Osnivanje Družbe i redovništvo
Kad je Anin otac umro, a njihov imetak propao, majka joj je dopustila da postane redovnicom. Zajedno sa svojim duhovnikom i učiteljem, svećenikom Canalom, utemeljila je 1862. novu Družbu sestara Zadovoljštine Srca Isusova i Srca Marijina. Njihovo poslanje bilo je spašavati djevojke koje su izlazile iz zatvora i bavile se prostitucijom te im pomoći da se vrate dostojanstvenom životu. Okupljala je oko sebe suradnice i 1864. sa sedam susestara osnovala je novi institut posvećenog života, Družbu za naknadu uvreda nanesenih Presvetom Srcu Isusovu. Tada je uzela redovničko ime Ana Marija. Pravilo za život u institutu koji je sestra Ana sastavila odobrio je papa bl. Pio IX. i time prihvatio novu kongregaciju u Katoličkoj crkvi. Iste godine predloženo joj je da se ujedini s družbom o. Carla Saleria koju je prozvao „Nazaretska kuća“. Sestra Ana Marija obukla je habit milanskih redovnica te doskora postala vrhovnom poglavaricom te ujedinjene družbe. Godine 1880. počela je pobolijevati i sve teže obavljati tešku obvezu glavne poglavarice družbe. Umrla je u Veneciji 3. listopada 1887. godine te je pokrenut postupak za proglašenje blaženom.