PSALAM 121 (120)

Jahve - čuvar Izraelov

121

Hodočasnička pjesma.

K brdima oči svoje uzdižem:

odakle će mi doći pomoć?

2 Pomoć je moja od Jahve

koji stvori nebo i zemlju.

3 Tvojoj nozi on posrnuti ne da

i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

4 Ne, ne drijema i ne spava

on, čuvar Izraelov.

5 Jahve je čuvar tvoj,

Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!

6 Neće ti sunce nauditi danju

ni mjesec noću.

7 Čuvao te Jahve od zla svakoga,

čuvao dušu tvoju!

8 Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak

odsada dovijeka.



PSALAM 122 (121)

Pozdrav Jeruzalemu

122

Hodočasnička pjesma.

Davidova.

Obradovah se kad mi rekoše:

"Hajdemo u Dom Jahvin!"

2 Eto, noge nam već stoje

na vratima tvojim, Jeruzaleme.

3 Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani

i kao u jedno saliveni!

4 Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina,

po Zakonu Izraelovu,

da slave ime Jahvino.

5 Ondje stoje sudačke stolice,

stolice doma Davidova.

6 Molite za mir Jeruzalemov!

Blago onima koji tebe ljube!

7 Neka bude mir u zidinama tvojim

i pokoj u tvojim palačama!

8 Radi braće i prijatelja svojih

klicat ću: "Mir tebi!"

9 Radi Doma Jahve, Boga našega,

za sreću tvoju ja ću moliti.



PSALAM 123 (122)

Molitva nevoljnikova

123

Hodočasnička pjesma.

Oči svoje uzdižem k tebi

koji u nebesima prebivaš.

2 Evo, kao što su uprte oči slugu

u ruke gospodara

i oči sluškinje

u ruke gospodarice

tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega,

dok nam se ne smiluje.

3 Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama

jer se do grla nasitismo prezira.

4 Presita nam je duša

podsmijeha obijesnih, poruga oholih.



PSALAM 124 (123)

Jahve, spasitelj Izraelov

124

Hodočasnička pjesma.

Davidova.

Da nije Jahve za nas bio

- neka slobodno rekne Izrael -

2 da nije Jahve za nas bio:

kad se ljudi digoše proti nama,

3 žive bi nas progutali.

Kad je uskipio bijes njihov na nas,

4 voda bi nas podavila;

bujica bi nas odnijela,

5 vode pobješnjele sve nas potopile.

6 Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade

za plijen zubima njihovim!

7 Duša je naša poput ptice umakla

iz zamke lovaca:

raskinula se zamka,

a mi umakosmo!

8 Pomoć je naša u imenu Jahve

koji stvori nebo i zemlju.



PSALAM 125 (124)

Bog štiti svoje

125

Hodočasnička pjesma.

Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion:

ne pomiče se, ostaje dovijeka.

2 Bregovi okružuju Jeruzalem:

Jahve okružuje narod svoj

odsada i dovijeka.

3 I neće vladati žezlo bezbožničko

nad udesom pravednih,

da ne bi pravedni

ruke za bezakonjem pružili.

4 Učini, Jahve, dobro dobrima

i čestitima u srcu.

5 A koji na krive skreću putove

nek' ih istrijebi Jahve sa zločincima!

Mir nad Izraelom!

 

 

PSALAM 126 (125)

Pjesma povratnikâ

126

Hodočasnička pjesma.

Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske,

bilo nam je k'o da snivamo.

2 Usta nam bjehu puna smijeha,

a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:

"Velika im djela Jahve učini!"

3 Velika nam djela učini Jahve:

opet smo radosni!

4 Vrati, o Jahve, sužnjeve naše

k'o potoke negepske!

5 Oni koji siju u suzama,

žanju u pjesmi.

6 Išli su plačući

noseći sjeme sjetveno:

vraćat će se s pjesmom,

noseći snoplje svoje.



PSALAM 127 (126)

Predanje Providnosti

127

Hodočasnička pjesma.

Salomonova.

Ako Jahve kuću ne gradi,

uzalud se muče graditelji.

Ako Jahve grad ne čuva,

uzalud stražar bdi.

2 Uzalud vam je ustat prije zore

i dugo u noć sjediti,

vi što jedete kruh muke:

miljenicima svojim u snu on daje.

3 Evo: sinovi su Jahvin dar,

plod utrobe njegova je nagrada.

4 Strelica u ruci ratnika -

to su sinovi mladosti.

5 Blago čovjeku koji njima napuni tobolac,

neće se postidjeti

kad se prȅo bude s dušmanom na vratima.



PSALAM 128 (127)

Blagoslov vjerniku

128

Hodočasnička pjesma.

Blago svakome koji se Jahve boji,

koji njegovim hodi stazama!

2 Plod ruku svojih ti ćeš uživati,

blago tebi, dobro će ti biti.

3 Žena će ti biti kao plodna loza

u odajama tvoje kuće;

sinovi tvoji k'o mladice masline

oko stola tvojega.

4 Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek

koji se Jahve boji!

5 Blagoslovio te Jahve sa Siona,

uživao sreću Jeruzalema

sve dane života svog!

6 Vidio djecu svojih sinova,

mir nad Izraelom!

 

 

PSALAM 129 (128)

Protiv neprijateljâ Siona

129

Hodočasnička pjesma.

"Mnogo su me od mladosti tlačili"

- neka rekne sad Izrael!

2 "Mnogo su me od mladosti tlačili,

ali me ne svladaše.

3 Po leđima su mojim orači orali,

duge brazde povlačili.

4 Al' Jahve pravedni

isiječe užeta zlikovcima!"

5 Nek' se postide i uzmaknu

svi koji mrze Sion!

6 Nek' budu k'o trava na krovu

što povene prije nego je počupaju.

7 Žetelac njome ne napuni ruku

ni naručje onaj koji veže snopove.

8 A prolaznici nek' ne reknu:

"Blagoslov Jahvin nad vama!

Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!"

 

 

 

PSALAM 130 (129)

Pouzdanje u Boga

130

Hodočasnička pjesma.

Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:

2 Gospodine, čuj glas moj!

Neka pazi uho tvoje

na glas moga vapaja!

3 Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao,

Gospodine, tko će opstati?

4 Al' u tebe je praštanje,

da bi te se bojali.

5 U Jahvu ja se uzdam,

duša se moja u njegovu uzda riječ.

6 Duša moja čeka Gospodina

više no zoru straža noćna;

više no zoru straža noćna

7 nek' Izrael čeka Jahvu.

Jer je u Jahve milosrđe

i obilno je u njega otkupljenje;

8 on će otkupiti Izraela

od svih grijeha njegovih.



PSALAM 131 (130)

Djetinji pokoj u Bogu

131

Hodočasnička pjesma.

Davidova.

O Jahve, ne gordi se moje srce

niti se oči uznose.

Ne idem za stvarima velikim

ni za čudima što su iznad mene.

2 Ne, ja sam se smirio

i upokojio dušu svoju;

kao dojenče na grudima majke,

kao dojenče duša je moja u meni.

3 U Jahvu se, Izraele, uzdaj

odsada dovijeka.




PSALAM 132 (131)

Za godišnjicu prijenosa Kovčega saveza

132

Hodočasnička pjesma.

2 Spomeni se, o Jahve, Davida

i sve revnosti njegove:

kako se Jahvi zakleo,

zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

3 "Neću ući u šator doma svog

nit' uzaći na ležaj svoje postelje,

4 neću pustit' snu na oči

nit' počinka dati vjeđama,

5 dok Jahvi mjesto ne nađem,

boravište Snazi Jakovljevoj."

6 Eto, čusmo za nj u Efrati,

nađosmo ga u Poljima jaarskim.

7 Uđimo u stan njegov,

pred noge mu padnimo!

8 "Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu,

ti i Kovčeg sile tvoje!

9 Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost,

pobožnici tvoji nek' radosno kliču!

10 Poradi Davida, sluge svojega,

ne odvrati lica od svog pomazanika!"

11 Jahve se zakle Davidu

zakletvom tvrdom od koje neće odustati:

"Potomka tvoje utrobe

posadit ću na prijestolje tvoje.

12 Budu li ti sinovi Savez moj čuvali

i naredbe kojima ih učim,

i sinovi će njini dovijeka

sjedit' na tvom prijestolju."

13 Jer Jahve odabra Sion,

njega zaželje sebi za sjedište.

14 "Ovo mi je počivalište vječno,

boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

15 Žitak ću njegov blagosloviti,

siromahe nahraniti kruhom.

16 Svećenike njegove u spas ću odjenuti,

sveti će njegovi kliktati radosno.

17 Učinit ću da ondje za Davida rog izraste,

pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

18 U sram ću mu obući dušmane,

a na njemu će blistat' vijenac moj."

 

 

PSALAM 133 (132)

Bratska sloga

133

Hodočasnička pjesma.

Davidova.

Gle, kako je dobro i kako je milo

kao braća zajedno živjeti:

2 kao na glavi ulje dragocjeno

što slazi na bradu, bradu Aronovu,

što slazi na skute haljina njegovih;

3 kao rosa s Hermona

što slazi na brdo Sion.

Ondje Jahve daje svoj blagoslov

i život dovijeka.



PSALAM 134 (133)

Noćne hvale u Hramu

134

Hodočasnička pjesma.

Sad, blagoslivljajte Jahvu,

sve sluge Jahvine

što stojite u Domu Jahvinu,

u noćnim satima!

2 Dižite svoje ruke prema Svetištu

i Jahvu blagoslivljajte!

3 "Blagoslovio te sa Siona Jahve

koji stvori nebo i zemlju!"



PSALAM 135 (134)

Hvalbena pjesma

135

1 Aleluja!

Hvalite ime Jahvino,

hvalite, sluge Jahvine

2 koji u Domu Jahvinu stojite

u predvorjima Doma Boga našega!

3 Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve,

pjevajte imenu njegovu jer je ljupko!

4 Jer Jahve sebi odabra Jakova,

Izraela za dragu svojinu.

5 Znadem da je velik Jahve,

da je nad bozima svim gospodar.

6 Što god se Jahvi svidi,

to čini na nebu i na zemlji,

na moru i u bezdanima.

7 Oblake diže s kraja zemlje;

stvara kiši munje,

vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

8 On Egiptu pobi prvorođence,

ljude i stoku podjednako.

9 On učini znamenja i čudesa usred tebe, Egipte,

protiv Faraona i svih slugu njegovih.

10 On pobi narode mnoge

i pogubi kraljeve moćne:

11 Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog,

i sva kraljevstva kanaanska.

12 I dade njihovu zemlju u baštinu,

u baštinu Izraelu, narodu svom.

13 Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka

i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena.

14 Jer Jahve štiti narod svoj,

slugama svojim on je milostiv.

15 Kumiri poganski, srebro i zlato,

ljudskih su ruku djelo:

16 usta imaju, a ne govore;

oči imaju, a ne vide;

17 uši imaju, a ne čuju;

i nema daha u ustima njihovim.

18 Takvi su i oni koji ih napraviše

i svi koji se u njih uzdaju.

19 Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj!

Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj!

20 Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj!

Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte!

21 Blagoslovljen sa Siona Jahve

koji prebiva u Jeruzalemu!

 

 

 

PSALAM 136 (135)

Litanija zahvalnica

136

1 Aleluja!

Hvalite Jahvu jer je dobar:

vječna je ljubav njegova!

2 Hvalite Boga nad bogovima:

vječna je ljubav njegova!

3 Hvalite Gospodara nad gospodarima:

vječna je ljubav njegova!

4 Jedini on učini čuda velika:

vječna je ljubav njegova!

5 Mudro sazda on nebesa:

vječna je ljubav njegova!

6 On utvrdi zemlju nad vodama:

vječna je ljubav njegova!

7 On načini svjetlila velika:

vječna je ljubav njegova!

8 Sunce da vlada danom:

vječna je ljubav njegova!

9 Mjesec i zvijezde da vladaju noću:

vječna je ljubav njegova!

10 On pobi prvorođence Egiptu:

vječna je ljubav njegova!

11 Izvede Izraela iz njega:

vječna je ljubav njegova!

12 Mišicom jakom, rukom ispruženom:

vječna je ljubav njegova!

13 On Crveno more razdvoji:

vječna je ljubav njegova!

14 Provede Izraela posred voda:

vječna je ljubav njegova!

15 I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more:

vječna je ljubav njegova!

16 On narod svoj vođaše pustinjom:

vječna je ljubav njegova!

17 On udari kraljeve velike:

vječna je ljubav njegova!

18 I pogubi kraljeve moćne:

vječna je ljubav njegova!

19 Sihona, kralja amorejskog:

vječna je ljubav njegova!

20 Oga, kralja bašanskog:

vječna je ljubav njegova!

21 I njihovu zemlju dade u baštinu:

vječna je ljubav njegova!

22 U baštinu Izraelu, sluzi svome:

vječna je ljubav njegova!

23 On se spomenu nas u poniženju našem:

vječna je ljubav njegova!

24 Od dušmana nas naših oslobodi:

vječna je ljubav njegova!

25 On daje hrane svakom tijelu:

vječna je ljubav njegova!

26 Hvalite Boga nebeskog:

vječna je ljubav njegova!



PSALAM 137 (136)

Prognanikova pjesma

137

1 Na obali rijeka babilonskih

sjeđasmo i plakasmo

spominjući se Siona;

2 o vrbe naokolo

harfe svoje bijasmo povješali.

3 I tada naši tamničari

zaiskaše od nas da pjevamo,

porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:

"Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo

u zemlji tuđinskoj!

5 Nek' se osuši desnica moja,

Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi

ako spomen tvoj smetnem ja ikada,

ako ne stavim Jeruzalem

vrh svake radosti svoje!

7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma

kako su u dan kobni Jeruzalemov

vikali oni: "Rušite!

Srušite ga do temelja!"

8 Kćeri babilonska, pustošiteljice,

blažen koji ti vrati milo za drago

za sva zla što si nam ih nanijela!

9 Blažen koji zgrabi i smrska

o stijenu tvoju dojenčad!



PSALAM 138 (137)

Pjesma zahvalnica

138

Davidov.

Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca

jer si čuo riječi mojih usta.

Pred licem anđela pjevam tebi,

2 bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem

za tvoju dobrotu i vjernost,

jer si nada sve uzveličao

obećanje svoje.

3 Kad sam te zazvao, uslišio si me,

dušu si moju pokrijepio.

4 Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje

kad čuju riječi usta tvojih,

5 nek' pjevaju putove Jahvine:

"Zaista, velika je slava Jahvina!"

6 Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna,

a oholicu izdaleka poznaje.

7 Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,

pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;

nek' me tvoja spasi desnica!

8 Jahve, što ja počeh, ti dovrši!

Jahve, vječna je ljubav tvoja:

djelo ruku svojih ne zapusti!



PSALAM 139 (138)

Pohvala Sveznajućeg

139

Zborovođi.

Davidov.

Jahve, proničeš me svega i poznaješ,

2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem,

izdaleka ti već misli moje poznaješ.

3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,

znani su ti svi moji putovi.

4 Riječ mi još nije na jezik došla,

a ti, Jahve, sve već znadeš.

5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,

na mene si ruku svoju stavio.

6 Znanje to odveć mi je čudesno,

previsoko da bih ga dokučio.

7 Kamo da idem od duha tvojega

i kamo da od tvog lica pobjegnem?

8 Ako se na nebo popnem, ondje si,

ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

9 Uzmem li krila zorina

pa se naselim moru na kraj

10 i ondje bi me ruka tvoja vodila,

desnica bi me tvoja držala.

11 Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju

i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -

12 ni tmina tebi neće biti tamna:

noć sjaji kao dan

i tama kao svjetlost.

13 Jer ti si moje stvorio bubrege,

satkao me u krilu majčinu.

14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,

što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,

15 kosti moje ne bjehu ti sakrite

dok nastajah u tajnosti,

otkan u dubini zemlje.

16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja,

sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:

dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,

kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!

Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

19 De, istrijebi, Bože, zlotvora,

krvoloci nek' odstupe od mene!

20 Jer podmuklo se bune protiv tebe,

uzalud se dižu tvoji dušmani.

21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje?

Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim

i držim ih svojim neprijateljima.

23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,

iskušaj me i upoznaj misli moje:

24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim

i povedi me putem vječnim!

 

 

PSALAM 140 (139)

Molitva za izbavljenje

140

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

2 Izbavi me, Jahve, od čovjeka zlobna,

zaštiti me od čovjeka nasilna:

3 od onih koji pakosti u srcu smišljaju

i čitav dan začinju kavge.

4 Kao zmije bruse jezike svoje,

pod usnama im je otrov ljutičin.

5 Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora,

čuvaj me od čovjeka nasilna

koji hoće da mi noga posrne.

6 Oholice mi potajno nastavljaju zamku,

užetima mrežu pletu,

kraj puta klopke mi stavljaju.

7 Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj!

Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava!

8 Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj,

u dan boja zakloni mi glavu!"

9 Ne daj da se ispune želje zlotvora,

ne daj da svoje on izvrši namjere!

10 Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše,

nek' na njih padne zloba njihovih usana!

11 Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno,

nek' se strovale u jamu da više ne ustanu!

12 Opadač se neće održat' na zemlji,

silnika će odjednom zgrabiti nesreća.

13 Znam da će Jahve dati pravo ubogu

i pravicu siromasima.

14 Zaista, pravedni će tvoje ime slaviti,

pred tvojim će licem boraviti čestiti.

 

 

PSALAM 141 (140)

Molitva u kušnji i progonstvu

141

Psalam.

Davidov.

Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj!

Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

2 Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje,

podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!

3 Na usta mi, Jahve, stražu postavi

i stražare na vrata usana mojih!

4 Ne daj da mi se srce zlu prikloni,

da bezbožno počinim djela opaka;

i u društvu zlotvora

da ne blagujem poslastica njihovih!

5 Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara,

al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat';

zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.

6 Kad strovale niz hridinu suce njihove,

razumjet će kako blage bjehu riječi moje.

7 Kao kad orač ore i para zemlju,

tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.

8 U te su, Jahve, uprte oči moje,

k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!

9 Čuvaj me od stupice koju postaviše meni,

od zamki zločinaca!

10 Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori,

a ja neka im umaknem!

 


PSALAM 142 (141)

Molitva progonjenog

142

Poučna pjesma. Davidova.

Kad bijaše u spilji. Molitva.

2 Iz svega glasa vapijem Jahvi,

iz svega glasa Jahvu zaklinjem.

3 Pred njim svoju izlijevam tužaljku,

tjeskobu svoju pred njim razastirem.

4 Ako duh moj i klone u meni,

ti put moj poznaješ.

Na putu kojim prolazim

potajnu mi zamku staviše.

5 Obazrem li se nadesno i pogledam:

nitko ne zna za mene.

Nemam kamo pobjeći,

nitko za život moj ne mari.

6 K tebi, Jahve, vapijem;

govorim: ti si mi utočište,

ti si dio moj u zemlji živih.

7 Poslušaj moje vapaje

jer sam veoma nevoljan.

Izbavi me od gonitelja mojih

jer od mene oni su moćniji.

8 Izvedi iz tamnice dušu moju

da zahvaljujem imenu tvojemu.

Oko mene će se okupiti pravednici

zbog dobra što si ga iskazao meni.

 

 

PSALAM 143 (142)

Ponizna molitva

143

Psalam.

Davidov.

Jahve, slušaj moju molitvu,

u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima,

u pravednosti me svojoj usliši!

2 Ne idi na sud sa slugom svojim,

jer nitko živ nije pravedan pred tobom!

3 Dušmanin mi dušu progoni,

o zemlju pritisnu život moj;

u tmine me baci da stanujem

kao oni koji su davno umrli.

4 Duh moj već zamire u meni,

srce mi trne u grudima.

5 Spominjem se dana minulih,

mislim o svim djelima tvojim,

o djelima ruku tvojih razmišljam.

6 Ruke svoje za tobom pružam,

duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa.

7 Usliši me brzo, o Jahve,

dah moj već je na izmaku!

Lica svojeg preda mnom ne skrivaj,

da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

8 Objavi mi jutrom dobrotu svoju

jer se uzdam u tebe.

Put mi kaži kojim ću krenuti

jer k tebi dušu uzdižem.

9 Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana,

tebi ja se utječem.

10 Nauči me da vršim volju tvoju

jer ti si Bog moj.

Duh tvoj dobri

nek' me po ravnu putu vodi!

11 Zbog imena svog, Jahve, poživi me,

zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!

12 Po svojoj dobroti satri moje dušmane,

uništi sve moje tlačitelje,

jer ja sam sluga tvoj!



PSALAM 144 (143)

Himna za borbu i pobjedu

144

Davidov.

Blagoslovljen Jahve, hridina moja:

ruke mi uči boju a prste ratu.

2 On je ljubav moja i tvrđava moja,

zaštita moja, izbavitelj moj,

štit moj za koji se sklanjam;

on mi narode stavlja pod noge!

3 Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ,

što li čedo ljudsko da ga se spominješ?

4 Poput daška je čovjek,

dani njegovi kao sjena nestaju.

5 Jahve, nagni svoja nebesa i siđi,

takni bregove: i zadimit će se!

6 Sijevni munjom i rasprši dušmane,

odapni strijele i rasprši ih!

7 Ruku pruži iz visina,

istrgni me i spasi iz voda beskrajnih,

iz šaka sinova tuđinskih:

8 laži govore usta njihova,

a desnica krivo priseže.

9 Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu,

na harfi od deset žica svirat ću.

10 Ti daješ pobjedu kraljevima,

koji si spasio Davida, slugu svojega.

Od pogubna mača 11 spasi mene,

oslobodi me iz ruke tuđinske;

laži govore usta njihova,

a desnica krivo priseže.

12 Daj da nam sinovi budu kao biljke

što rastu od mladosti svoje;

a kćeri naše kao stupovi ugaoni,

krasne poput hramskog stupovlja;

13 da nam žitnice budu pune svakog obilja,

s plodovima svakojakim u izobilju;

14 ovce naše plodile se na tisuće,

plodile se beskrajno na našim poljima;

stoka naša neka bude tovna!

U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva

ni plača na ulicama našim!

15 Blago narodu kojem je tako,

blago narodu kojem je Jahve Bog!



PSALAM 145 (144)

Pohvala Jahve Kralja

145

Hvalospjev.

Davidov.

ALEF

Slavit ću te, o Bože, kralju moj,

ime ću tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka.

BET

2 Svaki ću dan tebe slaviti,

ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

GIMEL

3 Velik je Jahve i svake hvale dostojan,

nedokučiva je veličina njegova!

DALET

4 Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja

i silu tvoju naviješta.

HE

5 Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva

i čudesa tvoja objavljuju.

VAU

6 Kazuju strahovitu silu djela tvojih,

veličinu tvoju pripovijedaju.

ZAJIN

7 Razglašuju spomen velike dobrote tvoje

i pravednosti tvojoj kliču.

HET

8 Milostiv je Jahve i milosrdan,

spor na srdžbu, bogat dobrotom.

TET

9 Gospodin je dobar svima,

milosrdan svim djelima svojim.

JOD

10 Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja

i tvoji sveti nek' te blagoslivlju!

KAF

11 Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,

neka o sili tvojoj govore

LAMED

12 da objave ljudskoj djeci silu tvoju

i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

MEM

13 Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,

tvoja vladavina za sva pokoljenja.

NUN

Vjeran je Jahve u svim riječima svojim

i svet u svim svojim djelima.

SAMEK

14 Jahve podupire sve koji posrću

i pognute on uspravlja.

AJIN

15 Oči sviju u tebe su uprte,

ti im hranu daješ u pravo vrijeme.

PE

16 Ti otvaraš ruku svoju,

do mile volje sitiš sve živo.

SADE

17 Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim

i svet u svim svojim djelima.

KOF

18 Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju,

svima koji ga zazivaju iskreno.

REŠ

19 On ispunja želje štovatelja svojih,

sluša njihove vapaje i spasava ih.

ŠIN

20 Jahve štiti one koji njega ljube,

a zlotvore sve će zatrti.

TAU

21 Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu

i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo -

uvijek i dovijeka.



PSALAM 146 (145)

Himna Bogu pomoćniku

146

1 Aleluja!

Hvali, dušo moja, Jahvu!

2 Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg.

Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.

3 Ne uzdajte se u knezove,

u čovjeka od kog nema spasenja!

4 Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća

i propadaju sve misli njegove.

5 Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev,

kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu,

6 koji stvori nebo i zemlju,

more i sve što je u njima;

koji ostaje vjeran dovijeka,

7 potlačenima vraća pravicu,

a gladnima kruh daje.

Jahve oslobađa sužnje,

8 Jahve slijepcima oči otvara.

Jahve uspravlja prignute,

Jahve ljubi pravedne.

9 Jahve štiti tuđince,

sirote i udovice podupire,

a grešnicima mrsi putove.

10 Jahve će kraljevati dovijeka,

tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Aleluja!



PSALAM 147 (146-147)

Hvalospjev Svemogućemu

147

1 Aleluja!

Hvalite Jahvu jer je dobar,

pjevajte Bogu našem jer je sladak;

svake hvale on je dostojan!

2 Jahve gradi Jeruzalem,

sabire raspršene Izraelce.

3 On liječi one koji su srca skršena

i povija rane njihove.

4 On određuje broj zvijezda,

svaku njezinim imenom naziva.

5 Velik je naš Gospodin i svesilan,

nema mjere mudrosti njegovoj.

6 Jahve pridiže ponizne,

zlotvore do zemlje snizuje.

7 Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu,

svirajte na citari Bogu našem!

8 Oblacima on prekriva nebesa

i zemlji kišu sprema;

daje da po bregovima raste trava

i bilje na službu čovjeku.

9 On stoci hranu daje

i mladim gavranima kada grakću.

10 Za konjsku snagu on ne mari

nit' mu se mile bedra čovječja.

11 Mili su Jahvi oni koji se njega boje,

koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

12 Slavi Jahvu, Jeruzaleme,

hvali Boga svoga, Sione!

13 On učvrsti zasune vrata tvojih,

blagoslovi u tebi tvoje sinove.

14 On dade mir granicama tvojim,

pšenicom te hrani najboljom.

15 Besjedu svoju šalje na zemlju,

brzo trči riječ njegova.

16 Kao vunu snijeg razbacuje,

prosipa mraz poput pepela.

17 On sipa grȁd kao zalogaje,

voda mrzne od njegove studeni.

18 Riječ svoju pošalje i vode se tope;

dunu vjetrom i vode otječu.

19 Riječ svoju on objavi Jakovu,

odluke svoje i zakone Izraelu.

20 Ne učini tako nijednom narodu:

nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!



PSALAM 148

Nebo i zemlja hvale Jahvu

148

1 Aleluja!

Hvalite Jahvu s nebesa,

hvalite ga u visinama!

2 Hvalite ga, svi anđeli njegovi,

hvalite ga, sve vojske njegove!

3 Hvalite ga, sunce i mjeseče,

hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!

4 Hvalite ga, nebesa nebeska,

i vode nad svodom nebeskim!

5 Neka hvale ime Jahvino

jer on zapovjedi i postadoše.

6 Postavi ih zauvijek i dovijeka

po zakonu koji neće proći.

7 Hvalite Jahvu sa zemlje,

nemani morske i svi bezdani!

8 Ognju i grȁde, sniježe i maglo,

olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!

9 Gore i svi brežuljci,

plodonosna stabla i svi cedrovi!

10 Zvijeri i sve životinje,

gmizavci i ptice krilate!

11 Zemaljski kraljevi i svi narodi,

knezovi i suci zemaljski!

12 Mladići i djevojke,

starci s djecom zajedno:

13 nek' svi hvale ime Jahvino,

jer jedino je njegovo ime uzvišeno!

Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,

14 on podiže snagu svom narodu,

on proslavlja svete svoje,

sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!



PSALAM 149

Pobjednička pjesma

149

1 Aleluja!

Pjevajte Jahvi pjesmu novu

i u zboru svetih hvalu njegovu!

2 Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem!

Kralju svom neka klikću sinovi Siona!

3 Neka u kolu hvale ime njegovo,

bubnjem i citarom neka ga slave!

4 Jer Jahve ljubi narod svoj,

spasenjem ovjenčava ponizne!

5 Neka se sveti raduju u slavi,

neka kliču s ležaja svojih!

6 Nek' im pohvale Božje budu na ustima,

mačevi dvosjekli u rukama

7 da nad pucima izvrše odmazdu

i kaznu nad narodima;

8 da im kraljeve bace u lance,

a odličnike u okove gvozdene;

9 da na njima izvrše sud davno napisan -

nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!

 


PSALAM 150

Završni hvalospjev

150

1 Aleluja!

2 Hvalite Boga u Svetištu njegovu,

slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog!

3 Hvalite ga zbog silnih djela njegovih,

slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!

4 Hvalite ga zvucima roga,

slavite ga harfom i citarom!

5 Hvalite ga igrom i bubnjem,

slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!

Hvalite ga cimbalima zvučnim,

slavite ga cimbalima gromkim!

6 Sve što god diše

Jahvu neka slavi! Aleluja!

 

na vrh stranice

 

PSALAM 91 (90)

Pod Božjim okriljem

91

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,

što počivaš u sjeni Svemogućega,

reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja!

Bože moj u koga se uzdam!"

Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,

od kuge pogubne.

Svojim će te krilima zaštititi

i pod njegova ćeš se krila skloniti:

Vjernost je njegova štit i obrana!

Nećeš se bojati strašila noćnoga

ni strelice što leti danju,

ni kuge što se šulja kroz tmine,

ni pošasti što hara o podne.

 

Pa nek' padaju tisuće kraj tebe,

deseci tisuća s desne tvoje,

tebi se neće primaći!

Tek što okom pogledaš,

već ćeš vidjeti plaću grešnika.

 

Jer Jahve je zaklon tvoj,

Višnjega odabra sebi za okrilje.

10 Neće te snaći nesreća,

nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.

 

11 Jer anđelima svojim zapovjedi

da te čuvaju na svim putima tvojim.

12 Na rukama će te nositi

da se ne spotakneš o kamen.

13 Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,

zgazit ćeš lavića i zmiju.

 

14 Izbavit ću ga jer me ljubi,

zakrilit ga jer poznaje ime moje.

15 Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,

s njim ću biti u nevolji,

spasit ću ga i proslaviti.

16 Nasitit ću ga danima mnogim,

pokazat' mu spasenje svoje."


 

 

PSALAM 92 (91)

Pjesma pravednikova

92

Psalam. Pjesma.

Za dan subotnji.

Dobro je slaviti Jahvu,

pjevati imenu tvome, Svevišnji;

naviještati jutrom ljubav tvoju

i noću vjernost tvoju,

uz harfu od deset žica i liru,

s pjesmom uz citaru.

Obradovao si me djelima svojim, o Jahve,

kličem zbog djela ruku tvojih.

 

Kako su silna djela tvoja, o Jahve,

i duboki naumi tvoji!

Bezuman čovjek ne spoznaje,

luđak ne shvaća.

Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava

i cvali svi što zlo čine,

određeni su za vječnu propast;

a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ.

 

10 Doista, dušmani tvoji, o Jahve,

tvoji će dušmani propasti;

raspršit će se svi što čine zlo.

11 Rog si mi digao k'o u bivola,

pomazao me uljem prečistim;

12 i oko mi s visoka gleda dušmane

i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.

 

13 K'o palma cvate pravednik

i raste k'o cedar libanonski.

14 Zasađeni u Domu Jahvinu,

cvatu u dvorima Boga našega.

15 Rod donose i u starosti,

sočni i puni svježine:

16 da navijeste kako je pravedan Jahve,

Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.



PSALAM 93 (92)

Jahve - Kralj svemira

93

Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven,

Jahve zaodjeven moći i opasan.

Čvrsto stoji krug zemaljski,

neće se poljuljati.

Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona,

ti si od vječnosti!

 

Rijeke podižu, Jahve,

rijeke podižu glase svoje,

rijeke podižu svoj bučni huk.

Jači od glasova voda golemih,

silniji od bijesnoga mora:

silan je Jahve u visinama.

 

Tvoja su obećanja vjere predostojna,

svetost je ures Doma tvojega,

Jahve, u sve dane!



PSALAM 94 (93)

Bog pravde

94

Bože osvetniče, Jahve,

Bože osvetniče, pokaži se.

Ustani ti što sudiš zemlju,

po zasluzi plati oholima!

Dokle će bezbošci, Jahve,

dokle će se bezbošci hvastati?

Dokle će brbljati, drsko govoriti,

dokle će se bezakonici hvastati?

 

Tlače narod tvoj, Jahve,

i baštinu tvoju pritišću;

kolju udovicu i pridošlicu,

sirotama život oduzimlju

i govore: "Jahve ne vidi!

Ne opaža Bog Jakovljev!"

 

Shvatite, lude u narodu:

bezumni, kad ćete se urazumiti?

Onaj što uho zasadi da ne čuje?

Koji stvori oko da ne vidi?

10 Onaj što odgaja narode da ne kazni -

Onaj što ljude uči mudrosti?

11 Jahve poznaje namisli ljudske:

one su isprazne.

 

12 Blago onom koga ti poučavaš, Jahve,

i učiš Zakonu svojemu:

13 da mu mir udijeliš od nesretnih dana,

dok se grob kopa zlikovcu.

14 Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega

i svoje baštine neće napustiti;

15 jer će se pravo dosuditi pravednosti

i za njom će ići svi čestiti srcem.

 

16 Tko će ustati za me protiv zlotvora?

Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?

17 Da mi Jahve ne pomaže,

brzo bih sišao u mjesto tišine.

18 Čim pomislim: "Noga mi posrće",

dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.

19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome,

tvoje mi utjehe dušu vesele.

 

20 Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom

kad nevolje stvara pod izlikom zakona?

21 Nek' samo pritišću dušu pravednog,

nek' osuđuju krv nedužnu:

22 Jahve mi je utvrda,

Bog - hrid utočišta moga.

23 Platit će im bezakonje njihovo,

njihovom će ih zloćom istrijebiti,

istrijebit će ih Jahve, Bog naš.



PSALAM 95 (94)

Poziv na Božju hvalu

95

Dođite, kličimo Jahvi,

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

Pred lice mu stupimo s hvalama,

kličimo mu u pjesmama!

Jer velik je Jahve, Bog naš,

Kralj veliki nad svim bogovima.

U njegovoj su ruci zemaljske dubine,

njegovi su vrhunci planina.

Njegovo je more, on ga je stvorio,

i kopno koje načiniše ruke njegove.

 

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,

poklonimo se Jahvi koji nas stvori!

Jer on je Bog naš,

a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O, da danas glas mu poslušate:

"Ne budite srca tvrda kao u Meribi,

kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši

premda vidješe djela moja.

10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj,

pa rekoh: 'Narod su nestalna srca

i ne promiču moje putove.'

11 Stog se zakleh u svom gnjevu:

'Nikad neće ući u moj pokoj!'"

 



PSALAM 96 (95)

Jahve - Kralj i Sudac

96

Pjevajte Jahvi pjesmu novu!

Pjevaj Jahvi, sva zemljo!

Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,

kazujte poganima njegovu slavu,

svim narodima čudesa njegova.

 

Velik je Jahve, hvale predostojan,

strašniji od svih bogova!

Ništavni su svi bozi naroda.

Jahve stvori nebesa!

Slava je i veličanstvo pred njim,

sila i sjaj u Svetištu njegovu.

 

Dajte Jahvi, narodna plemena,

dajte Jahvi slavu i silu!

Dajte Jahvi slavu imena njegova!

Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,

poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove.

Strepi pred njim, zemljo sva!

10 Nek' se govori među poganima: "Jahve kraljuje!"

Svijet on učvrsti da se ne pomakne,

narodima pravedno upravlja.

 

11 Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!

Neka huči more i što je u njemu!

12 Nek' se raduje polje i što je na njemu,

neka klikće šumsko drveće

13 pred Jahvom, jer dolazi,

jer dolazi suditi zemlji.

Sudit će svijetu u pravdi

i narodima u istini svojoj.

 

 

 

PSALAM 97 (96)

Jahve - slavni Kralj

97

Jahve kraljuje: neka kliče zemlja,

nek' se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega,

pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim

i sažiže okolo dušmane njegove.

Munje mu svijet osvjetljuju;

zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Jahvom k'o vosak,

pred vladarom zemlje sve.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu,

svi narodi gledaju mu slavu.

 

Nek' se postide svi što likove štuju

i koji se hvale kumirima.

Poklonite mu se, svi bozi!

 

Sion radostan sluša,

gradovi Judini kliču

zbog tvojih sudova, o Jahve!

 

Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom,

visoko, visoko nad bozima svima.

10 Jahve ljubi one koji mrze na zlo,

on čuva duše pobožnika svojih,

izbavlja ih iz ruku opakih.

 

11 Svjetlost sviće pravedniku

i radost čestitima u srcu.

12 Radujte se, pravednici, u Jahvi,

slavite sveto ime njegovo!

 

 

 

PSALAM 98 (97)

Jahve - Kralj i Sudac

98

Psalam.

Pjevajte Jahvi pjesmu novu,

jer učini djela čudesna.

Pobjedu mu pribavi desnica njegova

i sveta mišica njegova.

Jahve obznani spasenje svoje,

pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

 

Sva zemljo, poklikni Jahvi,

raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Jahvi uz citaru,

uz citaru i uza zvuke harfe;

uz trublje i zvuke rogova:

kličite Jahvi kralju!

 

Neka huči more i što je u njemu,

krug zemaljski i stanovnici njegovi!

Rijeke nek' plješću rukama,

zajedno s njima neka se brda raduju!

Jer Jahve dolazi,

dolazi suditi zemlji.

Vladat će krugom zemaljskim po pravdi

i pucima po pravici.



PSALAM 99 (98)

Jahve - sveti i pravedni Kralj

99

Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi;

sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!

Velik je Jahve na Sionu,

uzvišen nada sve narode.

Nek' slave ime tvoje veliko i strašno:

ono je sveto!

 

Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo,

pravednost ti si utvrdio,

pravo i pravednost vršiš u Jakovu.

Uzvisujte Jahvu, Boga našega,

padnite pred podnožje njegovo:

ono je sveto.

 

Mojsije i Aron među svećenicima njegovim

i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo:

zazivahu Jahvu, i on ih usliša.

Iz stupa od oblaka govoraše njima:

slušahu zapovijedi njegove

i odredbe što ih dade.

 

Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao;

Bože, milostiv si bio njima

premda si kažnjavao grijehe njihove.

Uzvisujte Jahvu, Boga našega,

padnite pred svetu goru njegovu:

jer svet je Jahve, Bog naš.

 

 


PSALAM 100 (99)

Poziv na Božju hvalu

100

Psalam.

Zahvalnica.

Kliči Jahvi, zemljo sva!

Služite Jahvi u veselju!

Pred lice mu dođite

s radosnim klicanjem!

Znajte da je Jahve Bog:

on nas stvori, i mi smo njegovi,

njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,

u dvore njegove s pjesmama;

hvalite ga, ime mu slavite!

Jer dobar je Jahve,

dovijeka je ljubav njegova,

od koljena do koljena vjernost njegova.

 

 

 

PSALAM 101 (100)

Lik dobra vladara

101

Davidov.

Psalam.

Da zapjevam o dobroti i pravdi,

tebi, Jahve, da zasviram!

Razmatrat ću put savršenstva:

kad li ćeš k meni doći?

Hodit ću u nedužnosti srca

u domu svojemu.

Neću stavljati pred oči svoje

ništa opako.

Mrzim čovjeka koji čini zlo:

on neće biti uza me.

Opako će srce biti daleko od mene;

o zlu neću da znadem.

Tko kleveće bližnjeg u potaji,

toga ću pogubiti.

Čovjeka oholih očiju i srca naduta

ja ne podnosim.

Pogled upravljam k vjernima na zemlji

da sa mnom stanuju.

Tko hodi putem nedužnim

taj će mi služiti.

Neće prebivati u kući mojoj

tko spletke snuje.

Tko govori laži, neće opstati

pred mojim očima.

Svaki ću dan istrebljivati

sve zlikovce u zemlji;

iskorijenit ću iz grada Jahvina

sve koji čine bezakonje.

 

 

PSALAM 102 (101)

Molitva u nesreći

102

Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Jahvom.

Jahve, usliši molitvu moju,

i vapaj moj k tebi da dođe!

Nemoj sakrivati lice od mene

u dan moje nevolje!

Prigni k meni uho svoje:

kad te prizovem, brzo me usliši!

Jer moji dani nestaju poput dima,

a moje kosti gore kao oganj.

Srce mi se suši kao pokošena trava

i kruh svoj zaboravljam jesti.

Od snažnih jecaja mojih

kosti mi uz kožu prionuše.

Sličan sam čaplji u pustinji,

postah k'o ćuk na pustoj razvalini.

Ne nalazim sna i uzdišem

k'o samotan vrabac na krovu.

Svagda me grde dušmani moji;

mnome se proklinju što bjesne na me.

10 Pepeo jedem poput kruha,

a piće svoje miješam sa suzama

11 zbog tvoje ljutine i gnjeva,

jer si me digao i bacio.

12 Moji su dani k'o oduljena sjena,

a ja se, gle, sušim poput trave.

 

13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka

i tvoje ime kroza sva koljena.

14 Ustani, smiluj se Sionu:

vrijeme je da mu se smiluješ

- sada je čas!

15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,

žale ruševine njegove.

16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega

i svi kraljevi zemlje slave tvoje

17 kad Jahve opet sazda Sion,

kad se pokaže u slavi svojoj,

18 kad se osvrne na prošnju ubogih

i ne prezre molitve njihove.

 

19 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj,

puk što nastane neka hvali Jahvu.

20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta,

s nebesa na zemlju gleda

21 da čuje jauke sužnjeva,

da izbavi smrti predane,

22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino

i njegova hvala u Jeruzalemu

23 kad se narodi skupe

i kraljevstva da služe Jahvi.

 

24 Putem je istrošio sile moje,

skratio mi dane.

25 Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!

Kroza sva koljena traju godine tvoje.

26 U početku utemelji zemlju,

i nebo je djelo ruku tvojih.

27 Propast će, ti ćeš ostati,

sve će ostarjeti kao odjeća.

Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

28 ti si uvijek isti

- godinama tvojim nema kraja.

29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru

i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

 

 

 

PSALAM 103 (102)

Bog je ljubav

103

Davidov.

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,

i ne zaboravi dobročinstva njegova:

on ti otpušta sve grijehe tvoje,

on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti čuva život,

kruni te dobrotom i ljubavlju;

život ti ispunja dobrima,

k'o orlu ti se mladost obnavlja.

 

Jahve čini pravedna djela

i potlačenima vraća pravicu,

Mojsiju objavi putove svoje,

sinovima Izraelovim djela svoja.

Milosrdan i milostiv je Jahve,

spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Jarostan nije za vječna vremena

niti dovijeka plamti srdžba njegova.

10 Ne postupa s nama po grijesima našim

niti nam plaća po našim krivnjama.

 

11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom,

dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

12 Kako je istok daleko od zapada,

tako udaljuje od nas bezakonja naša.

13 Kako se otac smiluje dječici,

tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.

14 Jer dobro zna kako smo sazdani,

spominje se da smo prašina.

15 Dani su čovjekovi kao sijeno,

cvate k'o cvijetak na njivi;

16 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,

ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

17 Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje

i njegova pravda nad sinovima sinova,

18 nad onima što njegov Savez čuvaju

i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

 

19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje,

i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.

20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi,

vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,

poslušni riječi njegovoj!

21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove,

sluge njegove koje činite volju njegovu!

22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova,

na svakome mjestu vlasti njegove:

blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!



PSALAM 104 (103)

Pohvala Bogu Stvoritelju

104

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,

Jahve, Bože moj, silno si velik!

Odjeven veličanstvom i ljepotom,

svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Nebo si razapeo kao šator,

na vodama sagradio dvorove svoje.

Od oblaka praviš kola svoja,

na krilima vjetrova putuješ.

Vjetrove uzimaš za glasnike,

a žarki oganj za slugu svojega.

 

Zemlju si stavio na stupove njene:

neće se poljuljati u vijeke vjekova,

pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom,

iznad bregova stajahu vode;

na tvoju se prijetnju povukoše,

od tvoje grmljavine zadrhtaše.

Bregovi se digoše, doline spustiše

na mjesto koje si im odredio.

Odredio si granicu koju ne smiju prijeći,

da opet ne pokriju zemlju.

 

10 Izvore svraćaš u potoke

što žubore među brdima.

11 Oni poje sve živine poljske,

divlji magarci žeđ gase u njima.

12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske

i pjevaju među granama.

13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih,

zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

 

14 Ti daješ te niče trava za stoku

i bilje na korist čovjeku

da izvede kruh iz zemlje

15 i vino što razvedruje srce čovječje;

da uljem lice osvježi

i da kruh okrijepi srce čovjeku.

16 Stabla se Jahvina napajaju hranom,

cedri libanonski koje on zasadi.

17 Ondje se ptice gnijezde,

u čempresu dom je rodin.

18 Visoki bregovi daju kozorogu

a pećine jazavcu sklonište.

 

19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena

i sunce znade kada ima zaći.

20 Kad razastreš tmine i noć se spusti,

tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

21 Lavići riču za plijenom

i od Boga hranu traže.

22 Kad sunce ograne, nestaju

i liježu na ležaje.

23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao

i na rad do večeri.

 

24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!

Sve si to mudro učinio:

puna je zemlja stvorenja tvojih.

25 Eno mora, velika i široka,

u njemu vrve gmazovi bez broja,

životinje male i velike.

26 Onud prolaze nemani,

Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

 

27 I sva ova bića željno čekaju

da ih nahraniš na vrijeme.

28 Daješ li im, tada sabiru:

otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;

ako dah im oduzmeš, ugibaju

i opet se u prah vraćaju.

30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,

i tako obnavljaš lice zemlje.

 

31 Neka dovijeka traje slava Jahvina:

nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

32 On pogleda zemlju i ona se potrese,

dotakne bregove, oni se zadime.

 

33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim,

svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

34 Bilo mu milo pjevanje moje!

Ja ću se radovati u Jahvi.

35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu

i bezbožnika nek' više ne bude!

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

 


PSALAM 105 (104)

Čudesna povijest Izraelova

105

Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime,

navješćujte među narodima djela njegova!

Pjevajte mu, svirajte mu,

pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,

neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

Tražite Jahvu i njegovu snagu,

tražite svagda njegovo lice!

Sjetite se čudesa koja učini,

njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov,

sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On je Jahve, Bog naš;

po svoj su zemlji njegovi sudovi!

 

On se uvijek sjeća svojega Saveza,

riječi koju dade tisući naraštaja:

Saveza koji sklopi s Abrahamom

i zakletve svoje Izaku.

10 Ustanovi je kao zakon Jakovu,

Izraelu vječni Savez,

11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju

kao dio u baštinu vašu."

 

12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo,

i kad bjehu pridošlice u njoj,

13 išli su od naroda do naroda,

iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

14 ali ne dopusti nikom da ih tlači,

kažnjavaše zbog njih kraljeve:

15 "Ne dirajte u moje pomazanike,

ne nanosite zla mojim prorocima!"

 

16 I on pozva glad na zemlju,

sve zalihe uništi krušne.

17 Pred njima čovjeka posla:

Josip u ropstvo bijaše prodan.

18 Sputaše uzama noge njegove,

u gvožđe mu vrat staviše,

19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo,

Jahvina ga riječ potvrdi.

20 Kralj naredi da ga driješe,

nárōdā poglavar oslobodi njega.

21 Za domaćina ga stavi kući svojoj,

za nadstojnika sveg imanja svoga,

22 da velikaše njegove po volji uči

i starce njegove mudrosti da vodi.

 

23 Tad Izrael u Egipat uđe,

Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

24 Narod svoj umnoži veoma,

učini ga jačim od dušmana.

 

25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov,

da slugama njegovim opaki budu.

26 Mojsija posla, slugu svoga,

Arona, kog odabra.

27 Činjahu među njima znake njegove

i čudesa u Kamovoj zemlji.

 

28 Posla tmine, i smrknu se,

al' prkosiše oni riječima njegovim.

29 U krv im vode prometnu

i pobi ribe njihove.

30 Zemljom im žabe provrvješe,

prodriješe i u dvore kraljevske.

31 Reče, i muha roj doletje

i komarci u sve kraje njine.

32 Mjesto kiše grȁd im dade,

ognjene munje po njihovoj zemlji.

 

33 Udari im lozu i smokve,

polomi stabla u krajima njinim.

34 Reče, i skakavci dođoše

i bezbrojne gusjenice s njima.

35 U zemlji im proždriješe svu bilinu,

proždriješe rod njihovih njiva.

36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji,

sve prvine snage njihove.

37 Izvede ih sa srebrom i zlatom;

u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

38 Odlasku njihovu Egipat se obradova,

jer ga od njih strah spopade.

 

39 Rasprostro je oblak kao pokrov

i oganj da se obnoć sja.

40 Zamoliše, i dovede prepelice,

nebeskim ih kruhom tad nahrani.

41 Hrid rascijepi, i provri voda,

pustinjom poteče kao rijeka.

42 Tad se sjeti svete riječi svoje

što je zada sluzi svome Abrahamu.

43 Puk svoj s klicanjem izvede

i s veseljem izabrane svoje.

 

44 I dade im zemlje poganske,

trud naroda baštiniše,

45 da čuvaju naredbe njegove

i zakone da mu paze. Aleluja!

 

 

 

PSALAM 106 (105)

Zahvalna ispovijest Božjeg naroda

106

Aleluja!

Hvalite Jahvu jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

Tko će izreć' djela moći Jahvine,

tko li mu iskazat' sve pohvale?

Blaženi što drže naredbe njegove

i čine pravo u svako doba!

Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku,

pohodi me spasenjem svojim

da uživam sreću izabranih tvojih,

da se radujem radosti naroda tvoga,

da tvojom se baštinom ponosim.

 

Zgriješismo kao oci naši,

činismo bezakonje, bezbožno radismo.

Oci naši u Egiptu,

nehajni za čudesa tvoja,

ne spominjahu se velike ljubavi tvoje,

već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.

Al' on ih izbavi rad' imena svoga

da pokaže silu svoju.

Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono,

provede ih izmed válā kao kroz pustinju.

10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi,

oslobodi iz ruku dušmana.

11 I prekriše vode neprijatelje njine,

ne ostade nijednoga od njih.

12 Vjerovahu riječima njegovim

i hvale mu pjevahu.

 

13 Zaboraviše brzo djela njegova,

ne uzdaše se u volju njegovu.

14 Pohlepi se daše u pustinji,

iskušavahu Boga u samoći.

15 I dade im što iskahu,

al' u duše njine on groznicu posla.

 

16 Zavidješe tada Mojsiju u taboru,

Aronu, kog posveti Jahve.

17 Otvori se zemlja, Datana proždrije,

Abiramovo pokri mnoštvo.

18 Oganj pade na sve mnoštvo njino

i zlotvore plamen sažga.

 

19 Načiniše tele na Horebu,

klanjahu se liku od zlata slivenu.

20 Zamijeniše Slavu svoju

likom bika što proždire travu.

21 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi

u Egiptu znamenja čineći

22 i čudesa u Kamovoj zemlji

i strahote na Crvenome moru.

 

23 Već namisli da ih satre,

al' Mojsije, izabranik njegov,

zauze se za njih

da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

 

24 Prezreše oni zemlju željkovanu

ne vjerujuć' njegovoj riječi.

25 Mrmljahu pod šatorima svojim,

ne poslušaše glasa Jahvina.

26 Zakle se tada podignutom rukom:

sve će ih pokosit' u pustinji,

27 potomstvo njino međ' narode razbacat',

njih razasut' po zemljama.

 

28 Posvetiše se Baal Peoru

i jedoše žrtve bogova mrtvih.

29 Razjariše ga nedjelima svojim,

i on na njih pošast baci.

30 Al' se Pinhas diže, sud izvrši

i pošasti nesta tada.

31 U zasluge to mu uđe

u sva pokoljenja dovijeka.

 

32 Razjariše ga opet kraj voda meripskih,

i Mojsija zlo pogodi zbog njih,

33 jer mu duh već ogorčiše,

nesmotrenu riječ izusti.

 

34 I ne istrijebiše naroda

za koje im Jahve bješe naredio.

35 S poganima miješahu se,

naučiše djela njina.

36 Štovahu likove njihove,

koji im postaše zamka.

37 Žrtvovahu sinove svoje

i svoje kćeri zlodusima.

38 Prolijevahu krv nevinu,

krv sinova i kćeri svojih,

koje žrtvovahu likovima kanaanskim.

Zemlja bješe krvlju okaljana,

39 djelima se svojim uprljaše,

učiniše preljub svojim nedjelima.

 

40 Na svoj narod Jahve srdžbom planu,

zgadi mu se njegova baština.

41 Predade ih u ruke pogana

te vladahu njima mrzitelji njini.

42 Mučili ih neprijatelji

i tlačili rukom svojom.

43 Prečesto ih izbavljaše,

al' ga razjariše naumima svojim:

pokošeni bjehu za bezakonja svoja.

44 On pogleda opet na nevolju njinu

kad njihove molitve začu

45 i sjeti se svog Saveza s njima,

sažali se na njih u velikom milosrđu svome.

46 Učini da nađu milost u onih

što ih bjehu zarobili.

 

47 Spasi nas, Jahve, Bože naš,

i saberi nas od bezbožnih naroda

da slavimo tvoje sveto ime,

da se tvojom slavom ponosimo.

*

48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,

od vijeka dovijeka!

I sav narod neka kaže:

"Amen! Aleluja!"

 

 


PSALAM 107 (106)

Bog spasava čovjeka iz svake nevolje

107

Hvalite Jahvu jer je dobar,

jer je dovijeka ljubav njegova!

Tako nek' reknu svi otkupljenici

koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske

i koje skupi iz svih zemalja,

s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

 

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,

puta ne nalazeć' do naseljena grada.

Gladni su bili, žeđu izmoreni,

duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi,

i on ih istrže iz svih nevolja.

Pravim ih putem pȍvede

da stignu ka gradu naseljenu.

 

Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,

za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Jer gladnu dušu on nasiti,

dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

10 U mraku sjeđahu i u tmini,

sputani bijedom i gvožđima,

11 jer su prkosili besjedama Božjim

i prezreli naum Svevišnjega.

12 Srce im stoga skrši patnjama:

posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi

i on ih istrže iz svih nevolja.

14 Izvede ih iz tmina i mraka,

raskide okove njihove.

 

15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,

za čudesa njegova sinovima ljudskim!

16 Jer razbi vrata mjedena

i gvozdene polomi zasune.

 

17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni,

ispaštajuć' svoje opačine:

18 svako se jelo gadilo duši njihovoj,

do vrata smrti oni dođoše.

19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi

i on ih istrže iz svih nevolja.

20 Riječ svoju posla da ih ozdravi

i život im spasi od jame grobne.

 

21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,

za čudesa njegova sinovima ljudskim!

22 Nek' prinose žrtve zahvalnice

i kličući nek' djela njegova kazuju!

 

23 Oni koji lađama zaploviše morem

da po vodama silnim trguju:

24 oni vidješe djela Jahvina,

čudesa njegova na pučini.

25 On reče i olujni se vjetar uzvitla

što u visinu diže valove mora.

26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,

u nevolji duša im ginula.

27 Teturahu i posrtahu kao pijani,

sva ih je mudrost izdala.

28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi

i on ih istrže iz svih nevolja.

29 Smiri oluju u tih povjetarac,

valovi morski umukoše.

30 Obradovaše se tišini,

u željenu luku on ih povede.

 

31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,

za čudesa njegova sinovima ljudskim!

32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru,

neka ga hvale u vijeću staraca!

 

33 On pretvori rijeke u pustinju,

a izvore vodene u žednu zemlju;

34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru

zbog zloće žitelja njezinih.

35 On obrati pustinju u jezero,

a zemlju suhu u vodene izvore

36 i naseli ondje izgladnjele

te podigoše grad gdje će živjeti.

37 Zasijaše njive, posadiše vinograde

što im doniješe obilnu ljetinu.

38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno

i stada im se ne smanjiše.

 

39 Prorijeđeni bjehu i prezreni

pod teretom patnja i nevolja.

 

40 Onaj što izlijeva prezir na knezove

pusti ih da po bespuću pustom lutaju.

41 Iz nevolje pȍdiže ubogog

i obitelji k'o stada ȕmnožī.

 

42 Videć' to, čestiti neka se raduju,

a zloća neka sebi usta začepi!

43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja

i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!

 

 

 



PSALAM 108 (107)

Zahvalnica Jahvi i usrdna molba za pomoć

108

Pjesma.

Psalam. Davidov.

Moje je srce sigurno, Bože,

sigurno je srce moje:

pjevat ću i svirati.

 

Probudi se, dušo moja!

Probudi se, harfo i citaro!

Probudit ću zoru jutarnju.

 

Hvalit ću te, Jahve, među narodima,

među pucima tebi ću pjevati,

jer do neba je dobrota tvoja,

do oblaka tvoja vjernost.

 

Uzvisi se, Bože, nad nebesa,

slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

Da ti se ljubimci izbave,

desnicom pomozi, usliši nas!

 

Bog reče u svom Svetištu:

"Šekem ću razdijelit' kličući,

dolinu ću Sukot izmjeriti.

Moj je Gilead, moj Manaše,

Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!

10 Moab je sud iz kojeg se umivam,

na Edom ću baciti obuću,

nad Filistejcem slaviti pobjedu!"

 

11 Tko će me dovesti do utvrđena grada,

tko će me dovesti do Edoma?

12 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?

Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?

 

13 Pomozi nam protiv dušmana,

jer je ljudska pomoć ništavna!

14 S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti,

Bog će zgaziti naše dušmane.

 

 

 

PSALAM 109 (108)

Protiv podmuklih neprijatelja

109

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Bože, diko moja, nemoj šutjeti!

Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju,

govore mi jezikom lažljivim,

riječima me mržnje okružuju,

bezrazložno me napadaju.

Za moju me ljubav oni optužuju,

a ja se samo molim.

Uzvraćaju mi zlo za dobro,

mržnju za ljubav moju.

 

"Digni protiv njega bezbožnika

i tužitelj nek' mu stane zdesna!

Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen,

i molitva mu se za grijeh uzela!

Dani njegovi nek' budu malobrojni,

njegovu službu nek' dobije drugi!

Djeca njegova nek' postanu siročad,

a njegova žena udovica!

10 Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci,

nek' budu bačena iz opustjelih domova!

11 Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed,

tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!

12 Nitko ne imao prema njemu samilosti,

nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!

13 Neka mu se zatre potomstvo,

u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!

14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih,

i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:

15 nek budu svagda Jahvi pred očima!

Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"

16 Jer se ne spomenu da čini milosrđe,

već proganjaše bijedna i uboga

i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.

17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne;

blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!

18 Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom,

neka kao voda uđe u njega

i kao ulje u kosti njegove.

19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva,

pojas kojim se svagda paše!

 

20 Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim

koji zlo govore protiv duše moje!

21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me,

spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!

22 Jer bijedan sam i ubog,

i srce je moje ranjeno u meni.

23 K'o sjena što se naginje ja nestajem,

progone me kao skakavca.

24 Od posta mi koljena klecaju

i tijelo moje omrša.

25 Ruglom sam njima postao,

kimaju glavom kad me vide.

26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj,

po doborti me svojoj spasi!

27 Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja

i da si ti ovo učinio, Jahve!

28 Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj;

nek' se postide koji se na me podižu,

a sluga tvoj nek' se raduje!

29 Stidom nek' se odjenu tužitelji moji

i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!

 

30 Slavit ću Jahvu iz svega grla

i hvalit' ga u veliku mnoštvu

31 jer stoji s desne siromahu

da mu dušu spasi od sudaca.

 


PSALAM 110 (109)

Mesija - kralj, svećenik, pobjednik

110

Psalam.

Davidov.

Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna

dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!

Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona:

vladaj posred svojih neprijatelja!

Spreman je tvoj narod u svetim odorama

za dan tvog junaštva:

kao rosa iz krila zorina

uza te su mladi ratnici."

 

Zakleo se Jahve i neće se pokajati:

"Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!"

Gospodin ti je zdesna,

on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

 

On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile,

po svoj zemlji raskoljenih glava.

Na putu će se napit' iz potoka,

visoko će dignuti glavu.

 


PSALAM 111 (110)

Pohvala Božjim djelima

111

Aleluja!

ALEF

Hvalit ću Jahvu svim srcem svojim

BET

u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.

GIMEL

Silna su djela Jahvina,

DALET

nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

HE

Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo,

VAU

i pravda njegova ostaje dovijeka.

ZAJIN

Čudesima svojim spomen postavi,

HET

blag je Jahve i milosrdan.

TET

Hranu dade štovateljima svojim,

JOD

dovijeka se sjeća svoga Saveza.

KAF

Silna djela svoja objavi svom narodu,

LAMED

u posjed im dade zemlju pogana.

MEM

Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,

NUN

stalne su sve naredbe njegove,

SAMEK

utvrđene za sva vremena, dovijeka,

AJIN

sazdane na istini i na pravdi.

PE

On posla spasenje svom narodu,

SADE

Savez svoj postavi zauvijek:

KOF

sveto je i časno ime njegovo!

REŠ

10 Početak mudrosti strah Gospodnji!

ŠIN

Mudro čine koji ga poštuju.

TAU

Slava njegova ostaje dovijeka!

 

 


PSALAM 112 (111)

Pohvala pravednika

112

Aleluja!

ALEF

Blago čovjeku koji se boji Jahve

BET

i koji uživa u naredbama njegovim:

GIMEL

moćno će mu biti na zemlji potomstvo,

DALET

na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

HE

Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,

VAU

njegova pravednost ostaje dovijeka.

ZAJIN

Čestitima sviće k'o svjetlost u tami:

HET

blag, milosrdan i pravedan Jahve.

TET

Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,

JOD

koji poslove svoje obavlja pravedno.

KAF

Dovijeka neće on posrnuti:

LAMED

u vječnome će spomenu biti pravednik.

MEM

Žalosne se vijesti neće bojati,

NUN

mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu.

SAMEK

Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji,

AJIN

neprijatelje svoje prezire.

PE

On prosipa, daje sirotinji:

SADE

pravednost njegova ostaje dovijeka,

KOF

njegovo će se čelo slavno uzdići.

REŠ

10 Ljutito će to gledati bezbožnik,

ŠIN

škrgutat će zubima i venuti,

TAU

propast će želja opakih.

 

 

 

PSALAM 113 (112)

Bogu slave i milosrđa

113

Aleluja!

Hvalite, sluge Jahvine,

hvalite ime Jahvino!

Blagoslovljeno ime Jahvino

sada i dovijeka!

Od istoka sunca do zalaska

hvaljeno bilo ime Jahvino!

 

Uzvišen je Jahve nad sve narode,

slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Jahve, Bog naš,

koji u visinama stoluje

i gleda odozgo nebo i zemlju?

 

Podiže iz prašine uboga,

iz gliba vadi siromaha

da ga posadi s prvacima,

s prvacima svoga naroda.

Nerotkinji daje da u domu stanuje

kao radosna majka djece brojne.

 

 

 

PSALAM 114 (113 a)

Pashalna himna

114

Aleluja!

Kad izađe Izrael iz Egipta

i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog,

Judeja mu posta svetište,

a Izrael kraljevstvo njegovo.

Vidje more i uzmače,

a Jordan ustuknu.

Bregovi skakahu poput ovnova

i brežuljci poput jaganjaca.

 

Što ti je, more, da uzmičeš?

Jordane, zašto natrag okrećeš?

Bregovi, zašto skačete poput ovnova

i vi, brežuljci, poput jaganjaca?

Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim,

pred licem Boga Jakovljeva.

On hrid pretvara u slap vodeni

i stijenu u izvor vode.



PSALAM 115 (113 b)

Jedini pravi Bog

115

Ne nama, o Jahve, ne nama,

već svom imenu slavu daj

zbog ljubavi i vjernosti svoje.

Zašto da govore pogani:

"Tȁ gdje je Bog njihov?"

Naš je Bog na nebesima,

sve što mu se svidi to učini.

 

Idoli su njihovi srebro i zlato,

ljudskih su ruku djelo.

Usta imaju, a ne govore,

oči imaju, a ne vide.

Uši imaju, a ne čuju,

nosnice, a ne mirišu.

Ruke imaju, a ne hvataju,

noge imaju, a ne hodaju;

glas im iz grla ne izlazi.

Takvi su i oni koji ih napraviše

i svi koji se u njih uzdaju.

 

Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj!

- On je štit i pomoćnik njihov.

10 Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj!

- On je štit i pomoćnik njihov.

11 Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte!

- On je štit i pomoćnik njihov.

 

12 Jahve će se nas spomenut'

i on će nas blagoslovit':

blagoslovit će dom Izraelov,

blagoslovit će dom Aronov,

13 blagoslovit će one koji se Jahve boje -

i male i velike.

 

14 Umnožio vas Jahve,

vas i vaše sinove!

15 Blagoslovio vas Jahve

koji stvori nebo i zemlju!

 

16 Nebo je nebo Jahvino,

a zemlju dade sinovima čovječjim.

17 Ne, Jahvu mrtvi ne hvale,

nitko od onih što siđu u Podzemlje.

18 Mi živi, mi Jahvu slavimo

S       da i dovijeka. Aleluja.

 

 

 

 

PSALAM 116 (114-115)

Pjesma zahvalnica

116

Ljubim Jahvu jer čuje

vapaj molitve moje:

uho svoje prignu k meni

u dan u koji ga zazvah.

Užeta smrti sapeše me,

stegoše me zamke Podzemlja,

snašla me muka i tjeskoba.

Tada zazvah ime Jahvino:

"O Jahve, spasi život moj!"

 

Dobrostiv je Jahve i pravedan,

pun sućuti je Bog naš.

Jahve čuva bezazlene:

u nevolji bijah, on me izbavi.

Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj,

jer Jahve je dobrotvor tvoj.

On mi život od smrti izbavi,

oči moje od suza, noge od pada.

Hodit ću pred licem Jahvinim

u zemlji živih.

 

10 Ja vjerujem i kada kažem:

"Nesretan sam veoma."

11 U smetenosti svojoj rekoh:

"Svaki je čovjek lažac!"

 

12 Što da uzvratim Jahvi

za sve što mi je učinio?

13 Uzet ću čašu spasenja

i zazvat ću ime Jahvino.

14 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje

pred svim pukom njegovim.

15 Dragocjena je u očima Jahvinim

smrt pobožnika njegovih.

 

16 Jahve, tvoj sam sluga,

tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:

ti si razriješio okove moje.

17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,

zazvat ću ime Jahvino.

18 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje

pred svim pukom njegovim,

19 u predvorjima Doma Jahvina,

posred tebe, Jeruzaleme!

 

 

 

PSALAM 117 (116)

Poziv na hvalu

117

Aleluja!

Hvalite Jahvu, svi puci,

slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova,

i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

 

 

 

PSALAM 118 (117)

Obred za Blagdan sjenica

118

Aleluja!

Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

Neka rekne dom Izraelov:

"Vječna je ljubav njegova!"

Neka rekne dom Aronov:

"Vječna je ljubav njegova!"

Svi koji se Jahve boje neka reknu:

"Vječna je ljubav njegova!"

 

Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah:

on me usliša i oslobodi.

Jahve je sa mnom i ja ne strahujem:

što mi tko može?

Jahve je sa mnom, pomoć moja,

i zbunjene gledam dušmane.

Bolje se Jahvi uteći

nego se uzdat' u čovjeka.

Bolje se Jahvi uteći

nego se uzdat' u mogućnike.

 

10 Pogani me okružiše:

imenom ih Jahvinim uništih.

11 Opkoliše me odasvud:

imenom ih Jahvinim uništih.

12 Opkoliše me poput pčela,

ubod im žeže kao trnje zapaljeno:

imenom ih Jahvinim uništih.

13 Gurahu me, gurahu, da me obore,

ali mi Jahve pomože.

14 Jahve je moja snaga i pjesma,

on mi je spasitelj.

 

15 Čuj! Radost i spasenje

odzvanja šatorima pravednika:

Jahvina se proslavi desnica,

16 Jahvina me uzdigne desnica,

Jahvina se proslavi desnica!

17 Ne, umrijeti neću nego živjeti

i kazivat ću djela Jahvina.

18 Kaznom teškom kaznio me Jahve,

ali me smrti ne preda.

 

19 Otvorite mi širom vrata pravde:

ući ću, Jahvi zahvalit'!

20 "Ovo su vrata Jahvina,

na njih ulaze pravedni!"

21 Zahvalit ću ti što si me uslišio

i moj postao spasitelj.

22 Kamen što ga odbaciše graditelji

postade kamen zaglavni.

23 Jahvino je to djelo:

kakvo čudo u očima našim!

24 Ovo je dan što ga učini Jahve:

kličimo i radujmo se njemu!

25 O Jahve, spasenje nam daj!

Jahve, sreću nam daj!

 

26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!

Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!

27 Obasjao nas Bog Jahve!

Složite povorku s grančicama u ruci

sve do rogova žrtvenika.

 

28 Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem:

Bože moj, tebe ja uzvisujem.

 

29 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

 

 

 

PSALAM 119 (118)

Pohvala Božjem zakonu

ALEF

119

Blaženi oni kojih je put neokaljan,

koji hode po Zakonu Jahvinu!

Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,

čitavim srcem njega traže;

koji ne čine bezakonje,

već hode putovima njegovim.

Naredbe si svoje dao

da se brižno čuvaju.

O, kad bi čvrsti bili putovi moji

da tvoja čuvam pravila!

Neću se postidjeti tada

kad budem pazio na zapovijedi tvoje.

Slavit ću te u čestitosti srca

kad naučim sudove pravde tvoje.

Tvoja ću pravila čuvati:

ne zapusti me nikada!

 

BET

Kako će mladić čistim sačuvati put svoj?

Čuvajući riječi tvoje.

10 Svim srcem svojim tebe tražim;

ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.

11 U srce pohranih riječ tvoju

da protiv tebe ne sagriješim.

12 Blagoslovljen si, o Jahve,

nauči me svojim pravilima.

13 Usnama svojim navješćujem

sudove usta tvojih.

14 Putu se propisa tvojih radujem

više no svemu bogatstvu.

15 Razmišljat ću o naredbama tvojim

i putove ću tvoje razmatrat'.

16 Uživat ću u pravilima tvojim,

riječi tvojih neću zaboravit'.

 

GIMEL

17 Milostiv budi meni, sluzi svojem,

da živim i tvoje riječi čuvam.

18 Otvori oči moje

da gledam divote tvoga Zakona!

19 Ja sam došljak na zemlji,

zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!

20 Duša mi gine u svako doba

žudeći za tvojim odlukama.

21 Oholima ti si zaprijetio:

prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.

22 Uzmi s mene rug i sramotu,

jer tvoje ja čuvam propise.

23 Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore,

tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.

24 Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,

tvoja su pravila moji savjetnici.

 

DALET

25 Moja duša leži u prašini:

po riječi svojoj vrati mi život.

26 Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo:

pravilima me svojim nauči.

27 Pokaži mi put odredaba svojih

i o čudesima ću tvojim razmišljat'.

28 Suze roni duša moja od žalosti:

po riječi svojoj ti me podigni!

29 Daleko me drži od puta zablude

i Zakonom me svojim obdari!

30 Put istine ja sam odabrao,

pred oči sam stavio odluke tvoje.

31 Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam,

o Jahve, nemoj me postidjeti!

32 Ja kročim putem zapovijedi tvojih

jer si mi prosvijetlio srce.

 

HE

33 Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih

i ja ću je čuvati do kraja.

34 Pouči me da se tvoga držim Zakona

i čuvat ću ga svim srcem.

35 Uputi me stazom svojih zapovijedi,

jer ja u njoj uživam.

36 Prikloni mi srce propisima svojim,

a ne k pohlepi!

37 Odvrati moje oči da ne vide ništavost,

život mi čuvaj na putu svojemu!

38 Ispuni svom sluzi obećanje

koje si onima dao što te se boje.

39 Ukloni sramotu od koje strahujem,

jer divni su tvoji sudovi.

40 Evo, čeznem za naredbama tvojim:

pravdom me svojom poživi.

 

VAU

41 Nek' milost tvoja, o Jahve, dođe na mene

i spasenje tvoje po tvom obećanju.

42 Odgovorit ću onima koji me ruže,

jer se uzdam u riječ tvoju.

43 Od mojih usta ne oduzmi riječ istine,

jer se uzdam u sudove tvoje.

44 Tvoj ću Zakon čuvati

uvijek i dovijeka.

45 Hodit ću putem prostranim,

jer naredbe tvoje istražujem.

46 Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit'

i zbunit' se neću.

47 U zapovijedima tvojim moja je naslada

jer ih ljubim.

48 Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke

i o tvojim odredbama razmišljam.

 

ZAJIN

49 Spomeni se svoje riječi sluzi svojem

kojom si mi dao nadu.

50 U nevolji sva mi je utjeha

što mi život čuva riječ tvoja.

51 Oholice me napadaju žestoko,

ali ja od tvog Zakona ne odstupam.

52 Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih

i to me tješi.

53 Bijes me hvata zbog grešnika

koji tvoj Zakon napuštaju.

54 Tvoje su mi naredbe pjesma

u zemlji kojom putujem.

55 Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega

i tvoj čuvam Zakon.

56 Evo što je želja moja:

čuvati tvoje odredbe.

 

HET

57 Dio je moj, o Jahve - rekoh -

da tvoje čuvam riječi.

58 Svim srcem lice tvoje ganuti hoću:

smiluj mi se po svom obećanju.

59 Promislio sam putove svoje

i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.

60 Hitam i ne oklijevam

da zapovijedi tvoje čuvam.

61 Opletoše me užeta grešnika,

ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.

62 U ponoći ustajem da te slavim

zbog pravednih tvojih odluka.

63 Prijatelj sam svima koji te se boje

i koji tvoje čuvaju naredbe.

64 Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja;

nauči me odredbama svojim.

 

TET

65 Učinio si dobro svom sluzi, Jahve,

po riječi svojoj.

66 Nauči me razumu i znanju,

jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

67 Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,

ali sada tvoju čuvam riječ.

68 Ti si tako dobar i dobrostiv:

nauči me pravilima svojim.

69 Oholi na me prijevare smišljaju,

ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.

70 Srce im je poput sala bešćutno,

a ja uživam u tvom Zakonu.

71 Dobro mi je što sam ponižen

da bih tvoja naučio pravila.

72 Draži mi je zakon usta tvojih

no tisuće zlatnika i srebrnika.

 

JOD

73 Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše;

prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.

74 Štovatelji tvoji videć' me vesele se,

jer se u riječ tvoju ja pouzdah.

75 Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni

i da si me s pravom ponizio.

76 Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom

po obećanju koje si dao sluzi svom.

77 Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim,

jer Zakon tvoj moja je naslada.

78 Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto,

a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'.

79 Nek' mi se priklone štovatelji tvoji

i koji znaju tvoje zapovijedi.

80 Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima

da ne budem postiđen.

 

KAF

81 Duša moja gine za tvojim spasenjem

riječ tvoju željno čekam.

82 Oči mi čeznu za tvojom besjedom:

kad ćeš mi donijeti utjehu?

83 Kao mijeh u dimu postadoh,

ali pravila tvojih ne zaboravih.

84 Koliko dana ima sluga tvoj?

Kad ćeš suditi progonitelje moje?

85 Oholnici mi jame iskopaše:

oni ne rade po Zakonu tvojemu.

86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama:

nekriva me gone, pomozi mi.

87 Umalo me smrviše u zemlji,

ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.

88 Po svojoj me milosti poživi

i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.

 

LAMED

89 Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje,

stalna poput nebesa.

90 od koljena do koljena tvoja je vjernost;

učvrstio si zemlju i ona stoji.

91 Po tvojim zakonima stoje zauvijek

jer sve tebi služi.

92 Da nije tvoj Zakon uživanje moje,

propao bih u nevolji svojoj.

93 Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka,

jer po njima ti me oživljavaš.

94 Tvoj sam, Gospodine: spasi me,

jer tvoje ja ištem naredbe.

95 Bezbožni vrebaju da me upropaste,

ali ja na tvoje pazim propise.

96 Svakom savršenstvu vidim granicu,

a zapovijed tvoja nema granica.

 

MEM

97 O, kako ljubim Zakon tvoj,

po cio dan o njemu razmišljam.

98 Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih

jer ona je sa mnom vječito.

99 Umniji sam od svih svojih učitelja

jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim.

100 Razumniji sam i od staraca

jer tvoje čuvam naredbe.

101 Zla puta klone mi se noge

da riječ tvoju sačuvam.

102 Od tvojih sudova ne odstupam,

jer ti si me poučio.

103 Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje,

od meda su slađe ustima mojim.

104 Po tvojim naredbama postajem razuman,

stoga mrzim sve putove lažne.

 

NUN

105 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka

i svjetlo mojoj stazi.

106 Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati:

pravedne ću tvoje slijedit' odluke.

107 U nevolji sam velikoj, Jahve,

po riječi me svojoj poživi.

108 Prinose usta mojih primi, Jahve,

uči me sudovima svojim.

109 Život mi je u pogibelji neprestanoj,

ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.

110 Grešnici mi postaviše zamku,

ali ne skrećem od tvojih naredaba.

111 Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština,

ona su radost mome srcu.

112 Prignuh srce da vrši naredbe tvoje

uvijek i do kraja.

 

SAMEK

113 Ja mrzim one koji su dvostruka srca,

a ljubim Zakon tvoj.

114 Ti si moj štit i moj zaklon,

u tvoju se riječ ja uzdam.

115 Odstupite od mene, zlikovci:

držat ću zapovijedi Boga svoga.

116 Podrži me po svom obećanju i živjet ću;

nemoj da se u svojoj nadi postidim.

117 Pomozi mi i spasit ću se,

na tvoja ću pravila svagda paziti.

118 Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih

jer je lažna misao njihova.

119 K'o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš,

zato ljubim tvoje propise.

120 Moje tijelo dršće od straha pred tobom,

sudova tvojih ja se bojim.

 

AJIN

121 Činim što je pravo i pravedno,

ne predaj me tlačiteljima mojim.

122 Založi se za slugu svojega

da me ne satru oholice!

123 Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim,

za tvojom riječi pravednom.

124 Učini sluzi svom po svojoj dobroti

i nauči me pravilima svojim.

125 Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me

da upoznam tvoje propise.

126 Čas je, o Jahve, da se javiš:

oskvrnuše Zakon tvoj.

127 Stoga ljubim zapovijedi tvoje

više no zlato, zlato žeženo.

128 Zato hodim po odredbama tvojim,

mrski su mi svi lažni putovi.

 

PE

129 Divna su tvoja svjedočanstva,

stoga ih čuva duša moja.

130 Objava riječi tvojih prosvjetljuje,

bezazlene urazumljuje.

131 Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji

jer čeznem za zapovijedima tvojim.

132 Obrati se k meni i milostiv mi budi

kao onima koji ljube ime tvoje.

133 Korake mi upravljaj po svom obećanju

da nikakva opačina ne ovlada mnome.

134 Izbavi me od nasilja ljudskog,

i naredbe tvoje ja ću čuvati.

135 Licem svojim obasjaj slugu svog

i nauči me pravilima svojim!

136 Potoci suza potekoše mi iz očiju

jer se Zakon tvoj ne čuva.

 

SADE

137 Pravedan si, Jahve,

i pravi su sudovi tvoji.

138 Dao si Zakon pravedan

i vjeran veoma.

139 Revnost me moja izjeda

jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.

140 Tvoje su riječi prokušane veoma,

zato ih tvoj sluga ljubi.

141 Malen sam i prezren,

ali naredaba tvojih ne zaboravljam.

142 Pravda je tvoja pravda vječita

i Zakon tvoj sama istina.

143 Tjeskoba me i nevolja snađe,

al' tvoje su zapovijedi uživanje moje.

144 Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva,

prosvijetli me i živjet ću.

 

KOF

145 Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me:

tvoja ću pravila čuvati.

146 K tebi vapijem, spasi me,

tvojeg ću se držat' svjedočanstva.

147 Pretječem zoru i molim za pomoć,

u tvoje se riječi uzdam.

148 Oči moje straže noćne pretječu

da razmišljam o besjedi tvojoj.

149 Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj,

i po svojoj odluci poživi me.

150 Primiču se koji me podlo progone,

daleko su oni od Zakona tvojega.

151 A ti si blizu, Jahve,

i vjerne su sve zapovijedi tvoje.

152 Odavno znam za tvoje propise

da si ih sazdao zasvagda.

 

REŠ

153 Pogledaj na nevolju moju, izbavi me,

jer Zakona tvog ne zaboravih.

154 Parnicu moju brani,

po svom obećanju poživi me!

155 Daleko je spasenje od grešnika

jer za pravila tvoja ne mare.

156 Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje:

po odlukama svojim poživi me.

157 Mnogi me progone i tlače,

od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.

158 Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se

jer tvojih riječi ne čuvaju.

159 Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve:

po dobroti svojoj poživi me.

160 Srž je riječi tvoje istina,

vječan je sud pravde tvoje.

 

ŠIN

161 Mogućnici me progone nizašto,

al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće.

162 Radujem se besjedama tvojim

kao onaj koji se domogao velika plijena.

163 Mrzim na laž, grsti mi se ona,

a ljubim tvoj Zakon.

164 Sedam puta na dan tebe hvalim

zbog pravednih sudova tvojih.

165 Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju,

ni o što se oni ne spotiču.

166 Pomoć tvoju čekam, o Jahve,

tvoje zapovijedi izvršavam.

167 Moja duša čuva propise tvoje

i ljubi ih veoma.

168 Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje,

jer svi su putovi moji pred tobom.

 

TAU

169 Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre,

po svojoj me riječi prosvijetli.

170 Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje,

po svojoj me riječi izbavi.

171 Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu

jer si me naučio pravilima svojim.

172 Nek' mi pjeva jezik o riječi tvojoj,

jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.

173 Nek' mi ruka tvoja na pomoć bude

jer odabrah tvoje naredbe.

174 Jahve, za tvojim spasenjem čeznem,

uživam u tvom Zakonu.

175 Nek' živi duša moja i neka te hvali,

a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu!

176 K'o ovca izgubljena ja zalutah:

o, potraži slugu svojega

jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.

 

 

 

PSALAM 120 (119)

Neprijatelj mira

120

Hodočasnička pjesma

Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih

i on me usliša.

 

Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih,

od zlobna jezika!

 

Kojim zlom da te prokunem,

zlobni jeziče?

Strelicama oštrim iz ratničke ruke

i ugljevljem žarkim.

Jao meni što mi je boraviti u Mešeku

i stanovati u šatorima kedarskim!

Predugo mi duša mora živjeti

s mrziteljima mira.

Kada o miru govorim,

oni sile na rat.


na vrh stranice

 

 

 

 

 

 

 

 

PSALAM 61 (60)

Molitva prognanika

61

Zborovođi. Uza žičana glazbala.

Davidov.

2 O Bože, vapaj mi poslušaj,

budi pomnjiv na molitvu moju!

3 S kraja zemlje vapijem k tebi

jer mi srce klonu.

Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,

4 jer ti si moje sklonište,

utvrda čvrsta protiv dušmana.

5 O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru,

da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje!

6 Jer ti, Bože, usliši molbe moje,

dade mi baštinu onih što ime ti štuju.

7 Kraljevim danima pridometni dánā,

kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju,

8 nek' pred Bogom uvijek vlada;

dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!

9 Ovako ću pjevat svagda tvom imenu,

dan za danom vršit' zavjete svoje.

 

 

 

 

PSALAM 62 (61)

Bog - jedina nada

62

Zborovođi. Po Jedutunu.

Psalam. Davidov.

2 Samo je u Bogu mir, dušo moja,

samo je u njemu spasenje.

3 Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebati.

4 Dokle ćete na bijednika nasrtati,

obarat' ga svi zajedno,

k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?

5 Urotiše se da me s visa mog obore,

u laži uživaju;

ustima blagoslivlju,

a u srcu proklinju.

6 Samo je u Bogu mir, dušo moja,

samo je u njemu nada moja.

7 Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebati.

8 U Boga je spasenje moje i slava;

Bog mi je hridina silna, utočište.

9 U nj se, narode, uzdaj u svako doba;

pred njim srca izlijevajte:

Bog je naše utočište!

10 Sinovi su ljudski samo dašak,

laž su djeca čovječja:

svi da stanu na tezulju,

od daha bi lakši bili.

11 U grabež se ne uzdajte

nit' se otetim tašto hvalite;

umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.

12 Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:

13 "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota!

Ti uzvraćaš svakom po djelima."

 

 

 


PSALAM 63 (62)

Čežnja za Bogom

63

Psalam. Davidov.

Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.

2 O Bože, ti si Bog moj:

gorljivo tebe tražim;

tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,

kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

3 U Svetištu sam tebe motrio

gledajuć' ti moć i slavu.

4 Ljubav je tvoja bolja od života,

moje će te usne slavit'.

5 Tako ću te slavit' za života,

u tvoje ću ime ruke dizati.

6 Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,

hvalit ću te kliktavim ustima.

7 Na postelji se tebe spominjem,

u bdjenjima noćnim mislim na tebe.

8 Ti postade meni pomoć,

kličem u sjeni krila tvojih.

9 Duša se moja k tebi privija,

desnica me tvoja drži.

10 Oni što dušu u propast guraju

neka siđu u dubinu zemlje,

11 nek' vlasti mača predani budu,

nek' postanu plijen šakalima.

12 A kralj će se radovat' u Bogu,

slavit će se tko se kune njime,

jer će lašcima biti začepljena usta.

 

 

 

 

 

 

PSALAM 64 (63)

Molitva protiv klevetnikâ

64

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

2 Poslušaj, Bože, moje žalbe glas;

od strašna dušmanina život mi čuvaj!

3 Štiti me od mnoštva opakih,

sakrij od bjesnila zlotvora

4 koji bruse jezike k'o mačeve,

otrovne riječi izbacuju kao strijele,

5 da iz potaje rane nedužna,

da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.

6 Spremni su na djelo pakosno,

snuju kako će kradom zamke staviti

i govore: "Tko će nas vidjeti?"

7 Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju:

pamet i srce čovječje bezdan su duboki.

8 No Bog ih ranjava strijelom,

odjednom ih rane prekriju.

9 Vlastiti jezik propast im donosi,

kimaju glavom oni što ih vide:

10 svi se boje, Božje djelo slave

i misle o onom što on učini.

11 Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe,

i kliču svim srcem čestiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PSALAM 65 (64)

Zahvalnica

65

Zborovođi.

Psalam. Davidov. Pjesma.

2 Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu,

tebi se ispunja zavjet -

3 ti molitve uslišuješ.

Svaka pȕt dolazi k tebi

4 pod teretom grijeha.

Naši nas prijestupi taru,

ti ih pomiruješ.

5 Blažen kog izabra i k sebi uze:

on boravi u dvorima tvojim.

Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga

i svetošću tvoga Hrama.

6 Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj,

o Bože, spasenje naše,

nado svih krajeva svijeta

i mora dalekih.

7 Učvršćuješ bregove jakošću svojom

silom òpasān.

8 Krotiš huku mora,

huku valova i buku naroda.

9 Oni što žive nakraj svijeta

boje se znamenja tvojih;

dveri jutra i večeri radošću napunjaš.

10 Ti pȍhodī zemlju i ti je nȁtopī,

ȍbogatī nju veoma.

Božja se rijeka vodom napuni,

ti pripravi ljudima žito.

Ovako pripremi zemlju:

11 brazde joj natopi,

grude joj poravna;

kišom je omekša,

usjeve joj blagoslovi.

12 Ti okruni godinu dobrotom svojom,

plodnost niče za stopama tvojim.

13 Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,

brežuljci se pašu radošću.

14 Njive se kite stadima,

doline se pokrivaju žitom:

svagdje klicanje, pjesma.

 

 


PSALAM 66 (65)

Zahvalnica za oslobođenje

66

Zborovođi.

Pjesma. Psalam.

2 Kliči Bogu, zemljo sva,

opjevaj slavu imena njegova,

podaj mu hvalu dostojnu.

3 Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja!

Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

4 Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva,

neka pjeva tvom imenu!"

5 Dođite i gledajte djela Božja:

čuda učini među sinovima ljudskim.

6 On pretvori more u zemlju suhu

te rijeku pregaziše.

Stog' se njemu radujmo!

7 Dovijeka vlada jakošću svojom,

oči mu paze na narode

da se ne izdignu ljudi buntovni.

8 Blagoslivljajte, narodi, Boga našega,

razglašujte hvalu njegovu!

9 Našoj je duši darovao život

i ne dade da nam posrne noga.

10 Iskušavao si nas teško, Bože,

iskušavao ognjem kao srebro.

11 Pustio si da u zamku padnemo,

stisnuo lancima bokove naše.

12 Pustio si da nam zajašu za vrat:

prošli smo kroz oganj i vodu,

onda si pustio da odahnemo.

13 S paljenicama ću u Dom tvoj ući,

zavjete ispuniti pred tobom

14 što ih obećaše usne moje,

što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.

15 Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova,

žrtvovati volove i jarad.

16 Dođite, počujte, koji se Boga bojite,

pripovjedit ću što učini duši mojoj!

17 Na svoja sam usta njega zvao,

jezikom ga hvalio.

18 Da sam u srcu na zlo mislio,

ne bi uslišio Gospod.

19 No Bog me uslišio:

obazro se na glas molitve moje.

20 Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,

naklonosti ne odvrati od mene!

 

 


PSALAM 67 (66)

Zahvalnica za žetvu

67

Zborovođi. Uza žičana glazbala.

Psalam. Pjesma.

2 Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,

obasjao nas licem svojim,

3 da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,

svi puci tvoje spasenje!

4 Neka te slave narodi, Bože,

svi narodi neka te slave!

5 Nek' se vesele i kliču narodi,

jer sudiš pucima pravedno

i narode vodiš na zemlji.

6 Neka te slave narodi, Bože,

svi narodi neka te slave!

7 Zemlja plodom urodila!

Bog nas blagoslovio, Bog naš!

8 Bog nas blagoslovio!

Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

 

 

 


PSALAM 68 (67)

Slavni put Jahvin od Egipta do Siona

68

Zborovođi.

Davidov. Psalam. Pjesma.

2 Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi!

Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

3 Kao što dim iščezava, i njih neka nestane!

Kako se vosak topi na ognju,

nek' nestane grešnika pred licem Božjim!

4 Pravedni neka se raduju,

neka klikću pred Bogom,

neka kliču od radosti.

5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime!

Poravnajte put onome koji ide pustinjom -

kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!

6 Otac sirota, branitelj udovica,

Bog je u svom svetom šatoru.

7 Napuštene okućit će Jahve,

sužnjima pružit' sretnu slobodu:

buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.

8 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim,

dok si prolazio pustinjom,

9 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom,

Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.

10 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju,

okrijepio je umornu.

11 Stado se tvoje nastani u njoj,

u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.

12 Jahve riječ zadaje,

veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:

13 kraljevi vojska bježe te bježe,

domaćice plijen dijele.

14 Dok vi počivaste među stadima,

krila golubice zablistaše srebrom,

a njeno perje žućkastim zlatom:

15 ondje Svemogući razbijaše kraljeve,

a ona poput snijega zablista na Salmonu.

16 Božanska je gora

gora bašanska vrletna.

17 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate

na goru gdje se svidje Bogu prebivati?

Jahve će na njoj boraviti svagda!

18 Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća:

Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!

19 Na visinu uzađe vodeći sužnje,

na dar si ljude primio,

pa i one što ne žele prebivati kod Boga.

20 Blagoslovljen Jahve dan za danom,

nosi nas Bog, naš Spasitelj.

21 Bog naš jest Bog koji spasava,

Jahve od smrti izbavlja.

22 Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih,

kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.

23 Reče Gospodin: "Iz Bašana ću ih dovesti,

dovest ću ih iz dubine mora,

24 da okupaš nogu u krvi,

da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ."

25 Ulazak ti, Bože, gledaju,

ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:

26 sprijeda pjevači, za njima svirači,

u sredini djevojke s bubnjićima.

27 "U svečanim zborovima slavite Boga,

slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!"

28 Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima,

ondje su knezovi Judini sa četama svojim,

knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.

29 Pokaži, Bože, silu svoju,

silu kojom se, Bože, boriš za nas

30 iz Hrama svojega u Jeruzalemu!

Nek' ti kraljevi darove donose!

31 Ukroti neman u trsci,

stado bikova s teladi narodâ!

Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima:

rasprši narode koji se ratu vesele!

32 Nek' dođu velikani iz Egipta,

Etiopija nek' pruži ruke Bogu!

33 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,

34 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!

Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:

35 "Priznajte silu Božju!"

Nad Izraelom veličanstvo njegovo,

u oblacima sila njegova!

36 Strašan je Bog iz svojega Svetišta.

Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu.

Blagoslovljen Bog!

 

 

 

 

PSALAM 69 (68)

Tužaljka patnika

69

Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani".

Davidov.

2 Spasi me, Bože:

vode mi dođoše do grla!

3 U duboko blato zapadoh

i nemam kamo nogu staviti;

u duboku tonem vodu,

pokrivaju me valovi.

4 Iznemogoh od vikanja,

grlo mi je promuklo,

oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.

5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj

oni koji me mrze nizašto.

Tvrđi su od kostiju mojih

oni što mi se nepravedno protive:

zar mogu vratiti što nisam oteo?

6 Bože, ti znadeš bezumnost moju,

moji ti grijesi nisu sakriti.

7 Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju,

Gospode, Jahve nad Vojskama!

Neka se ne posrame zbog mene

koji traže tebe, Bože Izraelov!

8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,

i stid mi pokri lice.

9 Tuđinac postadoh braći

i stranac djeci majke svoje.

10 Jer me izjela revnost za Dom tvoj

i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

11 Dušu sam postom mučio,

okrenulo mi se u ruglo.

12 Uzeh kostrijet za haljinu,

i postah im igračka.

13 Koji sjede na vratima protiv mene govore,

vinopije mi rugalice poju.

14 No tebi se molim, Jahve,

u vrijeme milosti, Bože;

po velikoj dobroti svojoj ti me usliši

po svojoj vjernoj pomoći!

15 Izvuci me iz blata da ne potonem,

od onih koji me mrze izbavi me -

iz voda dubokih.

16 Nek' me ne pokriju valovi,

nek' me ne proguta dubina,

nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!

17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,

po velikom milosrđu pogledaj na me!

18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim;

jer sam u stisci, usliši me brzo!

19 Približi se duši mojoj i spasi je;

zbog dušmana mojih oslobodi me!

20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu,

pred tvojim su očima svi koji me muče.

21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh;

čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;

i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

22 U jelo mi žuči umiješaše,

u mojoj me žeđi octom napojiše.

23 Nek' im stol bude zamka,

a žrtvene gozbe stupica!

24 Nek' im potamne oči da ne vide,

nek' im bokovi zasvagda oslabe!

25 Izlij na njih ljutinu,

žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!

26 Njihova kuća nek' opusti,

u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!

27 Jer su progonili koga ti pokara,

bol povećaše onomu koga ti rani.

28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj,

ne opravdali se pred tobom!

29 Nek' budu izbrisani iz knjige živih,

među pravednike neka se ne broje!

30 A ja sam jadnik i bolnik -

nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!

31 Božje ću ime hvaliti popijevkom,

hvalit ću ga zahvalnicom.

32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni,

milije nego junac s papcima i rozima.

33 Gledajte, ubogi, i radujte se,

nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.

34 Jer siromahe Jahve čuje,

on ne prezire sužanja svojih.

35 Neka ga hvale nebesa i zemlja,

mora i sve što se u njima miče.

36 Jer Bog će spasiti Sion

- on će sagradit' gradove Judine -

tu će oni stanovat', imati baštinu.

37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih;

prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

 

 

 


PSALAM 70 (69)

Vapaj za pomoć

70

Zborovođi.

Davidov. Za spomen.

2 O Bože, spasi me,

Jahve, u pomoć mi pohitaj!

3 Nek' se postide i smetu

svi koji mi o glavi rade!

Nek' odstupe i nek' se posrame

koji se nesreći mojoj raduju!

4 Nek' uzmaknu u sramoti svojoj

koji zlurado na me grohoću!

5 Neka kliču i nek' se vesele u tebi

svi koji tebe traže!

Neka govore svagda: "Velik je Bog!"

svi koji spasenje tvoje ljube!

6 A bijedan sam ja i nevoljan,

o Bože, u pomoć mi pohitaj!

Ti si pomoć moja i spasitelj;

Jahve, ne kasni!

 

 

 


PSALAM 71 (70)

Molitva starca

71

1 Tebi si, Jahve, utječem,

ne daj da se ikada postidim!

2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi,

prikloni uho k meni i spasi me!

3 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:

jer ti si stijena i utvrda moja.

4 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,

iz šake silnika i tlačitelja:

5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje,

Jahve, uzdanje od moje mladosti!

6 Na te se oslanjam od utrobe;

ti si mi zaštitnik od majčina krila:

u te se svagda uzdam.

7 Mnogima postadoh čudo,

jer ti si mi bio silna pomoć.

8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale,

slaviše te svaki dan!

9 Ne zabaci me u starosti:

kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

10 Jer govore o meni moji dušmani,

i koji me vrebaju složno se svjetuju:

11 "Bog ga je napustio;

progonite ga i uhvatite

jer nema tko da ga spasi!"

12 O Bože, ne stoj daleko od mene,

Bože moj, pohitaj mi u pomoć!

13 Neka se postide i propadnu koji traže moj život;

nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!

14 A ja ću se uvijek uzdati,

iz dana u dan hvaleć' te sve više.

15 Ustima ću naviještati pravednost tvoju,

povazdan pomoć tvoju:

jer im ne znam broja.

16 Kazivat ću silu Jahvinu,

Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

17 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,

i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

18 Ni u starosti, kad posijedim,

Bože, ne zapusti me,

da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom

i svima budućima silu tvoju,

19 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba,

kojom učini velika djela.

Bože, tko je kao ti!

20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me:

ali ti ćeš me opet oživiti

i opet me podići iz dubine zemlje.

21 Povećaj dostojanstvo moje

i opet me utješi:

22 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože,

svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!

23 Moje će usne klicati pjevajuć' tebi

i moja duša koju si spasio.

24 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju,

jer su postiđeni i posramljeni

oni što traže moju nesreću.

 

 

 

PSALAM 72 (71)

Mesijino kraljevstvo

72

Salomonov.

Bože, sud svoj daj kralju

i svoju pravdu sinu kraljevu.

2 Nek' puku tvojem sudi pravedno,

siromasima po pravici!

3 Nek' bregovi narodu urode mirom,

a brežuljci pravdom.

4 Sudit će pravo ubogim pučanima,

djeci siromaha donijet će spasenje,

a tlačitelja on će smrviti.

5 I živjet će dugo kao sunce

i kao mjesec u sva pokoljenja.

6 Sići će kao rosa na travu,

kao kiša što natapa zemlju!

7 U danima njegovim cvjetat će pravda

i mir velik - sve dok bude mjeseca.

8 I vladat će od mora do mora

i od Rijeke do granica svijeta.

9 Dušmani će njegovi preda nj kleknuti

i protivnici lizati prašinu.

10 Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare,

vladari od Arabije i Sabe danak donositi.

11 Klanjat će mu se svi vladari,

svi će mu narodi služiti.

12 On će spasiti siromaha koji uzdiše,

nevoljnika koji pomoćnika nema;

13 smilovat će se ubogu i siromahu

i spasit će život nevoljniku:

14 oslobodit će ih nepravde i nasilja,

jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.

15 Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,

nek' mole za njega svagda

i neka ga blagoslivljaju!

16 Nek' bude izobila žita u zemlji,

po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon!

I cvjetali stanovnici gradova

kao trava na livadi.

17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!

Dok je sunca, živjelo mu ime!

Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,

svi narodi nazivali blaženima!

*

18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,

koji jedini tvori čudesa!

19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka!

Sva se zemlja napunila slave njegove!

Tako neka bude. Amen!

*

20 Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.

 

 

 

PSALAM 73 (72)

Konačna pravda

73

Psalam.

Asafov

Kako je dobar Bog čestitima,

Bog onima koji su čista srca!

2 A meni umalo noge ne posrnuše,

zamalo koraci ne okliznuše,

3 jer zločincima zavidjeh

motreći sreću grešnikâ.

4 Nikakvu patnju ne snose,

pretilo je tijelo njihovo.

5 Ne žive u mukama smrtnika,

ljudske ih nevolje ne biju.

6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu,

a nasilje haljina koja ih pokriva.

7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova,

srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

8 Podsmjehuju se i zlobno govore,

nasiljem prijete odozgo.

9 Ustima na nebo nasrću,

a jezik se njihov obara na zemlju.

10 Zato moj narod za njima leti

i srče obilne vode

11 pa veli: "Kako da dozna Bog?

Spoznaje li Svevišnji?"

12 Eto, takvi su grešnici:

uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto

i u nedužnosti prao ruke

14 kad sam primao udarce svaki dan

i kaznu jutro za jutrom?

15 Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni",

izdao bih rod sinova tvojih.

16 Promišljah tada da bih spoznao:

al' mi se učini mučno u očima mojim

17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje

pa prozreh kakav im je svršetak.

18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš,

u propast ih obaraš.

19 Kako učas propadoše,

nestaše, užas ih izjede!

20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi,

tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

21 Kad mi duša bijaše ojađena,

a bubrezi probodeni,

22 bezumnik bijah bez razbora,

k'o živinče pred tobom.

23 Al' ću odsad uvijek biti s tobom,

jer ti prihvati desnicu moju:

24 vodit ćeš me po naumu svojem

da me zatim uzmeš u slavu svoju.

25 Koga ja imam u nebu osim tebe?

Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

26 Malaksalo mi tijelo i srce:

okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe,

istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.

28 A meni je milina biti u Božjoj blizini,

imati sklonište svoje u Jahvi.

Pripovijedat ću sva tvoja djela

na vratima Kćeri sionske.

 

 

 

 

PSALAM 74 (73)

Tužaljka zbog opustošenja Hrama

74

Poučna pjesma.

Asafova.

Zašto si, Bože, posve zabacio,

zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao,

plȅmena koje namače kao svoju baštinu

i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

3 Korakni k ruševinama vječnim -

sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

4 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje,

znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.

5 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

7 Ognju predadoše Svetište tvoje,

do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

8 Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno;

spalite sva svetišta Božja na zemlji!"

9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema,

i nitko među nama ne zna dokle...

10 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati?

Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

11 Zašto povlačiš ruku,

zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

12 No Bog je moj kralj od davnine,

on koji posred zemlje spasava!

13 Ti svojom silom rasječe more,

smrska glave nakazama u vodi.

14 Ti si Levijatanu glave zdrobio,

dao ga za hranu nemanima morskim.

15 Ti si dao da provre izvor i bujica,

ti si presušio rijeke nepresušne.

16 Tvoj je dan i noć je tvoja,

ti učvrsti mjesec i sunce;

17 ti sazda sve granice zemlji,

ti stvori ljeto i zimu.

18 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve,

i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

19 Ne predaj jastrebu život grlice svoje,

i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

20 Pogledaj na Savez svoj,

jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

21 Ne daj da jadnik otiđe postiđen:

neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

22 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu,

spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih:

buka buntovnika još se diže k tebi!

 

 

 


 

PSALAM 75 (74)

Bog - pravedni sudac

75

Zborovođi. Po napjevu "Ne razori!"

Psalam. Asafov. Pjesma.

2 Slavimo te, Bože, slavimo

i zazivamo ime tvoje,

pripovijedamo čudesa tvoja.

3 "Kad odredim vrijeme,

sudit ću po pravu.

4 Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim,

ja sam učvrstio stupove njezine."

5 Drznike opominjem: "Ne budite drski!"

bezbožnike: "Ne budite tako rogati!"

6 Ne dižite roga svog protiv Neba,

nemojte govoriti drsko na Boga!

7 Jer niti sa istoka niti sa zapada,

niti iz pustinje niti sa bregova...

8 Bog je koji sudi:

ovoga snizuje, onog uzvisuje!

9 Jer je u Jahvinoj ruci pehar

pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama;

iz njega on napaja,

do taloga će ga iskapiti

i ispiti svi zlotvori svijeta.

10 A ja ću klicati dovijeka,

pjevat ću Bogu Jakovljevu.

11 Rogove ću polomiti bezbožniku,

a pravednik će podići glavu.

 

 

 

 

 

PSALAM 76 (75)

Bogu pobjedniku

76

Zborovođi. Uza žičana glazbala.

Psalam. Asafov. Pjesma.

2 Na glasu je Bog u Judeji,

u Izraelu veliko je ime njegovo!

3 U Šalemu je Šator njegov,

na Sionu boravište.

4 Tu polomi strijele lukovima,

štitove, mačeve, sve oružje.

5 Blistav si od svjetla,

veličanstveniji od bregova drevnih.

6 Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem,

i san svoj snivaju -

klonuše ruke svim hrabrima.

7 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev,

skameniše se kola i konji.

8 Strašan si ti, i tko da opstane

kraj žestine gnjeva tvojega.

9 S neba reče presudu -

od straha zemlja zadrhta i zanijemje

10 kad se diže Bog da sudi,

da spasi uboge na zemlji.

11 Jer će te i bijes Edoma slaviti,

i preživjeli iz Hamata štovat će te.

12 Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu,

svi oko njega neka donose darove Strašnome

13 koji obuzdava oholost knezova,

koji je strašan kraljevima zemlje.

 

 

 


PSALAM 77 (76)

Razmišljanje nad Izraelovom prošlošću

77

Zborovođi. Po Jedutunu.

Asafov. Psalam.

2 Glasom svojim Bogu vapijem,

glas mi se Bogu diže i on me čuje.

3 U dan nevolje tražim Gospodina,

noću mi se ruka neumorno pruža k njemu,

ne može se utješit' duša moja.

4 Spominjem se Boga i uzdišem;

kad razmišljam, daha mi nestane.

5 Vjeđe moje držiš,

potresen sam, ne mogu govoriti.

6 Mislim na drevne dane

i sjećam se davnih godina;

7 razmišljam noću u srcu,

mislim, i duh moj ispituje:

8 "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek

i hoće li ikad još biti milostiv?

9 Je li njegova dobrota minula zauvijek,

njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje,

ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"

11 I govorim: "Ovo je bol moja:

promijenila se desnica Višnjega."

12 Spominjem se djela Jahvinih,

sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

13 Promatram sva djela tvoja,

razmatram ono što si učinio.

14 Svet je tvoj put, o Bože:

koji je bog tako velik kao Bog naš?

15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš,

na pucima si pokazao silu svoju.

16 Mišicom si izbavio narod svoj,

sinove Jakovljeve i Josipove.

17 Vode te ugledaše, Bože,

ugledaše te vode i ustuknuše,

bezdani se uzburkaše.

18 Oblaci prosuše vode,

oblaci zatutnjiše gromom

i tvoje strijele poletješe.

19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori,

munje rasvijetliše krug zemaljski,

zemlja se zatrese i zadrhta.

20 Kroz more put se otvori tebi

i tvoja staza kroz vode goleme,

a tragova tvojih nitko ne vidje.

21 Ti si svoj narod vodio kao stado

rukama Mojsija i Arona.

 

 


 

PSALAM 78 (77)

Povijest Izraela - učiteljica života

78

Poučna pjesma.

Asafova.

Poslušaj, narode moj, moju nauku,

prikloni uho riječima usta mojih!

2 Otvorit ću svoja usta na pouku,

iznijet ću tajne iz vremena davnih.

3 Ono što čusmo i saznasmo,

što nam kazivahu oci,

4 nećemo kriti djeci njihovoj,

predat ćemo budućem koljenu:

slavu Jahvinu i silu njegovu

i djela čudesna što ih učini.

5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu,

Zakon postavi u Izraelu,

da ono što naredi ocima našim

oni djeci svojoj objave,

6 da sazna budući naraštaj,

i sinovi koji će se roditi

da djeci svojoj kazuju

7 da u Boga ufanje svoje stave

i ne zaborave djela Božjih,

već da vrše zapovijedi njegove,

8 kako ne bi bili, kao oci njihovi,

naraštaj buntovan, prkosan -

naraštaj srcem nestalan

i duhom Bogu nevjeran.

9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom,

u dan bitke okrenuše leđa.

10 Saveza s Bogom ne održaše

i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.

11 Zaboraviše na djela njegova,

na čudesa koja im pokaza.

12 Pred njihovim ocima činio je znakove

u Egiptu, u Soanskom polju.

13 On more razdijeli i njih prevede,

vode kao nasip uzdiže.

14 Danju ih vodio oblakom,

a svu noć ognjem blistavim.

15 U pustinji hrid prolomi

i napoji ih obilno kao iz bezdana.

16 Iz stijene izbi potoke

te izvede vode k'o velike rijeke.

17 A oni jednako griješiše,

prkosiše Višnjem u pustinji.

18 Boga su kušali u srcima svojim

ištuć' jela svojoj pohlepnosti.

19 Prigovarali su Bogu i pitali:

"Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

20 Eno, udari u hrid, i voda poteče

i provreše potoci:

a može li dati i kruha,

i mesa pružiti svome narodu?"

21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje:

oganj se raspali protiv Jakova,

srdžba se razjari protiv Izraela,

22 jer ne vjerovaše Bogu

niti se u njegovu pomoć uzdaše.

23 Pa ozgo naredi oblaku

i otvori brane nebeske,

24 k'o kišu prosu na njih mȁnu da jedu

i nahrani ih kruhom nebeskim.

25 Čovjek blagovaše kruh Jakih;

on im dade hrane do sitosti.

26 Probudi na nebu vjetar istočni

i svojom silom južnjak dovede.

27 Prosu na njih mesa k'o prašine

i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.

28 Padoše usred njihova tabora

i oko šatora njihovih.

29 Jeli su i nasitili se,

želju njihovu on im ispuni.

30 Još nisu svoju utažili pohlepu

i jelo im još bješe u ustima,

31 kad se srdžba Božja na njih raspali:

pokosi smrću prvake njihove

i mladiće pobi Izraelove.

32 Uza sve to griješiše dalje

i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.

33 I skonča im dane jednim dahom

i njihova ljeta naglim svršetkom.

34 Kad ih ubijaše, tražiše ga

i opet pitahu za Boga;

35 spominjahu se da je Bog hridina njihova

i Svevišnji njihov otkupitelj.

36 Ali ga opet ustima svojim varahu

i jezikom svojim lagahu njemu.

37 Njihovo srce s njime ne bijaše,

nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

38 A on im milosrdno grijeh praštao

i nije ih posmicao;

često je gnjev svoj susprezao

da ne plane svom jarošću.

39 Spominjao se da su pȕt

i dah koji odlazi i ne vraća se više.

40 Koliko mu prkosiše u pustinji

i žalostiše ga u samotnom kraju!

41 Sve nanovo iskušavahu Boga

i vrijeđahu Sveca Izraelova

42 ne spominjuć' se ruke njegove

ni dana kad ih od dušmana izbavi,

43 ni znakova njegovih u Egiptu,

ni čudesnih djela u polju Soanskom.

44 U krv im pretvori rijeke

i potoke, da ne piju.

45 Posla na njih obade da ih žderu

i žabe da ih more.

46 I predade skakavcu žetvu njihovu,

i plod muke njihove žderaču.

47 Vinograde im tučom udari,

a mrazom smokvike njihove.

48 I predade grȁdu njihova goveda

i munjama stada njihova.

49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,

jarost, bijes i nevolju:

posla na njih anđele nesreće.

50 I put gnjevu svojem otvori:

ne poštedje im život od smrti,

životinje im izruči pošasti.

51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno,

prvence u šatorju Hamovu.

52 I povede narod svoj kao ovce

i vođaše ih kao stado kroz pustinju.

53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali,

a more je prekrilo dušmane njihove.

54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede,

na bregove što mu ih osvoji desnica.

55 Pred njima istjera pogane,

konopom im podijeli baštinu,

pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.

56 A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega

i nisu držali zapovijedi njegovih.

57 Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi,

k'o lûk nepouzdan oni zatajiše.

58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,

na ljubomor navedoše kumirima svojim.

59 Bog vidje i gnjevom planu,

odbaci posve Izraela.

60 I napusti boravište svoje u Šilu,

Šator u kojem prebivaše s ljudima.

61 Preda u ropstvo snagu svoju

i svoju diku u ruke dušmanske.

62 Narod svoj prepusti maču,

raspali se na svoju baštinu.

63 Mladiće njihove oganj proguta,

ne udaše se djevice njihove.

64 Svećenici njihovi padoše od mača,

ne zaplakaše ȕdove njihove.

65 Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin,

k'o ratnik vinom savladan.

66 Udari otraga dušmane svoje,

sramotu im vječitu zadade.

67 On odbaci šator Josipov

i Efrajimovo pleme ne odabra,

68 već odabra pleme Judino

i goru Sion koja mu omilje.

69 Sagradi Svetište k'o nebo visoko,

k'o zemlju utemelji ga dovijeka.

70 Izabra Davida, slugu svojega,

uze ga od torova ovčjih;

71 odvede ga od ovaca dojilica

da pase Jakova, narod njegov,

Izraela, baštinu njegovu.

72 I pasao ih je srcem čestitim

i brižljivim rukama vodio.

 



PSALAM 79 (78)

Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom

79

Psalam.

Asafov.

Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,

tvoj sveti Hram oskvrnuše,

pretvoriše Jeruzalem u ruševine.

2 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,

meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

3 Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema

i ne bijaše nikoga da ih pokopa.

4 Postadosmo sramota susjedima svojim,

podsmijeh i ruglo svima oko nas.

5 Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi?

Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

6 Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju

i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!

7 Jer izjedoše Jakova

i opustošiše boravište njegovo.

8 Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;

neka nas pretekne smilovanje tvoje

jer smo jadni i nevoljni.

9 Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,

oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

10 Zašto da pogani govore:

"Tȁ gdje je njihov Bog?"

Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim,

kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!

11 Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja,

snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

12 A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo

pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!

13 A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,

slavit ćemo te dovijeka,

kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

 

 

 


PSALAM 80 (79)

Molitva za obnovu Izraela

80

Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva".

Asafov. Psalam.

2 Pastiru Izraelov, počuj,

ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca!

Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj

3 pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom:

probudi silu svoju,

priteci nam u pomoć!

4 Bože, obnovi nas,

razvedri lice svoje i spasi nas!

5 Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti,

premda se moli narod tvoj?

6 Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza

i obilno pojiti suzama?

7 Dokle će se oko nas svađat' susjedi

i rugat' nam se naši dušmani?

8 Bože nad Vojskama, obnovi nas,

razvedri lice svoje i spasi nas!

9 Ti prenese čokot iz Egipta,

pogane istjera, a njega zasadi.

10 Ti mu tlo pripravi,

i on pusti korijenje i napuni zemlju.

11 Sjena mu prekri bregove,

lozje mu k'o Božji cedrovi.

12 Mladice svoje ispruži do mora

i svoje ogranke do Rijeke.

13 Zašto si mu srušio ogradu

da ga beru svi što putem prolaze,

14 da ga pustoši vepar iz šume,

da ga pasu poljske zvijeri?

15 Vrati se, Bože nad Vojskama,

pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:

16 zakrili što zasadi desnica tvoja,

sina kog za se odgoji!

17 Oni koji ga spališe i posjekoše

nek' izginu od prijetnje lica tvojega!

18 Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje,

nad sinom čovječjim kog za se odgoji!

19 Nećemo se više odmetnuti od tebe;

poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

20 Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas,

razvedri lice svoje i spasi nas!

 

 


 

PSALAM 81 (80)

Za Blagdan sjenica

81

Zborovođi. Po napjevu "Tijesci".

Asafov.

2 Kliknite Bogu, našoj jakosti,

kličite Bogu Jakovljevu!

3 Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj,

svirajte u milozvučnu harfu s citarom!

4 Zatrubite u rog za mlađaka,

za uštapa, na svetkovinu našu!

5 Jer to je propis Izraelu,

zapovijed Boga Jakovljeva.

6 Takav je zakon dao Josipu

kad je izlazio iz zemlje Egipta.

7 Šapat tajnovit čuh:

"Oslobodih od tereta rame njegovo,

ruke su mu slobodne od košare.

8 U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih;

iz gromovna oblaka odgovorih tebi,

iskušah te kod voda meripskih.

9 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti:

o, da me poslušaš, Izraele!

10 Nek' ne bude u tebe drugog boga

i ne klanjaj se bogu tuđem!

11 Ja sam Jahve, Bog tvoj

koji te izvedoh iz Egipta:

otvori svoja usta da ih napunim!"

12 "Ali moj narod ne slušaše glasa moga,

Izrael me ne posluša.

13 Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu:

neka hodi kako mu se hoće!

14 O, kad bi me narod moj slušao,

kad bi Izrael putovima mojim hodio,

15 brzo bih pokorio dušmane njegove,

ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.

16 Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se

i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.

17 A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom

i sitio ga medom iz pećine.

 

 

 

PSALAM 82 (81)

Protiv nepravednih sudaca

82

Psalam.

Asafov.

Bog ustaje u skupštini "bogova",

usred "bogova" sud održava.

2 "Dokle ćete sudit' krivo,

ić' na ruku bezbožnima?

3 Štitite slaba i sirotu,

vratite pravicu jadniku i siromahu!

4 Izbavite potlačenog i ubogog:

istrgnite ga iz ruku bezbožnih!"

5 Ne shvaćaju nit' razumiju,

po mraku hodaju:

poljuljani su svi temelji zemlje.

6 Rekoh doduše: "Vi ste bogovi

i svi ste sinovi Višnjega!

7 Ali ćete k'o svi ljudi umrijeti,

past ćete kao svatko od velikih!"

8 Ustani, Bože, i sudi zemlju,

jer si s pravom gospodar svih naroda.

 

 

 

PSALAM 83 (82)

Protiv neprijatelja Izraelovih

83

Pjesma.

Psalam. Asafov.

2 Ne šuti, Jahve,

ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože!

3 Jer evo: dušmani tvoji buče,

i mrzitelji tvoji glave podižu.

4 Protiv naroda se tvoga rote

i svjetuju se protiv štićenika tvojih.

5 Govore: "Dođite, zatrimo ih da ne budu narod,

nek' se ime Izrael više ne spominje!"

6 Zaista, jednodušno se svjetuju

i protiv tebe savez sklopiše:

7 šatori edomski i Jišmaelci,

Moapci i Hagrijci,

8 Gebal i Amon i Amalek,

Filisteja sa stanovnicima Tira.

9 I Asirci se s njima udružiše,

pružiše ruke potomcima Lotovim.

10 Učini njima k'o Midjancima,

k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu:

11 koji padoše blizu En-Dora

i postaše gnojivo njivi.

12 K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi,

kao Zebah i Salmuna nek' budu sve vođe njihove

13 koji jednodušno vikahu:

"Osvojimo krajeve Božje!"

14 Daj, o Bože, da budu kao kovitlac,

kao pljeva koju nosi vjetar.

15 Kao što oganj proždire šumu,

kao što plamen sažiže bregove,

16 tako ih goni olujom svojom,

prestravi ih svojom žestinom!

17 Pokrij im lice sramotom,

da traže tvoje ime, Jahve!

18 Neka se stide i plaše navijek,

neka se posrame i neka izginu!

19 Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve,

jedini Višnji nada svom zemljom.

 

 

 

 

PSALAM 84 (83)

Hodočasnička pjesma

84

Zborovođi. Po napjevu "Tijesci".

Sinova Korahovih.

2 Kako su mili stanovi tvoji,

Jahve nad Vojskama!

3 Duša mi gine i čezne

za dvorima Jahvinim.

Srce moje i moje tijelo

kliču Bogu živomu.

4 I vrabac sebi log nalazi,

i lastavica gnjezdašce

gdje će položiti mlade svoje:

5 a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama,

Kralju moj i Bože moj!

Blaženi koji prebivaju u Domu tvome

slaveć' te bez prestanka!

6 Blažen komu je pomoć u tebi

dok se sprema na svete putove!

7 Prolaze li suhom dolinom,

u izvor je vode promeću

i prva je kiša u blagoslov odijeva.

8 Snaga im raste od časa do časa:

dok ne ugledaju Boga na Sionu.

9 Jahve, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju,

poslušaj, Bože Jakovljev!

10 Pogledaj, štite naš, Bože,

pogledaj lice pomazanika svoga!

11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim

bolji od tisuću drugih.

Volim biti na pragu Doma Boga svoga

nego boraviti u šatorima grešnika.

12 Jahve, Bog, sunce je i štit:

on daje milost i slavu.

Ne uskraćuje Jahve dobara onima

koji idu u nedužnosti.

13 Jahve nad Vojskama,

blago onom tko se u te uzda.

 

 



PSALAM 85 (84)

Molitva za mir

85

Zborovođi.

Sinova Korahovih. Psalam.

2 Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju,

na dobro okrenu udes Jakovljev.

3 Otpusti krivnju narodu svome,

pokri sve grijehe njegove.

4 Suspregnu svu ljutinu svoju,

odusta od žestine gnjeva svoga.

5 Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš,

i odbaci zlovolju prema nama!

6 Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas,

prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?

7 Zar nas nećeš opet oživiti

da se narod tvoj raduje u tebi?

8 Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje

i daj nam svoje spasenje.

9 Da poslušam što mi to Jahve govori:

Jahve obećava mir

narodu svomu, vjernima svojim,

onima koji mu se svim srcem vrate.

10 Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,

i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.

11 Ljubav će se i Vjernost sastati,

Pravda i Mir zagrliti.

12 Vjernost će nicat' iz zemlje,

Pravda će gledat' s nebesa.

13 Jahve će dati blagoslov i sreću,

i zemlja naša urod svoj.

14 Pravda će stupati pred njim,

a Mir tragom stopa njegovih.

 


 

 

PSALAM 86 (85)

Molitva u nevolji

86

Molitva.

Davidova.

Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me

jer sam bijedan i ubog.

2 Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;

spasi slugu svoga koji se uzda u te!

Ti si moj Bog; 3 o Gospode, smiluj mi se

jer povazdan vapijem k tebi.

4 Razveseli dušu sluge svoga

jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.

5 Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,

pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.

6 Slušaj, Jahve, molitvu moju

i pazi na glas vapaja mog.

7 U dan tjeskobe vapijem k tebi

jer ćeš me uslišati.

8 Nema ti ravna među bozima, Gospode,

nema djela kakvo je tvoje.

9 Svi narodi što ih stvori doći će

i klanjat' se tebi, o Jahve,

i slavit će ime tvoje.

10 Jer ti si velik i činiš čudesa:

ti si jedini Bog.

11 Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi,

usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!

12 Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim,

slavit ću ime tvoje dovijeka,

13 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila,

istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.

14 O Bože, oholice se digoše na me,

mnoštvo silnika život mi vreba

i nemaju tebe pred očima.

15 No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag,

spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.

16 Pogledaj na me i smiluj se meni;

daj svome sluzi snage svoje

i spasi sina sluškinje svoje!

17 Daj mi milostivo znak naklonosti svoje,

da vide moji mrzitelji i da se postide,

jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.

 

 

 

PSALAM 87 (86)

Gora Sion - majka svih naroda

87

Sinova Korahovih.

Psalam. Pjesma.

Zdanje svoje na svetim gorama

2 ljubi Jahve;

draža su mu vrata sionska

nego svi šatori Jakovljevi.

3 Divote se govore o tebi,

grade Božji!

4 "Rahab i Babilon brojit ću

k onima što me štuju;

Filisteja i Tir i narod etiopski -

i oni su rođeni ondje."

5 O Sionu se govori:

"Ovaj i onaj u njemu je rođen!

Svevišnji ga utemelji!"

6 Gospodin će zapisati u knjigu naroda:

"Ovi su rođeni ondje."

7 I pjevat će igrajući kolo:

"Svi su izvori moji u tebi!"

 



PSALAM 88 (87)

Vapaj iz nevolje

88

Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.

Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje.

Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.

2 Jahve, Bože moj, vapijem danju,

a noću naričem pred tobom.

3 Neka dopre do tebe molitva moja,

prigni uho k vapaju mome.

4 Jer mi je duša zasićena patnjama,

moj se život bliži Podzemlju.

5 Broje me k onima što u grob silaze,

postadoh sličan nemoćniku.

6 Među mrtvima moj je ležaj,

poput ubijenih što leže u grobu

kojih se više ne spominješ,

od kojih si ustegao ruku.

7 Smjestio si me u jamu duboku,

u tmine, u bezdan.

8 Teško me pritišće ljutnja tvoja

i svim me valima svojim prekrivaš.

9 Udaljio si od mene znance moje,

ȕčini da im gnusan budem:

zatvoren sam, ne mogu izaći.

10 Od nevolje oči mi gasnu:

vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan,

za tobom ruke pružam.

11 Zar na mrtvima činiš čudesa?

Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?

12 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti?

O vjernosti tvojoj u Propasti?

13 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja

i tvoja pravda u Zaboravu?

14 Ipak ja vapijem tebi, Jahve,

prije jutra molitvom te pretječem.

15 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju?

Zašto sakrivaš lice od mene?

16 Bijedan sam i umirem već od dječaštva,

klonuh noseći tvoje strahote.

17 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva,

strahote me tvoje shrvaše,

18 okružuju me kao voda sveudilj,

optječu me svi zajedno.

19 Udaljio si od mene prijatelja i druga:

mrak mi je znanac jedini.

 



PSALAM 89 (88)

Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

89

Poučna pjesma.

Ezrahijca Etana.

2 O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,

kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.

3 Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!"

U nebu utemelji vjernost svoju:

4 "Savez sklopih s izabranikom svojim,

zakleh se Davidu, sluzi svome:

5 tvoje potomstvo održat ću dovijeka,

za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."

6 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve,

i tvoju vjernost u zboru svetih.

7 Tȁ tko je u oblacima ravan Jahvi,

tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?

8 Bog je strahovit u zboru svetih,

velik i strašan svima oko sebe.

9 Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti?

Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.

10 Ti zapovijedaš bučnome moru,

obuzdavaš silu valova njegovih;

11 ti sasječe Rahaba i zgazi,

snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja,

zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;

13 sjever i jug ti si stvorio,

Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

14 Tvoja je mišica snažna,

ruka čvrsta, desnica dignuta.

15 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga,

Ljubav i Istina koračaju pred tobom.

16 Blago narodu vičnu svetom klicanju,

on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,

17 u tvom se imenu raduje svagda

i tvojom se pravdom ponosi.

18 Jer ti si ures moći njegove,

po tvojoj milosti raste snaga naša.

19 Jer Jahve je štit naš,

Svetac Izraelov kralj je naš.

20 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:

"Junaku stavih krunu na glavu,

izabranika iz naroda izdigoh;

21 nađoh Davida, slugu svoga,

svetim ga svojim uljem pomazah,

22 da ruka moja svagda ostane s njime

i moja mišica da ga krijepi.

23 Neće ga nadmudriti dušmanin,

niti oboriti sin bezakonja.

24 Razbit ću pred njim protivnike njegove,

pogubit ću mrzitelje njegove.

25 Vjernost moja i dobrota bit će s njime

i u mome imenu rast će mu snaga.

26 Pružit ću njegovu ruku nad more,

do Rijeke desnicu njegovu.

27 On će me zvati: 'Oče moj!

Bože moj i hridi spasa mojega.'

28 A ja ću ga prvorođencem učiniti,

najvišim među kraljevima svijeta.

29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju

i Savez svoj vjeran.

30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim

i prijestolje mu kao dan nebeski.

31 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave

i ne budu hodili po naredbama mojim,

32 ako li prestupe odredbe moje

i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo,

udarcima ljutim krivicu njihovu,

34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću

niti ću prekršiti vjernosti svoje.

35 Neću povrijediti Saveza svojega

i neću poreći obećanja svoga.

36 Jednom se zakleh svetošću svojom:

Davida prevariti neću:

37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka,

prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

38 ostat će dovijeka kao mjesec,

vjerni svjedok na nebu."

39 A sada ti ga odbi i odbaci,

silno se razgnjevi na pomazanika svoga.

40 Prezre Savez sa slugom svojim

i krunu njegovu do zemlje ponizi.

41 Razvali sve zidine njegove,

njegove utvrde u ruševine baci.

42 Pljačkaju ga svi što naiđu,

na ruglo je susjedima svojim.

43 Podiže desnicu dušmana njegovih

i obradova protivnike njegove.

44 Otupi oštricu mača njegova,

u boju mu ne pomože.

45 Njegovu sjaju kraj učini,

njegovo prijestolje na zemlju obori.

46 Skratio si dane mladosti njegove,

sramotom ga pokrio.

47 Tȁ dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati?

Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?

48 Sjeti se kako je kratak život moj,

kako si ljude prolazne stvorio!

49 Tko živ smrti vidjeti neće?

Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?

50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska

kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?

51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih:

u srcu nosim svu mržnju pogana

52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve,

s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.

*

53 Blagoslovljen Jahve dovijeka!

Tako neka bude. Amen!

 



PSALAM 90 (89)

Krhkost čovjekova

90

Molitva.

Mojsija, sluge Božjega.

Jahve, ti nam bijaše okrilje

od koljena do koljena.

2 Prije nego se rodiše bregovi,

prije nego postade kopno i krug zemaljski,

od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

3 Smrtnike u prah vraćaš

i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"

4 Jer je tisuću godina u očima tvojim

k'o jučerašnji dan koji je minuo

i kao straža noćna.

5 Razgoniš ih k'o jutarnji san,

kao trava su što se zeleni:

6 jutrom cvate i sva se zeleni,

a uvečer - već se suši i vene.

7 Zaista, izjeda nas tvoja srdžba

i zbunjuje ljutina tvoja.

8 Naše si grijehe stavio pred svoje oči,

naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.

9 Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu,

kao uzdah dovršismo godine svoje.

10 Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,

ako smo snažni, i osamdeset;

a većina od njih muka je i ništavost:

jer prolaze brzo i mi letimo odavle.

11 Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega,

tko proniknuti srdžbu tvoju?

12 Nauči nas dane naše brojiti,

da steknemo mudro srce.

13 Vrati se k nama, Jahve! Tȁ dokle ćeš?

Milostiv budi slugama svojim!

14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,

da kličemo i da se veselimo u sve dane!

15 Obraduj nas za dane kad si nas šibao,

za ljeta kad smo stradali!

16 Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje

i tvoja slava na djeci njihovoj!

17 Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama

daj da nam uspije djelo naših ruku,

djelo ruku naših nek' uspije.

 

na vrh stranice

 

PSALAM 31 (30)

Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje

31

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Tebi se, Jahve, utječem,

o, da se ne postidim nikada:

u svojoj me pravdi izbavi!

Prikloni k meni uho svoje,

pohiti da me oslobodiš!

Budi mi hrid zaštite,

tvrđava spasenja.

 

Jer ti si hrid moja, tvđava moja,

radi svoga imena vodi me i ravnaj.

Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,

jer ti si moje utočište.

U tvoje ruke duh svoj predajem:

otkupi me, Jahve, Bože vjerni.

Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire,

a ja se u Jahvu uzdam.

Radosno ću klicat' tvojoj milosti,

jer si na moju bijedu pogledao,

pomogao u tjeskobi duši mojoj.

Nisi me predao u ruke dušmana,

noge si mi na prostran put izveo.

 

10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi,

od jada slabi mi oko, duša i tijelo.

11 Život mi se troši u gorčini,

ljeta moja u jecanju.

U muci mi se iscrpila snaga

i kosti su moje klonule.

12 Dušmanima svojim postao sam ruglo,

susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;

koji me vide vani, bježe od mene.

13 Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi,

postadoh k'o razbijena posuda.

14 Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:

sastaju se protiv mene

i smišljaju kako da mi život oduzmu.

 

15 A ja se, Jahve, u tebe uzdam;

govorim: Ti si Bog moj!

16 U tvojoj je ruci sudbina moja:

istrgni me iz ruke dušmana

i onih koji me progone!

17 Rasvijetli lice nad slugom svojim,

po svojoj me dobroti spasi.

18 Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah!

Neka se postide zlotvori,

nek' u Podzemlju zamuknu.

19 Nek' zanijeme usne lažljive

koje protiv pravednika govore drsko,

oholo i prezirno.

 

20 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota,

koju čuvaš za one koji te se boje,

koju iskazuješ onima što se tebi utječu

naočigled sinovima čovječjim.

21 Zaklanjaš ih štitom lica svoga

od zavjera ljudskih;

u šatoru svom ih skrivaš

od jezika svadljivih.

22 Blagoslovljen Jahve jer me obasu

čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

23 U tjeskobi svojoj već mišljah:

"Odbačen sam od pogleda tvoga."

Ali ti si čuo glas mog zaziva

dok sam tebi vapio.

24 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi:

čuva Jahve svoje vjernike,

a po zasluzi vraća onima

koji postupaju oholo.

25 Budite hrabri i jaka srca,

svi koji se u Jahvu uzdate!

PSALAM 32 (31)

Tko prizna, oprošteni su mu grijesi

32

Davidov.

Poučna pjesma.

Blažen onaj kome je grijeh otpušten,

kome je zločin pokriven!

Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju

i u čijemu duhu nema prijevare!

Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše

od neprestana jecanja.

Danju i noću ruka me tvoja tištala,

snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

Tad grijeh svoj tebi priznah

i krivnju svoju više ne skrivah.

Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj",

i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Zato nek' ti se moli pobožnik svaki

u času nevolje.

Kad bujice silne navale,

njega neće stići.

Utočište ti si moje,

od tjeskobe ti ćeš me sačuvat',

odjenut' me radošću spasenja.

Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići,

svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.

Ne budite kao konj ili mazga bez razuma:

divljinu im krotiš vođicama i uzdom,

inače im se ne primiči!

10 Bezbožnika taru mnoge nevolje,

a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.

11 Radujte se Jahvi i kličite, pravedni,

kličite svi koji ste srca čestita!



PSALAM 33 (32)

Himna Providnosti

33

Pravednici, Jahvi kličite!

Hvaliti ga pristoji se čestitima.

Slavite Jahvu na harfi,

na liri od deset žica veličajte njega!

Pjesmu novu zapjevajte njemu

i glazbala skladna popratite poklicima.

Jer prȁva je riječ Jahvina

i vjernost su sva djela njegova.

On ljubi pravdu i pravo:

puna je zemlja dobrote Jahvine.

 

Jahvinom su riječju nebesa sazdana

i dahom usta njegovih sva vojska njihova.

Vodu morsku on sabire kao u mješinu

i bezdane stavlja u spremišta.

 

Zemlja sva neka pred Jahvom strepi,

neka ga se boje svi stanovnici svijeta!

Jer on reče - i sve postade,

naredi - i sve se stvori.

10 Jahve razbija nakane pucima,

mrsi namjere narodima.

11 Naum Jahvin dovijeka ostaje

i misli srca njegova od koljena do koljena.

12 Blago narodu kojemu je Jahve Bog,

Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

13 Gospodin motri s nebesa

i gleda sve sinove čovječje.

14 Iz svoga prebivališta motri

sve stanovnike zemaljske:

15 on je svima srca stvorio

i pazi na sva djela njihova.

 

16 Ne spasava kralja vojska mnogobrojna,

ne spasava velika sila junaka.

17 Isprazno se od konja nadati spasenju,

jačina njegova ne izbavlja.

18 Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,

nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:

19 da im od smrti život spasi,

da ih hrani u danima gladi.

 

20 Naša se duša Jahvi nada,

on je pomoć i zaštita naša.

21 Srce nam se u njemu raduje,

u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

22 Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,

kao što se mi u tebe uzdamo!



PSALAM 34 (33)

Pohvala božanske pravde

34

Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on ga otjera te tako David sretno izmače.

ALEF

Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

BET

Nek' se Jahvom duša moja hvali:

nek' čuju ponizni i nek' se raduju!

GIMEL

Veličajte sa mnom Jahvu,

uzvisujmo ime njegovo zajedno!

 

DALET

Tražio sam Jahvu, i on me usliša,

izbavi me od straha svakoga.

HE

U njega gledajte i razveselite se,

da se ne postide lica vaša.

ZAJIN

Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,

izbavlja ga iz svih tjeskoba.

HET

Anđeo Jahvin tabor podiže

oko njegovih štovalaca da ih spasi.

TET

Kušajte i vidite kako dobar je Jahve:

blago čovjeku koji se njemu utječe!

JOD

10 Bojte se Jahve, vi sveti njegovi:

ne trpe oskudice koji ga se boje.

KAF

11 Osiromašiše mogućnici i gladuju,

a koji traže Jahvu ne trpe oskudice.

 

LAMED

12 Dođite, djeco, i poslušajte me,

učit ću vas strahu Gospodnjem.

MEM

13 O čovječe, ljubiš li život?

Želiš li dane mnoge uživati dobra?

NUN

14 Jezik svoj oda zla suspreži

i usne od riječi prijevarnih!

SAMEK

15 Zla se kloni, a čini dobro,

traži mir i za njim idi!

PE

16 Oči Jahvine gledaju pravedne,

uši mu slušaju vapaje njihove.

AJIN

17 Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca

da im spomen zatre na zemlji.

SADE

18 Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,

izbavlja ih iz svih tjeskoba.

KOF

19 Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,

a klonule duše spasava.

REŠ

20 Mnoge nevolje ima pravednik,

ali ga Jahve od svih izbavlja.

ŠIN

21 On čuva sve kosti njegove:

ni jedna mu se neće slomiti.

TAU

22 Opakost bezbošca ubija,

platit će koji mrze pravednika.

23 Jahve izbavlja duše slugu svojih,

i neće platiti tko god se njemu utječe.



PSALAM 35 (34)

Molitva progonjenog pravednika

35

Davidov.

Optuži, Jahve, tužitelje moje

i napadni one koji mene napadaju!

Stavi oklop, uzmi štit svoj

i ustani meni u pomoć!

Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje,

reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje."

Nek' se smetu i postide koji život moj traže,

nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!

Nek' budu k'o pljeva na vjetru

kad ih Anđeo Jahvin potjera!

Mračni i skliski bili im putovi

kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!

Bez razloga napeše mi mrežu,

bez razloga grob duši mojoj iskopaše.

Propast će ih stići iznenada,

u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti,

past će u jamu što je iskopaše!

A moja će duše klicati u Jahvi,

radovat će se u spasenju njegovu.

10 Sve će kosti moje govoriti:

Tko je, Jahve, poput tebe

koji ubogog spasavaš od silnika,

jadnika i siromaha od pljačkaša?

11 Ustadoše svjedoci opaki:

pitaju me za ono što ne znam.

12 Vraćaju mi zlo za dobro,

duša moja zapada u osamu.

 

13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet,

dušu svoju postom morio,

i molitva mi se u krilo vraćala.

14 Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan;

od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.

15 A sada kad posrnuh ja, oni se raduju,

skupiše se protiv mene da udare iznenada,

i bez prestanka oni me razdiru.

16 Ruglom na ruglo iskušavaju me

i zubima škripaju na mene.

17 O Jahve, dokle ćeš gledati?

Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim,

otmi lavovima jedino dobro moje!

18 Zahvalit ću ti u velikom zboru,

slavit ću te među pukom brojnim.

19 Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni,

nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!

20 Jer oni ne misle o miru,

već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.

21 Razvaljuju svoja usta na me

i govore: "Ha, ha, vidjesmo očima svojim!"

 

22 Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti!

Gospode, od mene se ne udaljuj!

23 Preni se, ustani da me obraniš,

Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!

24 Po svojoj me pravdi sudi, Jahve,

Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom!

25 Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se želja!"

Nek' ne reknu: "Progutali smo ga!"

26 Nek' se postide i posrame svi zajedno

koji se nesreći mojoj raduju!

Nek' se odjenu stidom i sramotom

oni koji se podižu na me!

27 Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu

i nek' svagda govore:

"Velik je Jahve!

Milo mu je spasenje sluge njegova!"

28 A moj će jezik kazivati pravdu tvoju

i hvalu tebi navijeke.

 


PSALAM 36 (35)

Ljudska pokvarenost i Božja dobrota

36

Zborovođi.

Od sluge Jahvina Davida.

Grešan je naum u srcu zlotvora,

straha Božjega nema on pred očima.

Sam sebi on laska suviše,

grijeha svog ne vidi i ne mrzi.

Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo,

za razumnost i dobro on više ne mari.

Bezakonje smišlja na postelji svojoj,

na opaku ostaje putu,

od zla ne odustaje.

 

Do neba je, Jahve, dobrota tvoja,

do oblaka vjernost tvoja.

Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci,

a sudovi tvoji k'o duboko more:

ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš.

Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,

pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;

site se pretilinom Doma tvojega,

potocima svojih slasti ti ih napajaš.

10 U tebi je izvor životni,

tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.

 

11 Zakrili dobrotom sve koji te štuju

i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.

12 Neka me ne zgazi noga ohola,

i ruka grešnika neka me ne goni.

 

13 Gle, padoše koji čine bezakonje:

oboreni su da više ne ustanu.



PSALAM 37 (36)

Sudbina pravednika i bezbožnika

37

Davidov.

ALEF

Nemoj se žestiti na opake,

zavidjet nemoj pakosnicima:

kao trava brzo se osuše,

k'o mlada zelen brzo uvenu.

BET

U Jahvu se uzdaj i čini dobro,

da smiješ stanovati u zemlji

i živjeti u miru.

Sva radost tvoja neka bude Jahve:

on će ispuniti želje tvoga srca!

GIMEL

Prepusti Jahvi putove svoje,

u njega se uzdaj i on će sve voditi.

Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost

i tvoje pravo k'o sunce podnevno.

DALET

Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj,

ne žesti se na onog koji ima sreće,

na čovjeka koji spletke kuje.

HE

Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,

ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci,

a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju.

VAU

10 Još malo i nestat će bezbožnika:

mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.

11 Zemlju će posjedovati krotki,

obilje mira oni će uživat'.

ZAJIN

12 Bezbožnik smišlja zlo pravedniku

i zubima škrguće na njega.

13 A Gospod se njemu smije

jer vidi da dan njegov dolazi.

HET

14 Mač potežu bezbošci i zapinju lukove

da obore jadnika i siromaha,

da pokolju one koji hode pravim putem.

15 Mačem će vlastito srce probiti,

slomit će se njihovi lukovi.

TET

16 Bolje je i malo u pravednika

no golemo blago u zlotvora:

17 jer će se ruke zlotvora slomiti,

a Jahve je oslon pravedniku.

JOD

18 Jahve se brine za život čestitih,

dovijeka će trajati baština njihova.

19 Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,

bit će siti u danima gladi.

KAF

20 A bezbožnici će propasti,

dušmani Jahvini povenut će k'o ures livada,

poput dima se rasplinuti.

LAMED

21 Bezbožnik zaima, ali ne vraća,

pravednik se sažaljeva i daje.

22 Oni koje Jahve blagoslovi baštinit će zemlju,

a koje prokune bit će zatrti.

MEM

23 Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku

i mio mu je put njegov.

24 Ako i posrne, ne pada

jer ga Jahve drži za ruku.

NUN

25 Mlad bijah i ostarjeh,

al' ne vidjeh pravednika napuštena

ili da mu djeca kruha prose.

26 Uvijek je milosrdan i u zajam daje,

na njegovu je potomstvu blagoslov.

SAMEK

27 Zla se kloni i čini dobro,

i ostat ćeš dovijeka.

28 Jer Jahve ljubi pravdu

i pobožnika svojih ne ostavlja.

AJIN

Zauvijek će biti zatrti zlikovci,

istrijebit će se potomstvo bezbožnika.

29 Zemlju će posjedovati pravednici

i živjet će na njoj dovijeka.

PE

30 Pravednikova usta mudrost kazuju,

a jezik njegov govori pravo.

31 Zakon mu je Božji u srcu,

ne kolebaju se koraci njegovi.

SADE

32 Bezbožnik vreba pravednoga

i smišlja da ga usmrti.

33 Jahve ga neće ostaviti u njegovoj vlasti

i neće dopustiti da ga na sudu osude.

KOF

34 U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova:

on će te uzvisit' i baštinit ćeš zemlju;

radostan ćeš gledati propast bezbožnih.

REŠ

35 Vidjeh obijesna zlotvora

gdje se k'o cedar krošnjat širi.

36 Prođoh, i gle - nema ga više;

potražih ga i ne nađoh.

ŠIN

37 Promatraj čestita i gledaj neporočna:

mirotvorac ima potomstvo.

38 A grešnici bit će svi iskorijenjeni,

istrijebit će se zlikovačko sjeme.

TAU

39 Od Jahve dolazi spas pravednicima,

on im je zaklon u vrijeme nevolje.

40 Jahve im pomaže, on ih izbavlja:

on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,

jer u njemu traže okrilje.



PSALAM 38 (37)

Prividna sreća bezbožnika

38

Psalam. Davidov.

Za spomen.

Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati,

i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

Strijele se tvoje u me zabodoše,

ruka me tvoja teško pritisnu:

na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog,

od grijeha mojih mira mi nema kostima.

Zloće moje glavu su mi nadišle,

kao preteško breme tište me.

 

Rane moje zaudaraju i gnjiju

zbog bezumnosti moje.

Pogurih se sav i zgrčih,

povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice,

na tijelu mi ništa zdravo nema.

Iscrpljen sam i satrven posve,

stenjem od jecanja srca svojega.

 

10 O Gospode, sve su mi želje pred tobom,

i vapaji moji nisu ti skriveni.

11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja

i svjetlost vida očinjeg gasi se.

12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše,

i moji najbliži stoje daleko.

13 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju,

koji mi žele nesreću, propašću mi prijete

i uvijek smišljaju prijevare.

 

14 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem

i, kao nijem, usta ne otvaram.

15 Postadoh k'o čovjek koji ne čuje

i koji u ustima nema odgovora.

16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam,

ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!

 

17 Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom;

kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!"

18 Jer umalo ne propadoh,

i moja je bol svagda preda mnom.

19 Bezakonje svoje ja priznajem

i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.

20 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su,

i mnogi su koji me mrze nepravedno.

21 Za dobro zlom mi uzvraćaju,

protive mi se što tražim dobro.

 

22 O Jahve, ne ostavljaj me!

Bože moj, ne udaljuj se od mene!

23 Požuri se meni u pomoć,

Gospode, spase moj!



PSALAM 39 (38)

Ništavilo čovjekovo pred Bogom

39

Zborovođi. Jedutunu.

Psalam. Davidov.

Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj

da ne zgriješim jezikom;

usta ću svoja zauzdati

dokle god preda mnom bude bezbožnik."

Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah,

ali uzalud - bol mi postade gorča.

U meni srce je gorjelo,

na samu pomisao buknuo bi oganj;

tad progovorih svojim jezikom:

 

"Objavi mi, Jahve, moj svršetak

i kolika je mjera mojih dana,

da znam kako sam ništavan.

Evo, pedljem si mi dane izmjerio,

život moj je kao ništa pred tobom:

tek dašak je svaki čovjek.

Poput sjene čovjek prolazi

tek dašak je sve bogatstvo njegovo:

zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."

 

A sada, čemu da se nadam, Gospode?

Sva je nada moja u tebi!

Izbavi me svih mojih bezakonja,

ne daj da ruglo budem luđaku!

10 Šutim i usta ne otvaram,

jer tako si ti učinio.

11 Bič svoj otkloni od mene,

jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

12 Ti kaznama popravljaš čovjeka

i sve mu najdraže kao moljac rastačeš:

tek dašak je svaki čovjek.

13 Čuj, o Jahve, molitvu moju,

vapaje mi poslušaj,

na suze se moje ne ogluši!

Jer u tebe ja sam došljak,

pridošlica kao svi oci moji.

14 Odvrati pogled od mene, da odahnem

prije nego odem i više ne budem!



PSALAM 40 (39)

Zahvala i molba

40

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim,

i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

Izvuče me iz jame propasti,

iz blata kalnoga;

noge mi stavi na hridinu,

korake moje ukrijepi.

U usta mi stavi pjesmu novu,

slavopoj Bogu našemu.

Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:

uzdanje će svoje staviti u Jahvu.

Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda,

koji ne ide za štovateljima lažnih bogova,

za onima koji se predaju prijevari.

Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj,

i namisli čudesne - ravna ti nema!

Kazivat' ih i objavljivati želim,

al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli.

 

Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,

nego si mi uši otvorio:

paljenice ni okajnice ne tražiš.

Tada rekoh: "Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:

Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,

Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."

10 Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru,

i usta svojih zatvoriti neću,

o Jahve, sve ti je znano.

11 Tvoju pravdu neću kriti u srcu,

kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.

Tajit neću dobrote tvoje,

ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

 

12 A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati,

dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.

13 Jer me okružiše nesreće nebrojene,

krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu:

više ih je no vlasi na glavi,

i srce mi je stoga klonulo.

 

14 Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš;

Gospodine, u pomoć mi pohitaj!

15 Neka se postide i smetu

svi koji mi o glavi rade.

Nek' uzmaknu i neka se posrame

koji se nesreći mojoj raduju!

16 Neka se skamene u sramoti svojoj

koji zlurado na me grohoću!

17 Neka kliču i nek' se vesele u tebi

svi koji te traže!

Neka govore svagda: "Velik je Jahve!"

svi koji spasenje tvoje ljube.

18 Bijedan sam ja i nevoljan,

al' Jahve se brine za me.

Ti si pomoć moja i moj spasitelj;

o Bože moj, ne kasni!



PSALAM 41 (40)

Pouzdanje zapuštena bolesnika

41

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Blago onome koji misli na uboga i slaba:

u dan nevolje Jahve će ga spasiti!

Jahve će ga štititi i živa sačuvati,

sreću mu dati na zemlji

i neće ga predati na volju dušmanima.

Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli,

bolest mu okrenuti u snagu.

Zavapih: "Jahve, smiluj mi se,

iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"

Neprijatelji zlo govore o meni:

"Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?"

I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori,

u srcu pakosti skuplja i vani opada.

Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni;

zlo mi dosuđuju:

"Pogubna se pošast na nj oborila."

Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje."

10 Pa i prijatelj moj u koga se uzdah,

koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.

11 A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me

da im mogu uzvratiti.

12 Po tome ću znati da sam mio tebi:

što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.

13 A mene ćeš zdrava uzdržati

i pred svoje me lice staviti dovijeka.

*

14 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,

od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!

PSALAM 42-43 (41-42)

Jadikovke prognanog levita

42

Zborovođi.

Poučna pjesma. Sinova Korahovih.

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,

tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:

o, kada ću doći i lice Božje gledati?

Suze su kruh moj danju i noću,

dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

Duša moja gine kada se spomenem

kako koračah u mnoštvu

predvodeć' ih k Domu Božjem

uz radosno klicanje i hvalopojke

u povorci svečanoj.

Što si mi, dušo, klonula

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,

spasenje svoje, Boga svog!

 

Tuguje duša u meni,

stoga se tebe spominjem

iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih:

sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli,

a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.

10 Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš?

Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"

11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja

dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

12 Što si mi, dušo, klonula

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,

spasenje svoje, Boga svog!

 


PSALAM 43

43

Dosudi mi pravo, Bože,

i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne,

izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!

Jer ti si, Bože, zaklon moj:

zašto me odbacuješ?

Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?

Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode,

nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!

I pristupit ću Božjem žrtveniku,

Bogu, radosti svojoj.

Harfom ću slaviti tebe,

Bože, o Bože moj!

Što si mi, dušo, klonula

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,

spasenje svoje, Boga svog!

 


PSALAM 44 (43)

Vapaj za pomoć Izraelu

44

Zborovođi.

Sinova Korahovih. Poučna pjesma.

Bože, ušima svojim slušasmo,

očevi nam pripovijedahu naši,

o djelu koje si izveo u danima njihovim -

u danima davnim.

Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio,

iskorijenio narode, a njih raširio.

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše

niti im mišica njihova donese pobjedu,

već desnica tvoja i tvoja mišica

i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.

Ti, o moj Kralju i Bože moj,

ti si dao pobjede Jakovu.

Po tebi dušmane svoje odbismo,

u tvome imenu zgazismo one

koji se na nas digoše.

U svoj se luk nisam pouzdavao,

nit' me mač moj spasavao.

Nego ti, ti si nas spasio od dušmana,

ti si postidio one koji nas mrze.

Dičili smo se Bogom u svako doba

i tvoje ime slavili svagda.

10 A sad si nas odbacio i posramio nas

i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

11 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,

i opljačkaše nas mrzitelji naši.

12 Dao si nas k'o ovce na klanje

i rasuo nas među neznabošce.

13 U bescjenje si puk svoj prodao

i obogatio se nisi prodajom.

14 Učinio si nas ruglom susjedima našim,

na podsmijeh i igračku onima oko nas.

15 Na porugu smo neznabošcima,

narodi kimaju glavom nad nama.

16 Svagda mi je sramota moja pred očima

i stid mi lice pokriva

17 zbog pogrdne graje podrugljivaca,

zbog osvetljiva dušmanina.

18 Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili

niti povrijedili Saveza tvoga,

19 niti nam se srce odmetnulo od tebe,

niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

20 kad si nas smrvio u boravištu šakalskom

i smrtnim nas zavio mrakom.

21 Da smo i zaboravili ime Boga našega,

da smo ruke k tuđem bogu podigli:

22 zar Bog toga ne bi saznao?

Tȁ on poznaje tajne srdaca!

23 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom,

i mi smo im k'o ovce za klanje.

 

24 Preni se! Što spavaš, Gospode?

Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

25 Zašto lice svoje sakrivaš,

zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

26 Jer duša nam se u prah raspala,

trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

27 Ustani, u pomoć nam priteci,

izbavi nas radi ljubavi svoje!



PSALAM 45 (44)

Kraljevska svadbena pjesma

45

Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani".

Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma.

2 Iz srca mi naviru riječi divne:

pjesmu svoju ja kralju pjevam,

jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.

3 Lijep si, najljepši od ljudskih sinova,

po usnama ti se milina prosula,

stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

4 Pripaši mač uz bedra, junače,

ogrni se sjajem i veličanstvom!

5 Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu,

zapni luk i desnicu svoju proslavi!

6 Oštre su strelice tvoje,

narodi padaju pred tobom

i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.

7 Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,

i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!

8 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,

stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza

uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

9 Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine,

iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.

10 Kraljevske ti kćeri idu u susret,

zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

11 "Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:

zaboravi svoj narod i dom oca svog!

12 Zaželi li kralj ljepotu tvoju,

smjerno se pokloni njemu

jer je on gospodar tvoj.

13 Narod tirski dolazi s darovima,

naklonost tvoju traže prvaci naroda."

14 Sva lijepa korača kći kraljeva

u haljinama zlatom vezenim.

15 U haljini od veza šarena kralju je dovode,

pratnja su joj djevice, druge njezine.

16 S veseljem ih vode i s klicanjem

u kraljeve dvore ulaze.

17 Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi,

postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.

18 Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje,

hvalit će te narodi u vijeke vjekova.

 

 

PSALAM 46 (45)

Jahve je naša utvrda

46

Zborovođi. Sinova Korahovih.

Po napjevu "Djevice". Pjesma.

2 Bog nam je zaklon i utvrda,

pomoćnik spreman u nevolji.

3 Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,

kad se bregovi ruše u more.

4 Nek' buče i bjesne valovi morski,

nek' bregovi dršću od žestine njihove:

s nama je Jahve nad Vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!

5 Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,

presveti šator Višnjega.

6 Bog je sred njega, poljuljat se neće,

od rane zore Bog mu pomaže.

7 Ma bješnjeli puci, rušila se carstva,

kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:

8 s nama je Jahve nad Vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!

9 Dođite, gledajte djela Jahvina,

strahote koje on na zemlji učini.

10 Do nakraj zemlje on ratove prekida,

lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.

11 Prestanite i znajte da sam ja Bog,

uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!

12 S nama je Jahve nad Vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!



PSALAM 47 (46)

Jahve - Kralj Izraela i Kralj svijeta

47

Zborovođi.

Sinova Korahovih. Psalam.

2 Narodi svi, plješćite rukama,

kličite Bogu glasom radosnim.

3 Jer Jahve je to - svevišnji, strašan,

kralj velik nad zemljom svom.

4 Narode je nama podložio,

pogane stavio pod noge naše,

5 baštinu nam odabrao -

ponos Jakova, svoga ljubimca.

6 Uzlazi Bog uz klicanje,

Jahve uza zvuke trublje.

7 Pjevajte Bogu, pjevajte,

pjevajte kralju našemu, pjevajte!

8 Jer on je kralj nad zemljom svom,

pjevajte Bogu, pjevači vrsni!

9 Bog kraljuje nad narodima,

stoluje Bog na svetom prijestolju.

10 Prvaci se pribiru poganski

k narodu Boga Abrahamova.

Božji su svi vlastodršci zemlje,

nad svima on je uzvišen.

 

 

PSALAM 48 (47)

Sion - Gora Božja

48

Pjesma. Psalam.

Sinova Korahovih.

2 Velik je Jahve, hvale predostojan

u gradu Boga našega.

3 Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,

radost je zemlji svoj.

Gora Sion, na krajnjem sjeveru,

grad je Kralja velikog.

4 Bog u kulama njegovim

jakom se pokaza utvrdom.

5 Jer gle, složiše se kraljevi,

navališe zajedno.

6 Čim vidješe, zapanjiše se

i zbunjeni u bijeg nagnuše.

7 Ondje ih trepet obuze

kao muka porodilje,

8 kao kad vjetar istočni

razbija brodove taršiške.

9 Što smo čuli, sada vidimo:

grad Jahve nad Vojskama,

grad Boga našega -

Bog ga utvrdi dovijeka.

10 Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote

usred Hrama tvojega.

11 Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja

do nakraj zemlje doseže.

Puna je pravde desnica tvoja;

neka se raduje brdo sionsko!

12 Neka kliču gradovi Judini

zbog tvojih sudova!

13 Obiđite Sion i prođite njime,

prebrojite kule njegove!

14 Pogledajte dobro bedeme njegove,

promotrite mu potanko dvorove:

da biste kazivali budućem koljenu:

15 "Takav je Bog,

Bog naš zasvagda i dovijeka!

On neka nas vodi!"



PSALAM 49 (48)

Prividna sreća bezbožnika

49

Zborovođi.

Sinova Korahovih. Psalam.

2 Poslušajte ovo, svi narodi,

čujte, svi stanovnici zemlje,

3 vi, djeco puka, i vi, odličnici,

bogati i siromašni zajedno!

4 Moja će usta zboriti mudrost,

i moje srce misli razumne.

5 K poučnoj izreci priklonit ću uho,

uz harfu ću izložit' svoju zagonetku.

6 Što da se bojim u danima nesreće

kad me opkoli zloba izdajica

7 koji se u blago svoje uzdaju

i silnim se hvale bogatstvom?

8 Tȁ nitko sebe ne može otkupit'

ni za se dati Bogu otkupninu:

9 životu je cijena previsoka,

i nikada je neće platiti

10 tko želi živjeti dovijeka

i ne vidjeti jamu grobnu.

11 Jer, i mudri umiru,

pogiba i luđak i bezumnik:

bogatstvo svoje ostavlja drugima.

12 Grobovi im kuće zasvagda,

stanovi njihovi od koljena do koljena,

sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.

13 Čovjek koji nerazumno živi

sličan je stoci koja ugiba.

14 Takav je put onih koji se ludo uzdaju,

to je konac onih koji uživaju u sreći:

15 Poput stada redaju se u Podzemlju,

smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.

Njihova će lika brzo nestati,

Podzemlje će im biti postojbina.

16 A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža

i milostivo me primiti.

17 Ne boj se ako se tko obogati

i ako se poveća blago doma njegova:

18 kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,

i blago njegovo neće s njime sići.

19 Ako se u životu držao sretnim

- "Govorit će se da ti je dobro bilo!" -

20 i on će doći u skup otaca svojih,

gdje svjetlosti više vidjeti neće.

21 Čovjek koji nerazumno živi

sličan je stoci koja ugiba.

 


PSALAM 50 (49)

Za bogoslužje "u duhu i istini"

50

Psalam.

Asafov.

Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju

od izlaza sunčeva do zalaza.

2 Sa Siona predivnog Bog zablista:

3 Bog naš dolazi i ne šuti.

Pred njim ide oganj što proždire,

oko njega silna bjesni oluja.

4 On zove nebesa odozgo i zemlju

da sudi narodu svojemu:

5 "Saberite mi sve pobožnike

koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!"

6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu:

on je Bog sudac!

7 "Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,

o Izraele, svjedočit ću protiv tebe:

ja, Bog - Bog tvoj!

8 Ne korim te zbog žrtava tvojih -

paljenice su tvoje svagda preda mnom.

9 Neću od doma tvog' uzet junca,

ni jaraca iz tvojih torova:

10 tȁ moje su sve životinje šumske,

tisuće zvjeradi u gorama mojim.

11 Znam sve ptice nebeske,

moje je sve što se miče u poljima.

12 Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao,

jer moja je zemlja i sve što je ispunja.

13 Zar da ja jedem meso bikova

ili da pijem krv jaraca?

14 Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,

ispuni Višnjemu zavjete svoje!

15 I zazovi me u dan tjeskobe:

oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti."

16 A grešniku Bog progovara:

"Što tumačiš naredbe moje,

što mećeš u usta Savez moj?

17 Ti, komu stega ne prija,

te riječi moje iza leđa bacaš?

18 Kad tata vidiš, s njime se bratimiš

i družiš se s preljubnicima.

19 Svoja si usta predao pakosti,

a jezik ti plete prijevare.

20 U društvu na brata govoriš

i kaljaš sina matere svoje.

21 Sve si to činio, a ja da šutim?

Zar misliš da sam ja tebi sličan?

Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči."

22 Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste,

da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.

23 Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:

i onomu koji hodi stazama pravim -

njemu ću pokazati spasenje svoje.

 

 

 

PSALAM 51 (50)

Ispovijed raskajana grešnika

51

Zborovođi. Psalam. Davidov.

Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.

3 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,

po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!

4 Operi me svega od moje krivice,

od grijeha me mojeg očisti!

5 Bezakonje svoje priznajem,

grijeh je moj svagda preda mnom.

6 Tebi, samom tebi ja sam zgriješio

i učinio što je zlo pred tobom:

pravedan ćeš biti kad progovoriš,

bez prijekora kada presudiš.

7 Evo, grešan sam već rođen,

u grijehu me zače majka moja.

8 Evo, ti ljubiš srce iskreno,

u dubini duše učiš me mudrosti.

9 Poškropi me izopom da se očistim,

operi me, i bit ću bjelji od snijega!

10 Objavi mi radost i veselje,

nek' se obraduju kosti satrvene!

11 Odvrati lice od grijeha mojih,

izbriši svu moju krivicu!

12 Čisto srce stvori mi, Bože,

i duh postojan obnovi u meni!

13 Ne odbaci me od lica svojega

i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

14 Vrati mi radost svoga spasenja

i učvrsti me duhom spremnim!

15 Učit ću bezakonike tvojim stazama,

i grešnici tebi će se obraćati.

16 Oslobodi me od krvi prolivene,

Bože, Bože spasitelju moj!

Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

17 Otvori, Gospodine, usne moje,

i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

18 Žrtve ti se ne mile,

kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

19 Žrtva Bogu duh je raskajan,

srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

20 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu

i opet sagradi jeruzalemske zidine!

21 Tada će ti biti mile žrtve pravedne

i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.



PSALAM 52 (51)

Kazna opakih

52

Zborovođi.

Poučna pjesma. Davidova.

Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuću Abimelekovu."

3 Što se to hvališ pakošću,

silniče nesmiljeni?

4 Neprestano snuješ o propasti,

jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!

5 Zlo voliš više nego dobro,

i laž više nego pravednost!

6 Mili su ti pogubni govori,

lažljivi jeziče!

7 Bog će te zato satrti,

zauvijek te ukloniti;

iščupat će te iz tvog šatora,

iskorijeniti iz zemlje živih.

8 Pravednici će gledati s užasom

i njemu se smijati:

9 "Gle čovjeka koji ne uze

Boga za svoju zaštitu,

već se uzdao u veliko bogatstvo

i osilio u svojim zločinima!"

10 A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem,

uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.

11 Hvalit ću te svagda što si to učinio

i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo,

pred licem tvojih pobožnika.



PSALAM 53 (52)

Čovjek bez Boga

53

Zborovođi. Prema napjevu "Bolest".

Poučna pjesma. Davidova.

2 Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga!"

Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.

3 Bog s nebesa gleda na sinove ljudske

da vidi ima li tko razuman Boga da traži.

4 No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:

nitko da čini dobro - nikoga nema.

5 Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje,

koji proždiru narod moj kao da jedu kruh?

Boga oni ne zazivlju:

6 od straha će drhtat'

gdje straha i nema

jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju,

bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti.

7 O, neka dođe sa Siona spas Izraelu!

Kad Bog promijeni udes naroda svoga,

klicat će Jakov, radovat' se Izrael.



PSALAM 54 (53)

Zaziv za pomoć protiv dušmana

54

Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova.

Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreći: "David se kod nas sakrio."

3 Spasi me, Bože, svojim imenom

i jakošću svojom izbori mi pravdu!

4 Poslušaj, Bože, moju molitvu

i usliši riječi usta mojih!

5 Oholice ustadoše na me

i moj život traže silnici:

na Boga se ne osvrću.

6 Evo, Bog mi pomaže,

Gospodin krijepi život moj.

7 Okreni nesreću na dušmane moje,

zatri ih u vjernosti svojoj.

8 Od srca rado ću ti žrtvovati,

slavit ću ti ime, Jahve, jer je dobrostivo,

9 jer ti me izbavi iz svake nevolje,

i oko moje vidje postiđene moje dušmane.



PSALAM 55 (54)

Molitva progonjenoga

55

Zborovođi. Uza žičana glazbala.

Poučna pjesma. Davidova.

2 Počuj mi, Bože, molitvu,

ne krij se molbi mojoj:

3 obazri se na me i usliši me!

Mučim se u svojoj tjeskobi,

4 zbuni me vika dušmanska

i tlačenje grešničko.

Navališe na me nesrećom,

bijesno me progone.

5 Srce mi je ustreptalo

i strah me samrtni spopade.

6 Užas me i trepet hvata,

groza me obuze.

7 Zavapih: "O, da su mi krila golubinja,

odletio bih da otpočinem!

8 Daleko, daleko bih letio,

u pustinji se nastanio;

9 brzo bih si potražio sklonište

od bijesne oluje i vihora."

10 Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike,

jer nasilje i svađu vidim u gradu;

11 danju i noću zidinama kruže;

bezakonja su i nevolje u njemu.

12 Usred njega zasjede,

s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.

13 Da me pogrdio dušmanin,

bio bih podnio;

da se digao na me koji me mrzi,

pred njim bih se sakrio.

14 Ali ti, ti si to bio, meni jednak,

prijatelj moj, moj pouzdanik

15 s kojim sam slatko drugovao

i složno hodismo u Domu Božjemu.

16 Smrt neka ih zaskoči,

živi nek' siđu u Podzemlje

jer im je pakost u stanu i srcu.

17 A ja ću Boga prizvati,

i Jahve će me spasiti.

18 Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati,

i on će čuti vapaj moj.

19 Dat će mi mira od onih koji me progone:

jer mnogi su protiv mene.

20 Bog će čuti i njih poniziti,

Onaj koji kraljuje odvijeka,

jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.

21 Podižu ruke na prijatelje,

savez svoj oskvrnjuju.

22 Usta su im glađa od maslaca,

a srce ratoborno;

riječi blaže od ulja,

a oni - isukani mačevi.

23 Povjeri Jahvi svu svoju brigu,

i on će te pokrijepiti:

neće dati da ikada posrne pravednik.

24 A njih ti, o Bože, strmoglavi

u jamu grobnu!

Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti!

A ja se u tebe uzdam!



PSALAM 56 (55)

Vjernik neće posrnuti

56

Zborovođi. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini".

Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.

2 Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti,

napadač me moj neprestano tlači.

3 Dušmani moji nasrću na me povazdan,

mnogo ih je koji se na me obaraju.

Svevišnji, 4 kad me strah spopadne,

u te ću se uzdati.

5 Božje obećanje slavim,

u Boga ja se uzdam i neću se bojati:

što mi može učiniti smrtnik?

6 Od jutra do večeri obružuju me,

svi naumi njihovi meni su na zlo.

7 Sastaju se i vrebaju,

paze mi na korake, o glavi mi rade.

8 Plati im prema bezakonju,

u gnjevu, o Bože, obori pogane!

9 Ti izbroji dane mog progonstva,

sabrao si suze moje u mijehu svom.

Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?

10 Moji će dušmani uzmaknuti

čim te zazovem.

Ovo sigurno znam: Bog je za mene!

11 Božje obećanje slavim,

12 u Jahvu se uzdam i neću se bojati:

što mi može učiniti čovjek?

13 Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože:

prinijet ću ti žrtve zahvalne

14 jer si mi dušu od smrti spasio.

Ti si očuvao noge moje od pada,

da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.




PSALAM 57 (56)

"Usred lavova"

57

Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!"

Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.

2 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni

jer mi se duša utječe tebi!

U sjenu tvojih krila zaklanjam se

dok pogibao ne mine.

3 Vapijem Bogu višnjemu,

Bogu koji mi čini dobro.

4 Nek' pošalje s nebesa i spasi me,

nek' postidi one što me progone:

neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

5 Ležim usred lavova

koji proždiru ljudske sinove.

Zubi su im koplja i strijele,

a jezik im mač je naoštren.

6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,

slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

7 Mrežu namjestiše stopama mojim,

stisnuše dušu moju;

iskopaše preda mnom jamu:

sami nek' u nju padnu!

8 Postojano je srce moje, Bože,

postojano je srce moje;

pjevat ću i svirati.

9 Probudi se, dušo moja!

Probudi se, harfo i citaro!

Probudit ću zoru jutarnju.

10 Hvalit ću te, Gospode, među narodima,

među pucima pjevat ću tebi:

11 jer do neba je dobrota tvoja,

do oblaka vjernost tvoja.

12 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,

slava tvoja nek' je nad svom zemljom!




PSALAM 58 (57)

Protiv zlih sudaca

58

Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!"

Davidov. Miktam.

2 Zar doista krojite pravdu, vi moćni,

zar sudite pravo, sinovi ljudski?

3 Ne, već bezakonje smišljeno činite,

po zemlji vam ruke dijele nepravde.

4 Na krivu su putu bezbošci od krila majčina,

na krivu su putu lašci od utrobe.

5 U njima je otrov kao u zmije,

kao u ljutice što uši začepljuje

6 da glas čarobnjakov ne čuje

ni glas bajača vješta bajanju.

7 O Bože, polomi im zube u ustima;

razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!

8 K'o vode što hitro otječu neka se razliju,

k'o zgažena trava neka se osuše.

9 Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči,

k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.

10 Prije nego vam kotlovi trnje osjete,

dok je zeleno, neka ga vihor odnese.

11 Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu,

noge će prati u krvi zlotvora.

12 I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima!

Još ima Boga da sudi na zemlji!"




PSALAM 59 (58)

Zaziv za pomoć

59

Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!"

Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida.

2 Izbavi me od dušmana, Bože moj,

zaštiti me od mojih protivnika!

3 Izbavi me od bezakonika,

od krvoloka spasi me!

4 Jer evo: dušu moju vrebaju,

na me ustadoše silnici.

Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:

5 bez moje krivnje na me nasrću.

Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,

6 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov!

Preni se, kazni sve pogane,

podlacima nemoj se smilovati!

7 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa

i trče po gradu.

8 Gle, kako bljuju ustima;

kletve su im na usnama

i govore: "Tko nas čuje?"

9 No, ti im se smiješ, o Jahve,

i rugaš se poganima svima.

10 Jakosti moja, gledat ću na te,

jer ti si, Bože, zaštita moja,

Bog moj, milosrđe moje.

11 Bog neka mi pohiti u susret,

nek' me razveseli nad dušmanima mojim!

12 Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode,

zbuni i obori ih jakošću svojom,

štite naš, Gospodine.

13 Grijeh je svaka riječ usta njihovih:

nek se uhvate u svoju oholost,

u kletve i laži što ih govore!

14 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu,

nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!

15 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa

i trče po gradu.

16 Nek' lutaju okolo tražeći hranu;

i kad se nasite, neka zavijaju.

17 A ja ću opjevati silu tvoju

i klicat ću jutrom milosrđu tvome,

jer mi ti postade utočište

i sklonište u dan nevolje.

18 Jakosti moja, tebi ću pjevati,

jer ti si, Bože, zaštita moja,

Bog moj, milosrđe moje.

 

 

 

PSALAM 60 (59)

Molitva naroda nakon poraza

60

Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Miktam. Davidov.

Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini.

3 Bože, ti nas ȍdbācī i bojne nam redove prȍbī,

razjari se, a sad nas opet vrati!

4 Potrese zemlju, rasječe je,

zatvori joj usjeline jer se poljuljala.

5 Zlu si kob na svoj narod navalio,

napio nas vinom omamnim.

6 Al' si i stijeg dao vjernicima svojim

da umaknu luku dušmanskom.

7 Da ti se ljubimci izbave,

desnicom pomozi, usliši nas!

8 Bog reče u svom Svetištu:

"Šekem ću razdijelit' kličući,

dolinu Sukot izmjeriti.

9 Moj je Gilead, moj Manaše,

Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!

10 Moab je sud iz kojeg se umivam,

na Edom ću baciti obuću,

nad Filistejcem slavit' pobjedu!"

11 Tko će me dovesti do utvrđena grada,

tko će me dovesti do Edoma?

12 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?

Zar više nećeš, Bože, s četama našim?

13 Pomozi nam protiv dušmana,

jer ljudska je pomoć ništavna!

14 S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti,

a on će zgaziti naše dušmane.

 

na vrh stranice

 

PSALAM 1                                                                                                                     

Dva puta

1

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,

ne staje na putu grešničkom

i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Jahvinu,

o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je k'o stablo zasađeno

pokraj voda tekućica

što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene,

sve što radi dobrim urodi.

 

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!

Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi.

Stoga se opaki neće održati na sudu,

ni grešnici u zajednici pravednih.

Jer Jahve zna put pravednih,

a propast će put opakih.

 

 

  

PSALAM 2

Mesijanska drama

2

Zašto se bune narodi,

zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski,

knezovi se ròtē protiv Jahve

i Pomazanika njegova:

"Skršimo okove njihove

i jaram njihov zbacimo!"

 

Smije se onaj što na nebu stoluje,

Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu,

žestinom ih on zbunjuje:

"Tȁ ja kralja svog postavih

nad Sionom, svojom svetom gorom."

 

Obznanjujem odluku Jahvinu:

Gospodin mi reče:

"Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu,

i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdènōm

i razbit ih kao sud lončarski."

 

10 Opametite se sada, vi kraljevi,

Urazumite se, suci zemaljski.

11 Služite Jahvi sa strahom,

s trepetom se pokorite njemu,

12 da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu,

kad uskoro plane srdžba njegova.

 

Blago svima koji se njemu utječu!

 


PSALAM 3

Jutarnji vapaj progonjena pravednika

3

Psalam. Davidov.

Kad je David bježao pred sinom Abšalomom.

Jahve, koliko je tlačitelja mojih,

koliki se podižu na me!

Mnogi su što o meni zbore:

"Nema mu spasenja u Bogu!"

 

Ti si ipak štit moj, Jahve;

slavo moja, ti mi glavu podižeš.

Iza sveg glasa Jahvi zavapih,

i on me usliša sa svete gore svoje.

 

Sad mogu leć' i usnuti,

i onda ustat' jer me Jahve drži.

Ne bojim se tisuća ljudi

što me opsjedaju dušmanski.

 

Ustani, o Jahve!

Spasi me, o Bože moj!

Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje,

opakima zube razbijaš.

 

U Jahve je spasenje:

na tvom narodu tvoj je blagoslov!

 


PSALAM 4

Večernja molitva

4

Zborovođi. Uz žičana glazbala.

Psalam. Davidov.

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,

ti što me u tjeskobi ìzbavī:

smiluj mi se, usliši moju molitvu!

 

Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda?

Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?

 

Znajte: Jahve čudesno uzvisuje prijatelja svoga;

Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

 

Promislite u srcima i ne griješite,

dršćite na svojim ležajima i zanijemite.

 

Prinesite žrtve pravedne,

u Jahvu se uzdajte!

 

Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?"

Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!

 

Više si u srce moje ulio radosti

nego kad obilno rode pšenica i vino.

 

Čim legnem, odmah u miru i usnem,

jer mi samo ti, o Jahve,

daješ miran počinak.

 

 

PSALAM 5

Jutarnja molitva

5

Zborovođi. Uz frule.

Psalam. Davidov.

Čuj, o Jahve, riječi moje,

jecaje moje razaberi!

Osvrni se na glas mog prizivanja,

o Kralju moj i Bože moj,

jer tebe vruće zazivam!

Jahve, zorom glas mi već čuješ,

zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć'.

 

Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila:

zlobniku nema boravka s tobom,

opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom.

Mrziš sve što čine bezakonje

i uništavaš lažljivce.

Varalica i krvopija

Jahvi se gadi.

 

Po velikoj dobroti tvojoj

unići ću u Dom tvoj;

past ću ničice pred svetim Domom tvojim,

Jahve, prepun poštovanja.

U svojoj me pravdi vodi

poradi mojih dušmana,

svoj put mi poravnaj pred očima.

 

10 U njihovim ustima iskrenosti nema,

srce im je puno zloće;

grlo im je grob otvoren,

a jezikom laskaju.

11 Kazni ih, o Bože!

Nek' propadnu oni i osnove njine,

otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih;

tȁ oni se digoše na tebe.

 

12 Nek' se raduju svi što se utječu tebi,

neka kliču sve dovijeka!

Štiti ih i nek se vesele u tebi

koji ljube ime tvoje,

13 jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš,

dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš.

 


PSALAM 6

Vapaj u nevolji

6

Zborovođi. Uz žičano glazbalo. U oktavi.

Psalam. Davidov.

Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj,

ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!

Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o,

Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje.

Duboko mi je duša potresena,

a ti, o Jahve - dokle ćeš?

 

Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi,

spasi me rad svoje dobrote:

jer među mrtvima tko te se sjeća,

u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

 

Iznemogoh od pusta jecanja,

u noći postelju plačem zalijevam,

suzama ležaj natapam.

Od žalosti oko mi gasne i slabi,

jer su mnogi neprijatelji moji.

 

Odstupite od mene, svi opaki,

jer je Jahve plač moj čuo.

10 Čuo je Jahve molbu moju,

Jahve je primio moju molitvu.

11 Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani,

i puni srama neka smjesta odstupe.

 

 

PSALAM 7

Molitva progonjena pravednika

7

Tužaljka. Davidova.

Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca.

O Jahve, Bože moj, tebi se utječem,

od svih progonitelja spasi me, oslobodi,

da mi dušu ne zgrabe kao lav

što razdire, a nema tko da izbavi.

 

Jahve, Bože moj, ako to učinih,

ako je nepravda na rukama mojim,

ako zlom uzvratih prijatelju,

ili oplijenih nepravedna tužitelja:

neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je,

neka mi život u zemlju satre

i jetru u prašinu baci.

 

Ustani, Jahve, u svom gnjevu,

digni se na bijes tlačitelja mojih.

Probudi se! Sud mi sazovi!

Neka te okruži skupština narodna,

nad njom sjedni visoko!

O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj

i po nevinosti koja je u meni.

10 Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni,

pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.

 

11 Meni je štit Bog

koji spasava čestita srca.

12 Bog je pravedan sudac,

on povazdan prijeti:

13 ako se ne obrate, mač će naoštriti,

luk će svoj zapet' i pravo smjerit'.

14 Spremit će za njih smrtonosno oružje,

strijele će svoje užariti.

 

15 Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću

i podlost rodi.

16 Iskopa jamu i prodube;

sam u jamu svoju pade!

17 Pakost će njegova pasti njemu na glavu,

njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.

18 A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove

i pjevat ću imenu Jahve višnjega.

 

 

PSALAM 8

Darežljivost Stvoriteljeva

8

Zborovođi. Po napjevu "Tijesci".

Psalam. Davidov.

Jahve, Gospode naš,

divno je ime tvoje po svoj zemlji,

veličanstvom nebo natkriljuješ!

U ustima djece i dojenčadi

hvalu si spremio protiv neprijatelja,

da postidiš mrzitelja, zlotvora.

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,

mjesec i zvijezde što ih učvrsti -

pa što je čovjek da ga se spominješ,

sin čovječji te ga pohodiš?

 

Ti ga učini malo manjim od Boga,

slavom i sjajem njega okruni.

Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,

njemu pod noge sve podloži:

ovce i svakolika goveda,

i zvijeri poljske k tome,

ptice nebeske i ribe morske,

i što god prolazi stazama morskim.

 

10 Jahve, Gospode naš,

divno je ime tvoje po svoj zemlji!

 

 

PSALAM 9

Bog ponizuje bezbožne a spasava ponizne

9

Zborovođi. Po napjevu "Umri za sina".

Psalam. Davidov.

ALEF

Slavim te, Jahve, svim srcem svojim,

ispovijedam sva čudesna djela tvoja.

Radujem se i kličem tebi,

pjevam imenu tvome, Svevišnji!

BET

Dušmani moji natrag krenuše,

padoše i pred licem tvojim pogiboše.

Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju,

ti sjede na prijesto - sudac pravedan:

GIMEL

ti pokara pogane, pogubi bezbošca,

ime im izbrisa dovijeka.

Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek,

ti im gradove razori - nesta im spomena.

HE

Ali Jahve dovijeka stoluje,

postavi prijesto svoj da sudi:

sam po pravdi sudi krug zemaljski,

izreče pucima osudu pravednu.

VAU

10 Jahve je tvrđava tlačenom,

tvrđava spasa u danima tjeskobe.

11 Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje,

jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve.

ZAJIN

12 Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu,

razglašujte među pucima djela njegova,

13 jer ih se spomenu kao osvetnik krvi

i siromaškog jauka ne zaboravi.

HET

14 Smiluj mi se, Jahve:

pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji,

od vrata smrti izbavi me

15 da naviještam sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionske,

da radostan kličem zbog spasenja tvoga.

TET

16 Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše,

zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu.

17 Jahve se iskaza i sud održa;

grešnik se spleo u djela svoja.

JOD

18 Nek' grešnici odu u Podzemlje,

svi pogani što zaboraviše Boga.

KAF

19 Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek,

ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.

20 Ustani, Jahve, da se ne osili čovjek,

nek' pogani budu osuđeni pred tobom!

21 Strah im, o Jahve, utjeraj,

nek' spoznaju pogani da su smrtnici!

 

 

 

PSALAM 10 (9)

LAMED

10

Zašto, Jahve, stojiš daleko,

zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni,

u zamke ga hvata koje mu postavi.

 

Bezbožnik se pohlepom hvali,

NUN

lakomac psuje i Jahvu prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj:

"Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!"

I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni,

na sudove tvoje on i ne misli,

sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: "Neću posrnuti!

Ni u kojem koljenu neću biti nesretan."

PE

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare,

pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda,

potajno ubija nevina,

AJIN

očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi k'o lav u pećini,

vreba da opljačka jadnika

i da ga povuče u mrežu.

10 Pritajen čuči na zemlji,

od nasilja mu siromasi padaju.

11 U srcu svome veli: "Zȁboravi Gospod,

odvrati lice i nikoga ne vidi!"

KOF

12 Ustani, Gospode Bože, podigni ruku,

ne zaboravi siromaha.

13 Zašto da bezbožnik prezire Boga,

zašto da kaže u srcu: "Neće kazniti!"

REŠ

14 Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju,

u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje,

ubogu ti si pomoć!

ŠIN

15 Pakosnu grešniku satri mišicu,

kazni mu pakost da je više ne bude!

16 Jahve je kralj u vijeke vjekova,

iz zemlje njegove nestat će pogana.

TAU

17 Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih,

okrijepi im srce, uho prikloni:

18 da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih,

da straha više ne zadaje čovjek zemljànī.



PSALAM 11 (10)

Pouzdanje pravednikovo

11

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Jahvi se utječem!

Zašto dakle govorite duši mojoj:

"Odleti u goru kao ptica!

Gle, bezbožnici već luk napeše,

za tetivu strijelu zapeše

da iz potaje ustrijele pravednika.

Kad su temelji uzljuljani,

što da učini pravednik?"

 

Jahve je u svom svetom Hramu,

na nebeskom sjedi prijestolju.

Oči njegove motre,

vjeđama proniče sinove ljudske.

Jahve proniče pravedna i nepravedna,

iz dna duše mrzi silnika.

Na grešnike će izlit' žeravu i sumpor,

vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.

Pravedan je Jahve i pravednost ljubi,

čestiti će gledat' lice njegovo.



PSALAM 12 (11)

Pomoćnik protiv podlácā

12

Zborovođi. U oktavi.

Psalam. Davidov.

U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih,

vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu,

govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

 

Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive

i jezik hvastavi;

one što zbore: "Jezik je naša snaga,

naše su usne za nas:

tko nam što može?"

"Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih

sada ću ustati - govori Jahve -

spasenje donijet' onom tko ga želi."

Riječi su Jahvine riječi iskrene,

srebro prokušano, od zemlje odvojeno,

sedam puta očišćeno.

 

O Jahve, ti ćeš bdjeti nad nama,

od naraštaja ovog čuvat' nas svagda,

pa nek' se okolo vrzu zlotvori,

nek' se izdižu ljudi najgori.

 

 

PSALAM 13 (12)

Pouzdan vapaj

13

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Tȁ dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati?

Dokle ćeš skrivati lice od mene?

Dokle ću nositi bol u duši;

tugu u srcu obdan i obnoć?

Dokle će se dušmanin dizat' na me?

 

Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj!

Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt,

nek' ne kaže dušmanin: "Nadjačah njega!"

Nek' ne kliču protivnici ako posrnem!

 

Ja se u tvoju dobrotu uzdam,

nek' mi se srce raduje spasenju tvome!

Pjevat ću Jahvi koji mi učini dobro,

pjevat ću imenu Jahve Svevišnjeg!

 

 

PSALAM 14 (13)

Čovjek bez Boga

14

Zborovođi.

Davidov.

Bezumnik reče u srcu:

"Nema Boga."

Pokvareni rade gadosti;

nitko da čini dobro.

 

Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske

da vidi ima li tko razuman Boga da traži.

No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:

nitko da čini dobro - nikoga nema.

 

Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine,

koji proždiru narod moj kao da jedu kruha?

Ne zazivlju ime Jahvino:

jednom će drhtati od straha,

jer je Bog s rodom pravednim.

Želite razbiti nakane ubogog:

Jahve je utočište njegovo.

 

O neka dođe sa Siona spas Izraelu!

Kad Jahve promijeni udes naroda svoga,

klicat će Jakov, radovat se Izrael.

 


PSALAM 15 (14)

Gost Jahvin

15

Psalam.

Davidov.

Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome,

tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

 

Onaj samo tko živi čestito,

koji čini pravicu,

i istinu iz srca zbori,

i ne kleveće jezikom;

koji bližnjem zla ne nanosi

i ne sramoti susjeda svoga;

koji zlikovca prezire,

a poštuje one što se Jahve boje;

koji se zaklinje prijatelju,

a ne krši prisege,

i ne daje novca na lihvu,

i ne prima mita protiv nedužna.

 

Tko tako čini,

pokolebat' se neće dovijeka.

 

 

PSALAM 16 (15)

Jahve - moja baština

16

Miktam.

Davidov.

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.

Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar,

nema mi blaženstva bez tebe!"

Za svetima što su u zemlji

sav plamtim od čežnje!

Gomilaju patnje moje

koji slijede bogove tuđe.

Ja im ljevanica nalijevat' neću,

ime im spominjat' neću usnama.

Jahve mi je baština i kalež:

Ti u ruci držiš moju sudbinu.

Na divnu zemlju padoše mi konopi,

vrlo mi je mila moja baština.

 

Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje

te me i noću srce opominje.

Jahve mi je svagda pred očima;

jer mi je zdesna, neću posrnuti.

Stog' mi se raduje srce i kliče duša,

i tijelo mi spokojno počiva.

10 Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju

ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

11 Pokazat ćeš mi stazu u život,

puninu radosti pred licem svojim,

sebi zdesna blaženstvo vječno.

 

 

 PSALAM 17 (16)

Vapaj nevina čovjeka

17

Molitva.

Davidova.

Počuj, Jahve pravedni,

i vapaj mi poslušaj,

usliši molitvu iz usta iskrenih!

Od tebe nek' mi dođe presuda,

tvoje oči vide što je pravo.

Istraži mi srce, pohodi noću,

ognjem me iskušaj,

al' u meni nećeš nać' bezakonja.

Ne zgriješiše usta moja

kao što griješe ljudi:

po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.

Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,

ne zasta mi noga na putima tvojim.

 

Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit':

prikloni mi uho i čuj riječi moje.

Proslavi na meni dobrotu svoju,

ti koji od dušmana izbavljaš

one što se utječu desnici tvojoj.

Čuvaj me k'o zjenicu oka,

sakrij me u sjenu krila svojih

od zlotvora što na me nasrću.

 

Dušmani me bijesni opkoljuju,

10 bešćutno srce zatvaraju

i ustima zbore naduto,

11 Koraci njini sad me okružuju,

smjeraju da me na zemlju obore;

12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara

i laviću što vreba u potaji.

 

13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori,

od grešnika mi život mačem spasi,

14 a rukom od ljudi, Gospodine:

od ljudi kojih je dio ovaj život,

kojima želudac puniš dobrima;

kojih su sinovi siti,

a djeci daju što im pretekne.

15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje,

i jednom kad se probudim,

sit ću ga se nagledati.



PSALAM 18 (17)

Kraljeva zahvalnica

18

Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja i iz ruke Šaulove. On reče:

Ljubim te, Jahve, kreposti moja!

Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj;

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,

štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

 

Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna,

i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene,

prestraviše me bujice pogubne.

Užad Podzemlja sputiše me,

smrtonosne zamke padoše na me:

u nevolji zazvah Jahvu

i Bogu svome zavapih.

Iz svog Hrama zov mi začu,

i vapaj moj mu do ušiju doprije.

 

I zemlja se potrese i uzdrhta,

uzdrmaše se temelji gora,

pokrenuše se, jer On gnjevom planu.

Iz nosnica mu dim se diže,

iz usta mu oganj liznu,

ugljevlje živo od njega plamsa.

10 On nagnu nebesa i siđe,

pod nogama oblaci mu mračni.

11 Na keruba stade i poletje;

na krilima vjetra zaplovi.

12 Ogrnu se mrakom kao koprenom,

prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim,

13 od blijeska pred licem njegovim

užga se ugljevlje plameno.

14 Jahve s neba zagrmje,

Svevišnjega glas se ori.

15 Odape strijele i dušmane rasu,

izbaci munje i na zemlju ih obori.

16 Morska se dna pokazaše,

i temelji svijeta postaše goli

od strašne prijetnje Jahvine,

od olujna daha gnjeva njegova.

 

17 On pruži s neba ruku i mene prihvati,

iz silnih voda on me izbavi.

18 Od protivnika moćnog mene oslobodi,

od dušmana mojih jačih od mene.

19 Navališe na me u dan zlosretni,

ali me Jahve zaštiti,

20 na polje prostrano izvede me,

spasi me jer sam mu mio.

 

21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati,

po čistoći ruku mojih on me nagradi,

22 jer čuvah putove Jahvine,

od Boga se svoga ne udaljih.

23 Odredbe njegove sve su mi pred očima,

zapovijedi njegove nisam odbacio,

24 do srži odan njemu sam bio,

čuvam se grijeha svakoga.

25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati,

čistoću ruku mojih vidje.

 

26 S prijateljem ti si prijatelj,

poštenu poštenjem uzvraćaš.

27 S čovjekom čistim ti si čist,

a lukavca izigravaš,

28 jer narodu poniženu spasenje donosiš,

a ponižavaš oči ohole.

29 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš,

Bože, tminu moju obasjavaš:

30 s tobom udaram na čete dušmanske,

s Bogom svojim preskačem zidine.

 

31 Savršeni su puti Gospodnji,

i riječ je Božja ognjem kušana.

On, samo on, štit je svima

koji se k njemu utječu.

 

32 Jer tko je Bog osim Jahve?

Tko li je hridina osim Boga našega?

33 Taj Bog me snagom opasuje,

stere mi put besprijekoran,

34 noge mi dade brze k'o u košute

i postavi me na visine čvrste,

35 ruke mi za borbu uvježba

i mišice da lûk mjedeni napinju.

 

36 Daješ mi štit svoj koji spasava,

tvoja me desnica drži,

tvoja me brižljivost uzvisi.

37 Pouzdanje daješ mom koraku,

i noge mi više ne posrću.

38 Pognah svoje dušmane i dostigoh,

i ne vratih se dok ih ne uništih.

39 Obaram ih, nè mogû se dići,

padaju, pod nogama mi leže.

 

40 Ti me opasa snagom za borbu,

a protivnike moje meni podloži.

41 Ti dušmane moje u bijeg natjera,

i rasprših one koji su me mrzili.

42 Vapiju u pomoć - nikog da pomogne;

vapiju Jahvi - ne odaziva se.

43 Smrvih ih kao prah na vjetru,

zgazih ih k'o blato na putu.

 

44 Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu,

postavi me glavarom pogana,

puk koji ne poznavah služi mi.

45 Svaki moj šapat pokorno on sluša,

sinovi tuđinci meni laskaju;

46 sinovi tuđinski gube srčanost,

izlaze dršćuć' iz svojih utvrda.

 

47 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja!

Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

48 Bog koji mi daje osvetu

i narode meni pokorava.

 

49 Od dušmana me mojih izbavljaš

i nad protivnike me moje izdižeš,

ti mene od čovjeka silnika spasavaš.

 

50 Zato te slavim, Jahve, među pucima

i psalam pjevam tvome Imenu:

51 umnožio si pobjede kralju svojemu,

pomazaniku svome milost si iskazao,

Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

 

 

 PSALAM 19 (18)

Jahve - Sunce pravde

19

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Nebesa slavu Božju kazuju,

naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Dan danu to objavljuje,

a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,

nije ni glas što se može čuti,

al' po zemlji razliježe se jeka,

riječi sve do nakraj svijeta sežu.

 

Ondje suncu razape šator,

te ono k'o ženik iz ložnice ide,

k'o div kliče kad prelijeće stazu.

Izlazi ono od nebeskog kraja,

i put mu se opet s krajem spaja,

ne skriva se ništa žaru njegovu.

 

Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;

pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;

prȁva je naredba Jahvina - srce sladi;

čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;

10 neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;

istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,

11 dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,

slađi od meda, meda samotoka.

 

12 Sluga tvoj pomno na njih pazi,

vrlo brižno on ih čuva.

13 Ali tko propuste svoje da zapazi?

Od potajnih grijeha očisti me!

14 Od oholosti čuvaj slugu svoga

da mnome ne zavlada.

Tad ću biti neokaljan,

čist od grijeha velikoga.

 

15 Moje ti riječi omiljele

i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.

Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

 


PSALAM 20 (19)

Molitva za kralja

20

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Uslišio te Jahve u dan nevolje,

štitilo te ime Boga Jakovljeva!

Poslao ti pomoć iz Svetišta,

branio te sa Siona!

Spomenuo se svih ti prinosnica,

bila mu mila paljenica tvoja!

Udijelio ti što ti srce želi,

ispunio sve namisli tvoje!

Radovali se tvojoj pobjedi,

u ime Boga svoga dizali stjegove!

Ispunio Jahve svaku molbu tvoju!

 

Znam evo: Jahve će pobjedu dati svom pomazaniku,

uslišit ga iz svetih nebesa

snagom pobjedne desnice svoje.

Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,

mi imenom Jahve, Boga našega!

Oni posrću i padaju,

mi se držimo i stojimo.

 

10 Jahve, daruj pobjedu kralju,

usliši nas u dan kad te zazovemo!

 


PSALAM 21 (20)

Zahvala za kralja

21

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Jahve, zbog tvoje se moći kralj veseli,

zbog pomoći tvoje radosno kliče.

Ti mu ispuni želju srca,

ne odbi molitve usana njegovih.

Ti ga predusrete blagoslovima sretnim,

na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.

Za život te molio, i ti mu dade

premnoge dane - za vijeke vjekova.

Pomoću tvojom slava je njegova velika,

uresio si ga veličanstvom i sjajem.

Ti ga učini blagoslovom za vjekove,

veseliš ga radošću lica svojega.

Doista, kralj se uzda u Jahvu

i po dobroti Svevišnjega neće se pokolebati.

 

Tvoja ruka nek' pronađe sve dušmane tvoje,

desnica tvoja neka stigne one koji te mrze!

10 Nek' budu kao u peći ognjenoj

kad se ukaže lice tvoje!

Nek' ih Jahve gnjevom uništi,

neka ih proguta oganj!

11 Njihovo potomstvo satri sa zemlje

i rod im iz sinova ljudskih.

12 Ako li stanu zlo kovati protiv tebe,

ako spremaju spletke, neće uspjeti.

13 Ti ćeš ih natjerati u bijeg,

svoj luk ćeš usmjeriti na njih.

14 Ustani, Jahve, u sili svojoj!

Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!



PSALAM 22 (21)

Patnje i nade pravednika

22

Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru".

Psalam. Davidov.

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Daleko si od ridanja moga.

Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš;

noću vapijem i nema mi počinka.

A ipak, ti u Svetištu prebivaš,

Nado Izraelova!

U tebe se očevi naši uzdaše,

uzdaše se, i ti ih izbavi;

k tebi su vikali i spasavali se,

u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.

 

A ja, crv sam, a ne čovjek,

ruglo ljudi i naroda prezir.

Koji me vode, podruguju se meni,

razvlače usne, mašu glavom:

"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,

neka ga spasi ako mu omilje!"

10 Iz krila majčina ti si me izveo,

mir mi dao na grudima majke.

11 Tebi sam predan iz materine utrobe,

od krila majčina ti si Bog moj.

12 Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,

a nikog nema da mi pomogne.

 

13 Opkoliše me junci mnogobrojni,

bašanski bikovi okružiše mene.

14 Ždrijela svoja razvaljuju na me

k'o lav koji plijen kida i riče.

 

15 Kao voda razlih se,

sve mi se kosti rasuše;

srce mi posta poput voska,

topi se u grudima mojim.

16 Grlo je moje kao crijep suho,

i moj se jezik uz nepce slijepi:

u prah smrtni bacio si mene.

 

17 Opkolio me čopor pasa,

rulje me zločinačke okružile.

Probodoše mi ruke i noge,

18 sve kosti svoje prebrojiti mogu,

a oni me gledaju i zure na me.

19 Haljine moje dijele među sobom

i kocku bacaju za odjeću moju.

 

20 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;

snago moja, pohiti mi u pomoć!

21 Dušu moju istrgni maču,

iz šapa pasjih život moj.

22 Spasi me iz ralja lavljih

i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!

 

23 A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje,

hvalit ću te usred zbora.

24 "Koji se bojite Jahve, hvalite njega!

Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!

Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

25 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,

i nije sakrio lice svoje od njega;

kad ga je zazvao, on ga je čuo."

26 Zato ću te hvaliti u zboru veliku,

pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.

27 Siromasi će jesti i nasitit će se,

hvalit će Jahvu koji traže njega:

nek' živi srce vaše dovijeka!

 

28 Spomenut će se i Jahvi se vratit'

svi krajevi zemlje;

pred njim će nȉcē pasti

sve obitelji pogana.

29 Jer Jahvino je kraljevstvo,

on je vladar pucima.

30 Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,

pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.

I moja će duša za njega živjeti,

31 njemu će služiti potomstvo moje.

O Gospodu će se pripovijedat' 32 slijedećem koljenu,

 

o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:

"Ovo učini Jahve!"



PSALAM 23 (22)

Jahve - Pastir dobri

23

Psalam.

Davidov.

Jahve je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim

on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi

i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja

radi imena svojega.

 

Pa da mi je i dolinom smrti proći,

zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.

Tvoj štap i palica tvoja

utjeha su meni.

 

Trpezu preda mnom prostireš

na oči dušmanima mojim.

Uljem mi glavu mažeš,

čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene

sve dane života moga.

U Jahvinu ću domu prebivati

kroz dane mnoge.

 

 

PSALAM 24 (23)

Svečani Jahvin ulazak u Svetište

24

Psalam.

Davidov.

Jahvina je zemlja i sve na njoj,

svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji

i na rijekama učvrsti.

 

Tko će uzići na Goru Jahvinu,

tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:

duša mu se ne predaje ispraznosti,

i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Jahve

i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega,

koji traže lice Boga Jakovljeva.

 

"Podignite, vrata, nadvratnike svoje,

dižite se, dveri vječne,

da uniđe Kralj slave!"

"Tko je taj Kralj slave?"

"Jahve silan i junačan,

Jahve silan u boju!"

"Podignite, vrata, nadvratnike svoje

dižite se, dveri vječne,

da uniđe Kralj slave!"

10 "Tko je taj Kralj slave?"

"Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!"

 

 

PSALAM 25 (24)

Molitva u pogibelji

25

Davidov.

ALEF

K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju,

BET

u tebe se uzdam, Bože moj:

ne daj da se postidim,

da se ne vesele nada mnom dušmani!

GIMEL

Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neće:

postidjet će se koji se lako iznevjere.

DALET

Pokaži mi, Jahve, svoje putove,

nauči me svojim stazama!

HE

Istinom me svojom vodi i pouči me,

jer ti si Bog, moj Spasitelj:

VAU

u tebe se pouzdajem svagda.

ZAJIN

Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti

i ljubavi svoje dovijeka.

HET

Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,

spomeni me se po svojoj ljubavi -

radi dobrote svoje, o Jahve!

TET

Jahve je sama dobrota i pravednost:

grešnike on na put privodi.

JOD

On ponizne u pravdi vodi

i uči malene putu svome.

KAF

10 Sve su staze Jahvine istina i ljubav

za onog koji čuva Savez njegov i propise.

LAMED

11 Jahve, radi svojeg imena

grijeh moj mi oprosti, jer je velik.

MEM

12 Ima li koga da se boji Jahve?

On će ga poučiti kojim će putem krenuti.

NUN

13 Duša će mu u sreći počivati,

a potomci će njegovi zaposjesti zemlju.

SAMEK

14 Prisan je Jahve s onima koji ga se boje

i Savez svoj objavljuje njima.

AJIN

15 K Jahvi su svagda oči moje upravljene,

jer mi nogu izvlači iz zamke.

PE

16 Pogledaj na me i smiluj se meni,

jer osamljen sam i nevoljan.

SADE

17 Odagnaj tjeskobe srca moga,

iz bojazni mojih izbavi me!

18 Vidi nevolju moju i muku

i oprosti sve grijehe moje!

REŠ

19 Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo

i kakvom me mržnjom žestokom mrze.

ŠIN

20 Čuvaj dušu moju, izbavi me:

neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.

TAU

21 Nedužnost i čestitost nek' me štite,

jer u tebe se uzdam, o Jahve.

22 Izbavi, Bože, Izraela

iz sviju tjeskoba njegovih.

 

 

PSALAM 26 (25)

Molitva nedužnog

26

Davidov.

Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti,

i uzdajuć' se u Jahvu ja se ne pokolebah.

Ispitaj me, Jahve, iskušaj me,

istraži mi bubrege i srce.

Jer tvoja je dobrota pred očima mojim,

u istini tvojoj ja hodim.

S ljudima opakim ja ne sjedim

i ne svraćam podlima.

Mrsko mi je društvo zlotvora,

i s bezbošcima sjesti ne želim.

U nedužnosti ruke svoje perem

i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve,

da tvoju hvalu javno razglasim

i pripovijedam sva divna djela tvoja.

O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš

i mjesto gdje slava tvoja stoluje.

Ne pogubi mi dušu s grešnicima

ni život moj s krvolocima;

10 na rukama je njihovim zločin,

a desnica im puna mita.

11 A ja u nedužnosti svojoj hodim:

izbavi me, milostiv mi budi.

12 Noga mi stoji na pravu putu:

u zborovima blagoslivljat ću Jahvu.

 

 

PSALAM 27 (26)

U Božjoj blizini nema straha

27

Davidov.

Jahve mi je svjetlost i spasenje:

koga da se bojim?

Jahve je štit života moga:

pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori

da mi tijelo žderu,

protivnici moji i dušmani,

oni posrću i padaju.

Nek' se vojska protiv mene utabori,

srce se moje ne boji;

nek' i rat plane protiv mene,

i tada pun sam pouzdanja.

 

Za jedno molim Jahvu,

samo to ja tražim:

da živim u Domu Jahvinu

sve dane života svoga,

da uživam milinu Jahvinu

i Dom njegov gledam.

U sjenici svojoj on me zaklanja

u dan kobni;

skriva me u skrovištu Šatora svoga,

na hridinu on me uzdiže.

I sada izdižem glavu

iznad dušmana oko sebe.

U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne,

Jahvi ću pjevat' i klicati.

 

Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja,

milostiv mi budi, usliši me!

Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"

Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim.

Ne skrivaj lica svoga od mene.

Ne odbij u gnjevu slugu svoga!

Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!

I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!

10 Ako me otac i mati ostave,

Jahve će me primiti.

 

11 Nauči me, Jahve, putu svojemu,

ravnom me stazom povedi

poradi protivnika mojih.

12 Bijesu dušmana mojih ne predaj me,

jer ustadoše na mene svjedoci lažni

koji dašću nasiljem.

13 Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina

u zemlji živih.

14 U Jahvu se uzdaj, ojunači se,

čvrsto nek' bude srce tvoje:

u Jahvu se uzdaj!



PSALAM 28 (27)

Žarka molitva i zahvala

28

Davidov.

K tebi, o Jahve, vapijem,

hridino moja, ne ogluši se na me:

da neuslišan ne postanem kao oni

koji u grob silaze.

Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem,

dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem.

 

Ne uzmi me s bezbožnicima

i s onima koji čine bezakonje,

koji govore slatko s bližnjima

a u srcu im je pakost.

Daj im po djelima njihovim

i po zloći njihovih nedjela!

Po djelu ruku njihovih plati im,

uzvrati im po njihovoj zasluzi!

Jer ne mare za čine Jahvine

ni za djelo ruku njegovih:

nek' ih obori i više ne podigne!

 

Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje!

Jahve mi je zaklon, on štit je moj.

U njega se srce moje pouzdalo i pomoć mi dođe;

zato mi kliče srce i pjesmom njega slavim.

Jahve je jakost narodu svome,

tvrđava spasa svom pomazaniku.

Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu,

pasi ih i nosi ih dovijeka!



PSALAM 29 (28)

Himna Gospodaru oluje

29

Psalam.

Davidov.

Prinesite Jahvi, o sinovi Božji,

prinesite Jahvi slavu i moć!

Prinesite Jahvi slavu njegova imena,

poklonite se Jahvi u svetištu njegovu!

Čuj! Jahve nad vodama,

Jahve nad vodama silnim!

Čuj! Jahve u sili,

Jahve u veličanstvu!

Čuj! Jahve lomi cedre,

Jahve lomi cedre libanske,

i Liban skakuće poput teleta,

a Sirion kao mlado bivolče!

Čuj! Jahve sipa munje,

Jahve sipa munje ognjene!

Čuj! Jahve potresa pustinjom,

Jahve potresa pustinjom kadeškom!

Čuj! Od straha se mlâdē košute,

prerano se mlâdē košute šumske.

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,

a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava!

 

10 Jahve nad valima stoluje,

stoluje Jahve - kralj dovijeka!

11 Jahve narodu svom daje jakost,

Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.



PSALAM 30 (29)

Zahvala za spas od smrti

30

Psalam. Pjesma za posvećenje Doma.

Davidov.

Veličam te, Jahve, jer si me izbavio

i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.

 

Jahve, Bože moj, zazvah te,

i ti si me ozdravio;

Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,

na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,

zahvaljujte svetom imenu njegovu!

Jer samo za tren traje srdžba njegova,

a čitav život dobrota njegova.

Večer donese suze,

a jutro klicanje.

 

U svojoj sreći rekoh:

"Neću se pokolebati nikada!"

Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio,

ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.

Tada, Jahve, zavapih k tebi

i zazvah milosrđe Boga svojega:

10 "Kakva je korist od krvi moje,

kakva korist da u grob siđem?

Zar će te prašina slaviti,

zar će naviještati vjernost tvoju?"

11 Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;

Jahve, budi mi na pomoć!

12 Okrenuo si moj plač u igranje,

skinuo kostrijet s mene

i opasao me radošću.

13 Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:

Jahve, Bože moj,

dovijeka ću te hvaliti!

na vrh stranice

 

O NAMA

U zapadnom dijelu Zagreba, podno jugozapadnih obronaka Medvednice prostire se župa sv. Josipa Radnika

U životu župe sudjeluje oko 9000 župljana, a naša mala crkva tako svake nedjelje postaje mjesto slavljenja sv. mise i okupljanja oko zajedničkog stola Gospodinova.

Više ...

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U!

 
 

 

Zupa-gajnice.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Daljnjom pretragom naših stranica, slažate se sa uvjetima korištenja kolačića (cookies).