Prvo čitanje: Ez 17, 22-24

Drugo čitanje: 2Kor 5, 6-10

Evanđelje: Mk 4, 26-34

 

Zborna molitva

Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi

i voljom ti i djelom omilimo.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Bože, ovim darovima

ti čovjeku krijepiš zemaljski i duhovni život. Molimo te da nas uvijek prati njihova pomoć za tijelo i dušu.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Gospodine, sveta pričest što je primamo označuje zajedništvo svih vjernika s tobom. Daj da urodi jednistvom u tvojoj Crkvi.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

SJEME KRALJEVSTVA BOŽJEGA

          U prilog tome što tvrdi Gospodin, ima među nama onih malih, tihih ljudi koji zadivljuju veličinom svoje jednostavnosti i iskrene vjere u Boga. Oni se ničim ne ističu među drugima u društvu, jer se ne mogu hvaliti ni osobnom pojavnošću, ni društvenom prodornošću.

          Neprimjetni su, jer danas malo tko primjećuje veličinu duše osjetljive za podražaje Duha Svetoga kojima je ispunjeno njihovo biće. Oni su u sebi izgradili kraljevstvo Božje dopuštajući Gospodinu da ih zahvati i vodi, a on je u njihovim životima, prepun nepatvorene jednostavnosti, ispisivao hvalospjev svoje ljubavi od koje žive.

          Oni svjedoče o njemu s golemom jednostavnošću kojom ga i primaju, pa i onda kad on u njih ugrađuje stablo križa na koje su doslovno razapeti. Sva veličina njihove duše sastoji se u tome da žive od njega i za njega, pa i onda kad se potvrđuje i očituje kako je u ovome svijetu vjernost evanđeoskim vrijednostima doista ludost. Te jednostavne male duše nemaju u životu ništa osim Gospodina, ali imajući njega znaju da imaju bitno, to jest da imaju sve.

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com )

Prvo čitanje: Post 3, 9-15

Drugo čitanje: 2Kor 4, 13- 5,1

Evanđelje: Mk 3, 20-35

 

Zborna molitva

Bože, sve što je dobro od tebe dolazi.

Udijeli nam dar svoga Duha, da mislimo što je pravo

i to u djelo provedemo. Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Gospodine, usavrši naše služenje,

da ovaj prinos bude tebe dostojan

a nama uveća ljubav. Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Gospodine, po ljekovitim otajstvima koja smo primili

daj da ozdravimo od svoje zloće i hodimo putem pravednosti.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

ZAJEDNIŠTVO S ISUSOM

        Čitanje iz Knjige postanka i današnje Evanđelje po Marku stavljaju nam pred oči na uvjerljiv način moć zla u svijetu, prije svega pobjedu nad zlom po Bogu u Isusu Kristu.

         Kroz patnju i smrt na križu Sin Božji koji je postao čovjekom nadvladao je moć grijeha i smrti. U svome uskrsnuću daruje nam novi život s Bogom i međusobno pomirenje. Ljubav prema Bogu i bližnjemu je nova zapovijed Kristova. Bog nam daje snagu da to ispunjamo radošću.

         Tako imamo veliku utjehu: sve negativno u svijetu je privremeno. Ima doduše grijeha i zla, ima patnje i smrti; ima Sotone, začetnika zla, i zlo je moćno. Ipak Isus Krist je jači. On pobjeđuje nevjernost ljudi po svojoj vjernosti volji Božjoj. On Sotonu lišava moći, budući je Bog jači. Tko vjeruje u Isusa, već ima udjela u Kristovoj pobjedi, koja će se dovršiti u vječnoj slavi.

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr )

Prvo čitanje: Pnz 5, 12-15

Drugo čitanje: 2 Kor 4,6-11

Evanđelje: Mk 2,23 - 3,6

 

Zborna molitva

Tvoj se promisao, Gospodine, u odlukama ne vara:

ukloni što nam je štetno, udijeli što pomaže

za vremeniti i vječni život.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

S pouzanjem i darovima, Gospodine,

pristupamo tvom oltaru da služimo tvojim otajstvima.

Molimo te, obdari nas milošću i očisti od grijeha.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Gospodine, ti nas hraniš tijelom i krvlju svoga Sina:

vodi nas svojim Duhom da te ne priznajemo samo riječju i jezikom,

već djelom i istinom te zaslužimo ući u kraljevstvo nebesko.

Po Kristu.  

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

TROSTRUKI SMISAO DANA GOSPODNJEG

         Isus je na strani čovjeka u potrebi. Dopušta iznimku od obaveznog subotnog počinka ako se radi o zbiljskoj potrebi čovjeka. Isus je, što više, na strani pojedinca, ne naroda, grupe, zajednice! Potrebe su različite. Tjedni dan počinka od redovnih poljskih i kućnih poslova uveden je u biblijsku religiju da bi vjernici kao pojedinačne osobe izvršavali tri ljudske potrebe:

1.) Boga štovati u blagdanskom bogoslužju;

2.) radovati se Bogu koji spašava, koji je naklonjen;

3.) više pažnje posvećivati ukućanima i bližnjima koji mogu biti bolesni, žalosni, potrebni.

           Isus ima na umu ovakav smisao dana Gospodnjeg koji je čovjeku u prilog, a ne zarobljava pojedinca punog potreba i nevolja. Humani Isus time očituje da se Bog raduje čovjeku te mu daje svoje zapovijedi kao pomoć u humanijem životu, da bi više bio čovjek u odnosu na svoga Boga, na samoga sebe i na ljudsku braću i sestre.

 

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.ktabkbih.net )

 

Prvo čitanje: Pnz 4, 32-34. 39-40

Drugo čitanje: Rim 8, 14-17

Evanđelje: Mt 28,16-20

 

Zborna molitva

Bože Oče, poslao si na svijet svoga Sina,

Riječ istine, i Duha posvetitelja,

da ljudima objaviš tajnu svoga života.

Udijeli nam da ispovijedamo pravu vjeru, priznajemo slavno

i vječno Trojstvo te se klanjamo tebi, svemogućem i jedinom Bogu.

Po Kristu.

 

Darovna molitva

Gospodine Bože naš,

zazivamo tvoje sveto ime

da posvetiš ove darove.

Učini da i mi postanemo vječni prinos tebi.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Gospodine Bože naš,

daj da nam bude na

spasenje tijelu i duši

ova pričest i vjera

u tvoje vječno Trojstvo

i jednstvo koju smo ispovijedili.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

TROJSTVO IZVOR KRŠĆANSKOG ŽIVOTA

         Naš život u sebi treba biti ono što je život Trojstva, kako bismo onda i prema drugima razvili iste osjećaje i iste odnose koji su u Presvetom Trojstvu posvećeni životom i zajedništvom Oca i Sina i Duha Svetoga. Pravi kršćanski život je život Trojstva u nama i život trojstvenih odnosa iz nas prema drugima. Biti uronjen u Boga pri kršenju znači primiti i nakon toga nositi u sebi snagu i obilježje tog istog života. A to kao posljedicu ima da biti kršćanin znači prije svega biti čovjek obilježen životom Presvete Trojice i obdaren njihovim darovima.

         Neka nas stoga današnja svetkovina najprije potakne da žarko i intenzivno živimo u zajedništvu s Ocem i Sinom i Duhom Svetim kako bismo kao pravi učenici Kristovi primili čisto i istinsko znanje o Bogu koji je jedan a trojedin.

         Bez straha uronimo u Boga u čije smo ime kršteni kako bi nas on ispunio svojim životom i ljubavlju, te kako bismo, naviještajući spasenje, s radošću mogli ljude ispuniti istim darom života i ljubavi koji nam je uliven zajedništvom Presvetom Trojicom.

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

Prvo čitanje: Dj 2, 1-11

Drugo čitanje: Gal 5, 16-25

Evanđelje: Iv 15,16-27; 16,12-15

 

Zborna molitva

Bože, ti otajstvom današnje svetkovine

posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu.

Izlij na sav svijet darove svoga Duha:

što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve

to i danas izvrši u srcu svojih vjernika.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Ispuni, Gospodine, obećanje svoga Sina:

nek nas Duh Sveti uvede u otajstvo ove žrtve

i otvori nam svu istinu.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Bože, ti svojoj Crkvi dijeliš dare nebeske;

čuvaj u nama milost koju si dao,

da dar Duha Svetoga u nama vazda djeluje,

a duhovna hrana unaprijedi djelo vječnog otkupljenja.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

DUHOVI

         Mi smo osobe po svojoj duhovnosti. Mi smo jedno u svojoj tjelesnosti i u svojoj duhovnosti. Bog prepoznaje Boga, rečenica je duhovnih učitelja. Tako je isto i s Duhom. Duh prima Duha, duh prepoznaje Duha. Naš duh prepoznaje Božji Duh.

         Sva ljudska djela, ako bi ostala u dimenziji stvari (materijalnosti), ne prenose nas u onostranost. U onostranost, u Transcedenciju se prelazi samo s duhom i kroz duh. Čovjek je duh i tijelo. Tijelo je hram njegovog duha.

         Čovjeka najviše prepoznajemo po njegovoj "duši". Po njoj ga najviše cijenimo i ljubimo. Nitko ne bi volio da ga se cijeni i ljubi samo po tijelu.

         Naš duh nas čini da smo ono što jesmo: živa slika Božja. Duh se ne prepoznaje izvan naše duševnosti, izvan nas. Mjesto prebivanja i mjesto prepoznavanja Duha Božjeg jest u nama samima. Put je ovaj: spoznaja svojeg duha, njegova otvorenost prema Božjem Duhu i dolazak (poslanje) Duha Svetog u nas.

         Duh je ljubav, Duh stvara zajedništvo, Duh veže prijatelje. Duh je punina i vječnost. Tko primi Duha primio je Boga i ušao u vječnost.

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.dominikanci.hr koji je napisao Marijan Jurčević,OP)

Prvo čitanje: Dj 1, 15-17.20a.20c-26

Drugo čitanje: 1 Iv 4, 11-16

Evanđelje: Iv 17, 11b-19

 

Zborna molitva

Gospodine, mi vjerujemo da je Spasitelj ljudskog roda

sada s tobom u slavi. Usliši nam molitvu:

daj da iskusimo njegovu prisutnost s nama do svršetka svijeta,

kako je obećao.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Primi, Gospodine, žrtvene prinose i molitve svojih vjernika.

Daj da po ovoj svetoj službi i mi prijeđemo u nebesku slavu.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Usliši nas, Bože, naš Spasitelju,

i po ovim nam svetim otajstvima učvrsti nadu

da će se na svemu tijelu Crkve dovršiti što je počelo

u Kristu, našoj Glavi.

Koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

DATI SE SAČUVATI OD ZLOGA

         Danas je stoga trenutak da ona Gospodinova molitva Ocu nebeskom bude aktualna za svakoga člana Crkve. Neophodno je da je svatko od nas ponovi i učini svojom, svjestan kolika nam opasnost prijeti od mentaliteta ovoga svijeta.

         Ražarimo stoga svijest pripadnosti Nebu i Ocu nebeskom, te živimo sukladno uzvišenoj istini uskrsnuća i posvećujmo se životom Krista Gospodina koji je sama sebe posvetio za nas. Sa svom poniznošću dajmo se sačuvati od Zloga. A dati se sačuvati od Zloga znači posvetiti se i istinom prisutnom u svakoj Božjoj riječi, jer smo pozvani živjeti u svijetu kao Božji posvećenici i pomazanici. Kao kršćani budimo dosljedni u svom kršćanskom svjedočanstvu, jer nas je Bog ostavio u svijetu da ga svjedočimo, prvenstveno čuvajući dar vjere koji nam je dao.

          Ne dajmo se zavesti ni zbuniti, jer nismo prepušteni samima sebi pred stvarnošću i događajima svijeta i pred moću koji Zli očituje u svijetu. Da nije moćne ruke našega Oca koja nas štiti od Zloga i zla, onda bismo imali razloga biti zabrinuti, ali ovako, možemo s pouzdanjem čuvati darovanu nam milost i bez straha živjeti puninu radosti u svijetu.

          Ne bojmo se svijeta, jer je veća ljubav našega Oca od mržnje svijeta. Dopustimo stoga Ocu da nas očuva od Zloga, jer on svome ljubljenom Sinu neće uskratiti traženu milost, a mi se nastojmo, posvećeni u istini njegovoj, posvećivati se za spasenje svijeta u koji smo poslani, da bi i svijet bio posvećen u istoj istini i ljubavi.

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com koji je napisao dr. Ivan Bodrožić)

Prvo čitanje: Dj 10, 25-26.34-35.44-48

Drugo čitanje: 1 Iv 4, 7-10

Evanđelje: Iv 15, 9-17

 

Zborna molitva

Udijeli nam, svemogući Bože,

neoslabljenim zanosom

slaviti ove dane u čast

uskrslom Gospodinu,

da Kristov spomen bude

djelatan u našemu životu i radu.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve vine k tebi i naša molitva.

Očisti nas svojom milošću i uskladi nam srce

s otajstvima tvoje velike ljubavi. Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Svemogući vječni Bože,

ti nas Kristovim uskrsnućem

obnavljaš za vječni život.

Umnoži u nama plod vazmenog

otajstva i ulij nam u srce snagu

ove spasonosne hrane.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

ČOVJEK U LJUBAVI ČOVJEK

        Samo ljubav koju u Bogu otkrivamo može ljudski život i svakog pojedinog čovjeka učiniti doista sretnim i radosnim. Ljubav postaje potpuna tek kad se pretvori u iskrenu i istinitu komunikaciju, međusobno otvaranje i priopćavanje. Vjera također postaje potpuna spoznaja Boga tek kad se pretvori u neprestanu nutarnju komunikaciju s Bogom. Bog sam je ljudima izašao u susret, približio im se i uspostavio trajnu komunikaciju s njima. Čovjek je pozvan da bude sugovornik s Bogom. Bog ga je učinio sebi sličnim. Ta sličnost se očituje i u sposobnosti čovjekove komunikacije s drugim čovjekom i drugim bićima, sve do samoga Boga. Čovjek je govorno biće. Bog želi čuti čovjeka, kao što svaki dobar otac želi čuti svoje dijete.

         Vjera tek tada postaje prava spoznaja Boga kad se pretvori u komunikaciju s Bogom. Ta komunikacija s Bogom odvija se kroz neprestanu molitvu koju definiramo kao duhovni razgovor s Bogom. Čovjek-vjernik svoj život, sve što osjeća, sve što čini, što proživljava, pretvara u odnos s Bogom, u razgovor, u molitvu. Sve podastire Bogu, jer Bog želi od čovjeka primiti to kao slobodan čovjekov čin. Ljubav je u slobodi. Bog želi ljubav čovjekovu, zato mu je dao slobodu. Tko sve svoje, sav svoj život, svoje misli, svoja nastojanja, svoje planove i djela pretvara u ljubav, taj se Bogu približava, kao da leti prema njemu. Ljubav, koja je od Boga, čovjeku daje krila da se i u svome čovještvu vine visoko - do božanske kvalitete! U Bogu ostaje i Bog u njemu. To je punina svega!

(Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi)

Prvo čitanje: Dj 9, 26-31

Drugo čitanje: 1 Iv 3, 18-24

Evanđelje: Iv 15, 1-8

 

Zborna molitva

Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje.

Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju:

udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Bože, ova je žrtva časna razmjena darova,

kojom nas činiš dionicima božanske naravi:

daj da tu stvarnost spoznamo i životom iskusimo.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Bože, Gospodine, uza svoj narod. Nahranio si

nas nebeskim otajstvima: daj da iz stare

grešnosti prijeđemo u novi život.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

ZAJEDNIŠTVO S KRISTOM I U KRISTU S BRAĆOM I SESTRAMA

        Isus kaže, čitamo u Ivanovu evanđelju:"Ja sam trs, a vi loze...". Slika je to životne vezanosti. Loza se od trsa ne može odijeliti a da ne ostane bez života. Kad smo jednom Kristu pristupili i kad nas je on primio i u Duhu Svetome sa sobom povezao, ostali smo s njime jedno otajstveno tijelo, kao udovi na istome tijelu, kao loze na trsu.

        Živimo na taj način i jednu višu dimenziju života koja nije svediva samo na zemaljske potrebe i zemaljske izmjene tvari, na jelo i pilo i vremenite radosti. Radi se o jednom višem stupnju na koji je čovjek uzdignut. Taj viši stupanj života dolazi od Boga, Bog nas milosno obdaruje dioništvom na svome životu. Po Duhu koji nam je dan u Sinu smo s Ocem dionici božanskog života.

       Taj se božanski život, sada dok smo još na putu k Bogu, osvješćuje i razvija kroz molitvu, kroz vidljive znakove i riječi koje nam je Isus ostavio da po njima, dok smo još zemaljski, znamo: tu je sada naš Gospodin Isus, kojega više ne vidimo tjelesnim očima, ali je stvarno s nama u riječima i znakovima. Svakodnevni takav znak je euharistija, naš sveti sastanak. On je nevidljiv, ali je tu! Govori našem srcu i donosi svjetlo srcu! Njemu se samo treba vjerom otvoriti i predati. To je taj mistični vid našega života u vjeri.

(Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi)

Prvo čitanje:Dj 4, 8-12

Drugo čitanje: 1Iv 3,1-2

Evanđelje: Iv 10, 11-18

 

Zborna molitva

Svemogući vječni Bože,

dovedi nas u društvo nebesnika:

nek stado tvojih vjernih, makar skromno,

prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Udijeli nam, molimo, Gospodine,

da te uvijek hvalimo ovim vazmenim otajstvima.

U njima nas trajno ispravljaš:

daj da nam budu izvor vječne radosti. Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Pastiru dobri, pogledaj svoje stado

otkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sina

i vodi ga na svoje vječne pašnjake.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

GOSPODINE, OBNOVI SVOJU CRKVU!

       Evanđelje je upravo opisalo što je važno jednome pastiru: to je jedan koji ljubi svoje stado; ono mu znači sve. On ne bježi kad je teško, nego ostaje, izdržava - upravo je spreman dati svoj vlastiti život.

       On poznaje svoje stado i ono poznaje njegov glas - jer on s njim govori, komunicira - i govori mu riječi koje ga ohrabruju. To je slika samoga Isusa Krista.

       U evanđeoskom tekstu su dvije riječi koje nas zaokupljaju: dovesti i slušati glas kojeg ovce slušaju jer ga poznaju.

        Dovesti. Važna zadaća, bilo da se radi o ovci ili o ljudima. Ne radi se samo o tome da netko dobro vodi ili može voditi, nego se radi o pitanju: kamo on vodi? Što je njegov cilj, prema kojemu on ide na putu s onima koji su mu povjereni. Biblijski odgovor uvijek glasi: u život.

         On pokazuje kako se ide. On je hrabritelj. On je dobar primjer koji se može slijediti. Ako ide naprijed i zove, može mu se vjerovati i ugledati se u njega. Ne treba se bojati. On ima dobre namjere. Što ih je više ohrabrio, oni postaju hrabriji. Što ih više osposobljava za život, tim više oni postaju sposobniji u životu.

            Dobri pastiri i dobre pastirice su važne - ne samo na pašnjacima, nego i u Crkvi, u obitelji, poduzeću, u ustanovama - stoga molimo danas za to.

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr koji je priredio fra Jozo Župić)

Prvo čitanje: Dj 3, 13-15. 17-19

Drugo čitanje: 1Iv 2, 1-5a

Evanđelje: Lk 24,35-48

 

Zborna molitva

Bože, nek se tvoj narod vazda raduje što si mu

obnovio mladost duha.

Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri:

utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti.

Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Primi, Gospodine,

darove svoje raspjevane Crkve.

Ti si uzrok tolikom veselju:

daj da nam prijeđe u vječnu radost.

Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Pogledaj, Gospodine, svoj narod.

Ti si ga obnovio otajstvima vječnoga života:

daj mu da dostigne slavu neraspadljivosti

u uskrsnuću tijela.

Po Kristu.

 

Razmišljanje uz bibilijska čitanja

SUSRET - PREPOZNAVANJE KRISTA

       Obraćenje se najprije mora dogoditi u srcu svakoga pojedinog čovjeka. Kažemo - dogoditi! To je trenutak kad se ljudska osoba mistično sretne s Kristom, svojim Spasiteljem. Ali se obraćenje mora i događati. To je trajno stanje. Pristupivši Kristu krećemo na put kojim nas on vodi. Korak po korak, bliže Kristu. Obraćenje je neprestano sve dublje upoznavanje Krista i njegove riječi, sve dublje shvaćanje svega što on od nas traži.

        U to treba vjerovati. No, bez vjere u vječni život, vjera uopće nije vjera. Kad bi se ona zaustavila samo na zemaljskom životu, onda ona ne bi imala smisla i Krist za nas ne bi bio ništa više od nekog povijesnog mudraca.

        Važno je, stoga, dok propitujemo svoj vlastiti život vjere, na životnome putu prepoznati Krista, našeg živog učitelja i vođu.

        Kad smo na okupu u ime Isusovo, po njegovoj uputi što nam je dade na odlasku, onda je Uskrsnuli s nama. Treba ga prepoznati na nevidljiv način. To je zato sveti, neizreciv mističan trenutak. Zajedništvo postaje znak njegove prisutnosti, u zajedništvu njegova ga riječ čini živim Učiteljem. Apostoli i njihovi nasljednici nama ga predstavljaju, u kruhu i vinu nam se sav daje, poistovjećuje se s nama i nas obdaruje svojim božanskim životom. To sve treba doživjeti nutarnjim našim predanjem Njemu živom s nama.

( Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi )

Prvo čitanje: Dj 4, 32-35

Drugo čitanje: 1 Iv 5, 1-6

Evanđelje: Iv 20, 19-31

 

Zborna molitva

Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem

užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost,

da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao;

što je duh koji nas je nanovo rodio;

što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.

 

Darovna molitva

Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika.

Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili:

daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.

 

Popričesna molitva

Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva

trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

NIJE SVE U OPIPLJIVOME

       To je, dakle, dan kada je Isus konačno svoje učenike, uključivši i Tomu, uvjerio da je sada trajno živ s njima kao uskrsnuli Gospodin. Ali, taj njegov trajni hod, trajno druženje s njima nije vidljivo. I ne treba biti vidljivo! On je tako s njima da ga neprestano mogu doživljavati i u svome srcu. Više im se zato neće javljati, neka to ni ne traže, na vidljiv način. Bit će s njima u znakovima: u njihovom sastajanju i zajedništvu, u riječi, koju im je ostavio, u "lomljenju kruha" kako im je pokazao i naredio činiti, u bratskoj ljubavi. I sam način kako im se poslije uskrsnuća ukazuje obilježava znakove njegove trajne prisutnosti. Ukazuje im se dok su na okupu, misle i razgovaraju o njemu. Vrata su zatvorena, on se najednom pojavljuje vidljiv među njima, nije li to zapravo samo znak da je već bio među njima nevidljiv.

       Nije sve u opipljivome i vidljivome, nije sve niti u racionalnom, nego u otajstvenome i duhovnome. Sve je u onom božanskom, nutarnjem neizrecivom dodiru. Zato mi vjernici moramo učiti doživljavati u vjeri na mističan način svoj trajni susret s Gospodinom.

(Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi)

O NAMA

U zapadnom dijelu Zagreba, podno jugozapadnih obronaka Medvednice prostire se župa sv. Josipa Radnika

U životu župe sudjeluje oko 9000 župljana, a naša mala crkva tako svake nedjelje postaje mjesto slavljenja sv. mise i okupljanja oko zajedničkog stola Gospodinova.

Više ...

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U!