Ispovjedaonica je postala mjestom njegova apostolata. Pronašao je način kako će postati misionarom – svakog pokornika koji je k njemu dolazio, saslušao bi i odriješio prikazujući sve to u korist jednoga od „istočne“ braće. Za njih je molio i prikazivao misu kad god je mogao.
Do smrti uz pokornike
Otac Leopold je po čitave dane neumorno ispovijedao i savjetovao. K njemu su dolazili ljudi različitih društvenih staleža, a on je za svakoga imao prikladnu riječ, redovito blagu, a samo u potrebi prodornu. Oni koji su se kod njega ispovjedili gotovo su se redovito vraćali privučeni njegovom dobrotom, poniznošću, odmjerenim riječima, pouzdanošću i snažnim duhovnim iskustvom.
Imao je od Boga dar poznavanja savjesti, pa je i prije nego što bi pokornik progovorio, znao navesti sve njegove grijehe. Mnogima je još za života isprosio čudesno ozdravljenje, pomirenje u braku, obraćenje zalutale djece, dobivanje radnog mjesta ili stana.
S godinama su mu nadošle razne bolesti, ali se na njih nije obazirao jer su mu duše pokornika – prijatelja vrijedile više nego njegov vlastiti život.
Otac Leopold umro je 20. srpnja 1942, prije jutarnje svete mise koju nije propuštao ni kada je bio u lošem zdravstvenom stanju. Izdahnuo je izgovarajući riječi molitve „Zdravo Kraljice“. Njegovo se tijelo i sada nalazi neraspadnuto u njegovom grobu u Padovi.
Proglašen je blaženim 02. svibnja 1976. godine. Svetim je proglašen 16. listopada 1983.
Otac Leopold Mandić drugi je kanonizirani svetac Crkve u Hrvata.
Molitva sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću