PSALAM 61 (60)
Molitva prognanika
61
1 Zborovođi. Uza žičana glazbala.
Davidov.
2 O Bože, vapaj mi poslušaj,
budi pomnjiv na molitvu moju!
3 S kraja zemlje vapijem k tebi
jer mi srce klonu.
Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,
4 jer ti si moje sklonište,
utvrda čvrsta protiv dušmana.
5 O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru,
da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje!
6 Jer ti, Bože, usliši molbe moje,
dade mi baštinu onih što ime ti štuju.
7 Kraljevim danima pridometni dánā,
kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju,
8 nek' pred Bogom uvijek vlada;
dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!
9 Ovako ću pjevat svagda tvom imenu,
dan za danom vršit' zavjete svoje.
PSALAM 62 (61)
Bog - jedina nada
62
1 Zborovođi. Po Jedutunu.
Psalam. Davidov.
2 Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
3 Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.
4 Dokle ćete na bijednika nasrtati,
obarat' ga svi zajedno,
k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?
5 Urotiše se da me s visa mog obore,
u laži uživaju;
ustima blagoslivlju,
a u srcu proklinju.
6 Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.
7 Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.
8 U Boga je spasenje moje i slava;
Bog mi je hridina silna, utočište.
9 U nj se, narode, uzdaj u svako doba;
pred njim srca izlijevajte:
Bog je naše utočište!
10 Sinovi su ljudski samo dašak,
laž su djeca čovječja:
svi da stanu na tezulju,
od daha bi lakši bili.
11 U grabež se ne uzdajte
nit' se otetim tašto hvalite;
umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.
12 Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:
13 "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota!
Ti uzvraćaš svakom po djelima."
PSALAM 63 (62)
Čežnja za Bogom
63
1 Psalam. Davidov.
Dok David bijaše u Judejskoj pustinji.
2 O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
3 U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć' ti moć i slavu.
4 Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit'.
5 Tako ću te slavit' za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
6 Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
7 Na postelji se tebe spominjem,
u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
8 Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
9 Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.
10 Oni što dušu u propast guraju
neka siđu u dubinu zemlje,
11 nek' vlasti mača predani budu,
nek' postanu plijen šakalima.
12 A kralj će se radovat' u Bogu,
slavit će se tko se kune njime,
jer će lašcima biti začepljena usta.
PSALAM 64 (63)
Molitva protiv klevetnikâ
64
1 Zborovođi.
Psalam. Davidov.
2 Poslušaj, Bože, moje žalbe glas;
od strašna dušmanina život mi čuvaj!
3 Štiti me od mnoštva opakih,
sakrij od bjesnila zlotvora
4 koji bruse jezike k'o mačeve,
otrovne riječi izbacuju kao strijele,
5 da iz potaje rane nedužna,
da ga rane iznenada ne bojeć' se ničega.
6 Spremni su na djelo pakosno,
snuju kako će kradom zamke staviti
i govore: "Tko će nas vidjeti?"
7 Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju:
pamet i srce čovječje bezdan su duboki.
8 No Bog ih ranjava strijelom,
odjednom ih rane prekriju.
9 Vlastiti jezik propast im donosi,
kimaju glavom oni što ih vide:
10 svi se boje, Božje djelo slave
i misle o onom što on učini.
11 Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utječe,
i kliču svim srcem čestiti.
PSALAM 65 (64)
Zahvalnica
65
1 Zborovođi.
Psalam. Davidov. Pjesma.
2 Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu,
tebi se ispunja zavjet -
3 ti molitve uslišuješ.
Svaka pȕt dolazi k tebi
4 pod teretom grijeha.
Naši nas prijestupi taru,
ti ih pomiruješ.
5 Blažen kog izabra i k sebi uze:
on boravi u dvorima tvojim.
Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga
i svetošću tvoga Hrama.
6 Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj,
o Bože, spasenje naše,
nado svih krajeva svijeta
i mora dalekih.
7 Učvršćuješ bregove jakošću svojom
silom òpasān.
8 Krotiš huku mora,
huku valova i buku naroda.
9 Oni što žive nakraj svijeta
boje se znamenja tvojih;
dveri jutra i večeri radošću napunjaš.
10 Ti pȍhodī zemlju i ti je nȁtopī,
ȍbogatī nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
11 brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.
12 Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
13 Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
14 Njive se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.
PSALAM 66 (65)
Zahvalnica za oslobođenje
66
1 Zborovođi.
Pjesma. Psalam.
2 Kliči Bogu, zemljo sva,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
3 Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja!
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.
4 Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!"
5 Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.
6 On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stog' se njemu radujmo!
7 Dovijeka vlada jakošću svojom,
oči mu paze na narode
da se ne izdignu ljudi buntovni.
8 Blagoslivljajte, narodi, Boga našega,
razglašujte hvalu njegovu!
9 Našoj je duši darovao život
i ne dade da nam posrne noga.
10 Iskušavao si nas teško, Bože,
iskušavao ognjem kao srebro.
11 Pustio si da u zamku padnemo,
stisnuo lancima bokove naše.
12 Pustio si da nam zajašu za vrat:
prošli smo kroz oganj i vodu,
onda si pustio da odahnemo.
13 S paljenicama ću u Dom tvoj ući,
zavjete ispuniti pred tobom
14 što ih obećaše usne moje,
što ih usta moja u tjeskobi obrekoše.
15 Prinijet ću ti paljenice s kadom ovnova,
žrtvovati volove i jarad.
16 Dođite, počujte, koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
17 Na svoja sam usta njega zvao,
jezikom ga hvalio.
18 Da sam u srcu na zlo mislio,
ne bi uslišio Gospod.
19 No Bog me uslišio:
obazro se na glas molitve moje.
20 Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!
PSALAM 67 (66)
Zahvalnica za žetvu
67
1 Zborovođi. Uza žičana glazbala.
Psalam. Pjesma.
2 Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
3 da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
4 Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
5 Nek' se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
6 Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
7 Zemlja plodom urodila!
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
8 Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
PSALAM 68 (67)
Slavni put Jahvin od Egipta do Siona
68
1 Zborovođi.
Davidov. Psalam. Pjesma.
2 Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi!
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
3 Kao što dim iščezava, i njih neka nestane!
Kako se vosak topi na ognju,
nek' nestane grešnika pred licem Božjim!
4 Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.
5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide pustinjom -
kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!
6 Otac sirota, branitelj udovica,
Bog je u svom svetom šatoru.
7 Napuštene okućit će Jahve,
sužnjima pružit' sretnu slobodu:
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
8 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim,
dok si prolazio pustinjom,
9 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom,
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
10 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.
11 Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
12 Jahve riječ zadaje,
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
13 kraljevi vojska bježe te bježe,
domaćice plijen dijele.
14 Dok vi počivaste među stadima,
krila golubice zablistaše srebrom,
a njeno perje žućkastim zlatom:
15 ondje Svemogući razbijaše kraljeve,
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
16 Božanska je gora
gora bašanska vrletna.
17 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate
na goru gdje se svidje Bogu prebivati?
Jahve će na njoj boraviti svagda!
18 Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća:
Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!
19 Na visinu uzađe vodeći sužnje,
na dar si ljude primio,
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
20 Blagoslovljen Jahve dan za danom,
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
21 Bog naš jest Bog koji spasava,
Jahve od smrti izbavlja.
22 Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih,
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
23 Reče Gospodin: "Iz Bašana ću ih dovesti,
dovest ću ih iz dubine mora,
24 da okupaš nogu u krvi,
da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ."
25 Ulazak ti, Bože, gledaju,
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
26 sprijeda pjevači, za njima svirači,
u sredini djevojke s bubnjićima.
27 "U svečanim zborovima slavite Boga,
slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!"
28 Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima,
ondje su knezovi Judini sa četama svojim,
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
29 Pokaži, Bože, silu svoju,
silu kojom se, Bože, boriš za nas
30 iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek' ti kraljevi darove donose!
31 Ukroti neman u trsci,
stado bikova s teladi narodâ!
Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima:
rasprši narode koji se ratu vesele!
32 Nek' dođu velikani iz Egipta,
Etiopija nek' pruži ruke Bogu!
33 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
34 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
35 "Priznajte silu Božju!"
Nad Izraelom veličanstvo njegovo,
u oblacima sila njegova!
36 Strašan je Bog iz svojega Svetišta.
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu.
Blagoslovljen Bog!
PSALAM 69 (68)
Tužaljka patnika
69
1 Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani".
Davidov.
2 Spasi me, Bože:
vode mi dođoše do grla!
3 U duboko blato zapadoh
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu,
pokrivaju me valovi.
4 Iznemogoh od vikanja,
grlo mi je promuklo,
oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.
5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih
oni što mi se nepravedno protive:
zar mogu vratiti što nisam oteo?
6 Bože, ti znadeš bezumnost moju,
moji ti grijesi nisu sakriti.
7 Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju,
Gospode, Jahve nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene
koji traže tebe, Bože Izraelov!
8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
9 Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
10 Jer me izjela revnost za Dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
11 Dušu sam postom mučio,
okrenulo mi se u ruglo.
12 Uzeh kostrijet za haljinu,
i postah im igračka.
13 Koji sjede na vratima protiv mene govore,
vinopije mi rugalice poju.
14 No tebi se molim, Jahve,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
po svojoj vjernoj pomoći!
15 Izvuci me iz blata da ne potonem,
od onih koji me mrze izbavi me -
iz voda dubokih.
16 Nek' me ne pokriju valovi,
nek' me ne proguta dubina,
nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!
17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu pogledaj na me!
18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim;
jer sam u stisci, usliši me brzo!
19 Približi se duši mojoj i spasi je;
zbog dušmana mojih oslobodi me!
20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu,
pred tvojim su očima svi koji me muče.
21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh;
čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
22 U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.
23 Nek' im stol bude zamka,
a žrtvene gozbe stupica!
24 Nek' im potamne oči da ne vide,
nek' im bokovi zasvagda oslabe!
25 Izlij na njih ljutinu,
žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!
26 Njihova kuća nek' opusti,
u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!
27 Jer su progonili koga ti pokara,
bol povećaše onomu koga ti rani.
28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj,
ne opravdali se pred tobom!
29 Nek' budu izbrisani iz knjige živih,
među pravednike neka se ne broje!
30 A ja sam jadnik i bolnik -
nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
31 Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni,
milije nego junac s papcima i rozima.
33 Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
34 Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
35 Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.
36 Jer Bog će spasiti Sion
- on će sagradit' gradove Judine -
tu će oni stanovat', imati baštinu.
37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
PSALAM 70 (69)
Vapaj za pomoć
70
1 Zborovođi.
Davidov. Za spomen.
2 O Bože, spasi me,
Jahve, u pomoć mi pohitaj!
3 Nek' se postide i smetu
svi koji mi o glavi rade!
Nek' odstupe i nek' se posrame
koji se nesreći mojoj raduju!
4 Nek' uzmaknu u sramoti svojoj
koji zlurado na me grohoću!
5 Neka kliču i nek' se vesele u tebi
svi koji tebe traže!
Neka govore svagda: "Velik je Bog!"
svi koji spasenje tvoje ljube!
6 A bijedan sam ja i nevoljan,
o Bože, u pomoć mi pohitaj!
Ti si pomoć moja i spasitelj;
Jahve, ne kasni!
PSALAM 71 (70)
Molitva starca
71
1 Tebi si, Jahve, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!
3 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
4 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja:
5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje,
Jahve, uzdanje od moje mladosti!
6 Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
u te se svagda uzdam.
7 Mnogima postadoh čudo,
jer ti si mi bio silna pomoć.
8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale,
slaviše te svaki dan!
9 Ne zabaci me u starosti:
kad mi malakšu sile, ne zapusti me!
10 Jer govore o meni moji dušmani,
i koji me vrebaju složno se svjetuju:
11 "Bog ga je napustio;
progonite ga i uhvatite
jer nema tko da ga spasi!"
12 O Bože, ne stoj daleko od mene,
Bože moj, pohitaj mi u pomoć!
13 Neka se postide i propadnu koji traže moj život;
nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!
14 A ja ću se uvijek uzdati,
iz dana u dan hvaleć' te sve više.
15 Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju:
jer im ne znam broja.
16 Kazivat ću silu Jahvinu,
Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.
17 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
18 Ni u starosti, kad posijedim,
Bože, ne zapusti me,
da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom
i svima budućima silu tvoju,
19 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba,
kojom učini velika djela.
Bože, tko je kao ti!
20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me:
ali ti ćeš me opet oživiti
i opet me podići iz dubine zemlje.
21 Povećaj dostojanstvo moje
i opet me utješi:
22 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože,
svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!
23 Moje će usne klicati pjevajuć' tebi
i moja duša koju si spasio.
24 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju,
jer su postiđeni i posramljeni
oni što traže moju nesreću.
PSALAM 72 (71)
Mesijino kraljevstvo
72
1 Salomonov.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
2 Nek' puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
3 Nek' bregovi narodu urode mirom,
a brežuljci pravdom.
4 Sudit će pravo ubogim pučanima,
djeci siromaha donijet će spasenje,
a tlačitelja on će smrviti.
5 I živjet će dugo kao sunce
i kao mjesec u sva pokoljenja.
6 Sići će kao rosa na travu,
kao kiša što natapa zemlju!
7 U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik - sve dok bude mjeseca.
8 I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
9 Dušmani će njegovi preda nj kleknuti
i protivnici lizati prašinu.
10 Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
11 Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
12 On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
13 smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:
14 oslobodit će ih nepravde i nasilja,
jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.
15 Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,
nek' mole za njega svagda
i neka ga blagoslivljaju!
16 Nek' bude izobila žita u zemlji,
po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon!
I cvjetali stanovnici gradova
kao trava na livadi.
17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali blaženima!
*
18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
koji jedini tvori čudesa!
19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka!
Sva se zemlja napunila slave njegove!
Tako neka bude. Amen!
*
20 Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.
PSALAM 73 (72)
Konačna pravda
73
1 Psalam.
Asafov
Kako je dobar Bog čestitima,
Bog onima koji su čista srca!
2 A meni umalo noge ne posrnuše,
zamalo koraci ne okliznuše,
3 jer zločincima zavidjeh
motreći sreću grešnikâ.
4 Nikakvu patnju ne snose,
pretilo je tijelo njihovo.
5 Ne žive u mukama smrtnika,
ljudske ih nevolje ne biju.
6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu,
a nasilje haljina koja ih pokriva.
7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova,
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
8 Podsmjehuju se i zlobno govore,
nasiljem prijete odozgo.
9 Ustima na nebo nasrću,
a jezik se njihov obara na zemlju.
10 Zato moj narod za njima leti
i srče obilne vode
11 pa veli: "Kako da dozna Bog?
Spoznaje li Svevišnji?"
12 Eto, takvi su grešnici:
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto
i u nedužnosti prao ruke
14 kad sam primao udarce svaki dan
i kaznu jutro za jutrom?
15 Da sam kazao: "Govorit ću kao i oni",
izdao bih rod sinova tvojih.
16 Promišljah tada da bih spoznao:
al' mi se učini mučno u očima mojim
17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje
pa prozreh kakav im je svršetak.
18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš,
u propast ih obaraš.
19 Kako učas propadoše,
nestaše, užas ih izjede!
20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi,
tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
21 Kad mi duša bijaše ojađena,
a bubrezi probodeni,
22 bezumnik bijah bez razbora,
k'o živinče pred tobom.
23 Al' ću odsad uvijek biti s tobom,
jer ti prihvati desnicu moju:
24 vodit ćeš me po naumu svojem
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
25 Koga ja imam u nebu osim tebe?
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
26 Malaksalo mi tijelo i srce:
okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe,
istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
28 A meni je milina biti u Božjoj blizini,
imati sklonište svoje u Jahvi.
Pripovijedat ću sva tvoja djela
na vratima Kćeri sionske.
PSALAM 74 (73)
Tužaljka zbog opustošenja Hrama
74
1 Poučna pjesma.
Asafova.
Zašto si, Bože, posve zabacio,
zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao,
plȅmena koje namače kao svoju baštinu
i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
3 Korakni k ruševinama vječnim -
sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
4 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje,
znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.
5 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
7 Ognju predadoše Svetište tvoje,
do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
8 Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno;
spalite sva svetišta Božja na zemlji!"
9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema,
i nitko među nama ne zna dokle...
10 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati?
Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?
11 Zašto povlačiš ruku,
zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?
12 No Bog je moj kralj od davnine,
on koji posred zemlje spasava!
13 Ti svojom silom rasječe more,
smrska glave nakazama u vodi.
14 Ti si Levijatanu glave zdrobio,
dao ga za hranu nemanima morskim.
15 Ti si dao da provre izvor i bujica,
ti si presušio rijeke nepresušne.
16 Tvoj je dan i noć je tvoja,
ti učvrsti mjesec i sunce;
17 ti sazda sve granice zemlji,
ti stvori ljeto i zimu.
18 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve,
i bezumni narod pogrdi ime tvoje.
19 Ne predaj jastrebu život grlice svoje,
i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
20 Pogledaj na Savez svoj,
jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
21 Ne daj da jadnik otiđe postiđen:
neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
22 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu,
spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih:
buka buntovnika još se diže k tebi!
PSALAM 75 (74)
Bog - pravedni sudac
75
1 Zborovođi. Po napjevu "Ne razori!"
Psalam. Asafov. Pjesma.
2 Slavimo te, Bože, slavimo
i zazivamo ime tvoje,
pripovijedamo čudesa tvoja.
3 "Kad odredim vrijeme,
sudit ću po pravu.
4 Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim,
ja sam učvrstio stupove njezine."
5 Drznike opominjem: "Ne budite drski!"
bezbožnike: "Ne budite tako rogati!"
6 Ne dižite roga svog protiv Neba,
nemojte govoriti drsko na Boga!
7 Jer niti sa istoka niti sa zapada,
niti iz pustinje niti sa bregova...
8 Bog je koji sudi:
ovoga snizuje, onog uzvisuje!
9 Jer je u Jahvinoj ruci pehar
pun vina pjenušava, začinjena mirisnim travama;
iz njega on napaja,
do taloga će ga iskapiti
i ispiti svi zlotvori svijeta.
10 A ja ću klicati dovijeka,
pjevat ću Bogu Jakovljevu.
11 Rogove ću polomiti bezbožniku,
a pravednik će podići glavu.
PSALAM 76 (75)
Bogu pobjedniku
76
1 Zborovođi. Uza žičana glazbala.
Psalam. Asafov. Pjesma.
2 Na glasu je Bog u Judeji,
u Izraelu veliko je ime njegovo!
3 U Šalemu je Šator njegov,
na Sionu boravište.
4 Tu polomi strijele lukovima,
štitove, mačeve, sve oružje.
5 Blistav si od svjetla,
veličanstveniji od bregova drevnih.
6 Opljačkani su oni koji bijahu jaki srcem,
i san svoj snivaju -
klonuše ruke svim hrabrima.
7 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev,
skameniše se kola i konji.
8 Strašan si ti, i tko da opstane
kraj žestine gnjeva tvojega.
9 S neba reče presudu -
od straha zemlja zadrhta i zanijemje
10 kad se diže Bog da sudi,
da spasi uboge na zemlji.
11 Jer će te i bijes Edoma slaviti,
i preživjeli iz Hamata štovat će te.
12 Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu,
svi oko njega neka donose darove Strašnome
13 koji obuzdava oholost knezova,
koji je strašan kraljevima zemlje.
PSALAM 77 (76)
Razmišljanje nad Izraelovom prošlošću
77
1 Zborovođi. Po Jedutunu.
Asafov. Psalam.
2 Glasom svojim Bogu vapijem,
glas mi se Bogu diže i on me čuje.
3 U dan nevolje tražim Gospodina,
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu,
ne može se utješit' duša moja.
4 Spominjem se Boga i uzdišem;
kad razmišljam, daha mi nestane.
5 Vjeđe moje držiš,
potresen sam, ne mogu govoriti.
6 Mislim na drevne dane
i sjećam se davnih godina;
7 razmišljam noću u srcu,
mislim, i duh moj ispituje:
8 "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek
i hoće li ikad još biti milostiv?
9 Je li njegova dobrota minula zauvijek,
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje,
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"
11 I govorim: "Ovo je bol moja:
promijenila se desnica Višnjega."
12 Spominjem se djela Jahvinih,
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
13 Promatram sva djela tvoja,
razmatram ono što si učinio.
14 Svet je tvoj put, o Bože:
koji je bog tako velik kao Bog naš?
15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš,
na pucima si pokazao silu svoju.
16 Mišicom si izbavio narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove.
17 Vode te ugledaše, Bože,
ugledaše te vode i ustuknuše,
bezdani se uzburkaše.
18 Oblaci prosuše vode,
oblaci zatutnjiše gromom
i tvoje strijele poletješe.
19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori,
munje rasvijetliše krug zemaljski,
zemlja se zatrese i zadrhta.
20 Kroz more put se otvori tebi
i tvoja staza kroz vode goleme,
a tragova tvojih nitko ne vidje.
21 Ti si svoj narod vodio kao stado
rukama Mojsija i Arona.
PSALAM 78 (77)
Povijest Izraela - učiteljica života
78
1 Poučna pjesma.
Asafova.
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
2 Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
3 Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
4 nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.
5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu,
Zakon postavi u Izraelu,
da ono što naredi ocima našim
oni djeci svojoj objave,
6 da sazna budući naraštaj,
i sinovi koji će se roditi
da djeci svojoj kazuju
7 da u Boga ufanje svoje stave
i ne zaborave djela Božjih,
već da vrše zapovijedi njegove,
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi,
naraštaj buntovan, prkosan -
naraštaj srcem nestalan
i duhom Bogu nevjeran.
9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom,
u dan bitke okrenuše leđa.
10 Saveza s Bogom ne održaše
i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
11 Zaboraviše na djela njegova,
na čudesa koja im pokaza.
12 Pred njihovim ocima činio je znakove
u Egiptu, u Soanskom polju.
13 On more razdijeli i njih prevede,
vode kao nasip uzdiže.
14 Danju ih vodio oblakom,
a svu noć ognjem blistavim.
15 U pustinji hrid prolomi
i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 Iz stijene izbi potoke
te izvede vode k'o velike rijeke.
17 A oni jednako griješiše,
prkosiše Višnjem u pustinji.
18 Boga su kušali u srcima svojim
ištuć' jela svojoj pohlepnosti.
19 Prigovarali su Bogu i pitali:
"Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Eno, udari u hrid, i voda poteče
i provreše potoci:
a može li dati i kruha,
i mesa pružiti svome narodu?"
21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje:
oganj se raspali protiv Jakova,
srdžba se razjari protiv Izraela,
22 jer ne vjerovaše Bogu
niti se u njegovu pomoć uzdaše.
23 Pa ozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
24 k'o kišu prosu na njih mȁnu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 Čovjek blagovaše kruh Jakih;
on im dade hrane do sitosti.
26 Probudi na nebu vjetar istočni
i svojom silom južnjak dovede.
27 Prosu na njih mesa k'o prašine
i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
28 Padoše usred njihova tabora
i oko šatora njihovih.
29 Jeli su i nasitili se,
želju njihovu on im ispuni.
30 Još nisu svoju utažili pohlepu
i jelo im još bješe u ustima,
31 kad se srdžba Božja na njih raspali:
pokosi smrću prvake njihove
i mladiće pobi Izraelove.
32 Uza sve to griješiše dalje
i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
33 I skonča im dane jednim dahom
i njihova ljeta naglim svršetkom.
34 Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
36 Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
37 Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
39 Spominjao se da su pȕt
i dah koji odlazi i ne vraća se više.
40 Koliko mu prkosiše u pustinji
i žalostiše ga u samotnom kraju!
41 Sve nanovo iskušavahu Boga
i vrijeđahu Sveca Izraelova
42 ne spominjuć' se ruke njegove
ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43 ni znakova njegovih u Egiptu,
ni čudesnih djela u polju Soanskom.
44 U krv im pretvori rijeke
i potoke, da ne piju.
45 Posla na njih obade da ih žderu
i žabe da ih more.
46 I predade skakavcu žetvu njihovu,
i plod muke njihove žderaču.
47 Vinograde im tučom udari,
a mrazom smokvike njihove.
48 I predade grȁdu njihova goveda
i munjama stada njihova.
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,
jarost, bijes i nevolju:
posla na njih anđele nesreće.
50 I put gnjevu svojem otvori:
ne poštedje im život od smrti,
životinje im izruči pošasti.
51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno,
prvence u šatorju Hamovu.
52 I povede narod svoj kao ovce
i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali,
a more je prekrilo dušmane njihove.
54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
55 Pred njima istjera pogane,
konopom im podijeli baštinu,
pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega
i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi,
k'o lûk nepouzdan oni zatajiše.
58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59 Bog vidje i gnjevom planu,
odbaci posve Izraela.
60 I napusti boravište svoje u Šilu,
Šator u kojem prebivaše s ljudima.
61 Preda u ropstvo snagu svoju
i svoju diku u ruke dušmanske.
62 Narod svoj prepusti maču,
raspali se na svoju baštinu.
63 Mladiće njihove oganj proguta,
ne udaše se djevice njihove.
64 Svećenici njihovi padoše od mača,
ne zaplakaše ȕdove njihove.
65 Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin,
k'o ratnik vinom savladan.
66 Udari otraga dušmane svoje,
sramotu im vječitu zadade.
67 On odbaci šator Josipov
i Efrajimovo pleme ne odabra,
68 već odabra pleme Judino
i goru Sion koja mu omilje.
69 Sagradi Svetište k'o nebo visoko,
k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
70 Izabra Davida, slugu svojega,
uze ga od torova ovčjih;
71 odvede ga od ovaca dojilica
da pase Jakova, narod njegov,
Izraela, baštinu njegovu.
72 I pasao ih je srcem čestitim
i brižljivim rukama vodio.
PSALAM 79 (78)
Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom
79
1 Psalam.
Asafov.
Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
2 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
3 Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
4 Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
5 Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
6 Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju
i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!
7 Jer izjedoše Jakova
i opustošiše boravište njegovo.
8 Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
9 Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
10 Zašto da pogani govore:
"Tȁ gdje je njihov Bog?"
Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim,
kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!
11 Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!
12 A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo
pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve!
13 A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!
PSALAM 80 (79)
Molitva za obnovu Izraela
80
1 Zborovođi. Po napjevu "Ljiljan svjedočanstva".
Asafov. Psalam.
2 Pastiru Izraelov, počuj,
ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca!
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
3 pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom:
probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
4 Bože, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
5 Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti,
premda se moli narod tvoj?
6 Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza
i obilno pojiti suzama?
7 Dokle će se oko nas svađat' susjedi
i rugat' nam se naši dušmani?
8 Bože nad Vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
9 Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
10 Ti mu tlo pripravi,
i on pusti korijenje i napuni zemlju.
11 Sjena mu prekri bregove,
lozje mu k'o Božji cedrovi.
12 Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.
13 Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
14 da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?
15 Vrati se, Bože nad Vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
16 zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
17 Oni koji ga spališe i posjekoše
nek' izginu od prijetnje lica tvojega!
18 Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
19 Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
20 Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
PSALAM 81 (80)
Za Blagdan sjenica
81
1 Zborovođi. Po napjevu "Tijesci".
Asafov.
2 Kliknite Bogu, našoj jakosti,
kličite Bogu Jakovljevu!
3 Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
4 Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!
5 Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
6 Takav je zakon dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.
7 Šapat tajnovit čuh:
"Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
8 U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih;
iz gromovna oblaka odgovorih tebi,
iskušah te kod voda meripskih.
9 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti:
o, da me poslušaš, Izraele!
10 Nek' ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
11 Ja sam Jahve, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta:
otvori svoja usta da ih napunim!"
12 "Ali moj narod ne slušaše glasa moga,
Izrael me ne posluša.
13 Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu:
neka hodi kako mu se hoće!
14 O, kad bi me narod moj slušao,
kad bi Izrael putovima mojim hodio,
15 brzo bih pokorio dušmane njegove,
ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.
16 Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se
i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.
17 A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom
i sitio ga medom iz pećine.
PSALAM 82 (81)
Protiv nepravednih sudaca
82
1 Psalam.
Asafov.
Bog ustaje u skupštini "bogova",
usred "bogova" sud održava.
2 "Dokle ćete sudit' krivo,
ić' na ruku bezbožnima?
3 Štitite slaba i sirotu,
vratite pravicu jadniku i siromahu!
4 Izbavite potlačenog i ubogog:
istrgnite ga iz ruku bezbožnih!"
5 Ne shvaćaju nit' razumiju,
po mraku hodaju:
poljuljani su svi temelji zemlje.
6 Rekoh doduše: "Vi ste bogovi
i svi ste sinovi Višnjega!
7 Ali ćete k'o svi ljudi umrijeti,
past ćete kao svatko od velikih!"
8 Ustani, Bože, i sudi zemlju,
jer si s pravom gospodar svih naroda.
PSALAM 83 (82)
Protiv neprijatelja Izraelovih
83
1 Pjesma.
Psalam. Asafov.
2 Ne šuti, Jahve,
ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože!
3 Jer evo: dušmani tvoji buče,
i mrzitelji tvoji glave podižu.
4 Protiv naroda se tvoga rote
i svjetuju se protiv štićenika tvojih.
5 Govore: "Dođite, zatrimo ih da ne budu narod,
nek' se ime Izrael više ne spominje!"
6 Zaista, jednodušno se svjetuju
i protiv tebe savez sklopiše:
7 šatori edomski i Jišmaelci,
Moapci i Hagrijci,
8 Gebal i Amon i Amalek,
Filisteja sa stanovnicima Tira.
9 I Asirci se s njima udružiše,
pružiše ruke potomcima Lotovim.
10 Učini njima k'o Midjancima,
k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu:
11 koji padoše blizu En-Dora
i postaše gnojivo njivi.
12 K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi,
kao Zebah i Salmuna nek' budu sve vođe njihove
13 koji jednodušno vikahu:
"Osvojimo krajeve Božje!"
14 Daj, o Bože, da budu kao kovitlac,
kao pljeva koju nosi vjetar.
15 Kao što oganj proždire šumu,
kao što plamen sažiže bregove,
16 tako ih goni olujom svojom,
prestravi ih svojom žestinom!
17 Pokrij im lice sramotom,
da traže tvoje ime, Jahve!
18 Neka se stide i plaše navijek,
neka se posrame i neka izginu!
19 Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve,
jedini Višnji nada svom zemljom.
PSALAM 84 (83)
Hodočasnička pjesma
84
1 Zborovođi. Po napjevu "Tijesci".
Sinova Korahovih.
2 Kako su mili stanovi tvoji,
Jahve nad Vojskama!
3 Duša mi gine i čezne
za dvorima Jahvinim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.
4 I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
5 a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama,
Kralju moj i Bože moj!
Blaženi koji prebivaju u Domu tvome
slaveć' te bez prestanka!
6 Blažen komu je pomoć u tebi
dok se sprema na svete putove!
7 Prolaze li suhom dolinom,
u izvor je vode promeću
i prva je kiša u blagoslov odijeva.
8 Snaga im raste od časa do časa:
dok ne ugledaju Boga na Sionu.
9 Jahve, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju,
poslušaj, Bože Jakovljev!
10 Pogledaj, štite naš, Bože,
pogledaj lice pomazanika svoga!
11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu Doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.
12 Jahve, Bog, sunce je i štit:
on daje milost i slavu.
Ne uskraćuje Jahve dobara onima
koji idu u nedužnosti.
13 Jahve nad Vojskama,
blago onom tko se u te uzda.
PSALAM 85 (84)
Molitva za mir
85
1 Zborovođi.
Sinova Korahovih. Psalam.
2 Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju,
na dobro okrenu udes Jakovljev.
3 Otpusti krivnju narodu svome,
pokri sve grijehe njegove.
4 Suspregnu svu ljutinu svoju,
odusta od žestine gnjeva svoga.
5 Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš,
i odbaci zlovolju prema nama!
6 Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas,
prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?
7 Zar nas nećeš opet oživiti
da se narod tvoj raduje u tebi?
8 Pokaži nam, Jahve, milosrđe svoje
i daj nam svoje spasenje.
9 Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate.
10 Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
11 Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
12 Vjernost će nicat' iz zemlje,
Pravda će gledat' s nebesa.
13 Jahve će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
14 Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.
PSALAM 86 (85)
Molitva u nevolji
86
1 Molitva.
Davidova.
Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
2 Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; 3 o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
4 Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem.
5 Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
6 Slušaj, Jahve, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.
7 U dan tjeskobe vapijem k tebi
jer ćeš me uslišati.
8 Nema ti ravna među bozima, Gospode,
nema djela kakvo je tvoje.
9 Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat' se tebi, o Jahve,
i slavit će ime tvoje.
10 Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.
11 Uči me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi,
usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!
12 Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim,
slavit ću ime tvoje dovijeka,
13 jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila,
istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja.
14 O Bože, oholice se digoše na me,
mnoštvo silnika život mi vreba
i nemaju tebe pred očima.
15 No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost.
16 Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje
i spasi sina sluškinje svoje!
17 Daj mi milostivo znak naklonosti svoje,
da vide moji mrzitelji i da se postide,
jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.
PSALAM 87 (86)
Gora Sion - majka svih naroda
87
1 Sinova Korahovih.
Psalam. Pjesma.
Zdanje svoje na svetim gorama
2 ljubi Jahve;
draža su mu vrata sionska
nego svi šatori Jakovljevi.
3 Divote se govore o tebi,
grade Božji!
4 "Rahab i Babilon brojit ću
k onima što me štuju;
Filisteja i Tir i narod etiopski -
i oni su rođeni ondje."
5 O Sionu se govori:
"Ovaj i onaj u njemu je rođen!
Svevišnji ga utemelji!"
6 Gospodin će zapisati u knjigu naroda:
"Ovi su rođeni ondje."
7 I pjevat će igrajući kolo:
"Svi su izvori moji u tebi!"
PSALAM 88 (87)
Vapaj iz nevolje
88
1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.
Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje.
Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
2 Jahve, Bože moj, vapijem danju,
a noću naričem pred tobom.
3 Neka dopre do tebe molitva moja,
prigni uho k vapaju mome.
4 Jer mi je duša zasićena patnjama,
moj se život bliži Podzemlju.
5 Broje me k onima što u grob silaze,
postadoh sličan nemoćniku.
6 Među mrtvima moj je ležaj,
poput ubijenih što leže u grobu
kojih se više ne spominješ,
od kojih si ustegao ruku.
7 Smjestio si me u jamu duboku,
u tmine, u bezdan.
8 Teško me pritišće ljutnja tvoja
i svim me valima svojim prekrivaš.
9 Udaljio si od mene znance moje,
ȕčini da im gnusan budem:
zatvoren sam, ne mogu izaći.
10 Od nevolje oči mi gasnu:
vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan,
za tobom ruke pružam.
11 Zar na mrtvima činiš čudesa?
Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
12 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti?
O vjernosti tvojoj u Propasti?
13 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja
i tvoja pravda u Zaboravu?
14 Ipak ja vapijem tebi, Jahve,
prije jutra molitvom te pretječem.
15 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju?
Zašto sakrivaš lice od mene?
16 Bijedan sam i umirem već od dječaštva,
klonuh noseći tvoje strahote.
17 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva,
strahote me tvoje shrvaše,
18 okružuju me kao voda sveudilj,
optječu me svi zajedno.
19 Udaljio si od mene prijatelja i druga:
mrak mi je znanac jedini.
PSALAM 89 (88)
Hvalospjev i molitva Bogu vjernome
89
1 Poučna pjesma.
Ezrahijca Etana.
2 O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
3 Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!"
U nebu utemelji vjernost svoju:
4 "Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
5 tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."
6 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve,
i tvoju vjernost u zboru svetih.
7 Tȁ tko je u oblacima ravan Jahvi,
tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
8 Bog je strahovit u zboru svetih,
velik i strašan svima oko sebe.
9 Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti?
Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
10 Ti zapovijedaš bučnome moru,
obuzdavaš silu valova njegovih;
11 ti sasječe Rahaba i zgazi,
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja,
zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
13 sjever i jug ti si stvorio,
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
14 Tvoja je mišica snažna,
ruka čvrsta, desnica dignuta.
15 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga,
Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
16 Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
17 u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.
18 Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
19 Jer Jahve je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.
20 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
"Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh;
21 nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
22 da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.
23 Neće ga nadmudriti dušmanin,
niti oboriti sin bezakonja.
24 Razbit ću pred njim protivnike njegove,
pogubit ću mrzitelje njegove.
25 Vjernost moja i dobrota bit će s njime
i u mome imenu rast će mu snaga.
26 Pružit ću njegovu ruku nad more,
do Rijeke desnicu njegovu.
27 On će me zvati: 'Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.'
28 A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.
29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.
30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.
31 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
32 ako li prestupe odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima ljutim krivicu njihovu,
34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.
35 Neću povrijediti Saveza svojega
i neću poreći obećanja svoga.
36 Jednom se zakleh svetošću svojom:
Davida prevariti neću:
37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka,
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
38 ostat će dovijeka kao mjesec,
vjerni svjedok na nebu."
39 A sada ti ga odbi i odbaci,
silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
40 Prezre Savez sa slugom svojim
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
41 Razvali sve zidine njegove,
njegove utvrde u ruševine baci.
42 Pljačkaju ga svi što naiđu,
na ruglo je susjedima svojim.
43 Podiže desnicu dušmana njegovih
i obradova protivnike njegove.
44 Otupi oštricu mača njegova,
u boju mu ne pomože.
45 Njegovu sjaju kraj učini,
njegovo prijestolje na zemlju obori.
46 Skratio si dane mladosti njegove,
sramotom ga pokrio.
47 Tȁ dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati?
Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
48 Sjeti se kako je kratak život moj,
kako si ljude prolazne stvorio!
49 Tko živ smrti vidjeti neće?
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih:
u srcu nosim svu mržnju pogana
52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve,
s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
*
53 Blagoslovljen Jahve dovijeka!
Tako neka bude. Amen!
PSALAM 90 (89)
Krhkost čovjekova
90
1 Molitva.
Mojsija, sluge Božjega.
Jahve, ti nam bijaše okrilje
od koljena do koljena.
2 Prije nego se rodiše bregovi,
prije nego postade kopno i krug zemaljski,
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
3 Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"
4 Jer je tisuću godina u očima tvojim
k'o jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.
5 Razgoniš ih k'o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
6 jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer - već se suši i vene.
7 Zaista, izjeda nas tvoja srdžba
i zbunjuje ljutina tvoja.
8 Naše si grijehe stavio pred svoje oči,
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
9 Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu,
kao uzdah dovršismo godine svoje.
10 Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost:
jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
11 Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega,
tko proniknuti srdžbu tvoju?
12 Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
13 Vrati se k nama, Jahve! Tȁ dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
15 Obraduj nas za dane kad si nas šibao,
za ljeta kad smo stradali!
16 Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje
i tvoja slava na djeci njihovoj!
17 Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama
daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek' uspije.