Prvo čitanje: Dj 13,14.43-52
Drugo čitanje: Otk 7,9.14b-17
Evanđelje: Iv 10,27-30
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika:
nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo
kamo ga predvodi hrabri Pastir.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Udijeli nam, molimo, Gospodine, da te uvijek hvalimo ovim vazmenim otajstvima.
U njima nas trajno ispravljaš: daj da nam budu izvor vječne radosti. Po Kristu.
Popričesna molitva
Pastiru dobri, pogledaj svoje stado otkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sina
i vodi ga na svoje vječne pašnjake.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
I JA HOĆU BITI OVCA TVOJA
I ja hoću biti ovca tvoja,
vjerno ići za tobom ću svud.
Vjerojatno smo ove riječi iz popijevke Spasitelju dobri Isukrste toliko puta pjevali da smo prestali misliti o njima. Riječi su to u kojima izričemo svoju želju da budemo ovce.
Ovca, kao ni neke druge "pozitivne" životinje iz Svetoga Pisma, nisu u našem civilizacijskom krugu na cijeni kao epiteti kojima bi se počastili ljudi do kojih nam je stalo. Stoga nam čudno zvuče i Isusove riječi u kojima one koji u njega vjeruju naziva ovcama.
No prestajemo se čuditi ukoliko te riječi počnemo promišljati iz perspektive onih koji su na svoje uši slušali Isusa. U prostoru u kojemu su prevladavali stočari, nije bilo ništa prikladnije nego upotrijebiti sliku koja je bila svima općepoznata i razumljiva. Isusovi suvremenici su, za razliku od većine nas i naših suvremenika, itekako dobro znali razliku između pravoga pastira i najamnika. Znali su koliko pastiru znači njegovo stado. Znali su ljubav i predanost kojom bdije nad svojim stadom. Znali su za povezanost koja je postojala između pravoga pastira i njegovih ovaca.
Isus, koristeći sliku pastira i ovaca, ne stavlja naglasak na nas kao ovce, nego na sebe kao pastira. Time nije samo svojim slušateljima govorio o konkretnom iskustvu, nego im je dozvao u pamet riječi zapisane u knjizi proroka Ezekiela: Kao što se pastir brine za ovce svoje, kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. (…) Past ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i past će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. (…) Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno. (…) Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš – riječ je Jahve Gospoda.
U proročkom tekstu kojim Bog obećava pastira svome narodu prepoznaje se Isus, Krist. On je onaj kojemu je stalo do svakoga od nas. On je onaj koji je spreman, ne samo za nas, nego i umjesto nas, ući u sukob s vukom i otjerati ga. On je onaj koji daje legitimitet svima koji će, pozivajući se na njega, vršiti pastirsku službu. On daje i primjer kako tu službu treba vršiti.
N. K.