4. lipnja 2017. Nedjelja Pedesetnice. Duhovi

Liturgija

A17 D

 

Prvo čitanje: Dj 2,1-11
Drugo čitanje: 1 Kor 12,3b-7.12-13
Evanđelje: Iv 20,19-23

 

 

Zborna molitva
Bože, ti otajstvom današnje svetkovine posvećuješ
u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu.
Izlij na sav svijet darove svoga Duha:
što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve
to i danas izvrši u srcu svojih vjernika.
Po Gospodinu.

 

Darovna molitva
Ispuni, Gospodine, obećanje svoga Sina:
nek nas Duh Sveti uvede u otajstvo ove žrtve
i otvori nam svu istinu.
Po Kristu.

 

Popričesna molitva
Bože, ti svojoj Crkvi dijeliš dare nebeske;
čuvaj u nama milost koju si dao,
da dar Duha Svetoga vazda u nama djeluje
a duhovna hrana unaprijedi djelo vječnog otkupljenja.
Po Kristu.

 

 

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 PO DUHU SMO SVETI

     Mi kršćani vjerujemo Bogu. Mi kršćani vjerujemo u Boga. Zato, mi kršćani slavimo Boga.
     S druge strane, mi kršćani vjerujemo svecima. Ali, mi kršćani ne vjerujemo u svece. Zato, mi kršćani ne slavimo svece, nego uvijek i jedino – Boga. Sveci su nam primjer i poticaj. Sveci su nam zagovornici. Ali nikada nisu oni pred kojima se klanjamo, niti oni kojima u konačnici usmjeravamo svoje molitve.

Vjerujem u općinstvo svetih
    
Svetost najjednostavnije možemo definirati kao stanje zajedništva s Bogom. Svetima, prema tome, smatramo one osobe koje su u zajedništvu s Bogom. To se ne odnosi samo na službeno proglašene svece Katoličke Crkve, niti samo na one koji su u stanju Raja, nego se odnosi na sve ljude koji su u zajedništvu s Bogom. I umrle i nas koji još živimo.
     Svatko je pozvan na svetost i svatko može svetost ostvariti. Svetost se postiže na zemlji za vrijeme zemaljskoga života. Sveci su među nama. Djeca se Božja zovemo i jesmo objašnjava sv. Ivan u svojoj poslanici. To je ta velika ljubav koju nam je darovao Otac.
     Svetost nije samo zajedništvo s Bogom, nego i zajedništvo ljudi međusobno. Mi koji u Boga vjerujemo smo povezani, bez obzira na to jesmo li tjelesno živi ili mrtvi. Oni koji su u stanju Raja, postigli su cilj i mogu se moliti za nas koji smo još uvijek na zemlji kao i za one umrle koji još uvijek nisu u potpunom zajedništvu s Bogom. Jednako tako i mi možemo upravljati Bogu molitve za one koji tek trebaju ostvariti potpuno zajedništvo, ali i oni mogu moliti za nas koji još uvijek putujemo, da ne skrenemo sa pravoga puta. Ovo isprepleteno zajedništvo ljubavi i molitve je općinstvo svetih koje ispovijedamo u simbolu vjere.

Na svetost pozvani
    
Svatko je pozvan na svetost. Pozvani smo biti savršeni kao što je savršen naš Otac čiji nas Duh vodi i čiji Sin nam je pripravio mjesto u kući Očevoj.
     Upustiti se u avanturu svetosti je poput letenja balonom. Za takvo letenje je potrebno imati balon i topao zrak koji će nas podignuti u visine. I dakako, potrebno je odvezati se od zemlje. Krist nam je svojom mukom i smrću omogućio zajedništvo s Bogom. Darovao nam je, slikovito govoreći, balon kojim možemo letjeti. Taj balon ispunja i podiže topli zrak Duha Svetoga. Od nas se traži da se odvažimo i oslobodimo spona koje nas privezuju uza zemlju. Potrebno je osloboditi se vlastitog shvaćanja sigurnosti i vinuti se u nebo.
     Potrebno je ostvariti novu perspektivu. Oni koje se smatra beskorisnim, jadnim i odbačenim, najprikladniji su za prihvaćanje Radosne Vijesti. Oni koji svojim rukama ne stišću grčevito propadljivo bogatstvo, mogu primiti blaga nebeska. Oni koji se ne smatraju mudrim i umnim sposobni su čuti i prihvatiti riječ spasenja. Oni koji nisu otvrdnuli srce mogu biti zahvaćeni ljubavlju. Oni koji su spremni na iskorak mogu stići u obećanu zemlju.

Primjer i poticaj
    
Nakon što shvatimo da smo pozvani na svetost i uvidimo na koji način ju možemo postići, ostaje nam da se po primjerima drugih ljudi uvjerimo da je to ostvarivo. Tu nam sveci priskaču u pomoć. Svojim životima svjedoče da je moguće živjeti Evanđelje.
     Nažalost, mnogi sveci se prikazuju kao ozbiljni, žalosni i opasni sveci. To su oni mrki patnički likovi koji su nas oduvijek plašili sa svojih polumračnih oltara. Ispijenih lica, upalih očiju izokrenutih prema gore, osušenih tijela i koščatih udova. Uvijek ozbiljni, mukom, postom i pokorom zgrčeni, spremni odricati se i patiti, povlačiti se u pustinje, zazidavati se u ćelije, penjati se na stupove i vikati. Grmjeti i sijevati protiv svih ljudskih nedostataka. Oni su više "strašila" nego primjeri koji privlače.
     S druge strane su uslužni, pouzdani i dobroćudni sveci. Oni su obično bucmasti, nježni, šarenim kičem ofarbani. Druže se sa životinjama, ptičicama, kojekakvim cvijećem, a onaj jedan se čak pojavljuje i u društvu sa Krampusom. Oni su nezahtjevni pomoćnici i uvijek spreman adut kad zagusti. I ne treba im puno pažnje – tu i tamo koja svijeća, upitne pobožnosti u strogo određenim intervalima, sličica u novčaniku i djetinjaste sladunjave popijevke. Oni su više neozbiljni "jockeri", nego primjeri koji privlače.
     Srećom postoje i sveci koji nisu pretvoreni niti u strašila niti u glupave dobričine. To su oni sveci koji nas načinom na koji su živjeli Evanđelje potiču da i mi možemo, ma koliko nam izgledalo teško, bezrezervno prihvatiti poruku Isusa koji je Krist. Poruku o opredijeljenosti za Boga i čovjeka.
     Ipak, ne smijemo zaboraviti da je svatko od nas, upravo zato jer smo dio općinstva svetih, također pozvan biti primjer i poticaj. I mi možemo izgledati kao strašilo ili kao glupavi dobričina, ali možemo biti i oni koji će poticati na ljubav prema Bogu i čovjeku.

Čujem opominjače, no ne vidim djelatnike
    
Živimo u dijelu svijeta koji je tijekom prošlosti i sadašnjosti dao divno svjedočanstvo opredijeljene vjere i ljubavi. Zato bi bilo dobro što više upoznavati živote i djela, ne samo službeno proglašenih hrvatskih svetaca, blaženika i blaženica, nego i svih onih koji su ostavili svijetli trag.
     Marko Marulić tiska 1506. godine knjigu koju je nazvao De institucione bene vividendi per exempla sanctorumUpućivanje u čestiti život po primjerima svetaca. U predgovoru toga djela, koje je u prvih dvjesto godina doživjelo četrdesetak izdanja i brojne prijevode, a od 1986. je dostupno i na hrvatskom jeziku, Marulić piše:

Čitajući češće životopise svetaca, palo mi je na um da pokušam odatle izvući primjere kreposna života i da ih izložim na ugled onima koji i sami žude postati svetima; to pogotovu stoga što je od prirode tako dano da se na ljudsku dušu većma djeluje primjerom (…) nego li upućivanjem i propisima. Jer svatko se radije i s većim pouzdanjem prihvaća onoga posla za koji spozna da ga drugi radi, a ne samo savjetuje. Nitko se, gotovo, ne bi odlučio živjeti u siromaštvu, poniznosti i ćudorednoj čistoći niti bi se dao na bdijenje, post i ostala tjelesna zamaranja, sve kada bi svi ljudi to i veličali, ako se ne bi našao nitko tko se toga već pridržavao. I netko bi, držeći da ničije snage nisu dorasle tolikom teretu, mogao reći onima koji ga na to potiču: "Licemjeri, zašto tovarite meni na pleća što sami ni prstom nećete da dotaknete. Čujem opominjače, no ne vidim djelatnike. Radite prije sami što zapovijedate kako ne bih mislio da je to tako teško kao što se čini i da bih vjerovao da će onomu tko to čini biti od koristi onako kako vi tvrdite. Ako ne uvidim da vaše riječi odgovaraju vašim djelima, neću misliti da mi savjetujete, već da mi se rugate.

N. K.