PSALAM 31 (30)
Molitva u nevolji i zahvala za uslišanje
31
1 Zborovođi.
Psalam. Davidov.
2 Tebi se, Jahve, utječem,
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
3 Prikloni k meni uho svoje,
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.
4 Jer ti si hrid moja, tvđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
5 Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.
6 U tvoje ruke duh svoj predajem:
otkupi me, Jahve, Bože vjerni.
7 Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire,
a ja se u Jahvu uzdam.
8 Radosno ću klicat' tvojoj milosti,
jer si na moju bijedu pogledao,
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
9 Nisi me predao u ruke dušmana,
noge si mi na prostran put izveo.
10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi,
od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
11 Život mi se troši u gorčini,
ljeta moja u jecanju.
U muci mi se iscrpila snaga
i kosti su moje klonule.
12 Dušmanima svojim postao sam ruglo,
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
13 Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh k'o razbijena posuda.
14 Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:
sastaju se protiv mene
i smišljaju kako da mi život oduzmu.
15 A ja se, Jahve, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
16 U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!
17 Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
18 Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah!
Neka se postide zlotvori,
nek' u Podzemlju zamuknu.
19 Nek' zanijeme usne lažljive
koje protiv pravednika govore drsko,
oholo i prezirno.
20 O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota,
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu
naočigled sinovima čovječjim.
21 Zaklanjaš ih štitom lica svoga
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš
od jezika svadljivih.
22 Blagoslovljen Jahve jer me obasu
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
23 U tjeskobi svojoj već mišljah:
"Odbačen sam od pogleda tvoga."
Ali ti si čuo glas mog zaziva
dok sam tebi vapio.
24 Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi:
čuva Jahve svoje vjernike,
a po zasluzi vraća onima
koji postupaju oholo.
25 Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Jahvu uzdate!
PSALAM 32 (31)
Tko prizna, oprošteni su mu grijesi
32
1 Davidov.
Poučna pjesma.
Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
2 Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!
3 Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše
od neprestana jecanja.
4 Danju i noću ruka me tvoja tištala,
snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.
5 Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj",
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
6 Zato nek' ti se moli pobožnik svaki
u času nevolje.
Kad bujice silne navale,
njega neće stići.
7 Utočište ti si moje,
od tjeskobe ti ćeš me sačuvat',
odjenut' me radošću spasenja.
8 Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići,
svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.
9 Ne budite kao konj ili mazga bez razuma:
divljinu im krotiš vođicama i uzdom,
inače im se ne primiči!
10 Bezbožnika taru mnoge nevolje,
a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.
11 Radujte se Jahvi i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!
PSALAM 33 (32)
Himna Providnosti
33
1 Pravednici, Jahvi kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
2 Slavite Jahvu na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
3 Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.
4 Jer prȁva je riječ Jahvina
i vjernost su sva djela njegova.
5 On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Jahvine.
6 Jahvinom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
7 Vodu morsku on sabire kao u mješinu
i bezdane stavlja u spremišta.
8 Zemlja sva neka pred Jahvom strepi,
neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
9 Jer on reče - i sve postade,
naredi - i sve se stvori.
10 Jahve razbija nakane pucima,
mrsi namjere narodima.
11 Naum Jahvin dovijeka ostaje
i misli srca njegova od koljena do koljena.
12 Blago narodu kojemu je Jahve Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!
13 Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.
14 Iz svoga prebivališta motri
sve stanovnike zemaljske:
15 on je svima srca stvorio
i pazi na sva djela njihova.
16 Ne spasava kralja vojska mnogobrojna,
ne spasava velika sila junaka.
17 Isprazno se od konja nadati spasenju,
jačina njegova ne izbavlja.
18 Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19 da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
20 Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
21 Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
22 Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!
PSALAM 34 (33)
Pohvala božanske pravde
34
1 Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on ga otjera te tako David sretno izmače.
ALEF
2 Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
BET
3 Nek' se Jahvom duša moja hvali:
nek' čuju ponizni i nek' se raduju!
GIMEL
4 Veličajte sa mnom Jahvu,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
DALET
5 Tražio sam Jahvu, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
HE
6 U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
ZAJIN
7 Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
HET
8 Anđeo Jahvin tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
TET
9 Kušajte i vidite kako dobar je Jahve:
blago čovjeku koji se njemu utječe!
JOD
10 Bojte se Jahve, vi sveti njegovi:
ne trpe oskudice koji ga se boje.
KAF
11 Osiromašiše mogućnici i gladuju,
a koji traže Jahvu ne trpe oskudice.
LAMED
12 Dođite, djeco, i poslušajte me,
učit ću vas strahu Gospodnjem.
MEM
13 O čovječe, ljubiš li život?
Želiš li dane mnoge uživati dobra?
NUN
14 Jezik svoj oda zla suspreži
i usne od riječi prijevarnih!
SAMEK
15 Zla se kloni, a čini dobro,
traži mir i za njim idi!
PE
16 Oči Jahvine gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.
AJIN
17 Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
SADE
18 Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
KOF
19 Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
REŠ
20 Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Jahve od svih izbavlja.
ŠIN
21 On čuva sve kosti njegove:
ni jedna mu se neće slomiti.
TAU
22 Opakost bezbošca ubija,
platit će koji mrze pravednika.
23 Jahve izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.
PSALAM 35 (34)
Molitva progonjenog pravednika
35
1 Davidov.
Optuži, Jahve, tužitelje moje
i napadni one koji mene napadaju!
2 Stavi oklop, uzmi štit svoj
i ustani meni u pomoć!
3 Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje,
reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje."
4 Nek' se smetu i postide koji život moj traže,
nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju!
5 Nek' budu k'o pljeva na vjetru
kad ih Anđeo Jahvin potjera!
6 Mračni i skliski bili im putovi
kad ih Anđeo Jahvin bude gonio!
7 Bez razloga napeše mi mrežu,
bez razloga grob duši mojoj iskopaše.
8 Propast će ih stići iznenada,
u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti,
past će u jamu što je iskopaše!
9 A moja će duše klicati u Jahvi,
radovat će se u spasenju njegovu.
10 Sve će kosti moje govoriti:
Tko je, Jahve, poput tebe
koji ubogog spasavaš od silnika,
jadnika i siromaha od pljačkaša?
11 Ustadoše svjedoci opaki:
pitaju me za ono što ne znam.
12 Vraćaju mi zlo za dobro,
duša moja zapada u osamu.
13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet,
dušu svoju postom morio,
i molitva mi se u krilo vraćala.
14 Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan;
od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.
15 A sada kad posrnuh ja, oni se raduju,
skupiše se protiv mene da udare iznenada,
i bez prestanka oni me razdiru.
16 Ruglom na ruglo iskušavaju me
i zubima škripaju na mene.
17 O Jahve, dokle ćeš gledati?
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim,
otmi lavovima jedino dobro moje!
18 Zahvalit ću ti u velikom zboru,
slavit ću te među pukom brojnim.
19 Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni,
nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!
20 Jer oni ne misle o miru,
već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.
21 Razvaljuju svoja usta na me
i govore: "Ha, ha, vidjesmo očima svojim!"
22 Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti!
Gospode, od mene se ne udaljuj!
23 Preni se, ustani da me obraniš,
Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!
24 Po svojoj me pravdi sudi, Jahve,
Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom!
25 Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se želja!"
Nek' ne reknu: "Progutali smo ga!"
26 Nek' se postide i posrame svi zajedno
koji se nesreći mojoj raduju!
Nek' se odjenu stidom i sramotom
oni koji se podižu na me!
27 Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu
i nek' svagda govore:
"Velik je Jahve!
Milo mu je spasenje sluge njegova!"
28 A moj će jezik kazivati pravdu tvoju
i hvalu tebi navijeke.
PSALAM 36 (35)
Ljudska pokvarenost i Božja dobrota
36
1 Zborovođi.
Od sluge Jahvina Davida.
2 Grešan je naum u srcu zlotvora,
straha Božjega nema on pred očima.
3 Sam sebi on laska suviše,
grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
4 Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo,
za razumnost i dobro on više ne mari.
5 Bezakonje smišlja na postelji svojoj,
na opaku ostaje putu,
od zla ne odustaje.
6 Do neba je, Jahve, dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja.
7 Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci,
a sudovi tvoji k'o duboko more:
ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš.
8 Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
9 site se pretilinom Doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
10 U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.
11 Zakrili dobrotom sve koji te štuju
i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
12 Neka me ne zgazi noga ohola,
i ruka grešnika neka me ne goni.
13 Gle, padoše koji čine bezakonje:
oboreni su da više ne ustanu.
PSALAM 37 (36)
Sudbina pravednika i bezbožnika
37
1 Davidov.
ALEF
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
2 kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
BET
3 U Jahvu se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
4 Sva radost tvoja neka bude Jahve:
on će ispuniti želje tvoga srca!
GIMEL
5 Prepusti Jahvi putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
6 Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
DALET
7 Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
HE
8 Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
9 Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju.
VAU
10 Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
11 Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
ZAJIN
12 Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
13 A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
HET
14 Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
15 Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
TET
16 Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
17 jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Jahve je oslon pravedniku.
JOD
18 Jahve se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
19 Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
KAF
20 A bezbožnici će propasti,
dušmani Jahvini povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
LAMED
21 Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
22 Oni koje Jahve blagoslovi baštinit će zemlju,
a koje prokune bit će zatrti.
MEM
23 Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
24 Ako i posrne, ne pada
jer ga Jahve drži za ruku.
NUN
25 Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
26 Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
SAMEK
27 Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
28 Jer Jahve ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
AJIN
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
29 Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
PE
30 Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
31 Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
SADE
32 Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
33 Jahve ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
KOF
34 U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova:
on će te uzvisit' i baštinit ćeš zemlju;
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
REŠ
35 Vidjeh obijesna zlotvora
gdje se k'o cedar krošnjat širi.
36 Prođoh, i gle - nema ga više;
potražih ga i ne nađoh.
ŠIN
37 Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
38 A grešnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
TAU
39 Od Jahve dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
40 Jahve im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.
PSALAM 38 (37)
Prividna sreća bezbožnika
38
1 Psalam. Davidov.
Za spomen.
2 Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati,
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
3 Strijele se tvoje u me zabodoše,
ruka me tvoja teško pritisnu:
4 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog,
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
5 Zloće moje glavu su mi nadišle,
kao preteško breme tište me.
6 Rane moje zaudaraju i gnjiju
zbog bezumnosti moje.
7 Pogurih se sav i zgrčih,
povazdan lutam žalostan.
8 Moji bokovi puni su ognjice,
na tijelu mi ništa zdravo nema.
9 Iscrpljen sam i satrven posve,
stenjem od jecanja srca svojega.
10 O Gospode, sve su mi želje pred tobom,
i vapaji moji nisu ti skriveni.
11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja
i svjetlost vida očinjeg gasi se.
12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše,
i moji najbliži stoje daleko.
13 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete
i uvijek smišljaju prijevare.
14 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem
i, kao nijem, usta ne otvaram.
15 Postadoh k'o čovjek koji ne čuje
i koji u ustima nema odgovora.
16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam,
ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
17 Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom;
kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!"
18 Jer umalo ne propadoh,
i moja je bol svagda preda mnom.
19 Bezakonje svoje ja priznajem
i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
20 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su,
i mnogi su koji me mrze nepravedno.
21 Za dobro zlom mi uzvraćaju,
protive mi se što tražim dobro.
22 O Jahve, ne ostavljaj me!
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
23 Požuri se meni u pomoć,
Gospode, spase moj!
PSALAM 39 (38)
Ništavilo čovjekovo pred Bogom
39
1 Zborovođi. Jedutunu.
Psalam. Davidov.
2 Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati
dokle god preda mnom bude bezbožnik."
3 Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah,
ali uzalud - bol mi postade gorča.
4 U meni srce je gorjelo,
na samu pomisao buknuo bi oganj;
tad progovorih svojim jezikom:
5 "Objavi mi, Jahve, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana,
da znam kako sam ništavan.
6 Evo, pedljem si mi dane izmjerio,
život moj je kao ništa pred tobom:
tek dašak je svaki čovjek.
7 Poput sjene čovjek prolazi
tek dašak je sve bogatstvo njegovo:
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."
8 A sada, čemu da se nadam, Gospode?
Sva je nada moja u tebi!
9 Izbavi me svih mojih bezakonja,
ne daj da ruglo budem luđaku!
10 Šutim i usta ne otvaram,
jer tako si ti učinio.
11 Bič svoj otkloni od mene,
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
12 Ti kaznama popravljaš čovjeka
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš:
tek dašak je svaki čovjek.
13 Čuj, o Jahve, molitvu moju,
vapaje mi poslušaj,
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak,
pridošlica kao svi oci moji.
14 Odvrati pogled od mene, da odahnem
prije nego odem i više ne budem!
PSALAM 40 (39)
Zahvala i molba
40
1 Zborovođi.
Psalam. Davidov.
2 Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
3 Izvuče me iz jame propasti,
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu,
korake moje ukrijepi.
4 U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:
uzdanje će svoje staviti u Jahvu.
5 Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda,
koji ne ide za štovateljima lažnih bogova,
za onima koji se predaju prijevari.
6 Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj,
i namisli čudesne - ravna ti nema!
Kazivat' ih i objavljivati želim,
al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli.
7 Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice ni okajnice ne tražiš.
8 Tada rekoh: "Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
9 Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."
10 Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru,
i usta svojih zatvoriti neću,
o Jahve, sve ti je znano.
11 Tvoju pravdu neću kriti u srcu,
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.
Tajit neću dobrote tvoje,
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
12 A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati,
dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.
13 Jer me okružiše nesreće nebrojene,
krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu:
više ih je no vlasi na glavi,
i srce mi je stoga klonulo.
14 Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš;
Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
15 Neka se postide i smetu
svi koji mi o glavi rade.
Nek' uzmaknu i neka se posrame
koji se nesreći mojoj raduju!
16 Neka se skamene u sramoti svojoj
koji zlurado na me grohoću!
17 Neka kliču i nek' se vesele u tebi
svi koji te traže!
Neka govore svagda: "Velik je Jahve!"
svi koji spasenje tvoje ljube.
18 Bijedan sam ja i nevoljan,
al' Jahve se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!
PSALAM 41 (40)
Pouzdanje zapuštena bolesnika
41
1 Zborovođi.
Psalam. Davidov.
2 Blago onome koji misli na uboga i slaba:
u dan nevolje Jahve će ga spasiti!
3 Jahve će ga štititi i živa sačuvati,
sreću mu dati na zemlji
i neće ga predati na volju dušmanima.
4 Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli,
bolest mu okrenuti u snagu.
5 Zavapih: "Jahve, smiluj mi se,
iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"
6 Neprijatelji zlo govore o meni:
"Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?"
7 I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori,
u srcu pakosti skuplja i vani opada.
8 Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni;
zlo mi dosuđuju:
9 "Pogubna se pošast na nj oborila."
Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje."
10 Pa i prijatelj moj u koga se uzdah,
koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.
11 A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me
da im mogu uzvratiti.
12 Po tome ću znati da sam mio tebi:
što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.
13 A mene ćeš zdrava uzdržati
i pred svoje me lice staviti dovijeka.
*
14 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!
PSALAM 42-43 (41-42)
Jadikovke prognanog levita
42
1 Zborovođi.
Poučna pjesma. Sinova Korahovih.
2 Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?
4 Suze su kruh moj danju i noću,
dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"
5 Duša moja gine kada se spomenem
kako koračah u mnoštvu
predvodeć' ih k Domu Božjem
uz radosno klicanje i hvalopojke
u povorci svečanoj.
6 Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
7 Tuguje duša u meni,
stoga se tebe spominjem
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih:
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
9 Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli,
a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.
10 Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"
11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja
dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"
12 Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
PSALAM 43
43
1 Dosudi mi pravo, Bože,
i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne,
izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!
2 Jer ti si, Bože, zaklon moj:
zašto me odbacuješ?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?
3 Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode,
nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!
4 I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Harfom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!
5 Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
PSALAM 44 (43)
Vapaj za pomoć Izraelu
44
1 Zborovođi.
Sinova Korahovih. Poučna pjesma.
2 Bože, ušima svojim slušasmo,
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim -
u danima davnim.
3 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio,
iskorijenio narode, a njih raširio.
4 Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica
i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.
5 Ti, o moj Kralju i Bože moj,
ti si dao pobjede Jakovu.
6 Po tebi dušmane svoje odbismo,
u tvome imenu zgazismo one
koji se na nas digoše.
7 U svoj se luk nisam pouzdavao,
nit' me mač moj spasavao.
8 Nego ti, ti si nas spasio od dušmana,
ti si postidio one koji nas mrze.
9 Dičili smo se Bogom u svako doba
i tvoje ime slavili svagda.
10 A sad si nas odbacio i posramio nas
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
11 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
12 Dao si nas k'o ovce na klanje
i rasuo nas među neznabošce.
13 U bescjenje si puk svoj prodao
i obogatio se nisi prodajom.
14 Učinio si nas ruglom susjedima našim,
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
15 Na porugu smo neznabošcima,
narodi kimaju glavom nad nama.
16 Svagda mi je sramota moja pred očima
i stid mi lice pokriva
17 zbog pogrdne graje podrugljivaca,
zbog osvetljiva dušmanina.
18 Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili
niti povrijedili Saveza tvoga,
19 niti nam se srce odmetnulo od tebe,
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
20 kad si nas smrvio u boravištu šakalskom
i smrtnim nas zavio mrakom.
21 Da smo i zaboravili ime Boga našega,
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
22 zar Bog toga ne bi saznao?
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
23 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom,
i mi smo im k'o ovce za klanje.
24 Preni se! Što spavaš, Gospode?
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
25 Zašto lice svoje sakrivaš,
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
26 Jer duša nam se u prah raspala,
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
27 Ustani, u pomoć nam priteci,
izbavi nas radi ljubavi svoje!
PSALAM 45 (44)
Kraljevska svadbena pjesma
45
1 Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani".
Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma.
2 Iz srca mi naviru riječi divne:
pjesmu svoju ja kralju pjevam,
jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.
3 Lijep si, najljepši od ljudskih sinova,
po usnama ti se milina prosula,
stoga te Bog blagoslovio dovijeka.
4 Pripaši mač uz bedra, junače,
ogrni se sjajem i veličanstvom!
5 Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu,
zapni luk i desnicu svoju proslavi!
6 Oštre su strelice tvoje,
narodi padaju pred tobom
i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.
7 Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,
i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!
8 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,
stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza
uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
9 Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine,
iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
10 Kraljevske ti kćeri idu u susret,
zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.
11 "Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!
12 Zaželi li kralj ljepotu tvoju,
smjerno se pokloni njemu
jer je on gospodar tvoj.
13 Narod tirski dolazi s darovima,
naklonost tvoju traže prvaci naroda."
14 Sva lijepa korača kći kraljeva
u haljinama zlatom vezenim.
15 U haljini od veza šarena kralju je dovode,
pratnja su joj djevice, druge njezine.
16 S veseljem ih vode i s klicanjem
u kraljeve dvore ulaze.
17 Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi,
postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.
18 Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje,
hvalit će te narodi u vijeke vjekova.
PSALAM 46 (45)
Jahve je naša utvrda
46
1 Zborovođi. Sinova Korahovih.
Po napjevu "Djevice". Pjesma.
2 Bog nam je zaklon i utvrda,
pomoćnik spreman u nevolji.
3 Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruše u more.
4 Nek' buče i bjesne valovi morski,
nek' bregovi dršću od žestine njihove:
s nama je Jahve nad Vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
5 Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,
presveti šator Višnjega.
6 Bog je sred njega, poljuljat se neće,
od rane zore Bog mu pomaže.
7 Ma bješnjeli puci, rušila se carstva,
kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:
8 s nama je Jahve nad Vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
9 Dođite, gledajte djela Jahvina,
strahote koje on na zemlji učini.
10 Do nakraj zemlje on ratove prekida,
lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.
11 Prestanite i znajte da sam ja Bog,
uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!
12 S nama je Jahve nad Vojskama,
naša je utvrda Bog Jakovljev!
PSALAM 47 (46)
Jahve - Kralj Izraela i Kralj svijeta
47
1 Zborovođi.
Sinova Korahovih. Psalam.
2 Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
3 Jer Jahve je to - svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
4 Narode je nama podložio,
pogane stavio pod noge naše,
5 baštinu nam odabrao -
ponos Jakova, svoga ljubimca.
6 Uzlazi Bog uz klicanje,
Jahve uza zvuke trublje.
7 Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!
8 Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
9 Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.
10 Prvaci se pribiru poganski
k narodu Boga Abrahamova.
Božji su svi vlastodršci zemlje,
nad svima on je uzvišen.
PSALAM 48 (47)
Sion - Gora Božja
48
1 Pjesma. Psalam.
Sinova Korahovih.
2 Velik je Jahve, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
3 Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
4 Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.
5 Jer gle, složiše se kraljevi,
navališe zajedno.
6 Čim vidješe, zapanjiše se
i zbunjeni u bijeg nagnuše.
7 Ondje ih trepet obuze
kao muka porodilje,
8 kao kad vjetar istočni
razbija brodove taršiške.
9 Što smo čuli, sada vidimo:
grad Jahve nad Vojskama,
grad Boga našega -
Bog ga utvrdi dovijeka.
10 Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred Hrama tvojega.
11 Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
neka se raduje brdo sionsko!
12 Neka kliču gradovi Judini
zbog tvojih sudova!
13 Obiđite Sion i prođite njime,
prebrojite kule njegove!
14 Pogledajte dobro bedeme njegove,
promotrite mu potanko dvorove:
da biste kazivali budućem koljenu:
15 "Takav je Bog,
Bog naš zasvagda i dovijeka!
On neka nas vodi!"
PSALAM 49 (48)
Prividna sreća bezbožnika
49
1 Zborovođi.
Sinova Korahovih. Psalam.
2 Poslušajte ovo, svi narodi,
čujte, svi stanovnici zemlje,
3 vi, djeco puka, i vi, odličnici,
bogati i siromašni zajedno!
4 Moja će usta zboriti mudrost,
i moje srce misli razumne.
5 K poučnoj izreci priklonit ću uho,
uz harfu ću izložit' svoju zagonetku.
6 Što da se bojim u danima nesreće
kad me opkoli zloba izdajica
7 koji se u blago svoje uzdaju
i silnim se hvale bogatstvom?
8 Tȁ nitko sebe ne može otkupit'
ni za se dati Bogu otkupninu:
9 životu je cijena previsoka,
i nikada je neće platiti
10 tko želi živjeti dovijeka
i ne vidjeti jamu grobnu.
11 Jer, i mudri umiru,
pogiba i luđak i bezumnik:
bogatstvo svoje ostavlja drugima.
12 Grobovi im kuće zasvagda,
stanovi njihovi od koljena do koljena,
sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.
13 Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba.
14 Takav je put onih koji se ludo uzdaju,
to je konac onih koji uživaju u sreći:
15 Poput stada redaju se u Podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.
Njihova će lika brzo nestati,
Podzemlje će im biti postojbina.
16 A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti.
17 Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
18 kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.
19 Ako se u životu držao sretnim
- "Govorit će se da ti je dobro bilo!" -
20 i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.
21 Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba.
PSALAM 50 (49)
Za bogoslužje "u duhu i istini"
50
1 Psalam.
Asafov.
Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju
od izlaza sunčeva do zalaza.
2 Sa Siona predivnog Bog zablista:
3 Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire,
oko njega silna bjesni oluja.
4 On zove nebesa odozgo i zemlju
da sudi narodu svojemu:
5 "Saberite mi sve pobožnike
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!"
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu:
on je Bog sudac!
7 "Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe:
ja, Bog - Bog tvoj!
8 Ne korim te zbog žrtava tvojih -
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
9 Neću od doma tvog' uzet junca,
ni jaraca iz tvojih torova:
10 tȁ moje su sve životinje šumske,
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
11 Znam sve ptice nebeske,
moje je sve što se miče u poljima.
12 Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao,
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
13 Zar da ja jedem meso bikova
ili da pijem krv jaraca?
14 Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
15 I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti."
16 A grešniku Bog progovara:
"Što tumačiš naredbe moje,
što mećeš u usta Savez moj?
17 Ti, komu stega ne prija,
te riječi moje iza leđa bacaš?
18 Kad tata vidiš, s njime se bratimiš
i družiš se s preljubnicima.
19 Svoja si usta predao pakosti,
a jezik ti plete prijevare.
20 U društvu na brata govoriš
i kaljaš sina matere svoje.
21 Sve si to činio, a ja da šutim?
Zar misliš da sam ja tebi sličan?
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči."
22 Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste,
da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neće.
23 Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu:
i onomu koji hodi stazama pravim -
njemu ću pokazati spasenje svoje.
PSALAM 51 (50)
Ispovijed raskajana grešnika
51
1 Zborovođi. Psalam. Davidov.
2 Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.
3 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
4 Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
5 Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
6 Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
7 Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.
8 Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
9 Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!
10 Objavi mi radost i veselje,
nek' se obraduju kosti satrvene!
11 Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!
12 Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13 Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
14 Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
15 Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
16 Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
17 Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.
18 Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
19 Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
20 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
21 Tada će ti biti mile žrtve pravedne
i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.
PSALAM 52 (51)
Kazna opakih
52
1 Zborovođi.
Poučna pjesma. Davidova.
2 Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuću Abimelekovu."
3 Što se to hvališ pakošću,
silniče nesmiljeni?
4 Neprestano snuješ o propasti,
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!
5 Zlo voliš više nego dobro,
i laž više nego pravednost!
6 Mili su ti pogubni govori,
lažljivi jeziče!
7 Bog će te zato satrti,
zauvijek te ukloniti;
iščupat će te iz tvog šatora,
iskorijeniti iz zemlje živih.
8 Pravednici će gledati s užasom
i njemu se smijati:
9 "Gle čovjeka koji ne uze
Boga za svoju zaštitu,
već se uzdao u veliko bogatstvo
i osilio u svojim zločinima!"
10 A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem,
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.
11 Hvalit ću te svagda što si to učinio
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo,
pred licem tvojih pobožnika.
PSALAM 53 (52)
Čovjek bez Boga
53
1 Zborovođi. Prema napjevu "Bolest".
Poučna pjesma. Davidova.
2 Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga!"
Pokvareni rade gadosti; nitko da čini dobro.
3 Bog s nebesa gleda na sinove ljudske
da vidi ima li tko razuman Boga da traži.
4 No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše:
nitko da čini dobro - nikoga nema.
5 Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje,
koji proždiru narod moj kao da jedu kruh?
Boga oni ne zazivlju:
6 od straha će drhtat'
gdje straha i nema
jer Bog će rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju,
bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti.
7 O, neka dođe sa Siona spas Izraelu!
Kad Bog promijeni udes naroda svoga,
klicat će Jakov, radovat' se Izrael.
PSALAM 54 (53)
Zaziv za pomoć protiv dušmana
54
1 Zborovođi. Uza žičana glazbala. Poučna pjesma. Davidova.
2 Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreći: "David se kod nas sakrio."
3 Spasi me, Bože, svojim imenom
i jakošću svojom izbori mi pravdu!
4 Poslušaj, Bože, moju molitvu
i usliši riječi usta mojih!
5 Oholice ustadoše na me
i moj život traže silnici:
na Boga se ne osvrću.
6 Evo, Bog mi pomaže,
Gospodin krijepi život moj.
7 Okreni nesreću na dušmane moje,
zatri ih u vjernosti svojoj.
8 Od srca rado ću ti žrtvovati,
slavit ću ti ime, Jahve, jer je dobrostivo,
9 jer ti me izbavi iz svake nevolje,
i oko moje vidje postiđene moje dušmane.
PSALAM 55 (54)
Molitva progonjenoga
55
1 Zborovođi. Uza žičana glazbala.
Poučna pjesma. Davidova.
2 Počuj mi, Bože, molitvu,
ne krij se molbi mojoj:
3 obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi,
4 zbuni me vika dušmanska
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom,
bijesno me progone.
5 Srce mi je ustreptalo
i strah me samrtni spopade.
6 Užas me i trepet hvata,
groza me obuze.
7 Zavapih: "O, da su mi krila golubinja,
odletio bih da otpočinem!
8 Daleko, daleko bih letio,
u pustinji se nastanio;
9 brzo bih si potražio sklonište
od bijesne oluje i vihora."
10 Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike,
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
11 danju i noću zidinama kruže;
bezakonja su i nevolje u njemu.
12 Usred njega zasjede,
s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.
13 Da me pogrdio dušmanin,
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi,
pred njim bih se sakrio.
14 Ali ti, ti si to bio, meni jednak,
prijatelj moj, moj pouzdanik
15 s kojim sam slatko drugovao
i složno hodismo u Domu Božjemu.
16 Smrt neka ih zaskoči,
živi nek' siđu u Podzemlje
jer im je pakost u stanu i srcu.
17 A ja ću Boga prizvati,
i Jahve će me spasiti.
18 Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati,
i on će čuti vapaj moj.
19 Dat će mi mira od onih koji me progone:
jer mnogi su protiv mene.
20 Bog će čuti i njih poniziti,
Onaj koji kraljuje odvijeka,
jer se ne popravljaju, Boga se ne boje.
21 Podižu ruke na prijatelje,
savez svoj oskvrnjuju.
22 Usta su im glađa od maslaca,
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja,
a oni - isukani mačevi.
23 Povjeri Jahvi svu svoju brigu,
i on će te pokrijepiti:
neće dati da ikada posrne pravednik.
24 A njih ti, o Bože, strmoglavi
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti!
A ja se u tebe uzdam!
PSALAM 56 (55)
Vjernik neće posrnuti
56
1 Zborovođi. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini".
Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
2 Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoće zgaziti,
napadač me moj neprestano tlači.
3 Dušmani moji nasrću na me povazdan,
mnogo ih je koji se na me obaraju.
Svevišnji, 4 kad me strah spopadne,
u te ću se uzdati.
5 Božje obećanje slavim,
u Boga ja se uzdam i neću se bojati:
što mi može učiniti smrtnik?
6 Od jutra do večeri obružuju me,
svi naumi njihovi meni su na zlo.
7 Sastaju se i vrebaju,
paze mi na korake, o glavi mi rade.
8 Plati im prema bezakonju,
u gnjevu, o Bože, obori pogane!
9 Ti izbroji dane mog progonstva,
sabrao si suze moje u mijehu svom.
Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?
10 Moji će dušmani uzmaknuti
čim te zazovem.
Ovo sigurno znam: Bog je za mene!
11 Božje obećanje slavim,
12 u Jahvu se uzdam i neću se bojati:
što mi može učiniti čovjek?
13 Vežu me zavjeti koje učinih tebi, o Bože:
prinijet ću ti žrtve zahvalne
14 jer si mi dušu od smrti spasio.
Ti si očuvao noge moje od pada,
da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.
PSALAM 57 (56)
"Usred lavova"
57
1 Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!"
Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.
2 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni
jer mi se duša utječe tebi!
U sjenu tvojih krila zaklanjam se
dok pogibao ne mine.
3 Vapijem Bogu višnjemu,
Bogu koji mi čini dobro.
4 Nek' pošalje s nebesa i spasi me,
nek' postidi one što me progone:
neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
5 Ležim usred lavova
koji proždiru ljudske sinove.
Zubi su im koplja i strijele,
a jezik im mač je naoštren.
6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
7 Mrežu namjestiše stopama mojim,
stisnuše dušu moju;
iskopaše preda mnom jamu:
sami nek' u nju padnu!
8 Postojano je srce moje, Bože,
postojano je srce moje;
pjevat ću i svirati.
9 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.
10 Hvalit ću te, Gospode, među narodima,
među pucima pjevat ću tebi:
11 jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja.
12 Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
PSALAM 58 (57)
Protiv zlih sudaca
58
1 Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!"
Davidov. Miktam.
2 Zar doista krojite pravdu, vi moćni,
zar sudite pravo, sinovi ljudski?
3 Ne, već bezakonje smišljeno činite,
po zemlji vam ruke dijele nepravde.
4 Na krivu su putu bezbošci od krila majčina,
na krivu su putu lašci od utrobe.
5 U njima je otrov kao u zmije,
kao u ljutice što uši začepljuje
6 da glas čarobnjakov ne čuje
ni glas bajača vješta bajanju.
7 O Bože, polomi im zube u ustima;
razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!
8 K'o vode što hitro otječu neka se razliju,
k'o zgažena trava neka se osuše.
9 Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči,
k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.
10 Prije nego vam kotlovi trnje osjete,
dok je zeleno, neka ga vihor odnese.
11 Radostan će biti pravednik kad ugleda odmazdu,
noge će prati u krvi zlotvora.
12 I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima!
Još ima Boga da sudi na zemlji!"
PSALAM 59 (58)
Zaziv za pomoć
59
1 Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!"
Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida.
2 Izbavi me od dušmana, Bože moj,
zaštiti me od mojih protivnika!
3 Izbavi me od bezakonika,
od krvoloka spasi me!
4 Jer evo: dušu moju vrebaju,
na me ustadoše silnici.
Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:
5 bez moje krivnje na me nasrću.
Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,
6 Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov!
Preni se, kazni sve pogane,
podlacima nemoj se smilovati!
7 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa
i trče po gradu.
8 Gle, kako bljuju ustima;
kletve su im na usnama
i govore: "Tko nas čuje?"
9 No, ti im se smiješ, o Jahve,
i rugaš se poganima svima.
10 Jakosti moja, gledat ću na te,
jer ti si, Bože, zaštita moja,
Bog moj, milosrđe moje.
11 Bog neka mi pohiti u susret,
nek' me razveseli nad dušmanima mojim!
12 Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode,
zbuni i obori ih jakošću svojom,
štite naš, Gospodine.
13 Grijeh je svaka riječ usta njihovih:
nek se uhvate u svoju oholost,
u kletve i laži što ih govore!
14 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu,
nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!
15 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa
i trče po gradu.
16 Nek' lutaju okolo tražeći hranu;
i kad se nasite, neka zavijaju.
17 A ja ću opjevati silu tvoju
i klicat ću jutrom milosrđu tvome,
jer mi ti postade utočište
i sklonište u dan nevolje.
18 Jakosti moja, tebi ću pjevati,
jer ti si, Bože, zaštita moja,
Bog moj, milosrđe moje.
PSALAM 60 (59)
Molitva naroda nakon poraza
60
1 Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva". Miktam. Davidov.
2 Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuća Edomaca u Slanoj dolini.
3 Bože, ti nas ȍdbācī i bojne nam redove prȍbī,
razjari se, a sad nas opet vrati!
4 Potrese zemlju, rasječe je,
zatvori joj usjeline jer se poljuljala.
5 Zlu si kob na svoj narod navalio,
napio nas vinom omamnim.
6 Al' si i stijeg dao vjernicima svojim
da umaknu luku dušmanskom.
7 Da ti se ljubimci izbave,
desnicom pomozi, usliši nas!
8 Bog reče u svom Svetištu:
"Šekem ću razdijelit' kličući,
dolinu Sukot izmjeriti.
9 Moj je Gilead, moj Manaše,
Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
10 Moab je sud iz kojeg se umivam,
na Edom ću baciti obuću,
nad Filistejcem slavit' pobjedu!"
11 Tko će me dovesti do utvrđena grada,
tko će me dovesti do Edoma?
12 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?
Zar više nećeš, Bože, s četama našim?
13 Pomozi nam protiv dušmana,
jer ljudska je pomoć ništavna!
14 S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti,
a on će zgaziti naše dušmane.