21. svibnja 2017. Šesta vazmena nedjelja

Liturgija

A17 U6

Prvo čitanje: Dj 8,5-8.14-17
Drugo čitanje: 1 Pt 3,15-18
Evanđelje: Iv 14,15-21

 

 

Zborna molitva
Udijeli nam, svemogući Bože, neoslabljenim zanosom slaviti ove dane
u čast uskrslom Gospodinu, da Kristov spomen bude djelatan
u našem životu i radu. Po Gospodinu.

 

Darovna molitva
Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve vine k tebi i naša molitva.
Očisti nas svojom milošću i uskladi nam srce s otajstvima tvoje velike ljubavi.
Po Kristu.

 

Popričesna molitva
Svemogući vječni Bože, ti nas Kristovim uskrsnu­ćem
obnavljaš za vječni život. Umnoži u nama plod vazmenog otajstva
i ulij nam u srce snagu ove spasonosne hrane.
Po Kristu.

 

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 

SRCE, RAZUM, ŽIVOT

 

     Neprestano valja ponavljati činjenicu da kršćansko opredjeljenje zahvaća cjelokupnoga čovjeka. Zato današnje drugo čitanje spominje stupnjeve ili faze kojima se živi vjera. Faze koje možemo nazvati: srce, razum i život.

Srce

     Ponajprije nadahnuti apostol zapisuje da je potrebno srcem prihvatiti Krista. Bog nam se objavio. Krist nas je pozvao. Duh Sveti nas je dodirnuo. Mi smo rod izabrani i kraljevsko svećenstvo. Mi smo sveti puk, narod Bogu stečen. Čudesno je otajstvo Božjeg izabranja.

     I premda ne razumijemo kako i zašto, ipak cijelim bićem osjećamo da smo Božji. Pozvani smo odgovoriti Bogu vlastitim srcem. Vlastitim pristajanjem u Boga. Poput djeteta koje prihvaća roditeljsko naručje i zagrljaj.

Razum

     No, potrebno je napraviti i sljedeći korak. Nije dovoljno samo prihvatiti Boga. Potrebno je, koliko god nam je moguće, sve više razumom ulaziti u otajstvo vjere. Dakako da nikada razumom ne možemo dohvatiti ono što nam razum nadilazi, ali je potrebno neprestano učiti o svojoj vjeri.

     Bolna je činjenica vjerske neukosti koja kod nas vlada. Žalosno je koliko se malo poznaje kršćanstvo. Ne samo da time škodimo sebi i svom normalnom razvoju, nego otvaramo široko polje onima koji mrze Boga i Crkvu da lažima ili poluistinama zbunjuju ljude i navode ih na krivi zaključak.

     Učenje o vjeri nije proces kojim trebaju biti zahvaćena samo djeca. Kršćanstvo je prvenstveno za odrasle i samo ga odrasli mogu shvatiti. Ako ne učimo u zreloj dobi o kršćanstvu, onda će nam vjera zauvijek ostati djetinjasta. Pa ćemo, na primjer, i dalje misliti da je smisao Božića u kićenju i skupim darovima, a da se smisao i značenje Uskrsa svodi na košaricu blagoslovljene hrane.

Život

     Jedna od laži koja nam je nametnuta zato jer premalo promišljamo i učimo o svojoj vjeri je i tvrdnja da je vjera privatna stvar i da se ne smijemo svojom vjerom pojavljivati u javnosti, pogotovo ne u kulturnom i političkom djelovanju.

     No istina je potpuno drugačija. Vjera nije privatna, nego duboko osobna stvar svakog pojedinog čovjeka koja se niti može niti smije zatomiti u javnosti. Dužni smo svoj svjetonazor nenametljivo, ali i nepokolebljivo svjedočiti. Dužni smo javno pokazivati svoje kršćansko opredjeljenje.

     A kršćansko opredjeljenje se, da ne bude zabune, sažima u ljubavi prema Bogu, čovjeku i svijetu u kojemu živimo. Kršćanstvo se očituje u činjenju dobrih dijela i brizi za opće dobro. To smo pozvani živjeti, nakon što smo srcem prihvatili i razumom shvatili.

  1. K.