GLEDAT ĆE ONOGA KOGA SU PROBOLI

    12. nedjelja kroz godinu, 23.06.2019.g.

    Prvo čitanje: Zah 12, 10-11; 13, 1

    Drugo čitanje: Gal 3, 26-29

    Evanđelje: Lk 9, 18-24

     

    Zborna molitva

    Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju.

    Ti nikada ne kratiš svoga vodstva vjernima koje si utemeljio u svojoj ljubavi.

    Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Gospodine, primi žrtvu pomirenja i hvale:

    po njoj nas očisti od grijeha da ti se svidi

    ljubav naših duša. Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, pričest svetog tijela i predragocjene krvi

    obnavlja nam božanski život. Molimo te da svako

    slavljenje otajstva učvrsti jamstvo našeg spasenja.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    GLEDAT ĆE ONOGA KOGA SU PROBOLI

                   U knjizi proroka Zaharije (1. čitanje), naviješteno je izlijevanje Duha Svetoga na koncu vremena. S patnjom i smrću Kristovom ispunile su se riječi proroka, po kojima će ljudi gledati onoga koga su proboli. Iz probodenog srca Otkupitelja poteći će izvori milosti; svima koji vjeruju u Isusa Krista pripast će spasenje.

                   Apostol Pavao podsjeća Galaćane u svome pismu na to, da su u Isusu Kristu spašeni. (2. čitanje) Po vjeri i krštenju oni su postali jedno u Kristu. Postojeće razlike su relativizirane. Tako se ispunja Božje obećanje za Abrahamovo potomstvo. Ovaj je bio svijetli uzor na temelju svoje vjerničke pravednosti.

                   Evanđelje nas izvještava o važnom bistrenju, koje Isus poduzima naspram svojih učenika. Dok ostali ljudi prosuđuju po izgledu i ne mogu izići iz otrcanih fraza, apostoli po Petru svjedoče da je Isus Mesija. Isus ne želi dovesti ljude u zabludu kada je u pitanju njegova osoba, stoga će unaprijed pretkazati svojim učenicima svoju patnju i smrt, ali i svoje uskrsnuće. Put do života s Bogom moguć je samo u predanju iz ljubavi, kako ju Isus ispunja u svojoj žrtvi na križu.  Baš zato trebaju učenici nasljedovati Isusa i dnevno uzimati na sebe križ. Tako će upravo pripasti punina života onima koji se predaju u ljubavi. Tko naprotiv gleda samo na sebe i svoje srce zatvara za Boga i bližnjega, ne može steći  pravi život.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    DOŽIVOTNO UČENJE

    Presveto Trojstvo, 16.06.2019.g.

    Prvo čitanje: Izr 8, 22-31

    Drugo čitanje: Rim 5, 1-5

    Evanđelje: Iv 16, 12-15

     

    Zborna molitva

    Bože Oče, poslao si na svijet svoga Sina, Riječ istine,

    i Duha posvetitelja, da ljudima objaviš tajnu svoga života.

    Udijeli nam da ispovijedamo pravu vjeru, priznajemo slavno

    i vječno Trojstvo te se klanjamo tebi, svemogućem i jedinom Bogu.

    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine Bože naš, zazivamo tvoje sveto ime da posvetiš ove darove.

    Učini da i mi postanemo vječni prinos tebi.

    Po Kristu.

     
     

    Popričesna molitva

    Gospodine Bože naš, daj

    da nam bude na spasenje tijelu i duši ova pričest i vjera

    u tvoje vječno Trojstvo i jedinstvo koju smo ispovjedili.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    DOŽIVOTNO UČENJE

                Mi ne prestajemo učiti. Nikada ne možemo kazati: ja više ne mogu napredovati u učenju. U svakoj životnoj fazi moramo skupljati novo znanje.

                Isus kaže u današnjem Evanđelju svojim apostolima a preko njih i nama: "Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi". Sve ima svoje vrijeme. Sve treba svoje vrijeme. Mi nećemo djecu opteretiti sa svim brigama nas odraslih. Oni to ne bi mogli nositi. Mnoge istine možemo tek malo-pomalo razumjeti. Tu očito treba životno iskustvo, da bi se njih  moglo razumjeti. Neke vrijednosti kao što su vjernost, prijateljstvo, ustrajnost učimo tek tijekom godina ispravno cijeniti, prije svega ako smo bolno iskusili suprotnost.

                 Doživotno učenje: to vrijedi u svim područjima, u odnosima, u pozivu (kod vrlo brzog tehničkog razvoja moramo stalno učiti novo), u vlastitom, sasvim osobnom životu. Također u vjeri! I vjera je doživotno učenje. Moja dječja vjera nije dovoljna, da bi nosio mnoge teške situacije u životu. Moja vjera mora rasti, sazrijevati, razvijati se.

                 Kako učimo doživotno? Sam život je naš učitelj. Iskustva, kako dobra tako i bolna. Ali jesu li dovoljna iskustva? Ona mogu učiniti naš život gorkim i tvrdim. Mi možemo otupiti i odbiti novo učenje, izgubiti spremnost da se razvijamo. Isus nam je stoga obećao osobitog učitelja. Učitelja, koji može otvoriti tvrda i zlovoljna srca za učenje, koji nas vodi dalje, pomaže nam, da ne ostanemo zatvoreni.

                 Isus je obećao Duha Svetoga: "On će vas upućivat u svu istinu".  Doslovno se kaže u originalnom tekstu: "On će biti vaš "vođa puta". Put života je često bogat zavojima, pozna stranputice i slijepe ulice. Stoga mi je potreban netko tko poznaje put i koji me kao vođa ne vodi na stranputice. Duh Sveti je taj tihi unutrašnji vođa na putu života. On je "unutrašnji učitelj", koji ne djeluje na nas izvana, nego nam kroz svoje unutrašnje migove i upute pokazuje put.

                 Kako djeluje taj unutrašnji učitelj u doživotnom procesu učenja? Kako djeluje Duh Sveti? Tako kao svjetlo! Njega se ne vidi! Ali bez njega se ne vidi ništa. Samo kad ima svjetla možemo vidjeti. Samo kad u nama svijetli Duh Sveti možemo razumjeti istinu.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    SVI SE NAPUNIŠE DUHA SVETOGA

    Nedjelja Pedesetnice. Duhovi, 09.06.2019.g.

    Prvo čitanje:  Dj 2, 1-11

    Drugo čitanje: Rim 8, 8-17

    Evanđelje: Iv 14, 15-16.23b-26

     

    Zborna molitva

    Bože, ti otajstvom današnje svetkovine

    posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu.

    Izlij na sav svijet darove svoga Duha:

    što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve

    to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Ispuni, Gospodine, obećanje svoga Sina:

    nek nas Duh Sveti uvede u otajstvo ove žrtve

    i otvori nam svu istinu. Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Bože, ti svojoj Crkvi dijeliš dare nebeske;

    čuvaj u nama milost koju si dao,

    da dar Duha Svetoga vazda u nama djeluje,

    a duhovna hrana unaprijedi djelo vječnog otkupljenja. Po Kristu.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    SVI SE NAPUNIŠE DUHA SVETOGA

                Znamo, na današnji dan, pedeset dana poslije Uskrsa, na apostole je sišao sâm Duh Sveti. Apostoli odjednom gube svaki strah, svaku neodlučnost. Izlaze van i okupljenom mnoštvu naviještaju Krista uskrsloga kao Spasitelja. Istina jest, toga danas se dogodilo i čudo, kako izvješćuje današnje čitanje (Dj 2, 1-11): apostolski govor razumjelo je ono mnoštvo i to svatko na svom materinjem jeziku. Međutim, to je bilo čudo toga dana. Apostoli, ljudski gledano, nisu inače zadobili nikakvu novu sposobnost: bili su učeni koliko su bili učeni, bili su ljudi kakvi su bili i dan ranije. Međutim, djelovanje Duha Svetoga u njima bilo je čudesno: sa sposobnostima koja su imali, s kulturom koju su imali, sa svojim karakternim osobinama koje su imali, apostoli su počeli djelovati novom snagom. Sve su svoje sposobnosti – kakve god već one bile – uključili u naviještanje Krista uskrsloga. Ljudski gledano, njihove ljudske osobine i sposobnosti ostale su iste, ali u njima se probudila snaga, ljubav i oduševljenost za Krista. Duh ih je preobrazio tako da su se s ljubavlju i posvemašnjim predanjem pokrenuli za Krista. Pokazalo se da je to bila njihova snaga. Nisu se nametali ni nekom silnom mudrošću, ni učenošću, ni svojim položajem, ni društvenim ugledom, niti bogatstvom, niti političkim vezama. Ničim ovozemnim. Imali su samo svoju ljubav i svoju oduševljenost, a to se temeljilo – naravno – na milosti Duha Svetoga. Apostoli su propovijedali – kako to rado ističe sveti Pavao – Krista raspetoga, što je za Grke bila ludost, a za Židove sablazan. Međutim, oni koje je poticao Duh Božji, spoznali su u apostolskom propovijedanju Božju silu i Božju mudrost.

                Upravo je tu naša snaga. Posve je nebitno u kojim prilikama živimo, kakav nam je društveni položaj i ugled, kakva nam je naobrazba… Budemo li imali Božje ljubavi u sebi, budemo li s oduševljenjem, primjerom svoga života svjedočili Krista uskrsloga koji je pobijedio svaki grijeh i smrt, i mi ćemo biti znak ovome svijetu. Jer ljubav i oduševljenost uvijek je znak, bez obzira od koga dolazi.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    ČUVATI ISUSOVE DAROVE

    7. vazmena nedjelja, 02.06.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 7, 55-60

    Drugo čitanje:  Otk 22, 12-14.16-17.20

    Evanđelje: Iv 17, 20-26

     

    Zborna molitva

    Gospodine, mi vjerujemo da je Spasitelj ljudskog roda

    sada s tobom u slavi. Usliši nam molitvu:

    daj da iskusimo njegovu prisutnost s nama

    do svršetka svijeta, kako je obećao. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Primi, Gospodine, žrtvene prinose i molitve svojih vjernika.

    Daj da po ovoj svetoj službi i mi prijeđemo u nebesku slavu.

    Po Kristu.

     
     

    Popričesna molitva

    Usliši nas, Bože, naš Spasitelju,

    i po ovim nam svetim otajstvima

    učvrsti nadu da će se na svemu tijelu Crkve

    dovršiti što je počelo u Kristu, našoj Glavi.

    Koji s tobom.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    ČUVATI ISUSOVE DAROVE

             Danas je i nama ispovijedati Isusa i svjedočiti za njega tom istom vjerom koju su složno ispovijedali i propovijedali apostoli u svom zajedništvu. A kako bi se to moglo dogodit, jer je prevažno za vjeru koja nije sastavljena od proizvoljnijih ljudskih stavova, nego od svjedočenja za događaj Isusa Krista, neophodno je čuvati se napasti da je svedemo na ljudske istine i znanje, na ljudske osjećaje i uvjerenja. Isus je molio i za nas da u sebi sačuvamo Božje darove, a napose dar jedinstva u vjeri koji je odraz jedinstva u Bogu, te da se trudimo zadržati slavu kojom nas je obdario naš Gospodin. Ako se prema darovima kojima nas je on obdario odnosimo površno i nemarno, onda razasipamo Božji kapital povjeren Crkvi, te ne možemo primiti niti puninu njegova dara, te niti biti pravi svjedoci. Tko je neodgovoran prema sjemenu vjere koje je Krist posijao u naša srca, ne može uživati niti njegove plodove. Na prvo nam je i istaknuto mjesto staviti, stoga, Isusove želje i molitve za nas, ako se želim zvati i biti njegovi vjernici. Trudimo se stoga doživjeti u svome biću uskrsnu slavu našega Gospodina, te držati se istine koju nam je očitovao i čuvati Božju ljubav koju nam je darovao, kako bismo i sami primali sve više i snažnije dar njegova Duha i ostavljali vjerodostojno svjedočanstvo svijetu. Svjedočimo ga tako vjerom i ljubavlju da zavrijedimo ući u onu vječnu slavu koju je on imao u ljubavi Očevoj prije postanka svijeta.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    ISUSOVO OBEĆANJE

    6.vazmena nedjelja, 26.05.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 15, 1-2.22-29

    Drugo čitanje: Otk 21, 10-14.22-23

    Evanđelje: Iv 14, 23-29

     

    Zborna molitva

    Udijeli nam, svemogući Bože,

    neoslabljenim zanosom slaviti ove

    dane u čast uskrslom Gospodinu,

    da Kristov spomen bude djelatan

    u našem životui radu. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve

    vine k tebi i naša molitva. Očisti nas svojom

    milošću i uskladi nam srce s otajstvima

    tvoje velike ljubavi. Po Kristu.

       

    Popričesna molitva

    Svemogući vječni Bože, ti nas Kristovim uskrsnućem

    obnavljaš za vječni život. Umnoži u nama plod vazmenog otajstva

    i ulij nam u srce snagu ove spasonosne hrane. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    ISUSOVO OBEĆANJE

               Isus obećaje ožalošćenim učenicima branitelja, tješitelja: Duha Svetoga, kojeg će Otac u njegovo ime poslati. U tom Duhu učenicima pripada mir. To je mir, kojega ovaj svijet ne može dati. Mir od Boga bit će snaga svakome onome, koji vjeruje u Isusa Krista.

               Važno je, da mi ove riječi Gospodinove ne shvatimo samo kao nešto, što je bilo upravljeno apostolima i učenicima. Ne: Isus živi! On je ostao uz svoju Crkvu u Duhu Svetom. Mi ga smijemo susresti u vjeri, nadi i ljubavi. Njegov nas božanski život ispunja; svjetlo njegove istine nas obasjava; njegova ljubav nas oživljava.

               Sam Isus kaže: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." Bog sam želi biti gost u našim srcima. To je plod one milosti, koju smo primili u svetom krštenju.

               Zar se ne bi trebalo izdignuti iznad svakidašnjice? Nije li to prigoda za nadu u svim neugodnostima života?  Bog je učinio naše srce tako veliko, da nam ništa na ovoj zemlji nije dovoljno. Samo Bog može ispuniti naše srce i učiniti ga blaženim! On to i čini; okreće se nama pun ljubavi u svome Sinu i u Duhu Svetom.

              Tako se molimo Bogu za Duha Svetoga branitelja. Neka nas on ispuni svojim darovima, da bismo poput Djevice i Majke Božje Marije sačuvali u svom srcu Božju riječ. Biti kršćanin znači biti na putu prema Božjem kraljevstvu i ujedno čvrsto stajati na zemlji, okrenuti nevoljama naših bližnjih, da i oni budu priznati s Božjom ljubavi.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    BOG SE PROSLAVLJA U NAMA

    5. vazmena nedjelja, 19.05.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 14, 21b-27

    Drugo čitanje: Otk 21, 1-5a

    Evanđelje: Iv 13, 31-33a.34-35

     

    Zborna molitva

    Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje.

    Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju:

    udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Bože, ova je žrtva časna razmjena darova,

    kojom nas činiš dionicima božanske naravi:

    daj da tu stvarnost spoznamo i životom iskusimo.

    Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Budi, Gospodine, uza svoj narod.

    Nahranio si nas nebeskim otajstvima:

    daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    BOG SE PROSLAVLJA U NAMA

                 To je naš put. Isus govori da svatko od nas treba prihvatiti svoj križ. Međutim, uvjerava nas da je i vjerno nošenje križa samo po sebi i proslava. Kako je to moguće? Naravno, ako čovjek iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu trpi, ako iz ljubavi nosi i podnosi svoj križ, život mu je ispunjen dubokim smislom, smislom koji ne mogu podariti čisto ljudska stremljenja i ljudska proslava, slavljenje ovoga svijeta. Ne može naš život ispuniti smislom ono što je isključivo ovozemno i prolazno: ni slava, ni bogatstvo, ni ljudska sila. Zato nas apostol opominje: “Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka” (1 Iv 2,17).

                 Naprotiv, čovjek koji je duboko u miru sa sobom i sa svojim Bogom, blažen je, ispunjen je, sretan je, proslavlja se od Boga. Samo Nas Bog može stvarno proslaviti i ispuniti svojim dubokim mirom već ovdje na zemlji. Upravo kako veli Psalam: “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati” (Ps 62,2-3).

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    PASTIRI KAO DAR MILOSRĐA

    4. vazmena nedjelja, 12.05.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 13, 14.43-52

    Drugo čitanje: Otk 7, 9.14b-17

    Evanđelje: Iv 10, 27-30

     

    Zborna molitva

    Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika:

    nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo

    kamo ga predvodi hrabri Pastir. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Udijeli nam, molimo, Gospodine,

    da te uvijek hvalimo ovim vazmenim otajstvima.

    U njima nas trajno ispravljaš:

    daj da nam budu izvor vječne radosti. Po Kristu. 

     

    Popričesna molitva

    Pastiru dobri, pogledaj svoje stado

    otkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sina

    i vodi ga na svoje vječne pašnjake. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    PASTIRI KAO DAR MILOSRĐA

              No nakon što je Gospodin ispunio pastirsku službu, iza sebe je u Crkvi ostavio pastire kojima je dao istu dvostruku zadaću: da poučavaju Božje stado iznutra, te da ga štite od grabežljivaca izvana. Ili slikovito rečeno, da imaju prepoznatljiv i jasan glas, te da imaju snažnu i čvrstu ruku iz koje nitko ne može ugrabiti ovce Gospodinove. A kako bi to postigli neophodne su dvije stvari, koje opet kao poticaj pronalazimo u Isusovom riječima. Kao što on posvjedoči da svoje ovce vodi istinskim Božjim glasom i čuva snažnom rukom, tako trebaju i današnji pastiri voditi povjereno stado vjerni njegovu glasu i snažnoj mišici. Nije dovoljno da samo govore u ime Kristovo, nego da i djelima posvjedoče da Kristu pripadaju, jer je ruka simbol djela. Ovce će biti sigurne ako su oni i riječju i djelom vjerodostojni, to jest ako se drže Isusova nauka i ako djelima potvrđuju to što propovijedaju.

            Zato je danas cijela Crkva pozvana moliti za dar takvih pastira koji će revnošću svoga života potvrditi da su dostojni poziva. Jer njima je poziv nastaviti poslanje Krista uskrsloga, to jest propovijedati njegovo uskrsnuće, te ga svjedočiti živeći od uskrsnuća i za uskrsnuće. Samo kao takvi bit će ispružena i produžena ruka Božjega milosrđa koje je Božjem puku došlo po Isusu, velikom Pastiru ovaca, te nitko neće moći iz njihove ruke ugrabiti povjerene ovce kojima oni u ime Kristovo daju život vječni i privode ih u vječno zajedništvo s Ocem i Sinom i Duhom Svetim.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    USKRSNUĆE U SVAKODNEVNICI

    3. vazmena nedjelja, 05.05.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 5, 27b-32.40b-41

    Drugo čitanje: Otk 5, 11-14

    Evanđelje: Iv 21, 1-14

     

    Zborna molitva

    Bože, nek se tvoj narod vazda raduje

    što si mu obnovio mladost duha.

    Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri:

    utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Primi, Gospodine, darove svoje raspjevane Crkve.

    Ti si uzrok tolikom veselju: daj da nam prijeđe u vječnu radost.

    Po Kristu.

       

    Popričesna molitva

    Pogledaj, Gospodine, svoj narod.

    Ti si ga obnovio otajstvima vječnoga života:

    daj mu da dostigne slavu neraspadljivosti

    u uskrsnuću tijela. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    USKRSNUĆE U SVAKODNEVNICI

                  Danas i mi kršćani živimo dobrim dijelom vođeni mentalitetom ovoga svijeta, iščekujući Božja očitovanja i svoja ostvarenja u njegovim zahvatima, umjesto da se preobražavamo svakodnevno duhom uskrsnuća. Tako počesto pred životom imamo velika očekivanja prema kriterijima ostvarenja ovoga svijeta, umjesto da se posvetimo poniznoj vjernosti Gospodinu u našoj svakodnevnici. Umjesto da smo pozorni na to kako prepoznati Uskrsloga u svakodnevnom životu, u svakodnevnim znakovima Božje dobrote, radije zamišljamo život prema ljudskim očekivanjima. Umjesto da dopustimo pristup Gospodinu u naš život, radije pravimo kule u oblacima, te na vrlo nerealan način živimo svoju svakodnevnu stvarnost ostavljajući Gospodina po strani.

                No, tek kad uskrsli Gospodin postane naša pokretačka snaga, kao što je to postao u životu apostola, onda ćemo moći preobražavati svijet. Uskrsnuće se počinje događati za nas tek kad počnemo Gospodina prepoznavati s lađe svoga života, kao što je to učinio sveti Ivan. Štoviše, tada će Uskrsli i njegovo uskrsnuće biti naša pokretačka snaga, kao što je bio Petru koji se bacio u more i plivao mu ususret kad je otkrio da je na obali Gospodin. A kad se dogodi da nam Uskrsli bude pokretačka snaga, to jest kad ga naučimo prepoznavati i ići mu ususret, tada ćemo biti kadri preobražavati svijet. Tada će se u nas uliti njegova ljubav iz koje ćemo crpiti snagu da i mi njega ljubimo, te da njegovu volju vršimo počevši od vjernosti u običnoj svakodnevnici. Ovo je doista proces u kojemu uskrsnuće postaje temelj preobražene svakodnevnice običnih ljudi koji su kadri mijenjati svijet.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    BOLNA TOČKA

    2. vazmena nedjelja, 28.04.2018.g.

    Prvo čitanje: Dj 5, 12-16

    Drugo čitanje: Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19

    Evanđelje: Iv 20, 19-31

     

    Zborna molitva

    Bože vječnog milosrđa,

    ti svake godine vazmenim slavljem

    užižeš vjeru svog svetog naroda.

    Umnoži u nama milost da sve dublje

    shvaćamo što je krst koji nas je oprao;

    što je duh koji nas je nanovo rodio;

    što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika.

    Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili:

    daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.

      
     

    Popričesna molitva

    Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva

    trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    BOLNA TOČKA

                    U Evanđelju druge uskrsne nedjelje (Iv 20, 19-31) sveti Ivan nam opisuje kako se Isus ukazao apostolima na dan uskrsnuća, kao i osam dana nakon toga. Kako smo proteklih dana razmišljali o samom događaju uskrsnuća, to jest o pokušaju onih koji su Gospodina vidjeli da shvate što se dogodilo, tako danas dužnu pozornost usmjeravamo prema dobro nam poznatom događaju koji se zbio osam dana nakon uskrsnuća. Radnja je usmjerena prema apostolu Tomi koji nije bio s drugim apostolima na dan uskrsnuća, a čak je nakon njihovih svjedočanstava odbijao vjerovati da je Gospodin uskrsnuo. Da bi povjerovao Toma postavlja svoje uvjete: Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati. Toma, dakle, želi staviti svoj prst i ruku u Gospodinove rane. On očito zna koje je bila bolna ili najslabija Gospodinova točka, te svoje ‘istraživanje’ usmjerava prema tome.

                     I nama je dopustiti, kao što se dogodilo i Tomi, božansku izmjenu dodira s Gospodinom. Svatko od nas ima svojih bolnih točki, svojih rana sumnje i nevjere, svog lošeg ili grješnog pristupa Bogu. Kao i Tomina, naša je ljudskost okrnjena, nagrižena i u trajnoj opasnosti da se uruši nevjerom i svakom drugom boli. Uskrsli Gospodin nam dolazi ususret svojom ljudskošću koja je cjelovita jer je zacijeljena božanskom snagom u uskrsnuću, te stoga on može svojom ljudskošću liječiti naše boli i zacjeljivati rane. Dopustimo mu da nas dodirne, te da nam svojim božanskim prstom i rukom iscijeli biće, kako bismo po vjeri postali ne samo slični Tomi i apostolima koji su povjerovali, već sve sličniji njemu po snazi uskrsnuća koja se nastanila u nama.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    MILOSRĐE OSLOBAĐA SPONA

    Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova, 21.04.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 10, 34a.37-43

    Drugo čitanje: Kol 3, 1-4

    Evanđelje: Iv 20, 1-9

     

    Zborna molitva

    Bože, ti si danas po svojem Jedinorođencu

    pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu.

    Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća:

    obnovi nas, molimo, svojim Duhom

    i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazma

    radosni prinosimo za žrtvu, kojom se tvoja Crkva

    nanovo rađa i hrani. Po Kristu.

     
     

    Popričesna molitva

    Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenim otajstvima:

    štiti je trajno svojom dobrotom i privedi k slavi uskrsnuća.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    MILOSRĐE OSLOBAĐA SPONA

                  Došlo je, stoga, vrijeme da i mi danas odbacimo povoje smrtnosti, te da počnemo živjeti za nebesku slobodu za koju nas je oslobodio. On je uskrsnuo kako bi nas učinio zrelim, punima svijesti i života, te nam je ostaviti iza sebe i povoje nedozrelih osoba koje se uporno valjaju u zemaljskoj prašini, umjesto da idu uspravno podignute glave, uzdignuti snagom uskrsnuća. Nismo više nejačad ni nedorasli ljudi, te nemamo pravo nezrelo živjeti, nego smo puni snage i njegova života koji trebamo na druge prenositi. Po slavnom događaju uskrsnuća u koji smo se ucijepili vjerom i krštenjem osposobljeni smo rasti do mjere uzrasta punine Kristova koja se očitovala baš u uskrsno jutro.

                 Neka nam Uskrs bude blagdan odbacivanja povoja ovoga svijeta i svih spona i ovoja koji nas sputavaju i vežu za zemlju, kao što je to i naš Gospodin učinio. Otvorimo se novom, čistom i snažnom životu obilježenom zrelošću pred Bogom i ljudima, te svojim odgovornim ponašanjem pokažimo da nas je Krist oslobodio za uskrsnu slobodu. Ostavimo iza sebe smrt i grješnost, kao što je i on to učinio, te živimo isključivo za život koji nema kraja. Ostavimo iza sebe i sve povoje koji su bili u službi našeg zemaljskog života i umiranja, te neka drugima posvjedoče da postoji preporođeni život na koji smrt ne može više utjecati. Požurimo danas i mi s vjerom i ljubavlju na grob Isusov, te u nj odložimo svu sputanost svojih ljudskih povoja, a oslobodimo se za spontanost neba i milosnog života koji nas ispunja novim životom.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    NAŠA CVJETNICA

    Nedjelja Muke Gospodnje.Cvjetnica, 14.04.2019.g.

    Prvo čitanje:  Iz 50, 4-7

    Drugo čitanje: Fil 2, 6-11

    Evanđelje: Lk 22, 14 – 23,56

     

    Zborna molitva

    Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo,

    ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja,

    s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina.

    Djelima to ne zaslužujemo: ali se uzdamo u tvoje milosrđe

    i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista. Koji živi.

     

    Popričesna molitva

    Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo:

    Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo

    životu u koji vjerujemo. Daj da njegovim uskrsnućem

    stignemo cilju zemaljskog putovanja. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    NAŠA CVJETNICA

                 U liturgiji Crkve na znakovit način prikazano je događanje Cvjetnice: kao što je naš Gospodin Isus Krist pred dvije tisuće godina jašući na mladom magaretu ušao u grad Jeruzalem a njegovi mu učenici klicali, tako smo i mi s palminim i maslinovim grančicama zajedno ušli u crkvu.

                 S obzirom na ono, što mi u muci po Luki slušamo o patnji i smrti Isusa Krista, možemo se pitati: Kako bismo mi reagirali? Na kojoj strani bismo bili?

                 Moguće je da nam se dogodi kao Petru, koji je najprije hrabro i glasno izjavio: Gospodine u svakom slučaju ostajem ti vjeran. Spreman sam za tebe i umrijeti. Tada ga napušta hrabrost s obzirom na nastrljiva pitanja jedne sluškinje, i on zatajuje Gospodina! To se događa tri puta, prije nego zapjeva pijetao. Upravo kako je prorekao Isus.

                  Možda se prepoznajemo u liku Petra: tu je nevjerojatno puno dobre volje, i mi smo kratko i glasno oduševljeni s obzirom na mogućnosti dobra.   Možda upravo svečano obećajemo dragome Bogu, da ćemo ovo ili ono činiti. I još nadodajemo: Ja ću sigurno uspjeti! Pokazat ću se kao vjeran, za razliku od mnogih drugih. Ipak tu leži pogrješka: sami sebe precjenjujemo i ne zapažamo našu vlastitu bijedu.  Trebali bismo puno više kazati: O Bože, ja odlučujem ovo ili ono, ali točno znam, da sam slab i nepostojan. Samo ako si ti svojom milošću uz mene, uspješno ću započeti dobro, provesti ga i dovršiti.

                 Petrov primjer ujedno nam daruje utjehu i nadu: kao što se on nakon svoga zatajenja ponovno susreo s njim i njemu stajao licem u lice, njegovo je srce bilo ispunjeno dubokim kajanjem. Jer je vidio, kako ga je Isus usprkos svemu pogledao pogledom punim ljubavi,  mogao se pouzdati u Gospodinovo spasavajuće oproštenje. Sada više nije želio graditi na vlastitim snagama, nego na Gospodinovoj pomoći, koji nas sve prati i jača svojom milošću.

                 Idimo dakle s vjerom i pouzdanjem u ove svete dane pripreme i slavlja Uskrsa! Kao Marija, Isusova majka, smijemo i mi pratiti Gospodina u duhu, kad on nosi križ za nas i podnosi smrt za naše grijehe. Ne ostajmo samo kod toga, da je Isus umro. On je treći dan slavno uskrsnuo od mrtvih, i tu radost želi Uskrsnuli na Uskrs podijeliti s nama.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    RASPORED SVETIH MISA:

    radnim danom:

    18.30 sati 

    nedjeljom:

    8.30, 10.30 i 18.30 sati

    ZAŠTITA PRIVATNOSTI

    Zaštita privatnosti
    Kolačići

    ŽUPNI URED:

    Ljubazno molimo da župnika kontaktirate u uredovno vrijeme:

    od utorka do četvrtka od 17 do 18 sati,

    petkom od 17 do 17.30 sati,

    osobnim dolaskom ili pozivom na broj 01/3473-128 te nakon sv.Misa.

    Ponedjeljkom, subotom, nedjeljom i svetkovinama župni ured ne ureduje.

    KAKO DO NAS

    PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!