Isus Krist – Kralj svega stvorenja - 20.11.2011.

Ne prosuđuje pastir tko je ovca a tko jarac, nego konstatira činjenično stanje. Tako ni Bog ne odlučuje tko će u muku vječnu, a tko u život vječni. Bog nas ne sudi. Mi sami sebe osuđujemo svojim svakodnevnim običnim djelima za vrijeme zemaljskoga života. Bog samo konstatira i prihvaća naš izbor.

 

Pravednici, ovi i oni

Upada u oči da Isus one koji hrane gladne, poje žedne, primaju strance, oblače gole, pohode sužnje i bolesne, naziva pravednicima. Kao što je sebe poistovjetio s onima kojima su pomagali, tako i njih, koji su pomagali, poistovjećuje sa sobom, Pastirom dobrim koji svoje ovce pase pravedno. Mogu biti s Kristom u Kraljevstvu Očevu jer su se po svojim djelima poistovjetili s Kristom.

Ako se one koji su činili dobro jednom od ovih najmanjih naziva pravednicima, bilo bi za očekivati da se one koji nisu činili dobro nazove nepravednicima. No Isus to ne čini. Ne vrijeđa njihovo ljudsko dostojanstvo. Isus im ne sudi, niti etiketira. Jedino, kao što je konstatirao da je izbor pravednika zajedništvo s Bogom, pa su zato blagoslovljeni, tako, konstatirajući izbor odmetnuća od Boga ovih drugih, naziva ih prokletima.

 

Pripravljeno za nas – pripravljeno za đavla i anđele njegove

Zanimljivo je da Isus veli da je Kraljevstvo Očevo pripravljeno za nas od postanka svijeta. Stvoreni smo zato da bismo bili u vječnom zajedništvu s Bogom. Pripadamo Raju. S druge strane, Pakao je, prema Kristovim riječima, pripravljen đavlu i anđelima njegovim. Pakao nije pripravljen za čovjeka. U tome i je sva tragedija Pakla. Kroz čitavu vječnost čovjek traje u onome za što nije stvoren. Život postaje vječni promašaj.

Mi, okupljeni u razmišljanju Božje riječi, još uvijek smo na svijetu i činimo izbor. Valja nam pritom neprestano imati na pameti da o svakodnevnom izboru ovisi kako će proći konačno razlučivanje kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime.

 

 

 

Nitko nije nevažan

 

S NJIM RAZAPEŠE RAZBOJNIKE

 

 

 

Smrt na križu je bila smrt rezervirana za najgore moguće zločince. Najčešće su razapinjani ubojice i izdajnici. Isus je osuđen kao izdajnik i pobunjenik protiv cara jer se, prema optužbi Židova, htio proglasiti njihovim kraljem. Što su učinila dvojica razbojnika, koje spominju sva četvorica evanđelista, ne znamo.

 

Razapeše njega i zločince

Okvir ove dvojice zločinaca, odnosno razbojnika u kojemu je Isus razapet još jače ističe Božje poniženje i ono na što je Bog spreman kako bi nas spasio. I upravo po ljubavi i dragovoljnosti smrt na križu prestaje biti poniženje i postaje spasenje.

Krist se, razapet na križu, pokazuje kao istinski kralj i vladar svijeta. Koji vlada svemogućom ljubavlju, a ne silom.

 

Jedan ga je pogrđivao

Obojica razbojnika su dijelila istu sudbinu s Isusom. Obojica su prije sumraka bili mrtvi. Ono što je naizvan bilo potpuno identično, postiglo je sasvim oprečni rezultat. Jedan od raspetih razbojnika je Isusa vrijeđao i ponižavao. Provocirao ga je i psovao.

On je slika svih onih koji se u životnim mukama okreću protiv Boga mržnjom i psovkama. Svih onih koji Boga smatraju krivim za svoje neuspjehe i padove.

 

A drugi ovoga prekoravaše

Drugi razbojnik je drugačije postupio. Najprije je prekoravao raspeta sudruga, a onda se Kristu obratio s molbom.

On je slika svih onih koje životne poteškoće potaknu na razmišljanje i obraćenje koje se jasno pokazuje u promjeni života.

 

Danas ćeš biti sa mnom u Raju

Svaka situacija u kojoj se nađemo stavlja pred nas mogućnost izbora. Ništa na ovom svijetu nije samo po sebi niti dobro niti loše. Sve ovisi o našem stavu i načinu na koji ćemo nešto živjeti.

Dvojica razbojnika su bila u istoj situaciji, ali su reagirali potpuno suprotno. U konačnici je i rezultat njihovoga opredjeljenja bio različit.

Zanimljivo je da Krist obraćenom razbojniku obećava Raj, a onome koji ga vrijeđa i ponižava ne prijeti niti mu obećava kaznu.

Krist svoju ljubav ne pokazuje samo prema obraćenom razbojniku, nego strpljivim podnošenjem uvreda ostavlja mogućnost i onome koji se još nije obratio da uvidi svoj pogrešan stav, da se pokaje i da svim srcem prihvati Krista koji umire za cijeli svijet i svakog čovjeka.

 

Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale