Psalmi 91-120

 

PSALAM 91 (90)

Pod Božjim okriljem

91

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,

što počivaš u sjeni Svemogućega,

reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja!

Bože moj u koga se uzdam!"

Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,

od kuge pogubne.

Svojim će te krilima zaštititi

i pod njegova ćeš se krila skloniti:

Vjernost je njegova štit i obrana!

Nećeš se bojati strašila noćnoga

ni strelice što leti danju,

ni kuge što se šulja kroz tmine,

ni pošasti što hara o podne.

 

Pa nek' padaju tisuće kraj tebe,

deseci tisuća s desne tvoje,

tebi se neće primaći!

Tek što okom pogledaš,

već ćeš vidjeti plaću grešnika.

 

Jer Jahve je zaklon tvoj,

Višnjega odabra sebi za okrilje.

10 Neće te snaći nesreća,

nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.

 

11 Jer anđelima svojim zapovjedi

da te čuvaju na svim putima tvojim.

12 Na rukama će te nositi

da se ne spotakneš o kamen.

13 Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,

zgazit ćeš lavića i zmiju.

 

14 Izbavit ću ga jer me ljubi,

zakrilit ga jer poznaje ime moje.

15 Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,

s njim ću biti u nevolji,

spasit ću ga i proslaviti.

16 Nasitit ću ga danima mnogim,

pokazat' mu spasenje svoje."


 

 

PSALAM 92 (91)

Pjesma pravednikova

92

Psalam. Pjesma.

Za dan subotnji.

Dobro je slaviti Jahvu,

pjevati imenu tvome, Svevišnji;

naviještati jutrom ljubav tvoju

i noću vjernost tvoju,

uz harfu od deset žica i liru,

s pjesmom uz citaru.

Obradovao si me djelima svojim, o Jahve,

kličem zbog djela ruku tvojih.

 

Kako su silna djela tvoja, o Jahve,

i duboki naumi tvoji!

Bezuman čovjek ne spoznaje,

luđak ne shvaća.

Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava

i cvali svi što zlo čine,

određeni su za vječnu propast;

a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ.

 

10 Doista, dušmani tvoji, o Jahve,

tvoji će dušmani propasti;

raspršit će se svi što čine zlo.

11 Rog si mi digao k'o u bivola,

pomazao me uljem prečistim;

12 i oko mi s visoka gleda dušmane

i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.

 

13 K'o palma cvate pravednik

i raste k'o cedar libanonski.

14 Zasađeni u Domu Jahvinu,

cvatu u dvorima Boga našega.

15 Rod donose i u starosti,

sočni i puni svježine:

16 da navijeste kako je pravedan Jahve,

Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.



PSALAM 93 (92)

Jahve - Kralj svemira

93

Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven,

Jahve zaodjeven moći i opasan.

Čvrsto stoji krug zemaljski,

neće se poljuljati.

Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona,

ti si od vječnosti!

 

Rijeke podižu, Jahve,

rijeke podižu glase svoje,

rijeke podižu svoj bučni huk.

Jači od glasova voda golemih,

silniji od bijesnoga mora:

silan je Jahve u visinama.

 

Tvoja su obećanja vjere predostojna,

svetost je ures Doma tvojega,

Jahve, u sve dane!



PSALAM 94 (93)

Bog pravde

94

Bože osvetniče, Jahve,

Bože osvetniče, pokaži se.

Ustani ti što sudiš zemlju,

po zasluzi plati oholima!

Dokle će bezbošci, Jahve,

dokle će se bezbošci hvastati?

Dokle će brbljati, drsko govoriti,

dokle će se bezakonici hvastati?

 

Tlače narod tvoj, Jahve,

i baštinu tvoju pritišću;

kolju udovicu i pridošlicu,

sirotama život oduzimlju

i govore: "Jahve ne vidi!

Ne opaža Bog Jakovljev!"

 

Shvatite, lude u narodu:

bezumni, kad ćete se urazumiti?

Onaj što uho zasadi da ne čuje?

Koji stvori oko da ne vidi?

10 Onaj što odgaja narode da ne kazni -

Onaj što ljude uči mudrosti?

11 Jahve poznaje namisli ljudske:

one su isprazne.

 

12 Blago onom koga ti poučavaš, Jahve,

i učiš Zakonu svojemu:

13 da mu mir udijeliš od nesretnih dana,

dok se grob kopa zlikovcu.

14 Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega

i svoje baštine neće napustiti;

15 jer će se pravo dosuditi pravednosti

i za njom će ići svi čestiti srcem.

 

16 Tko će ustati za me protiv zlotvora?

Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?

17 Da mi Jahve ne pomaže,

brzo bih sišao u mjesto tišine.

18 Čim pomislim: "Noga mi posrće",

dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.

19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome,

tvoje mi utjehe dušu vesele.

 

20 Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom

kad nevolje stvara pod izlikom zakona?

21 Nek' samo pritišću dušu pravednog,

nek' osuđuju krv nedužnu:

22 Jahve mi je utvrda,

Bog - hrid utočišta moga.

23 Platit će im bezakonje njihovo,

njihovom će ih zloćom istrijebiti,

istrijebit će ih Jahve, Bog naš.



PSALAM 95 (94)

Poziv na Božju hvalu

95

Dođite, kličimo Jahvi,

uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

Pred lice mu stupimo s hvalama,

kličimo mu u pjesmama!

Jer velik je Jahve, Bog naš,

Kralj veliki nad svim bogovima.

U njegovoj su ruci zemaljske dubine,

njegovi su vrhunci planina.

Njegovo je more, on ga je stvorio,

i kopno koje načiniše ruke njegove.

 

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,

poklonimo se Jahvi koji nas stvori!

Jer on je Bog naš,

a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O, da danas glas mu poslušate:

"Ne budite srca tvrda kao u Meribi,

kao u dan Mase u pustinji

gdje me iskušavahu očevi vaši

premda vidješe djela moja.

10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj,

pa rekoh: 'Narod su nestalna srca

i ne promiču moje putove.'

11 Stog se zakleh u svom gnjevu:

'Nikad neće ući u moj pokoj!'"

 



PSALAM 96 (95)

Jahve - Kralj i Sudac

96

Pjevajte Jahvi pjesmu novu!

Pjevaj Jahvi, sva zemljo!

Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo!

Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,

kazujte poganima njegovu slavu,

svim narodima čudesa njegova.

 

Velik je Jahve, hvale predostojan,

strašniji od svih bogova!

Ništavni su svi bozi naroda.

Jahve stvori nebesa!

Slava je i veličanstvo pred njim,

sila i sjaj u Svetištu njegovu.

 

Dajte Jahvi, narodna plemena,

dajte Jahvi slavu i silu!

Dajte Jahvi slavu imena njegova!

Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove,

poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove.

Strepi pred njim, zemljo sva!

10 Nek' se govori među poganima: "Jahve kraljuje!"

Svijet on učvrsti da se ne pomakne,

narodima pravedno upravlja.

 

11 Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!

Neka huči more i što je u njemu!

12 Nek' se raduje polje i što je na njemu,

neka klikće šumsko drveće

13 pred Jahvom, jer dolazi,

jer dolazi suditi zemlji.

Sudit će svijetu u pravdi

i narodima u istini svojoj.

 

 

 

PSALAM 97 (96)

Jahve - slavni Kralj

97

Jahve kraljuje: neka kliče zemlja,

nek' se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega,

pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim

i sažiže okolo dušmane njegove.

Munje mu svijet osvjetljuju;

zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Jahvom k'o vosak,

pred vladarom zemlje sve.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu,

svi narodi gledaju mu slavu.

 

Nek' se postide svi što likove štuju

i koji se hvale kumirima.

Poklonite mu se, svi bozi!

 

Sion radostan sluša,

gradovi Judini kliču

zbog tvojih sudova, o Jahve!

 

Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom,

visoko, visoko nad bozima svima.

10 Jahve ljubi one koji mrze na zlo,

on čuva duše pobožnika svojih,

izbavlja ih iz ruku opakih.

 

11 Svjetlost sviće pravedniku

i radost čestitima u srcu.

12 Radujte se, pravednici, u Jahvi,

slavite sveto ime njegovo!

 

 

 

PSALAM 98 (97)

Jahve - Kralj i Sudac

98

Psalam.

Pjevajte Jahvi pjesmu novu,

jer učini djela čudesna.

Pobjedu mu pribavi desnica njegova

i sveta mišica njegova.

Jahve obznani spasenje svoje,

pred poganima pravednost objavi.

Spomenu se dobrote i vjernosti

prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe

spasenje Boga našega.

 

Sva zemljo, poklikni Jahvi,

raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Jahvi uz citaru,

uz citaru i uza zvuke harfe;

uz trublje i zvuke rogova:

kličite Jahvi kralju!

 

Neka huči more i što je u njemu,

krug zemaljski i stanovnici njegovi!

Rijeke nek' plješću rukama,

zajedno s njima neka se brda raduju!

Jer Jahve dolazi,

dolazi suditi zemlji.

Vladat će krugom zemaljskim po pravdi

i pucima po pravici.



PSALAM 99 (98)

Jahve - sveti i pravedni Kralj

99

Jahve kraljuje - nek' zadršću narodi;

sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese!

Velik je Jahve na Sionu,

uzvišen nada sve narode.

Nek' slave ime tvoje veliko i strašno:

ono je sveto!

 

Ti kralj si moćan koji ljubiš što je pravo,

pravednost ti si utvrdio,

pravo i pravednost vršiš u Jakovu.

Uzvisujte Jahvu, Boga našega,

padnite pred podnožje njegovo:

ono je sveto.

 

Mojsije i Aron među svećenicima njegovim

i Samuel među onima koji zazivaju ime njegovo:

zazivahu Jahvu, i on ih usliša.

Iz stupa od oblaka govoraše njima:

slušahu zapovijedi njegove

i odredbe što ih dade.

 

Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao;

Bože, milostiv si bio njima

premda si kažnjavao grijehe njihove.

Uzvisujte Jahvu, Boga našega,

padnite pred svetu goru njegovu:

jer svet je Jahve, Bog naš.

 

 


PSALAM 100 (99)

Poziv na Božju hvalu

100

Psalam.

Zahvalnica.

Kliči Jahvi, zemljo sva!

Služite Jahvi u veselju!

Pred lice mu dođite

s radosnim klicanjem!

Znajte da je Jahve Bog:

on nas stvori, i mi smo njegovi,

njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,

u dvore njegove s pjesmama;

hvalite ga, ime mu slavite!

Jer dobar je Jahve,

dovijeka je ljubav njegova,

od koljena do koljena vjernost njegova.

 

 

 

PSALAM 101 (100)

Lik dobra vladara

101

Davidov.

Psalam.

Da zapjevam o dobroti i pravdi,

tebi, Jahve, da zasviram!

Razmatrat ću put savršenstva:

kad li ćeš k meni doći?

Hodit ću u nedužnosti srca

u domu svojemu.

Neću stavljati pred oči svoje

ništa opako.

Mrzim čovjeka koji čini zlo:

on neće biti uza me.

Opako će srce biti daleko od mene;

o zlu neću da znadem.

Tko kleveće bližnjeg u potaji,

toga ću pogubiti.

Čovjeka oholih očiju i srca naduta

ja ne podnosim.

Pogled upravljam k vjernima na zemlji

da sa mnom stanuju.

Tko hodi putem nedužnim

taj će mi služiti.

Neće prebivati u kući mojoj

tko spletke snuje.

Tko govori laži, neće opstati

pred mojim očima.

Svaki ću dan istrebljivati

sve zlikovce u zemlji;

iskorijenit ću iz grada Jahvina

sve koji čine bezakonje.

 

 

PSALAM 102 (101)

Molitva u nesreći

102

Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Jahvom.

Jahve, usliši molitvu moju,

i vapaj moj k tebi da dođe!

Nemoj sakrivati lice od mene

u dan moje nevolje!

Prigni k meni uho svoje:

kad te prizovem, brzo me usliši!

Jer moji dani nestaju poput dima,

a moje kosti gore kao oganj.

Srce mi se suši kao pokošena trava

i kruh svoj zaboravljam jesti.

Od snažnih jecaja mojih

kosti mi uz kožu prionuše.

Sličan sam čaplji u pustinji,

postah k'o ćuk na pustoj razvalini.

Ne nalazim sna i uzdišem

k'o samotan vrabac na krovu.

Svagda me grde dušmani moji;

mnome se proklinju što bjesne na me.

10 Pepeo jedem poput kruha,

a piće svoje miješam sa suzama

11 zbog tvoje ljutine i gnjeva,

jer si me digao i bacio.

12 Moji su dani k'o oduljena sjena,

a ja se, gle, sušim poput trave.

 

13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka

i tvoje ime kroza sva koljena.

14 Ustani, smiluj se Sionu:

vrijeme je da mu se smiluješ

- sada je čas!

15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo,

žale ruševine njegove.

16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega

i svi kraljevi zemlje slave tvoje

17 kad Jahve opet sazda Sion,

kad se pokaže u slavi svojoj,

18 kad se osvrne na prošnju ubogih

i ne prezre molitve njihove.

 

19 Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj,

puk što nastane neka hvali Jahvu.

20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta,

s nebesa na zemlju gleda

21 da čuje jauke sužnjeva,

da izbavi smrti predane,

22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino

i njegova hvala u Jeruzalemu

23 kad se narodi skupe

i kraljevstva da služe Jahvi.

 

24 Putem je istrošio sile moje,

skratio mi dane.

25 Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih!

Kroza sva koljena traju godine tvoje.

26 U početku utemelji zemlju,

i nebo je djelo ruku tvojih.

27 Propast će, ti ćeš ostati,

sve će ostarjeti kao odjeća.

Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

28 ti si uvijek isti

- godinama tvojim nema kraja.

29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru

i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

 

 

 

PSALAM 103 (102)

Bog je ljubav

103

Davidov.

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,

i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,

i ne zaboravi dobročinstva njegova:

on ti otpušta sve grijehe tvoje,

on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti čuva život,

kruni te dobrotom i ljubavlju;

život ti ispunja dobrima,

k'o orlu ti se mladost obnavlja.

 

Jahve čini pravedna djela

i potlačenima vraća pravicu,

Mojsiju objavi putove svoje,

sinovima Izraelovim djela svoja.

Milosrdan i milostiv je Jahve,

spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Jarostan nije za vječna vremena

niti dovijeka plamti srdžba njegova.

10 Ne postupa s nama po grijesima našim

niti nam plaća po našim krivnjama.

 

11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom,

dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

12 Kako je istok daleko od zapada,

tako udaljuje od nas bezakonja naša.

13 Kako se otac smiluje dječici,

tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.

14 Jer dobro zna kako smo sazdani,

spominje se da smo prašina.

15 Dani su čovjekovi kao sijeno,

cvate k'o cvijetak na njivi;

16 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,

ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

17 Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje

i njegova pravda nad sinovima sinova,

18 nad onima što njegov Savez čuvaju

i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

 

19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje,

i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.

20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi,

vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,

poslušni riječi njegovoj!

21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove,

sluge njegove koje činite volju njegovu!

22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova,

na svakome mjestu vlasti njegove:

blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!



PSALAM 104 (103)

Pohvala Bogu Stvoritelju

104

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,

Jahve, Bože moj, silno si velik!

Odjeven veličanstvom i ljepotom,

svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Nebo si razapeo kao šator,

na vodama sagradio dvorove svoje.

Od oblaka praviš kola svoja,

na krilima vjetrova putuješ.

Vjetrove uzimaš za glasnike,

a žarki oganj za slugu svojega.

 

Zemlju si stavio na stupove njene:

neće se poljuljati u vijeke vjekova,

pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom,

iznad bregova stajahu vode;

na tvoju se prijetnju povukoše,

od tvoje grmljavine zadrhtaše.

Bregovi se digoše, doline spustiše

na mjesto koje si im odredio.

Odredio si granicu koju ne smiju prijeći,

da opet ne pokriju zemlju.

 

10 Izvore svraćaš u potoke

što žubore među brdima.

11 Oni poje sve živine poljske,

divlji magarci žeđ gase u njima.

12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske

i pjevaju među granama.

13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih,

zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

 

14 Ti daješ te niče trava za stoku

i bilje na korist čovjeku

da izvede kruh iz zemlje

15 i vino što razvedruje srce čovječje;

da uljem lice osvježi

i da kruh okrijepi srce čovjeku.

16 Stabla se Jahvina napajaju hranom,

cedri libanonski koje on zasadi.

17 Ondje se ptice gnijezde,

u čempresu dom je rodin.

18 Visoki bregovi daju kozorogu

a pećine jazavcu sklonište.

 

19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena

i sunce znade kada ima zaći.

20 Kad razastreš tmine i noć se spusti,

tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

21 Lavići riču za plijenom

i od Boga hranu traže.

22 Kad sunce ograne, nestaju

i liježu na ležaje.

23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao

i na rad do večeri.

 

24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!

Sve si to mudro učinio:

puna je zemlja stvorenja tvojih.

25 Eno mora, velika i široka,

u njemu vrve gmazovi bez broja,

životinje male i velike.

26 Onud prolaze nemani,

Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

 

27 I sva ova bića željno čekaju

da ih nahraniš na vrijeme.

28 Daješ li im, tada sabiru:

otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;

ako dah im oduzmeš, ugibaju

i opet se u prah vraćaju.

30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,

i tako obnavljaš lice zemlje.

 

31 Neka dovijeka traje slava Jahvina:

nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

32 On pogleda zemlju i ona se potrese,

dotakne bregove, oni se zadime.

 

33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim,

svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

34 Bilo mu milo pjevanje moje!

Ja ću se radovati u Jahvi.

35 Nek' zločinci sa zemlje nestanu

i bezbožnika nek' više ne bude!

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

 


PSALAM 105 (104)

Čudesna povijest Izraelova

105

Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime,

navješćujte među narodima djela njegova!

Pjevajte mu, svirajte mu,

pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim,

neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

Tražite Jahvu i njegovu snagu,

tražite svagda njegovo lice!

Sjetite se čudesa koja učini,

njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov,

sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On je Jahve, Bog naš;

po svoj su zemlji njegovi sudovi!

 

On se uvijek sjeća svojega Saveza,

riječi koju dade tisući naraštaja:

Saveza koji sklopi s Abrahamom

i zakletve svoje Izaku.

10 Ustanovi je kao zakon Jakovu,

Izraelu vječni Savez,

11 govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju

kao dio u baštinu vašu."

 

12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo,

i kad bjehu pridošlice u njoj,

13 išli su od naroda do naroda,

iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

14 ali ne dopusti nikom da ih tlači,

kažnjavaše zbog njih kraljeve:

15 "Ne dirajte u moje pomazanike,

ne nanosite zla mojim prorocima!"

 

16 I on pozva glad na zemlju,

sve zalihe uništi krušne.

17 Pred njima čovjeka posla:

Josip u ropstvo bijaše prodan.

18 Sputaše uzama noge njegove,

u gvožđe mu vrat staviše,

19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo,

Jahvina ga riječ potvrdi.

20 Kralj naredi da ga driješe,

nárōdā poglavar oslobodi njega.

21 Za domaćina ga stavi kući svojoj,

za nadstojnika sveg imanja svoga,

22 da velikaše njegove po volji uči

i starce njegove mudrosti da vodi.

 

23 Tad Izrael u Egipat uđe,

Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

24 Narod svoj umnoži veoma,

učini ga jačim od dušmana.

 

25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov,

da slugama njegovim opaki budu.

26 Mojsija posla, slugu svoga,

Arona, kog odabra.

27 Činjahu među njima znake njegove

i čudesa u Kamovoj zemlji.

 

28 Posla tmine, i smrknu se,

al' prkosiše oni riječima njegovim.

29 U krv im vode prometnu

i pobi ribe njihove.

30 Zemljom im žabe provrvješe,

prodriješe i u dvore kraljevske.

31 Reče, i muha roj doletje

i komarci u sve kraje njine.

32 Mjesto kiše grȁd im dade,

ognjene munje po njihovoj zemlji.

 

33 Udari im lozu i smokve,

polomi stabla u krajima njinim.

34 Reče, i skakavci dođoše

i bezbrojne gusjenice s njima.

35 U zemlji im proždriješe svu bilinu,

proždriješe rod njihovih njiva.

36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji,

sve prvine snage njihove.

37 Izvede ih sa srebrom i zlatom;

u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

38 Odlasku njihovu Egipat se obradova,

jer ga od njih strah spopade.

 

39 Rasprostro je oblak kao pokrov

i oganj da se obnoć sja.

40 Zamoliše, i dovede prepelice,

nebeskim ih kruhom tad nahrani.

41 Hrid rascijepi, i provri voda,

pustinjom poteče kao rijeka.

42 Tad se sjeti svete riječi svoje

što je zada sluzi svome Abrahamu.

43 Puk svoj s klicanjem izvede

i s veseljem izabrane svoje.

 

44 I dade im zemlje poganske,

trud naroda baštiniše,

45 da čuvaju naredbe njegove

i zakone da mu paze. Aleluja!

 

 

 

PSALAM 106 (105)

Zahvalna ispovijest Božjeg naroda

106

Aleluja!

Hvalite Jahvu jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

Tko će izreć' djela moći Jahvine,

tko li mu iskazat' sve pohvale?

Blaženi što drže naredbe njegove

i čine pravo u svako doba!

Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku,

pohodi me spasenjem svojim

da uživam sreću izabranih tvojih,

da se radujem radosti naroda tvoga,

da tvojom se baštinom ponosim.

 

Zgriješismo kao oci naši,

činismo bezakonje, bezbožno radismo.

Oci naši u Egiptu,

nehajni za čudesa tvoja,

ne spominjahu se velike ljubavi tvoje,

već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.

Al' on ih izbavi rad' imena svoga

da pokaže silu svoju.

Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono,

provede ih izmed válā kao kroz pustinju.

10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi,

oslobodi iz ruku dušmana.

11 I prekriše vode neprijatelje njine,

ne ostade nijednoga od njih.

12 Vjerovahu riječima njegovim

i hvale mu pjevahu.

 

13 Zaboraviše brzo djela njegova,

ne uzdaše se u volju njegovu.

14 Pohlepi se daše u pustinji,

iskušavahu Boga u samoći.

15 I dade im što iskahu,

al' u duše njine on groznicu posla.

 

16 Zavidješe tada Mojsiju u taboru,

Aronu, kog posveti Jahve.

17 Otvori se zemlja, Datana proždrije,

Abiramovo pokri mnoštvo.

18 Oganj pade na sve mnoštvo njino

i zlotvore plamen sažga.

 

19 Načiniše tele na Horebu,

klanjahu se liku od zlata slivenu.

20 Zamijeniše Slavu svoju

likom bika što proždire travu.

21 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi

u Egiptu znamenja čineći

22 i čudesa u Kamovoj zemlji

i strahote na Crvenome moru.

 

23 Već namisli da ih satre,

al' Mojsije, izabranik njegov,

zauze se za njih

da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.

 

24 Prezreše oni zemlju željkovanu

ne vjerujuć' njegovoj riječi.

25 Mrmljahu pod šatorima svojim,

ne poslušaše glasa Jahvina.

26 Zakle se tada podignutom rukom:

sve će ih pokosit' u pustinji,

27 potomstvo njino međ' narode razbacat',

njih razasut' po zemljama.

 

28 Posvetiše se Baal Peoru

i jedoše žrtve bogova mrtvih.

29 Razjariše ga nedjelima svojim,

i on na njih pošast baci.

30 Al' se Pinhas diže, sud izvrši

i pošasti nesta tada.

31 U zasluge to mu uđe

u sva pokoljenja dovijeka.

 

32 Razjariše ga opet kraj voda meripskih,

i Mojsija zlo pogodi zbog njih,

33 jer mu duh već ogorčiše,

nesmotrenu riječ izusti.

 

34 I ne istrijebiše naroda

za koje im Jahve bješe naredio.

35 S poganima miješahu se,

naučiše djela njina.

36 Štovahu likove njihove,

koji im postaše zamka.

37 Žrtvovahu sinove svoje

i svoje kćeri zlodusima.

38 Prolijevahu krv nevinu,

krv sinova i kćeri svojih,

koje žrtvovahu likovima kanaanskim.

Zemlja bješe krvlju okaljana,

39 djelima se svojim uprljaše,

učiniše preljub svojim nedjelima.

 

40 Na svoj narod Jahve srdžbom planu,

zgadi mu se njegova baština.

41 Predade ih u ruke pogana

te vladahu njima mrzitelji njini.

42 Mučili ih neprijatelji

i tlačili rukom svojom.

43 Prečesto ih izbavljaše,

al' ga razjariše naumima svojim:

pokošeni bjehu za bezakonja svoja.

44 On pogleda opet na nevolju njinu

kad njihove molitve začu

45 i sjeti se svog Saveza s njima,

sažali se na njih u velikom milosrđu svome.

46 Učini da nađu milost u onih

što ih bjehu zarobili.

 

47 Spasi nas, Jahve, Bože naš,

i saberi nas od bezbožnih naroda

da slavimo tvoje sveto ime,

da se tvojom slavom ponosimo.

*

48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,

od vijeka dovijeka!

I sav narod neka kaže:

"Amen! Aleluja!"

 

 


PSALAM 107 (106)

Bog spasava čovjeka iz svake nevolje

107

Hvalite Jahvu jer je dobar,

jer je dovijeka ljubav njegova!

Tako nek' reknu svi otkupljenici

koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske

i koje skupi iz svih zemalja,

s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

 

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,

puta ne nalazeć' do naseljena grada.

Gladni su bili, žeđu izmoreni,

duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi,

i on ih istrže iz svih nevolja.

Pravim ih putem pȍvede

da stignu ka gradu naseljenu.

 

Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,

za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Jer gladnu dušu on nasiti,

dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

10 U mraku sjeđahu i u tmini,

sputani bijedom i gvožđima,

11 jer su prkosili besjedama Božjim

i prezreli naum Svevišnjega.

12 Srce im stoga skrši patnjama:

posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi

i on ih istrže iz svih nevolja.

14 Izvede ih iz tmina i mraka,

raskide okove njihove.

 

15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,

za čudesa njegova sinovima ljudskim!

16 Jer razbi vrata mjedena

i gvozdene polomi zasune.

 

17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni,

ispaštajuć' svoje opačine:

18 svako se jelo gadilo duši njihovoj,

do vrata smrti oni dođoše.

19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi

i on ih istrže iz svih nevolja.

20 Riječ svoju posla da ih ozdravi

i život im spasi od jame grobne.

 

21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,

za čudesa njegova sinovima ljudskim!

22 Nek' prinose žrtve zahvalnice

i kličući nek' djela njegova kazuju!

 

23 Oni koji lađama zaploviše morem

da po vodama silnim trguju:

24 oni vidješe djela Jahvina,

čudesa njegova na pučini.

25 On reče i olujni se vjetar uzvitla

što u visinu diže valove mora.

26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,

u nevolji duša im ginula.

27 Teturahu i posrtahu kao pijani,

sva ih je mudrost izdala.

28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi

i on ih istrže iz svih nevolja.

29 Smiri oluju u tih povjetarac,

valovi morski umukoše.

30 Obradovaše se tišini,

u željenu luku on ih povede.

 

31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,

za čudesa njegova sinovima ljudskim!

32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru,

neka ga hvale u vijeću staraca!

 

33 On pretvori rijeke u pustinju,

a izvore vodene u žednu zemlju;

34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru

zbog zloće žitelja njezinih.

35 On obrati pustinju u jezero,

a zemlju suhu u vodene izvore

36 i naseli ondje izgladnjele

te podigoše grad gdje će živjeti.

37 Zasijaše njive, posadiše vinograde

što im doniješe obilnu ljetinu.

38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno

i stada im se ne smanjiše.

 

39 Prorijeđeni bjehu i prezreni

pod teretom patnja i nevolja.

 

40 Onaj što izlijeva prezir na knezove

pusti ih da po bespuću pustom lutaju.

41 Iz nevolje pȍdiže ubogog

i obitelji k'o stada ȕmnožī.

 

42 Videć' to, čestiti neka se raduju,

a zloća neka sebi usta začepi!

43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja

i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!

 

 

 



PSALAM 108 (107)

Zahvalnica Jahvi i usrdna molba za pomoć

108

Pjesma.

Psalam. Davidov.

Moje je srce sigurno, Bože,

sigurno je srce moje:

pjevat ću i svirati.

 

Probudi se, dušo moja!

Probudi se, harfo i citaro!

Probudit ću zoru jutarnju.

 

Hvalit ću te, Jahve, među narodima,

među pucima tebi ću pjevati,

jer do neba je dobrota tvoja,

do oblaka tvoja vjernost.

 

Uzvisi se, Bože, nad nebesa,

slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

Da ti se ljubimci izbave,

desnicom pomozi, usliši nas!

 

Bog reče u svom Svetištu:

"Šekem ću razdijelit' kličući,

dolinu ću Sukot izmjeriti.

Moj je Gilead, moj Manaše,

Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!

10 Moab je sud iz kojeg se umivam,

na Edom ću baciti obuću,

nad Filistejcem slaviti pobjedu!"

 

11 Tko će me dovesti do utvrđena grada,

tko će me dovesti do Edoma?

12 Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?

Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?

 

13 Pomozi nam protiv dušmana,

jer je ljudska pomoć ništavna!

14 S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti,

Bog će zgaziti naše dušmane.

 

 

 

PSALAM 109 (108)

Protiv podmuklih neprijatelja

109

Zborovođi.

Psalam. Davidov.

Bože, diko moja, nemoj šutjeti!

Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju,

govore mi jezikom lažljivim,

riječima me mržnje okružuju,

bezrazložno me napadaju.

Za moju me ljubav oni optužuju,

a ja se samo molim.

Uzvraćaju mi zlo za dobro,

mržnju za ljubav moju.

 

"Digni protiv njega bezbožnika

i tužitelj nek' mu stane zdesna!

Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen,

i molitva mu se za grijeh uzela!

Dani njegovi nek' budu malobrojni,

njegovu službu nek' dobije drugi!

Djeca njegova nek' postanu siročad,

a njegova žena udovica!

10 Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci,

nek' budu bačena iz opustjelih domova!

11 Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed,

tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!

12 Nitko ne imao prema njemu samilosti,

nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!

13 Neka mu se zatre potomstvo,

u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!

14 Spominjao se Jahve grijeha njegovih,

i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:

15 nek budu svagda Jahvi pred očima!

Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"

16 Jer se ne spomenu da čini milosrđe,

već proganjaše bijedna i uboga

i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.

17 Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne;

blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!

18 Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom,

neka kao voda uđe u njega

i kao ulje u kosti njegove.

19 Bilo mu haljinom kojom se pokriva,

pojas kojim se svagda paše!

 

20 Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim

koji zlo govore protiv duše moje!

21 A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me,

spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!

22 Jer bijedan sam i ubog,

i srce je moje ranjeno u meni.

23 K'o sjena što se naginje ja nestajem,

progone me kao skakavca.

24 Od posta mi koljena klecaju

i tijelo moje omrša.

25 Ruglom sam njima postao,

kimaju glavom kad me vide.

26 Pomozi mi, Jahve, Bože moj,

po doborti me svojoj spasi!

27 Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja

i da si ti ovo učinio, Jahve!

28 Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj;

nek' se postide koji se na me podižu,

a sluga tvoj nek' se raduje!

29 Stidom nek' se odjenu tužitelji moji

i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!

 

30 Slavit ću Jahvu iz svega grla

i hvalit' ga u veliku mnoštvu

31 jer stoji s desne siromahu

da mu dušu spasi od sudaca.

 


PSALAM 110 (109)

Mesija - kralj, svećenik, pobjednik

110

Psalam.

Davidov.

Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna

dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!

Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona:

vladaj posred svojih neprijatelja!

Spreman je tvoj narod u svetim odorama

za dan tvog junaštva:

kao rosa iz krila zorina

uza te su mladi ratnici."

 

Zakleo se Jahve i neće se pokajati:

"Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!"

Gospodin ti je zdesna,

on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

 

On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile,

po svoj zemlji raskoljenih glava.

Na putu će se napit' iz potoka,

visoko će dignuti glavu.

 


PSALAM 111 (110)

Pohvala Božjim djelima

111

Aleluja!

ALEF

Hvalit ću Jahvu svim srcem svojim

BET

u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.

GIMEL

Silna su djela Jahvina,

DALET

nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube.

HE

Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo,

VAU

i pravda njegova ostaje dovijeka.

ZAJIN

Čudesima svojim spomen postavi,

HET

blag je Jahve i milosrdan.

TET

Hranu dade štovateljima svojim,

JOD

dovijeka se sjeća svoga Saveza.

KAF

Silna djela svoja objavi svom narodu,

LAMED

u posjed im dade zemlju pogana.

MEM

Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,

NUN

stalne su sve naredbe njegove,

SAMEK

utvrđene za sva vremena, dovijeka,

AJIN

sazdane na istini i na pravdi.

PE

On posla spasenje svom narodu,

SADE

Savez svoj postavi zauvijek:

KOF

sveto je i časno ime njegovo!

REŠ

10 Početak mudrosti strah Gospodnji!

ŠIN

Mudro čine koji ga poštuju.

TAU

Slava njegova ostaje dovijeka!

 

 


PSALAM 112 (111)

Pohvala pravednika

112

Aleluja!

ALEF

Blago čovjeku koji se boji Jahve

BET

i koji uživa u naredbama njegovim:

GIMEL

moćno će mu biti na zemlji potomstvo,

DALET

na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.

HE

Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu,

VAU

njegova pravednost ostaje dovijeka.

ZAJIN

Čestitima sviće k'o svjetlost u tami:

HET

blag, milosrdan i pravedan Jahve.

TET

Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,

JOD

koji poslove svoje obavlja pravedno.

KAF

Dovijeka neće on posrnuti:

LAMED

u vječnome će spomenu biti pravednik.

MEM

Žalosne se vijesti neće bojati,

NUN

mirno je njegovo srce uzdajuć' se u Jahvu.

SAMEK

Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji,

AJIN

neprijatelje svoje prezire.

PE

On prosipa, daje sirotinji:

SADE

pravednost njegova ostaje dovijeka,

KOF

njegovo će se čelo slavno uzdići.

REŠ

10 Ljutito će to gledati bezbožnik,

ŠIN

škrgutat će zubima i venuti,

TAU

propast će želja opakih.

 

 

 

PSALAM 113 (112)

Bogu slave i milosrđa

113

Aleluja!

Hvalite, sluge Jahvine,

hvalite ime Jahvino!

Blagoslovljeno ime Jahvino

sada i dovijeka!

Od istoka sunca do zalaska

hvaljeno bilo ime Jahvino!

 

Uzvišen je Jahve nad sve narode,

slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Jahve, Bog naš,

koji u visinama stoluje

i gleda odozgo nebo i zemlju?

 

Podiže iz prašine uboga,

iz gliba vadi siromaha

da ga posadi s prvacima,

s prvacima svoga naroda.

Nerotkinji daje da u domu stanuje

kao radosna majka djece brojne.

 

 

 

PSALAM 114 (113 a)

Pashalna himna

114

Aleluja!

Kad izađe Izrael iz Egipta

i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog,

Judeja mu posta svetište,

a Izrael kraljevstvo njegovo.

Vidje more i uzmače,

a Jordan ustuknu.

Bregovi skakahu poput ovnova

i brežuljci poput jaganjaca.

 

Što ti je, more, da uzmičeš?

Jordane, zašto natrag okrećeš?

Bregovi, zašto skačete poput ovnova

i vi, brežuljci, poput jaganjaca?

Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim,

pred licem Boga Jakovljeva.

On hrid pretvara u slap vodeni

i stijenu u izvor vode.



PSALAM 115 (113 b)

Jedini pravi Bog

115

Ne nama, o Jahve, ne nama,

već svom imenu slavu daj

zbog ljubavi i vjernosti svoje.

Zašto da govore pogani:

"Tȁ gdje je Bog njihov?"

Naš je Bog na nebesima,

sve što mu se svidi to učini.

 

Idoli su njihovi srebro i zlato,

ljudskih su ruku djelo.

Usta imaju, a ne govore,

oči imaju, a ne vide.

Uši imaju, a ne čuju,

nosnice, a ne mirišu.

Ruke imaju, a ne hvataju,

noge imaju, a ne hodaju;

glas im iz grla ne izlazi.

Takvi su i oni koji ih napraviše

i svi koji se u njih uzdaju.

 

Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj!

- On je štit i pomoćnik njihov.

10 Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj!

- On je štit i pomoćnik njihov.

11 Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte!

- On je štit i pomoćnik njihov.

 

12 Jahve će se nas spomenut'

i on će nas blagoslovit':

blagoslovit će dom Izraelov,

blagoslovit će dom Aronov,

13 blagoslovit će one koji se Jahve boje -

i male i velike.

 

14 Umnožio vas Jahve,

vas i vaše sinove!

15 Blagoslovio vas Jahve

koji stvori nebo i zemlju!

 

16 Nebo je nebo Jahvino,

a zemlju dade sinovima čovječjim.

17 Ne, Jahvu mrtvi ne hvale,

nitko od onih što siđu u Podzemlje.

18 Mi živi, mi Jahvu slavimo

S       da i dovijeka. Aleluja.

 

 

 

 

PSALAM 116 (114-115)

Pjesma zahvalnica

116

Ljubim Jahvu jer čuje

vapaj molitve moje:

uho svoje prignu k meni

u dan u koji ga zazvah.

Užeta smrti sapeše me,

stegoše me zamke Podzemlja,

snašla me muka i tjeskoba.

Tada zazvah ime Jahvino:

"O Jahve, spasi život moj!"

 

Dobrostiv je Jahve i pravedan,

pun sućuti je Bog naš.

Jahve čuva bezazlene:

u nevolji bijah, on me izbavi.

Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj,

jer Jahve je dobrotvor tvoj.

On mi život od smrti izbavi,

oči moje od suza, noge od pada.

Hodit ću pred licem Jahvinim

u zemlji živih.

 

10 Ja vjerujem i kada kažem:

"Nesretan sam veoma."

11 U smetenosti svojoj rekoh:

"Svaki je čovjek lažac!"

 

12 Što da uzvratim Jahvi

za sve što mi je učinio?

13 Uzet ću čašu spasenja

i zazvat ću ime Jahvino.

14 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje

pred svim pukom njegovim.

15 Dragocjena je u očima Jahvinim

smrt pobožnika njegovih.

 

16 Jahve, tvoj sam sluga,

tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:

ti si razriješio okove moje.

17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,

zazvat ću ime Jahvino.

18 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje

pred svim pukom njegovim,

19 u predvorjima Doma Jahvina,

posred tebe, Jeruzaleme!

 

 

 

PSALAM 117 (116)

Poziv na hvalu

117

Aleluja!

Hvalite Jahvu, svi puci,

slavite ga, svi narodi!

Silna je prema nama ljubav njegova,

i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

 

 

 

PSALAM 118 (117)

Obred za Blagdan sjenica

118

Aleluja!

Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

Neka rekne dom Izraelov:

"Vječna je ljubav njegova!"

Neka rekne dom Aronov:

"Vječna je ljubav njegova!"

Svi koji se Jahve boje neka reknu:

"Vječna je ljubav njegova!"

 

Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah:

on me usliša i oslobodi.

Jahve je sa mnom i ja ne strahujem:

što mi tko može?

Jahve je sa mnom, pomoć moja,

i zbunjene gledam dušmane.

Bolje se Jahvi uteći

nego se uzdat' u čovjeka.

Bolje se Jahvi uteći

nego se uzdat' u mogućnike.

 

10 Pogani me okružiše:

imenom ih Jahvinim uništih.

11 Opkoliše me odasvud:

imenom ih Jahvinim uništih.

12 Opkoliše me poput pčela,

ubod im žeže kao trnje zapaljeno:

imenom ih Jahvinim uništih.

13 Gurahu me, gurahu, da me obore,

ali mi Jahve pomože.

14 Jahve je moja snaga i pjesma,

on mi je spasitelj.

 

15 Čuj! Radost i spasenje

odzvanja šatorima pravednika:

Jahvina se proslavi desnica,

16 Jahvina me uzdigne desnica,

Jahvina se proslavi desnica!

17 Ne, umrijeti neću nego živjeti

i kazivat ću djela Jahvina.

18 Kaznom teškom kaznio me Jahve,

ali me smrti ne preda.

 

19 Otvorite mi širom vrata pravde:

ući ću, Jahvi zahvalit'!

20 "Ovo su vrata Jahvina,

na njih ulaze pravedni!"

21 Zahvalit ću ti što si me uslišio

i moj postao spasitelj.

22 Kamen što ga odbaciše graditelji

postade kamen zaglavni.

23 Jahvino je to djelo:

kakvo čudo u očima našim!

24 Ovo je dan što ga učini Jahve:

kličimo i radujmo se njemu!

25 O Jahve, spasenje nam daj!

Jahve, sreću nam daj!

 

26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!

Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!

27 Obasjao nas Bog Jahve!

Složite povorku s grančicama u ruci

sve do rogova žrtvenika.

 

28 Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem:

Bože moj, tebe ja uzvisujem.

 

29 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova!

 

 

 

PSALAM 119 (118)

Pohvala Božjem zakonu

ALEF

119

Blaženi oni kojih je put neokaljan,

koji hode po Zakonu Jahvinu!

Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,

čitavim srcem njega traže;

koji ne čine bezakonje,

već hode putovima njegovim.

Naredbe si svoje dao

da se brižno čuvaju.

O, kad bi čvrsti bili putovi moji

da tvoja čuvam pravila!

Neću se postidjeti tada

kad budem pazio na zapovijedi tvoje.

Slavit ću te u čestitosti srca

kad naučim sudove pravde tvoje.

Tvoja ću pravila čuvati:

ne zapusti me nikada!

 

BET

Kako će mladić čistim sačuvati put svoj?

Čuvajući riječi tvoje.

10 Svim srcem svojim tebe tražim;

ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.

11 U srce pohranih riječ tvoju

da protiv tebe ne sagriješim.

12 Blagoslovljen si, o Jahve,

nauči me svojim pravilima.

13 Usnama svojim navješćujem

sudove usta tvojih.

14 Putu se propisa tvojih radujem

više no svemu bogatstvu.

15 Razmišljat ću o naredbama tvojim

i putove ću tvoje razmatrat'.

16 Uživat ću u pravilima tvojim,

riječi tvojih neću zaboravit'.

 

GIMEL

17 Milostiv budi meni, sluzi svojem,

da živim i tvoje riječi čuvam.

18 Otvori oči moje

da gledam divote tvoga Zakona!

19 Ja sam došljak na zemlji,

zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!

20 Duša mi gine u svako doba

žudeći za tvojim odlukama.

21 Oholima ti si zaprijetio:

prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.

22 Uzmi s mene rug i sramotu,

jer tvoje ja čuvam propise.

23 Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore,

tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.

24 Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,

tvoja su pravila moji savjetnici.

 

DALET

25 Moja duša leži u prašini:

po riječi svojoj vrati mi život.

26 Kazivao sam ti svoje putove i ti si me čuo:

pravilima me svojim nauči.

27 Pokaži mi put odredaba svojih

i o čudesima ću tvojim razmišljat'.

28 Suze roni duša moja od žalosti:

po riječi svojoj ti me podigni!

29 Daleko me drži od puta zablude

i Zakonom me svojim obdari!

30 Put istine ja sam odabrao,

pred oči sam stavio odluke tvoje.

31 Uz propise tvoje ja čvrsto prianjam,

o Jahve, nemoj me postidjeti!

32 Ja kročim putem zapovijedi tvojih

jer si mi prosvijetlio srce.

 

HE

33 Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih

i ja ću je čuvati do kraja.

34 Pouči me da se tvoga držim Zakona

i čuvat ću ga svim srcem.

35 Uputi me stazom svojih zapovijedi,

jer ja u njoj uživam.

36 Prikloni mi srce propisima svojim,

a ne k pohlepi!

37 Odvrati moje oči da ne vide ništavost,

život mi čuvaj na putu svojemu!

38 Ispuni svom sluzi obećanje

koje si onima dao što te se boje.

39 Ukloni sramotu od koje strahujem,

jer divni su tvoji sudovi.

40 Evo, čeznem za naredbama tvojim:

pravdom me svojom poživi.

 

VAU

41 Nek' milost tvoja, o Jahve, dođe na mene

i spasenje tvoje po tvom obećanju.

42 Odgovorit ću onima koji me ruže,

jer se uzdam u riječ tvoju.

43 Od mojih usta ne oduzmi riječ istine,

jer se uzdam u sudove tvoje.

44 Tvoj ću Zakon čuvati

uvijek i dovijeka.

45 Hodit ću putem prostranim,

jer naredbe tvoje istražujem.

46 Pred kraljevima o tvojim ću propisima govorit'

i zbunit' se neću.

47 U zapovijedima tvojim moja je naslada

jer ih ljubim.

48 Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke

i o tvojim odredbama razmišljam.

 

ZAJIN

49 Spomeni se svoje riječi sluzi svojem

kojom si mi dao nadu.

50 U nevolji sva mi je utjeha

što mi život čuva riječ tvoja.

51 Oholice me napadaju žestoko,

ali ja od tvog Zakona ne odstupam.

52 Sjećam se, o Jahve, davnih sudova tvojih

i to me tješi.

53 Bijes me hvata zbog grešnika

koji tvoj Zakon napuštaju.

54 Tvoje su mi naredbe pjesma

u zemlji kojom putujem.

55 Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega

i tvoj čuvam Zakon.

56 Evo što je želja moja:

čuvati tvoje odredbe.

 

HET

57 Dio je moj, o Jahve - rekoh -

da tvoje čuvam riječi.

58 Svim srcem lice tvoje ganuti hoću:

smiluj mi se po svom obećanju.

59 Promislio sam putove svoje

i k tvojem sam svjedočanstvu upravio noge.

60 Hitam i ne oklijevam

da zapovijedi tvoje čuvam.

61 Opletoše me užeta grešnika,

ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.

62 U ponoći ustajem da te slavim

zbog pravednih tvojih odluka.

63 Prijatelj sam svima koji te se boje

i koji tvoje čuvaju naredbe.

64 Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja;

nauči me odredbama svojim.

 

TET

65 Učinio si dobro svom sluzi, Jahve,

po riječi svojoj.

66 Nauči me razumu i znanju,

jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

67 Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,

ali sada tvoju čuvam riječ.

68 Ti si tako dobar i dobrostiv:

nauči me pravilima svojim.

69 Oholi na me prijevare smišljaju,

ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih.

70 Srce im je poput sala bešćutno,

a ja uživam u tvom Zakonu.

71 Dobro mi je što sam ponižen

da bih tvoja naučio pravila.

72 Draži mi je zakon usta tvojih

no tisuće zlatnika i srebrnika.

 

JOD

73 Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše;

prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.

74 Štovatelji tvoji videć' me vesele se,

jer se u riječ tvoju ja pouzdah.

75 Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni

i da si me s pravom ponizio.

76 Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom

po obećanju koje si dao sluzi svom.

77 Nek' dođe na me milosrđe tvoje da poživim,

jer Zakon tvoj moja je naslada.

78 Nek' se smetu oholi, jer me tlače nizašto,

a ja ću o naredbama tvojim razmišljat'.

79 Nek' mi se priklone štovatelji tvoji

i koji znaju tvoje zapovijedi.

80 Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima

da ne budem postiđen.

 

KAF

81 Duša moja gine za tvojim spasenjem

riječ tvoju željno čekam.

82 Oči mi čeznu za tvojom besjedom:

kad ćeš mi donijeti utjehu?

83 Kao mijeh u dimu postadoh,

ali pravila tvojih ne zaboravih.

84 Koliko dana ima sluga tvoj?

Kad ćeš suditi progonitelje moje?

85 Oholnici mi jame iskopaše:

oni ne rade po Zakonu tvojemu.

86 Sve zapovijedi tvoje istina su sama:

nekriva me gone, pomozi mi.

87 Umalo me smrviše u zemlji,

ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.

88 Po svojoj me milosti poživi

i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.

 

LAMED

89 Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje,

stalna poput nebesa.

90 od koljena do koljena tvoja je vjernost;

učvrstio si zemlju i ona stoji.

91 Po tvojim zakonima stoje zauvijek

jer sve tebi služi.

92 Da nije tvoj Zakon uživanje moje,

propao bih u nevolji svojoj.

93 Naredaba tvojih neću zaboravit' dovijeka,

jer po njima ti me oživljavaš.

94 Tvoj sam, Gospodine: spasi me,

jer tvoje ja ištem naredbe.

95 Bezbožni vrebaju da me upropaste,

ali ja na tvoje pazim propise.

96 Svakom savršenstvu vidim granicu,

a zapovijed tvoja nema granica.

 

MEM

97 O, kako ljubim Zakon tvoj,

po cio dan o njemu razmišljam.

98 Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih

jer ona je sa mnom vječito.

99 Umniji sam od svih svojih učitelja

jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim.

100 Razumniji sam i od staraca

jer tvoje čuvam naredbe.

101 Zla puta klone mi se noge

da riječ tvoju sačuvam.

102 Od tvojih sudova ne odstupam,

jer ti si me poučio.

103 Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje,

od meda su slađe ustima mojim.

104 Po tvojim naredbama postajem razuman,

stoga mrzim sve putove lažne.

 

NUN

105 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka

i svjetlo mojoj stazi.

106 Kunem se i čvrsto odlučujem, i riječ ću održati:

pravedne ću tvoje slijedit' odluke.

107 U nevolji sam velikoj, Jahve,

po riječi me svojoj poživi.

108 Prinose usta mojih primi, Jahve,

uči me sudovima svojim.

109 Život mi je u pogibelji neprestanoj,

ali tvog Zakona ja ne zaboravljam.

110 Grešnici mi postaviše zamku,

ali ne skrećem od tvojih naredaba.

111 Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština,

ona su radost mome srcu.

112 Prignuh srce da vrši naredbe tvoje

uvijek i do kraja.

 

SAMEK

113 Ja mrzim one koji su dvostruka srca,

a ljubim Zakon tvoj.

114 Ti si moj štit i moj zaklon,

u tvoju se riječ ja uzdam.

115 Odstupite od mene, zlikovci:

držat ću zapovijedi Boga svoga.

116 Podrži me po svom obećanju i živjet ću;

nemoj da se u svojoj nadi postidim.

117 Pomozi mi i spasit ću se,

na tvoja ću pravila svagda paziti.

118 Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih

jer je lažna misao njihova.

119 K'o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš,

zato ljubim tvoje propise.

120 Moje tijelo dršće od straha pred tobom,

sudova tvojih ja se bojim.

 

AJIN

121 Činim što je pravo i pravedno,

ne predaj me tlačiteljima mojim.

122 Založi se za slugu svojega

da me ne satru oholice!

123 Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim,

za tvojom riječi pravednom.

124 Učini sluzi svom po svojoj dobroti

i nauči me pravilima svojim.

125 Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me

da upoznam tvoje propise.

126 Čas je, o Jahve, da se javiš:

oskvrnuše Zakon tvoj.

127 Stoga ljubim zapovijedi tvoje

više no zlato, zlato žeženo.

128 Zato hodim po odredbama tvojim,

mrski su mi svi lažni putovi.

 

PE

129 Divna su tvoja svjedočanstva,

stoga ih čuva duša moja.

130 Objava riječi tvojih prosvjetljuje,

bezazlene urazumljuje.

131 Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji

jer čeznem za zapovijedima tvojim.

132 Obrati se k meni i milostiv mi budi

kao onima koji ljube ime tvoje.

133 Korake mi upravljaj po svom obećanju

da nikakva opačina ne ovlada mnome.

134 Izbavi me od nasilja ljudskog,

i naredbe tvoje ja ću čuvati.

135 Licem svojim obasjaj slugu svog

i nauči me pravilima svojim!

136 Potoci suza potekoše mi iz očiju

jer se Zakon tvoj ne čuva.

 

SADE

137 Pravedan si, Jahve,

i pravi su sudovi tvoji.

138 Dao si Zakon pravedan

i vjeran veoma.

139 Revnost me moja izjeda

jer moji tlačitelji zaboravljaju riječi tvoje.

140 Tvoje su riječi prokušane veoma,

zato ih tvoj sluga ljubi.

141 Malen sam i prezren,

ali naredaba tvojih ne zaboravljam.

142 Pravda je tvoja pravda vječita

i Zakon tvoj sama istina.

143 Tjeskoba me i nevolja snađe,

al' tvoje su zapovijedi uživanje moje.

144 Vječna je pravda tvojeg svjedočanstva,

prosvijetli me i živjet ću.

 

KOF

145 Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me:

tvoja ću pravila čuvati.

146 K tebi vapijem, spasi me,

tvojeg ću se držat' svjedočanstva.

147 Pretječem zoru i molim za pomoć,

u tvoje se riječi uzdam.

148 Oči moje straže noćne pretječu

da razmišljam o besjedi tvojoj.

149 Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj,

i po svojoj odluci poživi me.

150 Primiču se koji me podlo progone,

daleko su oni od Zakona tvojega.

151 A ti si blizu, Jahve,

i vjerne su sve zapovijedi tvoje.

152 Odavno znam za tvoje propise

da si ih sazdao zasvagda.

 

REŠ

153 Pogledaj na nevolju moju, izbavi me,

jer Zakona tvog ne zaboravih.

154 Parnicu moju brani,

po svom obećanju poživi me!

155 Daleko je spasenje od grešnika

jer za pravila tvoja ne mare.

156 Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje:

po odlukama svojim poživi me.

157 Mnogi me progone i tlače,

od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.

158 Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se

jer tvojih riječi ne čuvaju.

159 Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve:

po dobroti svojoj poživi me.

160 Srž je riječi tvoje istina,

vječan je sud pravde tvoje.

 

ŠIN

161 Mogućnici me progone nizašto,

al' samo pred tvojim riječima srce mi dršće.

162 Radujem se besjedama tvojim

kao onaj koji se domogao velika plijena.

163 Mrzim na laž, grsti mi se ona,

a ljubim tvoj Zakon.

164 Sedam puta na dan tebe hvalim

zbog pravednih sudova tvojih.

165 Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju,

ni o što se oni ne spotiču.

166 Pomoć tvoju čekam, o Jahve,

tvoje zapovijedi izvršavam.

167 Moja duša čuva propise tvoje

i ljubi ih veoma.

168 Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje,

jer svi su putovi moji pred tobom.

 

TAU

169 Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre,

po svojoj me riječi prosvijetli.

170 Nek' molitva moja dođe pred lice tvoje,

po svojoj me riječi izbavi.

171 Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu

jer si me naučio pravilima svojim.

172 Nek' mi pjeva jezik o riječi tvojoj,

jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.

173 Nek' mi ruka tvoja na pomoć bude

jer odabrah tvoje naredbe.

174 Jahve, za tvojim spasenjem čeznem,

uživam u tvom Zakonu.

175 Nek' živi duša moja i neka te hvali,

a tvoji sudovi nek' mi na pomoć budu!

176 K'o ovca izgubljena ja zalutah:

o, potraži slugu svojega

jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.

 

 

 

PSALAM 120 (119)

Neprijatelj mira

120

Hodočasnička pjesma

Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih

i on me usliša.

 

Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih,

od zlobna jezika!

 

Kojim zlom da te prokunem,

zlobni jeziče?

Strelicama oštrim iz ratničke ruke

i ugljevljem žarkim.

Jao meni što mi je boraviti u Mešeku

i stanovati u šatorima kedarskim!

Predugo mi duša mora živjeti

s mrziteljima mira.

Kada o miru govorim,

oni sile na rat.


na vrh stranice

 

 

 

 

 

 

O NAMA

U zapadnom dijelu Zagreba, podno jugozapadnih obronaka Medvednice prostire se župa sv. Josipa Radnika

U životu župe sudjeluje oko 9000 župljana, a naša mala crkva tako svake nedjelje postaje mjesto slavljenja sv. mise i okupljanja oko zajedničkog stola Gospodinova.

Više ...

LAJKAJTE NAS NA FACEBOOK-U!

 
 

 

Zupa-gajnice.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Daljnjom pretragom naših stranica, slažate se sa uvjetima korištenja kolačića (cookies).