Odlazak u Italiju

Kad je njegov provincijal pošao 1438. na generalni kapitul franjevačkog reda u Italiju, Jakov ga je pratio i nakon kapitula zaželio ostati u franjevačkoj provinciji svetoga Nikole biskupa, sa sjedištem u Bariju, glavnom gradu Apulije. Djelovao je u raznim apulijskim samostanima, a u gradiću Bitettu zadržao se oko 40. godina.

Marljiv redovnik žarke molitve

Jakov je bio iznimno marljiv u svakidašnjim poslovima, kao kuhar, vrtlar, vratar i sakristan, te je bio predodređen za sakupljanje milostinje. Tadašnji franjevački samostani živjeli su od prosjačenja ispovijedajući time siromaštvo. Stoga je brat Jakov mnogo putovao obavljajući taj zadatak, no ujedno je nastojao i apostolski djelovati te je na taj način učinio mnogo dobra.

Bio je predan dugotrajnoj molitvi, kontenplaciji i strogoj pokori te osobito pobožan Kristovoj muci i Mariji. Često je padao u ekstaze, a Bog ga je obdario karizmama proroštva, levitacije i čudesa.

U službi bližnjima

Naročitu pažnju i pomoć pružao je sirotoj djeci, a njegova čovjekoljubivost najviše se očitovala 1482., za vrijeme pošasti kuge. Tada je pokazao herojsku ljubav služeći kugom zaraženim bolesnicima.

Cijeli je  život proveo u  siromaštvu i  poniznosti, posvetio se pomaganju potrebitima i gladnima,  skupljao je za  njih hranu i  liječio ih, a vjeruje se da  je činio i čuda  ozdravljajući  bolesne, što je  kasnije sve sakupljeno  u višegodišnjem postupku kanonizacije.

Žaštitnik Bitetta

Preminuo je 27. travnja 1496. u Bitettu gdje se čuva njegovo tijelo u posebnoj kapeli katedrale. Još za života, a osobito nakon njegove smrti, smatrali su ga svecem te ga zazivali u molitvama i javno štovali od 1505. Papa Klement XI. proglasio ga je blaženim 1700.

Zaštitnik je Bitetta, a naročito se štuje i u rodnoj zadarskoj biskupiji.

19. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. potpisao je dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti za blaženog Jakova Zadranina te će biti proglašen svecem netom se utvrdi još jedno Božje čudo izmoljeno njegovim zagovorom.