MOLITVA

    17. nedjelja kroz godinu, 28.07.2019.g.

    Prvo čitanje: Post 18, 20-32

    Drugo čitanje: Kol 2, 12-14

    Evanđelje: Lk 11, 1-13

    Zborna molitva

    Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto.
    Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu
    tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska.
    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, prinosimo ti da­rove dobivene od tvoje darežljivosti,
    da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnji život i dovedu nas
    u vječnu radost. Po Kristu.


    Popričesna molitva 

    Gospodine, primili smo pričest, spomendar muke tvoga Sina.
    Molimo te da nam bude na spasenje što nam je u svojoj
    neiskazanoj ljubavi on darovao. Koji živi.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    MOLITVA

              Molitva je srce svake vjere. Ondje gdje umire molitva, umire i vjera. Biti vjernik znači moći moliti. Iako jezik molitve ima različite oblike (prošnja, zagovor, blagoslov, zahvaljivanje, slavljenje, klanjanje, hvala), svi se oni naposljetku slijevaju u radikalnost  najjednostavnijeg zaziva ili u šutljivo predanje Drugome – istodobno Udaljenom i Bliskom.

              Četiri su značajke jezika molitve: jednostavnost, iskrenost, sabranost i zajedništvo.

              Iskrenost. Molitva nije pobožna poza, nego iskren stav. Iskrenost je temeljni čin molitve. U golosti svoga bića, u nadvladavanju samoljublja, u odmaku od svoga 'ja', pogled nam se širi. Ne možemo drukčije nego u molitvi krenuti od samih sebe, oslobođeni od laži, lažnih veličina, krivih skromnosti, istina i zabluda o sebi, uloga i poziva. U Bogu kao u zrcalu vidim stvarnost svoga srca i dubine nesvjesnoga. Iskrena samospoznaja uvjet je da se može moliti. Nijedan iskrena molitva ne propada, jer Bog vjerno sluša.

               Sabranost. Čovjek često živi u stanju rastresenosti. Molitva je uvježbavanje u uvijek novoj sabranosti i usredotočenosti, u nezaboravu otajstva koje nas okružuje. Nenavikao gledati unutar sebe, jer je sav okrenut prema vani, čovjek se gubi u vanjskom, u natjecanju da bude viđen. Molitva je uranjanje u sebe, vraćanje k sebi, osvješćivanje, nutarnja tišina. Sabranost objedinjuje u sebi sve dimenzije: razum, volju i osjećaj, iskustvo i misao, vanjsko i unutarnje. Sabrati se znači biti sjedinjen. Tada se, poput pozvanih u Svetom pismu, može reći 'Evo me' (1 Sam 3,4). Sabranost, dakle, zahtijeva stanje budnosti i spremnosti odgovoriti na suptilne niti i poticaje koji nas povezuju s jednim, s Tajnom koja otkupljuje. Sabranost preobražava čovjeka, mijenja naše lice iznutra.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    GOSTOPRIMSTVO KAO SLUŽBA BOŽJA

    16. nedjelja kroz godinu, 21.07.2019.g.

    Prvo čitanje: Post 18,1-10a

    Drugo čitanje: Kol 1,24-28

    Evanđelje: Lk 10,38-42

     

    Zborna molitva

    Molimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv. 

    Produbi nam nadu, vjeru i ljubav, da ustrajemo u budnosti
    i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Bože, ti si u jedinoj žrtvi svoga Sina ispunio razne žrtve starog Saveza.
    Primi ovaj naš dar, blagoslovi ga kao i prinos Abelov:
    što svaki od nas prikazuje tebi na čast nek bude na spasenje svima.
    Po Kristu.

      

    Popričesna molitva

    Budi, Gospodine, uza svoj narod. 

    Nahranio si nas nebeskim otajstvima:

    daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    GOSTOPRIMSTVO KAO SLUŽBA BOŽJA

                Martin zahtjev, da Isus treba poslati Mariju, da joj pomogne, Isus odbija. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti. Time nije snižena vrijednost onoga što Marta čini. Također i to mora biti. Povrće neće samo sebe oprati. I kuhanje nije automatski kao danas. Stol se neće sam pokriti. Treba se pobrinuti za posluživanje gosta. Rad nije suvišan. Ali je jedno potrebno: kompas. On je simbol za svijest, odakle dolazimo i kamo idemo. Bez toga postoji opasnost da svaki rad postane besmislen.

                 Svi mi imamo iskustvo, kako je prostor u kojemu dolazimo k sebi, u kojemu slušamo, koji daje smisao našim danima, potreban od ugrožavajućeg rada. Tako se to događa u kući sestara. Isus ne umanjuje zrelost Marte; ali štiti prostor slušanja, u kojemu je Marija uz njega i traži njegov život.
                Sveta Terezija Avilska, velika sveta žena koja je rođena pred petsto godina, jednom je napisala: "Vjerujte mi, Marta i Marija trebaju ići zajedno, da bi pogostile Gospodina i uvijek ga imale uza se." Ako se oboje događa iz ljubavi, poduzetno i smireno, tada to dvoje neće ići poprijeko, jer se dopunjuju. Uvijek biti samo pobožan i miran, a ne raditi, bilo bi isto tako krivo, kao kad bi čovjek stalno bio hektičan i poduzetan. Oboje pripadaju zajedno, jedno bez drugoga ne ide. Isus treba obje sestre: Martu i Mariju.

     

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    BOŽJI NALOG

    14. nedjelja kroz godinu, 07.07.2019.g.

    Prvo čitanje: Iz 66, 10-14c

    Drugo čitanje: Gal 6, 14-18

    Evanđelje: Lk 10, 1-9  (kraća verzija)

     

    Zborna molitva

    Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet.

    Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha:

    privedi ga uživanju vječnog veselja.

    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, ovaj prinos

    tvome imenu nek nas

    očisti i iz dana u dan

    potiče na izgradnju

    novoga svijeta. Po Kristu.


    Popričesna molitva

    Gospodine, nahranio si nas božanskim darovima.

    Molimo te, obdari nas spasenjem i ne daj da te ikad

    prestanemo hvaliti.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    BOŽJI NALOG

               Slušajući riječi evanđelja današnje nedjelje zaključujemo, da glasnici nisu poslani kao službeni nositelji u postojeće zajednice. Oni su poslani u gradove i sela, koja još nisu dotaknuta evanđeljem, u koja je trebao doći Isus. Promotrimo zadaću glasnika malo bliže. Oni su trebali kazivati: "Približilo vam se kraljevstvo Božje!"

               Oni su trebali kazivati poniženima, da im se Bog približava, da se usprave. Trebali su bolesnima svjedočiti, da Bog želi njihov život. Oni su trebali navijestiti bespomoćnima da se otvore za nadu u Boga i da postoje mogućnosti koje nikada ne prestaju. Oni su trebali navijestiti isključenima pomirenje i novo zajedništvo u imenu Božjem. Sažeto se može reći: oni su trebali navijestiti ljudima radost, hrabrost, pouzdanje, nadu i to u povjerenju na skori Božji dolazak. Za veliku Božju žetvu u svakom vremenu, pa tako i danas, treba velikodušnih i plemenitih radnika. To moraju biti ljudi sa srcem, bistra uma, jake volje, stvaralačke snage i fantazije. Ljudi bez straha, da će uprljati prste; lijenošću se ne može ništa započeti i ništa postići. To moraju biti ljudi, koji znaju cijeniti, kako je žetva veličanstvena, da se tu radi o žetvi koja nije naša, nego Božja stvar. On je onaj koji daje da raste i sazrijeva. On je gospodar vinograda, njiva i polja, također i kamenitoga tla i onoga sa oskudnim prinosom, gdje se ne vidi uspjeh usprkos muci s puno ljubavi i najboljoj volji.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    IMAMO LI SVE POD KONTROLOM?

    13. nedjelja kroz godinu, 30.06.2019.g.

    Prvo čitanje: 1Kr 19, 16b.19-21

    Drugo čitanje: Gal 5, 1.13-18

    Evanđelje: Lk 9, 51-62

     

    Zborna molitva

    Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla.

    Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude

    već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Bože, ti daješ učinak svojim otajstvima.

    Molimo te da naše služenje bude sveto

    kao i tvoji darovi. Po Kristu.

      

    Popričesna molitva

    Gospodine, žrtva koju smo prinijeli i primili

    nek nas ojači da uvijek ostanemo u tvojoj ljubavi

    i donosimo plod u postojanosti. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    IMAMO LI SVE POD KONTROLOM?

                 Koliko računamo s time da se nešto iznenađujuće događa u našemu životu? Većina ljudi misli da bi bilo najbolje da  njihov život protiče utrtom stazom. Tada se osjećaš sigurnim i svakidašnjica ne donosi velike promjene. Sve se dade prognozirati i planirati; živimo tako reći život pod kontrolom.

                To dakako nije uvijek moguće! Svatko zna, a posebice roditelji koji imaju djecu mogu to i potvrditi, da se uvijek iznova događa u životu nešto novo i iznenađujuće. To nešto može biti radosno ili puno boli i žalosti. Ima stvari i događaja koji nas izazivaju. Osjećamo da se moramo postaviti tako kao da je pred nama posao koji nas sada čeka ili pustiti da se stvari same razvijaju.

                Svetopisamski tekstovi ove nedjelje pokazuju nam, da za ljude koji žive s Bogom, nema nesmetanog mira i sigurnosti. Oni moraju uvijek iznova računati s iznenađenjima u svome životu.

                U Evanđelju je to sâm Isus koji zove ljude na nasljedovanje. Događa se također obratno, da se netko zanima za život s Isusom i pita ga, je li i kako se može biti Isusov učenik. Uvjeti Isusovi nisu jednostavni: učenik mora dijeliti život sa svojim siromašnim učiteljem i to bez stana. On neće naći nikakvu sigurnost, jer Sin Čovječji nema ništa, gdje bi glavu svoju naslonio. Isus pješači od mjesta do mjesta; on je gost tamo gdje ga se primi. Ne posjeduje ništa i ništa ne zove svojim vlastitim. Tko njega želi slijediti kao učenik, taj mora biti spreman na veliku skromnost i raspoloživost. Jer, "tko stavi ruku na plug, pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje".

                 Kada čovjek daruje svoje srce Bogu, tada će ta žena, taj čovjek, taj mladić, to dijete biti raspoloživo. Tada smo otvoreni za iznenađenja, mi računamo s time, da nas Božji Duh Sveti uvijek iznova raspiruje u ljubavi i vodi nas tamo, kamo prvobitno nismo htjeli ići. Mi tada ne gledamo više ljekovite Božje provokacije kao faktore smetnje, koji nas čupaju iz mirne građanske egzistencije, nego kao šansu za jedan rast u našem temeljnom pozivu ljubavi.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    GLEDAT ĆE ONOGA KOGA SU PROBOLI

    12. nedjelja kroz godinu, 23.06.2019.g.

    Prvo čitanje: Zah 12, 10-11; 13, 1

    Drugo čitanje: Gal 3, 26-29

    Evanđelje: Lk 9, 18-24

     

    Zborna molitva

    Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju.

    Ti nikada ne kratiš svoga vodstva vjernima koje si utemeljio u svojoj ljubavi.

    Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Gospodine, primi žrtvu pomirenja i hvale:

    po njoj nas očisti od grijeha da ti se svidi

    ljubav naših duša. Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, pričest svetog tijela i predragocjene krvi

    obnavlja nam božanski život. Molimo te da svako

    slavljenje otajstva učvrsti jamstvo našeg spasenja.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    GLEDAT ĆE ONOGA KOGA SU PROBOLI

                   U knjizi proroka Zaharije (1. čitanje), naviješteno je izlijevanje Duha Svetoga na koncu vremena. S patnjom i smrću Kristovom ispunile su se riječi proroka, po kojima će ljudi gledati onoga koga su proboli. Iz probodenog srca Otkupitelja poteći će izvori milosti; svima koji vjeruju u Isusa Krista pripast će spasenje.

                   Apostol Pavao podsjeća Galaćane u svome pismu na to, da su u Isusu Kristu spašeni. (2. čitanje) Po vjeri i krštenju oni su postali jedno u Kristu. Postojeće razlike su relativizirane. Tako se ispunja Božje obećanje za Abrahamovo potomstvo. Ovaj je bio svijetli uzor na temelju svoje vjerničke pravednosti.

                   Evanđelje nas izvještava o važnom bistrenju, koje Isus poduzima naspram svojih učenika. Dok ostali ljudi prosuđuju po izgledu i ne mogu izići iz otrcanih fraza, apostoli po Petru svjedoče da je Isus Mesija. Isus ne želi dovesti ljude u zabludu kada je u pitanju njegova osoba, stoga će unaprijed pretkazati svojim učenicima svoju patnju i smrt, ali i svoje uskrsnuće. Put do života s Bogom moguć je samo u predanju iz ljubavi, kako ju Isus ispunja u svojoj žrtvi na križu.  Baš zato trebaju učenici nasljedovati Isusa i dnevno uzimati na sebe križ. Tako će upravo pripasti punina života onima koji se predaju u ljubavi. Tko naprotiv gleda samo na sebe i svoje srce zatvara za Boga i bližnjega, ne može steći  pravi život.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    DOŽIVOTNO UČENJE

    Presveto Trojstvo, 16.06.2019.g.

    Prvo čitanje: Izr 8, 22-31

    Drugo čitanje: Rim 5, 1-5

    Evanđelje: Iv 16, 12-15

     

    Zborna molitva

    Bože Oče, poslao si na svijet svoga Sina, Riječ istine,

    i Duha posvetitelja, da ljudima objaviš tajnu svoga života.

    Udijeli nam da ispovijedamo pravu vjeru, priznajemo slavno

    i vječno Trojstvo te se klanjamo tebi, svemogućem i jedinom Bogu.

    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine Bože naš, zazivamo tvoje sveto ime da posvetiš ove darove.

    Učini da i mi postanemo vječni prinos tebi.

    Po Kristu.

     
     

    Popričesna molitva

    Gospodine Bože naš, daj

    da nam bude na spasenje tijelu i duši ova pričest i vjera

    u tvoje vječno Trojstvo i jedinstvo koju smo ispovjedili.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    DOŽIVOTNO UČENJE

                Mi ne prestajemo učiti. Nikada ne možemo kazati: ja više ne mogu napredovati u učenju. U svakoj životnoj fazi moramo skupljati novo znanje.

                Isus kaže u današnjem Evanđelju svojim apostolima a preko njih i nama: "Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi". Sve ima svoje vrijeme. Sve treba svoje vrijeme. Mi nećemo djecu opteretiti sa svim brigama nas odraslih. Oni to ne bi mogli nositi. Mnoge istine možemo tek malo-pomalo razumjeti. Tu očito treba životno iskustvo, da bi se njih  moglo razumjeti. Neke vrijednosti kao što su vjernost, prijateljstvo, ustrajnost učimo tek tijekom godina ispravno cijeniti, prije svega ako smo bolno iskusili suprotnost.

                 Doživotno učenje: to vrijedi u svim područjima, u odnosima, u pozivu (kod vrlo brzog tehničkog razvoja moramo stalno učiti novo), u vlastitom, sasvim osobnom životu. Također u vjeri! I vjera je doživotno učenje. Moja dječja vjera nije dovoljna, da bi nosio mnoge teške situacije u životu. Moja vjera mora rasti, sazrijevati, razvijati se.

                 Kako učimo doživotno? Sam život je naš učitelj. Iskustva, kako dobra tako i bolna. Ali jesu li dovoljna iskustva? Ona mogu učiniti naš život gorkim i tvrdim. Mi možemo otupiti i odbiti novo učenje, izgubiti spremnost da se razvijamo. Isus nam je stoga obećao osobitog učitelja. Učitelja, koji može otvoriti tvrda i zlovoljna srca za učenje, koji nas vodi dalje, pomaže nam, da ne ostanemo zatvoreni.

                 Isus je obećao Duha Svetoga: "On će vas upućivat u svu istinu".  Doslovno se kaže u originalnom tekstu: "On će biti vaš "vođa puta". Put života je često bogat zavojima, pozna stranputice i slijepe ulice. Stoga mi je potreban netko tko poznaje put i koji me kao vođa ne vodi na stranputice. Duh Sveti je taj tihi unutrašnji vođa na putu života. On je "unutrašnji učitelj", koji ne djeluje na nas izvana, nego nam kroz svoje unutrašnje migove i upute pokazuje put.

                 Kako djeluje taj unutrašnji učitelj u doživotnom procesu učenja? Kako djeluje Duh Sveti? Tako kao svjetlo! Njega se ne vidi! Ali bez njega se ne vidi ništa. Samo kad ima svjetla možemo vidjeti. Samo kad u nama svijetli Duh Sveti možemo razumjeti istinu.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    SVI SE NAPUNIŠE DUHA SVETOGA

    Nedjelja Pedesetnice. Duhovi, 09.06.2019.g.

    Prvo čitanje:  Dj 2, 1-11

    Drugo čitanje: Rim 8, 8-17

    Evanđelje: Iv 14, 15-16.23b-26

     

    Zborna molitva

    Bože, ti otajstvom današnje svetkovine

    posvećuješ u svakom plemenu i narodu cijelu Crkvu.

    Izlij na sav svijet darove svoga Duha:

    što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve

    to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Ispuni, Gospodine, obećanje svoga Sina:

    nek nas Duh Sveti uvede u otajstvo ove žrtve

    i otvori nam svu istinu. Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Bože, ti svojoj Crkvi dijeliš dare nebeske;

    čuvaj u nama milost koju si dao,

    da dar Duha Svetoga vazda u nama djeluje,

    a duhovna hrana unaprijedi djelo vječnog otkupljenja. Po Kristu.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    SVI SE NAPUNIŠE DUHA SVETOGA

                Znamo, na današnji dan, pedeset dana poslije Uskrsa, na apostole je sišao sâm Duh Sveti. Apostoli odjednom gube svaki strah, svaku neodlučnost. Izlaze van i okupljenom mnoštvu naviještaju Krista uskrsloga kao Spasitelja. Istina jest, toga danas se dogodilo i čudo, kako izvješćuje današnje čitanje (Dj 2, 1-11): apostolski govor razumjelo je ono mnoštvo i to svatko na svom materinjem jeziku. Međutim, to je bilo čudo toga dana. Apostoli, ljudski gledano, nisu inače zadobili nikakvu novu sposobnost: bili su učeni koliko su bili učeni, bili su ljudi kakvi su bili i dan ranije. Međutim, djelovanje Duha Svetoga u njima bilo je čudesno: sa sposobnostima koja su imali, s kulturom koju su imali, sa svojim karakternim osobinama koje su imali, apostoli su počeli djelovati novom snagom. Sve su svoje sposobnosti – kakve god već one bile – uključili u naviještanje Krista uskrsloga. Ljudski gledano, njihove ljudske osobine i sposobnosti ostale su iste, ali u njima se probudila snaga, ljubav i oduševljenost za Krista. Duh ih je preobrazio tako da su se s ljubavlju i posvemašnjim predanjem pokrenuli za Krista. Pokazalo se da je to bila njihova snaga. Nisu se nametali ni nekom silnom mudrošću, ni učenošću, ni svojim položajem, ni društvenim ugledom, niti bogatstvom, niti političkim vezama. Ničim ovozemnim. Imali su samo svoju ljubav i svoju oduševljenost, a to se temeljilo – naravno – na milosti Duha Svetoga. Apostoli su propovijedali – kako to rado ističe sveti Pavao – Krista raspetoga, što je za Grke bila ludost, a za Židove sablazan. Međutim, oni koje je poticao Duh Božji, spoznali su u apostolskom propovijedanju Božju silu i Božju mudrost.

                Upravo je tu naša snaga. Posve je nebitno u kojim prilikama živimo, kakav nam je društveni položaj i ugled, kakva nam je naobrazba… Budemo li imali Božje ljubavi u sebi, budemo li s oduševljenjem, primjerom svoga života svjedočili Krista uskrsloga koji je pobijedio svaki grijeh i smrt, i mi ćemo biti znak ovome svijetu. Jer ljubav i oduševljenost uvijek je znak, bez obzira od koga dolazi.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    ČUVATI ISUSOVE DAROVE

    7. vazmena nedjelja, 02.06.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 7, 55-60

    Drugo čitanje:  Otk 22, 12-14.16-17.20

    Evanđelje: Iv 17, 20-26

     

    Zborna molitva

    Gospodine, mi vjerujemo da je Spasitelj ljudskog roda

    sada s tobom u slavi. Usliši nam molitvu:

    daj da iskusimo njegovu prisutnost s nama

    do svršetka svijeta, kako je obećao. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Primi, Gospodine, žrtvene prinose i molitve svojih vjernika.

    Daj da po ovoj svetoj službi i mi prijeđemo u nebesku slavu.

    Po Kristu.

     
     

    Popričesna molitva

    Usliši nas, Bože, naš Spasitelju,

    i po ovim nam svetim otajstvima

    učvrsti nadu da će se na svemu tijelu Crkve

    dovršiti što je počelo u Kristu, našoj Glavi.

    Koji s tobom.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    ČUVATI ISUSOVE DAROVE

             Danas je i nama ispovijedati Isusa i svjedočiti za njega tom istom vjerom koju su složno ispovijedali i propovijedali apostoli u svom zajedništvu. A kako bi se to moglo dogodit, jer je prevažno za vjeru koja nije sastavljena od proizvoljnijih ljudskih stavova, nego od svjedočenja za događaj Isusa Krista, neophodno je čuvati se napasti da je svedemo na ljudske istine i znanje, na ljudske osjećaje i uvjerenja. Isus je molio i za nas da u sebi sačuvamo Božje darove, a napose dar jedinstva u vjeri koji je odraz jedinstva u Bogu, te da se trudimo zadržati slavu kojom nas je obdario naš Gospodin. Ako se prema darovima kojima nas je on obdario odnosimo površno i nemarno, onda razasipamo Božji kapital povjeren Crkvi, te ne možemo primiti niti puninu njegova dara, te niti biti pravi svjedoci. Tko je neodgovoran prema sjemenu vjere koje je Krist posijao u naša srca, ne može uživati niti njegove plodove. Na prvo nam je i istaknuto mjesto staviti, stoga, Isusove želje i molitve za nas, ako se želim zvati i biti njegovi vjernici. Trudimo se stoga doživjeti u svome biću uskrsnu slavu našega Gospodina, te držati se istine koju nam je očitovao i čuvati Božju ljubav koju nam je darovao, kako bismo i sami primali sve više i snažnije dar njegova Duha i ostavljali vjerodostojno svjedočanstvo svijetu. Svjedočimo ga tako vjerom i ljubavlju da zavrijedimo ući u onu vječnu slavu koju je on imao u ljubavi Očevoj prije postanka svijeta.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    ISUSOVO OBEĆANJE

    6.vazmena nedjelja, 26.05.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 15, 1-2.22-29

    Drugo čitanje: Otk 21, 10-14.22-23

    Evanđelje: Iv 14, 23-29

     

    Zborna molitva

    Udijeli nam, svemogući Bože,

    neoslabljenim zanosom slaviti ove

    dane u čast uskrslom Gospodinu,

    da Kristov spomen bude djelatan

    u našem životui radu. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve

    vine k tebi i naša molitva. Očisti nas svojom

    milošću i uskladi nam srce s otajstvima

    tvoje velike ljubavi. Po Kristu.

       

    Popričesna molitva

    Svemogući vječni Bože, ti nas Kristovim uskrsnućem

    obnavljaš za vječni život. Umnoži u nama plod vazmenog otajstva

    i ulij nam u srce snagu ove spasonosne hrane. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    ISUSOVO OBEĆANJE

               Isus obećaje ožalošćenim učenicima branitelja, tješitelja: Duha Svetoga, kojeg će Otac u njegovo ime poslati. U tom Duhu učenicima pripada mir. To je mir, kojega ovaj svijet ne može dati. Mir od Boga bit će snaga svakome onome, koji vjeruje u Isusa Krista.

               Važno je, da mi ove riječi Gospodinove ne shvatimo samo kao nešto, što je bilo upravljeno apostolima i učenicima. Ne: Isus živi! On je ostao uz svoju Crkvu u Duhu Svetom. Mi ga smijemo susresti u vjeri, nadi i ljubavi. Njegov nas božanski život ispunja; svjetlo njegove istine nas obasjava; njegova ljubav nas oživljava.

               Sam Isus kaže: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." Bog sam želi biti gost u našim srcima. To je plod one milosti, koju smo primili u svetom krštenju.

               Zar se ne bi trebalo izdignuti iznad svakidašnjice? Nije li to prigoda za nadu u svim neugodnostima života?  Bog je učinio naše srce tako veliko, da nam ništa na ovoj zemlji nije dovoljno. Samo Bog može ispuniti naše srce i učiniti ga blaženim! On to i čini; okreće se nama pun ljubavi u svome Sinu i u Duhu Svetom.

              Tako se molimo Bogu za Duha Svetoga branitelja. Neka nas on ispuni svojim darovima, da bismo poput Djevice i Majke Božje Marije sačuvali u svom srcu Božju riječ. Biti kršćanin znači biti na putu prema Božjem kraljevstvu i ujedno čvrsto stajati na zemlji, okrenuti nevoljama naših bližnjih, da i oni budu priznati s Božjom ljubavi.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    BOG SE PROSLAVLJA U NAMA

    5. vazmena nedjelja, 19.05.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 14, 21b-27

    Drugo čitanje: Otk 21, 1-5a

    Evanđelje: Iv 13, 31-33a.34-35

     

    Zborna molitva

    Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje.

    Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju:

    udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Bože, ova je žrtva časna razmjena darova,

    kojom nas činiš dionicima božanske naravi:

    daj da tu stvarnost spoznamo i životom iskusimo.

    Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Budi, Gospodine, uza svoj narod.

    Nahranio si nas nebeskim otajstvima:

    daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    BOG SE PROSLAVLJA U NAMA

                 To je naš put. Isus govori da svatko od nas treba prihvatiti svoj križ. Međutim, uvjerava nas da je i vjerno nošenje križa samo po sebi i proslava. Kako je to moguće? Naravno, ako čovjek iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu trpi, ako iz ljubavi nosi i podnosi svoj križ, život mu je ispunjen dubokim smislom, smislom koji ne mogu podariti čisto ljudska stremljenja i ljudska proslava, slavljenje ovoga svijeta. Ne može naš život ispuniti smislom ono što je isključivo ovozemno i prolazno: ni slava, ni bogatstvo, ni ljudska sila. Zato nas apostol opominje: “Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka” (1 Iv 2,17).

                 Naprotiv, čovjek koji je duboko u miru sa sobom i sa svojim Bogom, blažen je, ispunjen je, sretan je, proslavlja se od Boga. Samo Nas Bog može stvarno proslaviti i ispuniti svojim dubokim mirom već ovdje na zemlji. Upravo kako veli Psalam: “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati” (Ps 62,2-3).

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    PASTIRI KAO DAR MILOSRĐA

    4. vazmena nedjelja, 12.05.2019.g.

    Prvo čitanje: Dj 13, 14.43-52

    Drugo čitanje: Otk 7, 9.14b-17

    Evanđelje: Iv 10, 27-30

     

    Zborna molitva

    Svemogući vječni Bože, dovedi nas u društvo nebesnika:

    nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo

    kamo ga predvodi hrabri Pastir. Po Gospodinu.

     
     

    Darovna molitva

    Udijeli nam, molimo, Gospodine,

    da te uvijek hvalimo ovim vazmenim otajstvima.

    U njima nas trajno ispravljaš:

    daj da nam budu izvor vječne radosti. Po Kristu. 

     

    Popričesna molitva

    Pastiru dobri, pogledaj svoje stado

    otkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sina

    i vodi ga na svoje vječne pašnjake. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    PASTIRI KAO DAR MILOSRĐA

              No nakon što je Gospodin ispunio pastirsku službu, iza sebe je u Crkvi ostavio pastire kojima je dao istu dvostruku zadaću: da poučavaju Božje stado iznutra, te da ga štite od grabežljivaca izvana. Ili slikovito rečeno, da imaju prepoznatljiv i jasan glas, te da imaju snažnu i čvrstu ruku iz koje nitko ne može ugrabiti ovce Gospodinove. A kako bi to postigli neophodne su dvije stvari, koje opet kao poticaj pronalazimo u Isusovom riječima. Kao što on posvjedoči da svoje ovce vodi istinskim Božjim glasom i čuva snažnom rukom, tako trebaju i današnji pastiri voditi povjereno stado vjerni njegovu glasu i snažnoj mišici. Nije dovoljno da samo govore u ime Kristovo, nego da i djelima posvjedoče da Kristu pripadaju, jer je ruka simbol djela. Ovce će biti sigurne ako su oni i riječju i djelom vjerodostojni, to jest ako se drže Isusova nauka i ako djelima potvrđuju to što propovijedaju.

            Zato je danas cijela Crkva pozvana moliti za dar takvih pastira koji će revnošću svoga života potvrditi da su dostojni poziva. Jer njima je poziv nastaviti poslanje Krista uskrsloga, to jest propovijedati njegovo uskrsnuće, te ga svjedočiti živeći od uskrsnuća i za uskrsnuće. Samo kao takvi bit će ispružena i produžena ruka Božjega milosrđa koje je Božjem puku došlo po Isusu, velikom Pastiru ovaca, te nitko neće moći iz njihove ruke ugrabiti povjerene ovce kojima oni u ime Kristovo daju život vječni i privode ih u vječno zajedništvo s Ocem i Sinom i Duhom Svetim.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    RASPORED SVETIH MISA:

    radnim danom:

    18.00 sati

    nedjeljom:

    8.30, 10.30 i 18.30 sati

     

    ŽUPNI URED:

    Ljubazno molimo da župnika kontaktirate u uredovno vrijeme:

    od utorka do petka od 17 do 17.30 sati

    osobnim dolaskom ili pozivom na broj 01/3473128 te nakon sv.Misa.

    Ponedjeljkom, nedjeljom i svetkovinama župni ured ne ureduje.

     

    PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!

     
     

     

    Copyright © Župa sv. Josipa Radnika, Zagreb-Gajnice 2009-2021. Sva prava pridržana.