USKRSNUĆE U SVAKODNEVNICI

    3. vazmena nedjelja, 05.05.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 5, 27b-32.40b-41

    Drugo čitanje: Otk 5, 11-14

    Evanđelje: Iv 21, 1-14

     

    Zborna molitva

    Bože, nek se tvoj narod vazda raduje

    što si mu obnovio mladost duha.

    Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri:

    utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Primi, Gospodine, darove svoje raspjevane Crkve.

    Ti si uzrok tolikom veselju: daj da nam prijeđe u vječnu radost.

    Po Kristu.

       

    Popričesna molitva

    Pogledaj, Gospodine, svoj narod.

    Ti si ga obnovio otajstvima vječnoga života:

    daj mu da dostigne slavu neraspadljivosti

    u uskrsnuću tijela. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    USKRSNUĆE U SVAKODNEVNICI

                  Danas i mi kršćani živimo dobrim dijelom vođeni mentalitetom ovoga svijeta, iščekujući Božja očitovanja i svoja ostvarenja u njegovim zahvatima, umjesto da se preobražavamo svakodnevno duhom uskrsnuća. Tako počesto pred životom imamo velika očekivanja prema kriterijima ostvarenja ovoga svijeta, umjesto da se posvetimo poniznoj vjernosti Gospodinu u našoj svakodnevnici. Umjesto da smo pozorni na to kako prepoznati Uskrsloga u svakodnevnom životu, u svakodnevnim znakovima Božje dobrote, radije zamišljamo život prema ljudskim očekivanjima. Umjesto da dopustimo pristup Gospodinu u naš život, radije pravimo kule u oblacima, te na vrlo nerealan način živimo svoju svakodnevnu stvarnost ostavljajući Gospodina po strani.

                No, tek kad uskrsli Gospodin postane naša pokretačka snaga, kao što je to postao u životu apostola, onda ćemo moći preobražavati svijet. Uskrsnuće se počinje događati za nas tek kad počnemo Gospodina prepoznavati s lađe svoga života, kao što je to učinio sveti Ivan. Štoviše, tada će Uskrsli i njegovo uskrsnuće biti naša pokretačka snaga, kao što je bio Petru koji se bacio u more i plivao mu ususret kad je otkrio da je na obali Gospodin. A kad se dogodi da nam Uskrsli bude pokretačka snaga, to jest kad ga naučimo prepoznavati i ići mu ususret, tada ćemo biti kadri preobražavati svijet. Tada će se u nas uliti njegova ljubav iz koje ćemo crpiti snagu da i mi njega ljubimo, te da njegovu volju vršimo počevši od vjernosti u običnoj svakodnevnici. Ovo je doista proces u kojemu uskrsnuće postaje temelj preobražene svakodnevnice običnih ljudi koji su kadri mijenjati svijet.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    BOLNA TOČKA

    2. vazmena nedjelja, 28.04.2018.g.

    Prvo čitanje: Dj 5, 12-16

    Drugo čitanje: Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19

    Evanđelje: Iv 20, 19-31

     

    Zborna molitva

    Bože vječnog milosrđa,

    ti svake godine vazmenim slavljem

    užižeš vjeru svog svetog naroda.

    Umnoži u nama milost da sve dublje

    shvaćamo što je krst koji nas je oprao;

    što je duh koji nas je nanovo rodio;

    što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika.

    Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili:

    daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.

      
     

    Popričesna molitva

    Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva

    trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    BOLNA TOČKA

                    U Evanđelju druge uskrsne nedjelje (Iv 20, 19-31) sveti Ivan nam opisuje kako se Isus ukazao apostolima na dan uskrsnuća, kao i osam dana nakon toga. Kako smo proteklih dana razmišljali o samom događaju uskrsnuća, to jest o pokušaju onih koji su Gospodina vidjeli da shvate što se dogodilo, tako danas dužnu pozornost usmjeravamo prema dobro nam poznatom događaju koji se zbio osam dana nakon uskrsnuća. Radnja je usmjerena prema apostolu Tomi koji nije bio s drugim apostolima na dan uskrsnuća, a čak je nakon njihovih svjedočanstava odbijao vjerovati da je Gospodin uskrsnuo. Da bi povjerovao Toma postavlja svoje uvjete: Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati. Toma, dakle, želi staviti svoj prst i ruku u Gospodinove rane. On očito zna koje je bila bolna ili najslabija Gospodinova točka, te svoje ‘istraživanje’ usmjerava prema tome.

                     I nama je dopustiti, kao što se dogodilo i Tomi, božansku izmjenu dodira s Gospodinom. Svatko od nas ima svojih bolnih točki, svojih rana sumnje i nevjere, svog lošeg ili grješnog pristupa Bogu. Kao i Tomina, naša je ljudskost okrnjena, nagrižena i u trajnoj opasnosti da se uruši nevjerom i svakom drugom boli. Uskrsli Gospodin nam dolazi ususret svojom ljudskošću koja je cjelovita jer je zacijeljena božanskom snagom u uskrsnuću, te stoga on može svojom ljudskošću liječiti naše boli i zacjeljivati rane. Dopustimo mu da nas dodirne, te da nam svojim božanskim prstom i rukom iscijeli biće, kako bismo po vjeri postali ne samo slični Tomi i apostolima koji su povjerovali, već sve sličniji njemu po snazi uskrsnuća koja se nastanila u nama.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    MILOSRĐE OSLOBAĐA SPONA

    Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova, 21.04.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 10, 34a.37-43

    Drugo čitanje: Kol 3, 1-4

    Evanđelje: Iv 20, 1-9

     

    Zborna molitva

    Bože, ti si danas po svojem Jedinorođencu

    pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu.

    Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća:

    obnovi nas, molimo, svojim Duhom

    i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazma

    radosni prinosimo za žrtvu, kojom se tvoja Crkva

    nanovo rađa i hrani. Po Kristu.

     
     

    Popričesna molitva

    Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenim otajstvima:

    štiti je trajno svojom dobrotom i privedi k slavi uskrsnuća.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    MILOSRĐE OSLOBAĐA SPONA

                  Došlo je, stoga, vrijeme da i mi danas odbacimo povoje smrtnosti, te da počnemo živjeti za nebesku slobodu za koju nas je oslobodio. On je uskrsnuo kako bi nas učinio zrelim, punima svijesti i života, te nam je ostaviti iza sebe i povoje nedozrelih osoba koje se uporno valjaju u zemaljskoj prašini, umjesto da idu uspravno podignute glave, uzdignuti snagom uskrsnuća. Nismo više nejačad ni nedorasli ljudi, te nemamo pravo nezrelo živjeti, nego smo puni snage i njegova života koji trebamo na druge prenositi. Po slavnom događaju uskrsnuća u koji smo se ucijepili vjerom i krštenjem osposobljeni smo rasti do mjere uzrasta punine Kristova koja se očitovala baš u uskrsno jutro.

                 Neka nam Uskrs bude blagdan odbacivanja povoja ovoga svijeta i svih spona i ovoja koji nas sputavaju i vežu za zemlju, kao što je to i naš Gospodin učinio. Otvorimo se novom, čistom i snažnom životu obilježenom zrelošću pred Bogom i ljudima, te svojim odgovornim ponašanjem pokažimo da nas je Krist oslobodio za uskrsnu slobodu. Ostavimo iza sebe smrt i grješnost, kao što je i on to učinio, te živimo isključivo za život koji nema kraja. Ostavimo iza sebe i sve povoje koji su bili u službi našeg zemaljskog života i umiranja, te neka drugima posvjedoče da postoji preporođeni život na koji smrt ne može više utjecati. Požurimo danas i mi s vjerom i ljubavlju na grob Isusov, te u nj odložimo svu sputanost svojih ljudskih povoja, a oslobodimo se za spontanost neba i milosnog života koji nas ispunja novim životom.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    NAŠA CVJETNICA

    Nedjelja Muke Gospodnje.Cvjetnica, 14.04.2019.g.

    Prvo čitanje:  Iz 50, 4-7

    Drugo čitanje: Fil 2, 6-11

    Evanđelje: Lk 22, 14 – 23,56

     

    Zborna molitva

    Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo,

    ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja,

    s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina.

    Djelima to ne zaslužujemo: ali se uzdamo u tvoje milosrđe

    i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista. Koji živi.

     

    Popričesna molitva

    Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo:

    Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo

    životu u koji vjerujemo. Daj da njegovim uskrsnućem

    stignemo cilju zemaljskog putovanja. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    NAŠA CVJETNICA

                 U liturgiji Crkve na znakovit način prikazano je događanje Cvjetnice: kao što je naš Gospodin Isus Krist pred dvije tisuće godina jašući na mladom magaretu ušao u grad Jeruzalem a njegovi mu učenici klicali, tako smo i mi s palminim i maslinovim grančicama zajedno ušli u crkvu.

                 S obzirom na ono, što mi u muci po Luki slušamo o patnji i smrti Isusa Krista, možemo se pitati: Kako bismo mi reagirali? Na kojoj strani bismo bili?

                 Moguće je da nam se dogodi kao Petru, koji je najprije hrabro i glasno izjavio: Gospodine u svakom slučaju ostajem ti vjeran. Spreman sam za tebe i umrijeti. Tada ga napušta hrabrost s obzirom na nastrljiva pitanja jedne sluškinje, i on zatajuje Gospodina! To se događa tri puta, prije nego zapjeva pijetao. Upravo kako je prorekao Isus.

                  Možda se prepoznajemo u liku Petra: tu je nevjerojatno puno dobre volje, i mi smo kratko i glasno oduševljeni s obzirom na mogućnosti dobra.   Možda upravo svečano obećajemo dragome Bogu, da ćemo ovo ili ono činiti. I još nadodajemo: Ja ću sigurno uspjeti! Pokazat ću se kao vjeran, za razliku od mnogih drugih. Ipak tu leži pogrješka: sami sebe precjenjujemo i ne zapažamo našu vlastitu bijedu.  Trebali bismo puno više kazati: O Bože, ja odlučujem ovo ili ono, ali točno znam, da sam slab i nepostojan. Samo ako si ti svojom milošću uz mene, uspješno ću započeti dobro, provesti ga i dovršiti.

                 Petrov primjer ujedno nam daruje utjehu i nadu: kao što se on nakon svoga zatajenja ponovno susreo s njim i njemu stajao licem u lice, njegovo je srce bilo ispunjeno dubokim kajanjem. Jer je vidio, kako ga je Isus usprkos svemu pogledao pogledom punim ljubavi,  mogao se pouzdati u Gospodinovo spasavajuće oproštenje. Sada više nije želio graditi na vlastitim snagama, nego na Gospodinovoj pomoći, koji nas sve prati i jača svojom milošću.

                 Idimo dakle s vjerom i pouzdanjem u ove svete dane pripreme i slavlja Uskrsa! Kao Marija, Isusova majka, smijemo i mi pratiti Gospodina u duhu, kad on nosi križ za nas i podnosi smrt za naše grijehe. Ne ostajmo samo kod toga, da je Isus umro. On je treći dan slavno uskrsnuo od mrtvih, i tu radost želi Uskrsnuli na Uskrs podijeliti s nama.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    ISUS NAM POKAZUJE BOŽJE MILOSRĐE

    5. korizmena nedjelja, 07.04.2019.g.

    Prvo čitanje: Iz 43, 16-21

    Drugo čitanje: Fil 3, 8-14

    Evanđelje: Iv 8, 1-11

     

    Zborna molitva

    Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin

    iz ljubavi za svijet predao u smrt.

    Daj da i mi tvojom pomoću

    odvažno stupamo putem njegove ljubavi.

    Po Gospodinu.

     

     

    Darovna molitva

    Svemogući Bože, usliši nam prošnje.

    Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere:

    djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha.

    Po Kristu.

     

     

    Popričesna molitva

    Svemogući Bože, pričestili smo se tije­lom i krvlju tvoga Sina.

    Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Gospodinu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    ISUS NAM POKAZUJE BOŽJE MILOSRĐE

              U evanđelju ove nedjelje bit će nam pokazano, kako nam Bog pokazuje milosrđe. Postupanje Isusovo u susretu s preljubnicom objavljuje nam dobrotu nebeskoga Oca. Isus Krist, Sin Božji, upravo je došao, da pozove grješnike a ne pravednike.

              Isus ne dovodi u pitanje, da je žena sagriješila i da je zlo učinila. Isus joj reče: "Idi i odsada više nemoj griješiti." Drukčije kazano: "Idi, ali idi s Bogom!" Ako ona zna, da je Bog na njenoj strani, ona će svijet gledati njegovim očima i odgovarajuće postupati. Žena dobiva, kako je to obećao prorok Jeremija, jednu novu šansu. Ona ne treba gledati unazad sa strahom, nego je uvučena u zajednicu spašenih od Boga.

              Isus ne priznaje ljudima pravo, da o njoj sude. Jer, svi smo mi grješnici, i mi kao tobožnji pravednici nemamo pravo, bacati kamenje na druge.

              Pismoznanci i farizeji uvidjeli su da Isus ima pravo, i da siromašnu ženu ne smiju osuditi. Jedini, koji bi imao pravo biti strog, je Isus. U svakom slučaju on je stvarno bez grijeha! A ipak ne osuđuje ženu. Pušta je da u miru ode. Ona smije početi novi život i ima razloga za veselo klicanje.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    OČEV ZAGRLJAJ - IZVOR OBRAĆENJA

    4. korizmena nedjelja, 31.03.2019.g.

    Prvo čitanje: Jš 5, 9a.10-12

    Drugo čitanje: 2Kor 5, 17-21

    Evanđelje: Lk 15, 1-3.11-32

     

    Zborna molitva

    Bože, ti si nas sa sobom pomirio po riječi svojoj, Isusu Kristu.

    Pomozi nam da odanošću i živom vjerom idemo u susret

    skorim vazmenim blagdanima. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, s radošću ti prinosimo ovu žrtvu,

    koja nam daje lijek protiv smrti. Molimo te da je

    s vjerom slavimo i dostojno prikažemo za spas svijeta.

    Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Bože, ti prosvjetljuješ svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet.

    Molimo te, izliječi nam sljepoću srca da spoznamo što je pravo

    i tebe iskreno ljubimo.

    Po Kristu.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    OČEV ZAGRLJAJ - IZVOR OBRAĆENJA

            Isusova prispodoba o milosrdnom Ocu i dvojici njegovih sinova, izrečena u prilikama Isusova vremena, može se čitati na nekoliko razina.

             Zaustavimo se ovdje na samom opisu povratka. Sin iz daljine pokazuje koliko je udaljen od Oca. Očekujući položaj sluge, pokazuje nepoznavanje Oca. Računa da će se Otac ponašati po pravilima ljudske pravde. No, Otac čini ono čime otkriva svoje neuvjetovano raspoloženje prema sinu. Ne traži od njega pokorničke radnje, zadovoljštinu za uvrijeđenu čast. Nema pitanja i prijekora, isticanja radišnosti starijeg sina, lijevanja suza, bosih nogu, kostrijeti i pepela, već slijedi gozba. Po ljudskoj pravednosti, a nju često projiciramo na Boga, trebalo bi uslijediti sve samo ne gozba, svirka i igra. Gozba znači stol, a stol znači zajedništvo. Zato je važno uočiti da se promjena mlađeg sina događa tek u susretu s Ocem. Očevo lice, drugačije od sinovljeva umišljaja, mijenja srce mlađeg sina i time spoznaje kakav je Otac. To nam hoće reći da je Bog taj koji nas mijenja. Obraćenja nema bez Boga. Kajanje se ne može misliti izdvojeno od Božje milosti, kao da je dovoljna naša spoznaja o zlu i odluka pa će Bog, jer smo se doveli u red, reći svoj “opraštam”. Obraćenje se događa iz iskustva ljubav i iz izručenja zagrljaju Ljubavi koja nadilazi svaku pravdu.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    BOG IDE S NAMA NA SVIM PUTEVIMA

    3. korizmena nedjelja, 24.03.2019.g.

    Prvo čitanje: Izl 3, 1-8a.13-15

    Drugo čitanje: 1Kor 10, 1-6.10-12

    Evanđelje: Lk 13, 1-9

     

    Zborna molitva

    Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima:

    post, molitvu i djela ljubavi. Priznajemo da smo grešni.

    Savjest nas optužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svoje milosrđe.

    Po Gospodinu.

     

     

    Darovna molitva

    Gospodine, po ovoj nam žrtvi oprosti grijehe

    i pomozi da i mi praštamo svojoj braći.

    Po Kristu.

     

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, već na zemlji nahranio si nas kruhom s neba

    i dao nam zalog onoga što još ne vidimo. Smjerno te molimo:

    što sada u otajstvu slavimo, nek se ostvari u punoj istini.

    Po Kristu.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    BOG IDE S NAMA NA SVIM PUTEVIMA

              U plamtećem grmu objavljuje se Bog Mojsiju kao "Ja jesam". To ime, koje izražava puninu bića i života, ujedno ostaje tajna: Bog se okreće nama ljudima i pokazuje nam svoju blizinu, bez da mi možemo iscrpsti i istražiti njegovo biće. Obećanje ipak glasi: Bog ide na put s nama; on vodi i prati svoj narod, kojeg je izabrao u ljubavi.

              To vrijedi u znatnoj mjeri za narod novoga saveza, Crkvu. Mi bivamo obdareni po Božjim darovima u svetim sakramentima: prije svega u svetom krštenju, u kojem smo primili božanski život, i u svetoj euharistiji, u kojoj se taj božanski život hrani i jača.  Također je i za nas Bog "Ja jesam". U Isusu Kristu Bog se konačno stavio na stranu ljudi i nas oslobađa po svojoj muci i smrti od svih grijeha i svakoga zla.

              U evanđelju Isus govori o potrebi obraćenja, i donosi nam prispodobu o smokvi koja je već tri godine besplodna. U toj prispodobi slušamo vinogradara koji govori gospodaru vinograda: "Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je."

              Koji optimizam, koje povjerenje, koja nada, koja strpljivost, koja unutarnja snaga se skriva u ovom malom i poniznom "možda?

              U vinogradaru možemo vidjeti Isusa, koji moli gospodara vinograda, svoga Oca za nas, koji smo stablo, da smijemo ostati. Isus nas zastupa pred Ocem, on je naš zagovornik kod Oca (usp. Rim 8,26; Heb 4,15-16.). Isus Krist je nada za nas. Možda se i sami dovoljno ne obraćamo i ne mijenjamo, a isto tako možda smo na izmaku strpljivosti s drugima. Isus je u takvim situacijama snaga nade za mene i za druge. O njemu se kaže, da je došao, da "trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti" (usp. Mt 12,20)

               Kada netko dođe i kaže: "Dajem ti još jednu šansu!", kada netko ima strpljivosti i kaže "možda", to povjerenje na mogući način vodi do neočekivanih plodova, do novoga života. Tako gledajući Isus je u ovom evanđelju čovjek, koji ima puno strpljivosti s nama, koji nam daje šansu, gdje nju nama drugi ne daju, a moguće je, da je  i mi drugima ne dajemo. Kao što je vrtlar u živom odnosu sa svojim cvijećem i sa svojim stablima, tako je Bog prema nama  u živom i dobrohotnom odnosu. Taj "možda" je ipak puno u našim rukama.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    PREOBRAŽENJE

    2. korizmena nedjelja, 17.03.2019.g.

    Prvo čitanje:  Post 15, 5-12.17-18

    Drugo čitanje: Fil 3, 17 – 4, 1

    Evanđelje: Lk 9, 28b-36

     

    Zborna molitva

    Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenoga Sina.

    Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha,

    da se radujemo s gledanja tvoje slave. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Molimo te, Gospodine, da ova žrtva izbriše naše krivice

    te nam dušu i tijelo posveti za slavlje vazmenih blagdana.

    Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, primili smo otajstva proslave tvoga Sina.

    Primi našu hvalu što nam već na zemlji daješ

    dijela s nebesnicima. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja

    PREOBRAŽENJE

               Isus dopušta da tri apostola – Petar, Jakov i Ivan – sudjeluju  već u slavi na gori preobraženja, koju će on imati kao uskrsnuli. Oni smiju već unaprijed nešto "kušati" od slave nebeskoga kraljevstva. Dok slušaju Očev glas s neba, koji upućuje na Isusa kao svoga izabranog Sina, oni trebaju biti ojačani u vjeri.

               Bog pokazuje apostolima, da ima nešto veće nego što čovjek može sebi predstaviti.  Također tamo, gdje mi ne proziremo Božje planove, on zna put i sve upravlja i okreće za naše dobro.

               Glas Očev s neba traži od apostola, da slušaju Sina Božjeg – Isusa.  Na njega se trebaju osloniti; njemu se potpuno trebaju povjeriti. On je poslanik Oca nebeskoga, i kao što Otac šalje njega, tako će Isus Krist nakon svoga uskrsnuća poslati apostole u sav svijet, da bi oni svjedočili za njega. Tko sluša Božju riječ, stoji na čvrstom tlu. Ne treba očajavati, iako je puno toga u svijetu nesigurno.

                I tako, nakon jedinstvenog doživljaja na brdu, trojica apostola: Petar, Ivan i Jakov nose u srcima duboko iskustvo Gospodinova preobraženja. Oni su doživjeli nešto neobično, nesvakidašnje, što još ne mogu razumjeti. Boje se, da to nekome saopće i šute o tome. Tek kad je Isus umro na križu i uskrsnuo od mrtvih, postaju svjesni, kako su oni unaprijed pripremljeni po Božjoj milosti za ove događaje.

               Čuvajmo zahvalno i mi u našim srcima sve dobre časove našega života. Neka nam Bog daruje puno utjehe, da budemo ojačani za vrijeme kušnje, križa i patnje. Teški časovi će doći, ali tko je svoje srce utemeljio u vjeri u Boga, ne treba se ništa bojati. U pravo vrijeme Gospodin Bog će sve na dobro okrenuti, izvršiti  i primiti nas u slavu nebesku.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    OSNAŽITI DUH SINOVSTVA

    1. korizmena nedjelja, 10.03.2019.g.

    Prvo čitanje: Pnz 26, 4-10

    Drugo čitanje: Rim 10, 8-13

    Evanđelje: Lk 4, 1-13

     

    Zborna molitva

    Svemogući Bože,

    udijeli da godišnjom proslavom korizme

    napredujemo u spoznaji Isusa Krista

    i u životu slijedimo njegov primjer.

    Koji s tobom.

     

    Darovna molitva

    Gospodine,

    prinosimo ti kruh i vino za žrtvu

    što je slavimo na početku korizme.

    S tim darovima uključi i nas

    u predanje svoga Sina Isusa Krista.

    Koji živi.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba.

    Njime se vjera hrani, nada krijepi, ljubav jači.

    Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom,

    kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi

    što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja

    OSNAŽITI DUH SINOVSTVA

                 Korizma kao vrijeme intenzivnog propitivanja sebe i svoga kršćanskoga poziva stavlja nas u posebno snažan i jasan odnos s Bogom, jer bez njega i njegova svjetla u duši ne možemo se uopće propitati, kao ni spoznati bit onoga što jesmo i onoga što nam je činiti u svijetu. Valja, međutim, imati na umu da upravo zajedništvo s Bogom i jasnija spoznaja vlastitog bogosinovstva kao najdublje biti samoga sebe smeta našem duhovnom neprijatelju đavlu. On zato plete svoje mreže, smišlja spletke i podvale kako bi onemogućio zajedništvo Oca nebeskoga sa svojom djecom. Zoran primjer za to pronalazimo i u današnjem evanđeoskom odlomku u kojemu se javlja kao napasnik koji kuša Gospodina Isusa na samom početku njegova javnog djelovanja, napadajući na poseban način njegov sinovski odnos prema Bogu. Ostajući neopozivo vjeran Ocu, Isus će pobijediti napasnika i nama utrti put do pobjede kad se i mi nađemo u tim istim i sličnim kušnjama. No ukoliko ne slijedimo Gospodinov primjer i njegov put do pobjede nego tražimo vlastite putove i načine nadvladavanja napasti i poteškoća, zaboravljamo koliko je lukav sotona i koliko nas lako savlada.

                Doista, samo je jedan put pobjede, a to je čuvanje milosnog dara bogosinovstva. Tko bi zajedništvo s Ocem smatrao nebitnom i sporednom sastavnicom života, te se ponašao kao zemno i prizemljeno biće, već bi pokazao da je izgubio bitku s napasnikom. Jer svi naši ozbiljni problemi započinju u trenutku kad izgubimo iz vida duh sinovstva koji nam je najveći dar i najbitnija sastavnica života. Zajedništvo s Ocem je najveća vrijednost kojom raspolažemo i na kojoj možemo temeljiti život. Po njegovoj snazi smo doista besmrtni, obdareni darom vječnoga života koji napasnik želi ugroziti. Sotonski napadi idu upravo za tim da olabave, pa čak i da potpuno presjeku spomenutu vezu kojom nas Bog sebi pridružuje kao svoju djecu.

                 Zato je nama vjernicima korizma jedinstvena prigoda i nasušna potreba da se vježbamo ne samo u samosvladavanju, nego u pobjeđivanju napasnika sotone koji nas želi odvojiti od Boga. A to možemo živeći u čvrstom i neupitnom zajedništvu s Ocem na način da trajno učvršćujemo i odvažno ispovijedamo svoje bogosinovstvo. Samo tako možemo napasnika udaljiti od sebe, te zadržati neokrnjenim obilje života koja nam je Otac darovao kad nas je posinio. Živimo stoga od svake riječi koja izlazi iz njegovih usta, klanjajmo se njemu jedinomu i ne iskušavajmo ga nego živimo vjerno kao sinovi, bez spoticanja o kamenja napasti koje napasnik stavlja kao zapreke na putu kojim kročimo putem vječnosti.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    UČENICI SU POZVANI DA POSTANU UČITELJI CIJELOGA SVIJETA

    8. nedjelja kroz godinu, 03.03.2019.g.

    Prvo čitanje: Sir 27, 4-7

    Drugo čitanje: 1 Kor 15, 54-58

    Evanđelje: Lk 6, 39-45

     

    Zborna molitva

    Gospodine, ravnaj tijekom svjetskih zbivanja:

    da živimo u miru te radosno i slobodno tebi služimo.

    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Bože, sve što ti prinosimo tvoj je poklon,

    a ti ga ipak primaš kao znak naše pažnje.

    Tvoji su darovi jedino što imamo:

    daj da nam donesu vječnu nagradu.

    Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, nahranio si nas darom spasenja.

    Još te molimo: ovim otajstvom vremenite okrepe

    privedi nas zajedništvu života s tobom.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja

    UČENICI SU POZVANI DA POSTANU UČITELJI CIJELOGA SVIJETA

                    "Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj." Gospodinovi učenici su pozvani da postanu učitelji cijeloga svijeta. Stoga je bilo potrebno da oni mnogo više od drugih budu potkovani u vjeri, da dobro pozanaju put evanđeoskog života i daju primjer u vršenju dobrih djela i da tako mogu nadošlima pružati jasan i zdrav nauk, posve sukladno s istinom. Inače bi oni, kojima je bilo dano promatrati Istinu i duša im je bila sva obasjana božanskim svjetlom, postali slijepi vođe slijepaca. Jer zavijeni tamom neznanja ne će privesti k spoznanju istine one koji se nalaze u istim mučnim prilikama. Ako možda i pokušaju, oba će pasti u jamu strasti.

                      I da pobije tako rasprostranjenu manu hvalisanja, pošto neki ne će da budu čašćeni više negoli njihovi učitelji, nadodao je: "Nije učenik nad učiteljem." I kada bi neki učenici toliko napredovali i da bi dostigli svoje učitelje, i tada moraju ostati u granicama čednosti i nasljedovati svoje učitelje. Isto tvrdi i Pavao kada kaže: "Nasljedovatelji moji budite kao što sam ja Kristov".

    (Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi Tumačenja o Lukinu evanđelju svetoga Ćirila Aleksandrijskoga)

    LJUBITE NEPRIJATELJE

    7. nedjelja kroz godinu, 24.02.2019.g.

    Prvo čitanje: 1 Sam 26, 2.7-9.12-13.22-23

    Drugo čitanje: 1 Kor 15, 45-49

    Evanđelje: Lk 6, 27-38

     

    Zborna molitva

    Svemogući Bože,

    daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha:

    da ti čujemo glas, te ga riječju i životom slijedimo.

    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, ovim darovima iskazujemo ti dužnu počast.

    Daj da naše služenje bude tebi na salvu a Crkvi na spasenje.

    Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Svemogući Bože,

    daj da uberemo plodove spasenja

    kojima su ova otajstva obećanje i zalog.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    LJUBITE NEPRIJATELJE

                  Isus ide korak dalje. Veli da nam valja ljubiti neprijatelje. Bez obzira o kome se radi. Jednostavno zato što je čovjek, zato što je Božje stvorenje, ili, kako to Isus jednostavno obrazlaže: praštamo zato da budemo nalik Ocu nebeskom. Evo to je ono temeljno, ljubiti. Ne mrziti, nego ljubiti. Uvijek i svakoga, bez iznimke. Upravo tako.

                  Ne možemo biti Božji ljudi dopuštamo li da mržnja boravi u nama. Tu jednostavno nema isprike. Ako netko misli da to ne može, neka moli Gospodina da mu pomogne da to uzmogne. I bit će mu. Ali to je nezamjenjiv uvjet. Ne mrziti, nego ljubiti.

                  Nadalje, kad Isus govori o praštanju, govori o spremnosti da se svakom oprosti. Valja nam praštati da bi nama bilo oprošteno, ne osuđivati, da ne bismo i sami bili suđeni...To su uvjeti Božjeg praštanja i Božjeg milosrđa prema nama. Praštati znači uvijek voljeti, uvijek željeti dobro, uvijek se Bogu moliti za neprijatelje i - pruži li se prigoda - pružiti ruku i iskazati oproštenje, ono oproštenje koje je oduvijek bilo spremno u našem srcu i čekalo prigodu da se iskaže.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    ŽUPNI URED:

    Ljubazno molimo da župnika kontaktirate u uredovno vrijeme:

    od utorka do četvrtka od 17 do 18 sati,

    petkom od 17 do 17.30 sati,

    osobnim dolaskom ili pozivom na broj 01/3473128 te nakon sv.Misa.

    Ponedjeljkom, nedjeljom i svetkovinama župni ured ne ureduje.

     

    PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!

     
     

     

    Copyright © Župa sv. Josipa Radnika, Zagreb-Gajnice 2009-2021. Sva prava pridržana.