem i samodostatnom životu, nego nam je sredstvo spasenja. Možemo se spasiti jedino po križu. Po Križu Kristovu smo svi spašeni, a po prihvaćanju vlastitoga križa postajemo dionici spasenja.

Oni koji prihvaćaju svoj križ i svakodnevno ga nose spremni odricati se samoga sebe, nisu nekakvi čudni i patnički likovi koji neprestano uzdišu, kukaju i srde se na sve oko sebe. Takvi su frustrirana i nesretna bića. Kršćani koji prihvaćaju svoj križ su sretni i zadovoljni ljudi svjesni da su na pravom putu, unatoč svim mukama koje doživljavaju. Idu uzdignute glave, nisu bezkičmenjaci i ne zaklanjaju svoj obraz. Bog im pomaže i znaju da se neće smesti.

Ne trebaju trubiti okolo o tome kako su sretni. Ne trebaju svirati po trgovima niti ići okolo u bučnim procesijama. Dovoljno je da budu prisutni i da se prepozna njihova radost.

Ista stvar je i s vjerom. Ne trebamo se dičiti svojom vjerom, kršćanskim korijenima i slavnom prošlošću. Dovoljno je djelima pokazati svoju vjeru. Jer vjera, ako nema djela, mrtva je bez obzira što se događalo tijekom posljednjih četrnaest stoljeća svete i slavne kršćanske baštine.

N. K.