ZAPOVIJED LJUBAVI - 23.10.2011


No još je zanimljivije da je zapovijed ljubavi izrečena u jednini. Bog od nas ne traži da volimo sve ljude, nego da volimo konkretnoga čovjeka. Ljubav nije apstraktni pojam i nemoguće je ljubiti ljude zajedno ili odjednom. Moguće je ljubiti jednoga po jednoga čovjeka. Uvijek osobno i uvijek konkretno.
Najsigurniji dokaz da smo doista oni koji u Boga vjeruju i da smo otvoreni suradnji s Duhom Božjim, radost je koju imamo u sebi i koja izbija iz nas pri svakom susretu. Onaj tko ima puninu radosti u sebi stvara preduvjete za ostvarenje još jedne oznake kršćanina. Može ljubiti. Može ispuniti zapovijed ljubavi. Sv. Ivan zapisuje da smo dužni ljubiti jedni druge.
Teško je govoriti o ljubavi u svijetu koji je prepun govora o ljubavi, a ispražnjen od djelotvorne ljubavi. No to nas kršćane ne smije zavesti da odustanemo od neprestanog naglašavanja potrebe djelotvorne ljubavi. Jer po tome se prepoznaje naša vjera i u tome je naše poslanje.
Biti kršćanin znači voljeti čovjeka pokraj sebe i nastojati da ta ljubav bude djelotvorna. Ljubavi prema svakome čovjeku pa čak i prema onome koji nas mrzi.
To je nova zapovijed koju nam Isus daje.
Bog ne želi ljude mržnje, nego ljude ljubavi i mira. Bog ne želi ljude osvete, nego ljude opraštanja grešnicima u ljubavi Kristovoj. Bog ne želi mračne, smrknute ljude, nego glasonoše radosti koji kliču. Bog ne želi ljude koji će grčevito nastojati ostvariti privid sigurnosti u nesigurnome svijetu, nego realne ljude u potpunosti otvorene Duhu Životvorcu.
Mnogi se čude formulaciji zapovijedi ljubavi i pitaju se kako je moguće da nam Isus zapovijedi emociju. No, kršćanska ljubav je više od emocije. Kršćanska ljubav je opredijeljeni i konkretni život za nekoga. O tome nam je progovorio i Papa Benedikt XVI. tijekom propovijedi na misi u Zagrebu. Rekao je: Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu, i njeguje se, kao ideal, individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu.
Na kraju je taj dio zaključio riječima: Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu!

Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan

GLOBALNA EVANGELIZACIJA


Neprestano naviještanje evanđelja oživljuje i Crkvu, njezin žar, njezin apostolski duh, obnavlja njezine pastoralne metode da bi bile sve prikladnije novim prilikama – također onima koje zahtijevaju novu evangelizaciju – i nadahnute misionarskim poletom:
Evangelizacija je složeni proces i obuhvaća različite sastavnice. Misijska je animacija, od svih njih, uvijek osobitu pozornost davala solidarnosti. To je također jedan od ciljeva Svjetskog misijskog dana, koji, posredstvom papinskih misijskih djela, potiče na pomoć za ostvarivanje evangelizacijskih zadaća na misijskim područjima.
Riječ je o podupiranju institucija koje su nužne za utvrđivanje i jačanje Crkve preko kateheta, sjemeništa, svećenika; kao i davanju vlastitog doprinosa poboljšanju uvjeta života osoba u zemljama u kojima vlada najveće siromaštvo, neishranjenost navlastito djece, bolesti, pomanjkanje zdravstvenih službi i službi za obrazovanje. I to spada u poslanje Crkve. Naviještajući evanđelje, ona uzima k srcu ljudski život u punom smislu.
Neprihvatljivo je, govorio je sluga Božji Pavao VI., da se u evangelizaciji izostave teme koje se tiču promicanja čovjeka, pravednosti, slobode od svakog oblika tlačenja, naravno u poštivanju autonomije političke sfere. Ne zanimati se za vremenite probleme ljudskog roda značilo bi "zaboraviti lekciju iz evanđelja o ljubavi prema bližnjemu koji pati i koji je u potrebi"; to ne bi bilo u skladu s ponašanjem Isusa, koji je "obilazio sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć"
Tako, suodgovornim sudjelovanjem u poslanju Crkve, vjernik postaje graditelj zajedništva, mira i solidarnosti koje nam je Krist dao te surađuje u ostvarivanju Božjeg nauma spasenja prema ljudskom rodu. Izazove s kojima se ona suočava pozivaju kršćane da kroče zajedno s drugima, a misija ja sastavni dio toga hoda sa svima. U njoj nosimo, premda u glinenim posudama, naš kršćanski poziv, neprocjenjivo blago evanđelja, živo svjedočanstvo Isusa umrla i uskrsla, kojeg se susreće u Crkvi i u kojeg se vjeruje u Crkvi.
Neka Misijski dan oživi svima želju i radost da "idemo" ususret čovječanstvu noseći svima Krista. U njegovo vam ime od srca udjeljujem apostolski blagoslov, napose onima koji se najviše trude i trpe za evanđelje.
Benedikt XVI.

 

Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale