Zborovi

Veliki zbor pjeva na nedjeljnoj misi u 8:30, probe su četvrtkom u 19.30 sati.

Dječji zbor Josipov izvor pjeva  na nedjeljnoj misi u 10:30. Probe su subotom u 11:00 h.

Zbor Credo pjeva na nedjeljnoj misi u 18.30. Probe su utorkom u 20.00 h.

 

CREDO - ZBOR ŽUPE SVETOG JOSIPA RADNIKA

 

U jesen 2006. u našoj smo župi oformili Zbor mladih. Djelovanje smo započeli pod duhovnim vodstvom našeg župnika vlč. Ljube Vukovića, koji je između ostaloga već dugi niz godina vrlo aktivan i uspješan i na duhovnoj glazbenoj sceni , pa nam je i u glazbenom smislu značajna potpora , te pod umjetničkim vodstvom Dražena Pavina, cijenjenog glazbenika i osnivača VIS-a Emanuel. Nakon skromnih i nesigurnih početaka s vremenom smo unaprijedili naše pjevanje i postali respektabilna zajednica mladih sa nekoliko instrumenata i 30-ak pjevača. U jesen 2007, izravnim prijenosom sv. mise na HTV-u, predstavili smo našu župu i široj hrvatskoj javnosti. Nakon toga dobili smo i nekoliko poziva da svojim pjevanjem uveličamo misna slavlja i u nekim drugim župama, među kojima bi istakli gostovanje kod našeg bivšeg župnika Ilije Žugaja u župi sv. Mirka u Šestinama, kao i sudjelovanje povodom Stepinčeva u župi bl. Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici.

U jesen 2008. zbor je preuzeo skladatelj, pjevač i zborovođa Emilio Kutleša, jedan od doajena hrvatske duhovne glazbene scene,te je svojim predanim radom učinio značajan pomak u kvaliteti našeg pjevanja.

U nekim manjim i izmjenjivanim sastavima, dio pjevača sudjelovao je zajedno s vlč. Ljubom na nekoliko festivala duhovne glazbe gdje su predstavili našu zajednicu i zbor u najljepšem svjetlu.
Istaknuli bi nekoliko nastupa na kojima smo sudjelovali: Krapinafest 2007. i 2008. ; festival duhovne glazbe „Hodočašće u došašće“ u Pakracu 2008.; u Križevcima 2008. na dobrotvornoj akciji „Dr. Stjepan Kranjčić“; u Koprivnici 2009. na „Stepinčevim notama“ gdje smo dobili i svoje prvo priznanje. Bonofest 2009 i Marijafest 2009, gdje smo nastupili u punom sastavu , bila je nagrada za trud, rad i napredak koji smo postigli unazad godine dana.

Radost našeg pjevanja dokazuju i česti pozivi drugih župa da svojim pjevanjem uveličamo priprave za njihove blagdane: tako smo treću godinu za redom pozvani u župu bl. Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici, bili smo u Lučkom, u župi sv. Ivana Nepomuka, te u svetištu sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, a u najavi je još nekoliko takvih prigoda.

Svojim radom želimo svaku nedjelju učiniti svečanijim Blagdanom, stoga i vas pozivamo - ako želite pjevati ili svirati - pridružite nam se!

S radošću vas očekujemo svaki utorak u 20 sati na vjeronauku i/ili u 21 sat na probi zbora i nedjeljom u 17: 30 na probi i nakon toga na misnom slavlju!

 

autor Miro Noršić

 

 

Župa danas

 

U zapadnom dijelu Zagreba, podno jugozapadnih obronaka Medvednice prostire se župa sv. Josipa Radnika. Budući da u vremenima kada je župa nastajala, nije bilo moguće dobiti dozvolu za gradnju u samom naselju, crkva se nalazi u maloj udolini uz potok Dubravica, između starog naselja Gornji Stenjevec i novog naselja - Gajnica. Crkva okružena zelenilom, prekrasno uređenim parkom, drvećem i cvijećem, ne odaje svoju prošlost neugledne velikaške štale i sjenika.

Današnje granice župe utvrđene su stvaranjem nove župe Stenjevec ll. Tako od Aleje grada Bologne na jugu, pa sredinom Trga grada Passignana, istočnim dijelom parka 101. brigade i Čileanskom ulicom prema sjeveru, granica Župe ulazi na područje Medvednice sve do Borčeca. Obroncima Medvednice, granica se pruža prema zapadu preko Bizeka do stare cementare, i opet na jug do Aleje grada Bologne, koja je i južna granica Župe.

Samo naselje Gajnice, nastalo je šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je počela intenzivna gradnja stambenih zgrada. Humanom izgradnjom gdje gotovo svaka zgrada ima svoj park, Gajnice su danas ugodno naselje s puno zelenila i sa svim potrebnim sadržajima.
Stara naselja Borčec, Bizek i Gornji Stenjevec sve su manje stara, šire se novom izgradnjom obiteljskih kuća starosjedioca i novonaseljenih stanovnika koji su ovdje našli ugodno mjesto za život.

Sakralni objekti na području granica župe svjedoče o dugoj povijesti vjerničkog života u ovom kraju. Na brdu Bjelčina, nalazi se prvi poznati sakralni lokalitet – Cirkvišće, sa crkvom Svih Svetih, iznad sadašnjeg područja Starih Gajnica. Smatra se da je na tom mjestu bila crkva Svih Svetih (prvo spominjanje 1209). To je vjerojatno bila župna crkva za Stenjevečko područje, obzirom da se crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu spominje prvi put 1334.

Iznad Zelene magistrale, na brdu Pogled, i danas se nalaze ostaci kapele sv. Antuna Padovanskog, sagrađene u drugoj polovici 17. Stoljeća. Uništena je u velikom potresu 1880. godine i nikada nije obnavljana.

Na ovom području ćete naći i nekoliko lijepih izletišta.

Spilja Veternica je od 1979. godine zaštićena zakonom kao geomorfološki spomenik prirode. Svojom duljinom je četvrta po redu spilja Hrvatske, a najduža u sjevernoj Hrvatskoj. Značajno je arheološko i paleontološko nalazište kao i poučni primjer krških pojava. Pozornost javnosti na tu spilju prvi puta svraća 1889. godine Dragutin Gorjanović Kramberger.

Desetak minuta hoda od Veternice nalazi se planinarski dom Glavica, s kojeg se pruža prekrasan pogled na cijeli Zagreb i Turopolje, te dalje prema jugu.

Na završetku Zelene magistrale, prostire se kraška udolina, ponikva, istog imena: Ponikve, vrlo često pohodište izletnika iz cijelog Zagreba.

U životu župe sv. Josipa Radnika sudjeluje oko 9000 župljana, a naša mala crkva tako svake nedjelje postaje mjesto slavljenja sv. mise i okupljanja oko zajedničkog stola Gospodinova. Od ove godine župa slavi dva proštenja, 19. ožujka blagdan sv. Josipa i župno proštenje 1. svibnja, blagdan sv. Josipa Radnika, kada mladi iz župe primaju sakrament svete potvrde. Prije velikih blagdana, Uskrsa i Božića, organiziraju se velike župne ispovijedi uz pomoć svećenika iz našeg dekanata.

 

autor Miro Noršić

Kapela sv. Antuna Padovanskog u Stenjevcu Gornjem

Nalazila se na brijegu Pogled iznad „kaštela Stenjevec“ tj. iznad današnje kurije Junković.

Njezini ostaci vide se i danas na istom mjestu sjeveroistočno od župne crkve sv. Josipa Radnika. Sagrađena je u drugoj polovici 17. stoljeća, a blagoslovio ju je u prvu nedjelju poslije Svih Svetih 1686. kanonski vizitator Stjepan Nedelko .

Tu se navodi da su je sagradili Lovro Mlinarić i Jakov Janjić uz pomoć pobožnog puka. Istraživanja Stenjevečkog župnika Ljudevita Ivančana (1895-1906) navode da je sagrađena od kamena još puno starije crkve Svih Svetih (1209. godine se prvi puta spominje u nekim dokumentima: (… ecclesiam lapidaem in honorem omnium Sannctorum constrctam.) koja se nalazila na brijegu „Beličina“ - lokalitet „Cirkvišće“ ili danas završetak prvog Gajničkog Vidikovca i spoja Šublinovog Brijega.

Još jedna dublja istraživanja govore da je crkva Svih Svetih i cijeli kompleks oko i sama kurija Junković rađena od kamena (znači i naša crkva koja je nekada bila Junkovićev štagalj) rimskog akvadukta koji se protezao iz Medvednice u rimsku nekropolu u Stenjevec kod crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Podaci o veličini kapele postoje tek iz 1810. g.: bila je duga 4 orgije (7,50 m), široka 2.5 orgije (4,60 m), a visoka 3 orgije (5,60 m). Kapela je imala toranj s drvenim krovom iznad vrata i u njemu jedno zvono. U kapeli je bio običan drveni kor, atrij pred vratima s drvenom ogradom, a u crkvi je bila mala drvena propovjedaonica. Imala je jedan oltar sa zidanom menzom, a gornji dio bio je drven.
U donjem dijelu imao je sliku sv. Antuna Padovanskog, sa strane uz stupove bili su kipovi sv. Petra i sv. Pavla. U njoj su se nalazili još i kipovi sv. Benedikta i sv. Antuna Opata. Mise su se služile na dan Sv. Antuna Opata - 17. siječnja, treći dan Uskrsa i Duhova, na blagdan titulara sv. Antuna Padovanskog- 13 .lipnja, sv. Bartola, te na blagdan sv. Tome.

Zanimljiv podatak za kapelu Sv. Antuna navodi se godine 1769. da su joj pripadale:
64 obitelji, 84 bračna para, 354 duše, 271 osoba dorasla za ispovijed .

Svi navodi kanonskih vizitacija govore da je kapela od samog početka opremljena za „ obdržavanje“ službe Božje. Iste vizitacije govore o promjenama u inventaru kapele, koje slike i kipovi su se mijenjali, što je dozidavano, rušeno ili popravljano. Jedan podatak govori da je u imovini imala dva vinograda u Graberju od 11 kopača, uz njega jedan komad oranice, a sa druge strane šumu kolinjak.

Svake je godine Adam pl. Ilijašić dotirao 3Rh f (rajničke forinte), a prikazivala se Misa na nakanu gospoštije.

Veliko je bilo štovanje sv. Antuna. Na proštenja su dolazili i vjernici iz sv. Nedelje, Bistre, Vrapča, i piše da se darivalo dosta u naravi. Stariji kazivači rođeni oko 1910. ili 1912. pričali su kako su čuli od svojih roditelja da se na dan sv. Antuna Opata održavala dražba oko kapele. Svako bi donio neki svoj proizvod od kuće, najčešće svinjske „bunceke“, i onda se licitiralo tko da više. Novac je išao kapeli, a svatko je kupljeni proizvod nosio svojoj kući. To je bilo za sreću „pri blagu“-stoci, a tog zimskog Antuna nazivali su i „svinjski“.

Nažalost, kobni potres 1880. porušio je kapelu, srušen je toranj i popucali su zidovi te u njoj više nije bilo moguće služiti Misu. Inventar kapele prenesen je dijelom u župnu crkvu u Stenjevec, dvije slike su u kuriji Junković, a vrata i ključ kod obitelji Škorjanec u Gornjem Stenjevcu.

Već je župnik Ivančan htio obnoviti kapelu , ali nažalost do danas to nije ostvareno. Gajnički župnik (1978-2001) prč. Ilija Žugaj potkraj 80-tih godina nabavlja drveni kip sv. Antuna Padovanskog kao znak da je ovdje nedaleko bila kapela njemu na čast.

 

Živo se sjećam Mise i blagoslova kipa gdje je rečeno da on bude supatron naše župe. Taj kip i danas krasi našu župnu crkvu sv. Josipa Radnika.
Eto i povodom Antunova 2024. godine pišem ovaj tekst da podsjetim stare, a da poučim nove župljane o vrijednostima našeg kraja. Kako je i napisano, i danas na istom brijegu vide se ostaci kapele kao da bdije nad našom sadašnjom crkvom i tiho čeka obnovu kada će opet zasjati u svom punom sjaju!

 

 

U Gornjem Stenjevcu 7. lipnja godine Gospodnje 2024.
Darko Smontara

Lokacija kapele sv. Antuna Padovanskog u Stenjevcu Gornjem

 

Povijest župe

 

Župa Gajnice osnovana je 3. travnja 1971. godine, ali kako za novu župu nije nađena potrebna i prikladna lokacija, do javnog osnutka župe trebalo je čekati više godina.

Rješenje toga problema počelo se nazirati tek u prvoj polovici 1977, kad je pronađen jedan zapušteni objekt, uz kućni broj Gajnice 68, prikladan za adaptaciju u vjersko- pastoralni centar. Privremenim ugovorom o kupovini toga objekta od 21. svibnja 1977. i kupoprodajnim ugovorom od 12. lipnja između vlasnika toga objekta i zemljišta od 1000 čhv prodavateljice Nade Lučić r. Knežević i njezine majke Matilde Knežević i kupca Ivana Buhina, župnika u Stenjevcu, kupljen je taj objekt, koji se sastojao od štaglja, veličine 18,80 m x 7,40 m, u prizemlju kojega su bili kokošinac, svinjac i razna spremišta, te od štale prigrađene 1941, zidane jednostrukom ciglom, veličine 11,5 x 7,23 m. Tim ugovorom kupac se obvezao kupljeni objekt i nekretnine ograditi betonskim stupovima i žičanom mrežom.

1. srpnja 1977. kupljeno zemljište s gospodarskim objektom preneseno je na župu Gajnice, uređen je okoliš, zemljište je ograđeno u smislu kupoprodajnog ugovora, postavljena je žičana ograda i uz nju su posađeni čempresi, a napravljen je most i pristup preko potoka Dubravice na zemljište i k objektu.

U kolovozu 1977. Župno vijeće je predložilo da se župa stavi pod zaštitu sv. Josipa Radnika, a koncem istog mjeseca župnik Buhin predložio je NDS i granice te župe. Dana 3. rujna iste godine NDS odobrio je da titular nove župe bude sv. Josip Radnik.

Prijava popravka i adaptacije objekta podnesena je Skupštini općine Susedgrad - Sekretarijatu za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove 12. listopada 1977. i odobrena je 17. istog mjeseca. Prostorija štale preuređena je za kapelu, gdje će se slaviti misa, a prostorije ispod štaglja za župni stan.

NDS je dana 25. studenog 1977. u skladu sa Zakonom o javnim poslovima obavijestio Sekretarijat za unutrašnje poslove Zagreb da će se u adaptiranoj prostoriji crkvenog objekta, uz broj Gajnice 68, obavljati redovita vjerska djelatnost i sve što je u vezi s vjerskim djelovanjem.

Kapelicu je blagoslovio kardinal Kuharić 18. prosinca 1977. U novootvorenom centru u Gajnicama misa se slavila u 9, 11 i 18 sati. Prva polnoćka proslavljena je u 22 sata, uz nazočnost velikog broja vjernika. Misu je predvodio župnik Buhin.

U početku ožujka 1978. počela je adaptacija istočnog dijela gospodarskog objekta; u njemu je uređen župni ured, kuhinja, sanitarni čvor i spavaća soba. Uređeni dio tog dijela objekta blagoslovio je 1. svibnja 1978. nadbiskup Kuharić, u nazočnosti svećenika iz susjednih župa i velikog broja vjernika. Od tog dana župni ured župe sv. Josipa Radnika u Gajnicama počeo je poslovati u svojim prostorijama. Tada je u župi održano i prvo proštenje - proslava blagdana sv. Josipa Radnika i podjeljena prva krizma u novoj župi. U povodu te svečanosti župa je izdala spomen-plaketu - reljef sadašnje i buduće crkve - i značku koju je izradila akademska slikarica Georgina Čovran-Juriša, a u bronci je izradio obrtnik Gašpar Glasnović iz Stenjevca.

Župa sv. Josipa Radnika je osamostaljena na osnovi dekreta NDS od 21. kolovoza 1978. Primopredaja župe između ondašnjeg privremenog upravitelja Ivana Buhina, župnika u Stenjevcu, i novoimenovanog upravitelja župe sv. Josipa Radnika Ilije Žugaja izvršena je 6. rujna 1978.

Od tog trenutka župa Gajnice razvija se i djeluje potpuno samostalno.

Župnik Ilija Žugaj vodio je župu do 2001. godine. Njegov nasljednik bio je župnik Ivica Mađer.
2006. godine župu pruzima  župnik Ljubomir Vuković do 2019. godina kada u župu dolazi  župnik Tomislav Šagud i ostaje godinu dana. 2020. godine župu preuzima današnji župnik Branimir Budinski.

Slavlje sv. Potvrde

Slavlje sv. Potvrde

Dana 1. svibnja 2024., na blagdan Sv. Josipa Radnika misnim slavljem u 11h održana je svečana podjela sakramenta Sv. Potvrde uz prisustvo brojnih vjernika i hodočasnika.

Čast podijele sakramenta mladima pripala je prečasnom Josipu Kuhtiću, kanoniku Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Uz njega su koncelebrirali svećenici Kustošijskog dekanata, predvođeni svojim dekanom prečasnim Ljubom Vukovićem. Svečano misno slavlje pjesmom je predvodio zbor "Credo".

U pozdravnom govoru, 112 krizmanika izrazilo je svoju želju za primanjem sakramenta.

U svojoj homiliji, prečasni Josip Kuhtić oslikava sliku kršćanskog života kroz prizmu svete potvrde, ističući važnost susreta s Isusom Kristom kao temelja istinske radosti i sreće. Kroz ovaj sakrament, krizmanici javno potvrđuju svoje prijateljstvo s Isusom Kristom, koje je započelo sakramentom Krštenja. Naglašava da „biti sretan“ dolazi od samog susreta s Isusom, čemu svjedoče i iskustva roditelja koji često ističu svoje najradosnije trenutke kao one povezane s pronalaskom bračnog partnera.

Uzimajući svetog Josipa Radnika kao primjer, prečasni ističe važnost slušanja, šutnje i djelovanja u životu vjernika. Ove kreposti, prema njegovim riječima, osnažuju vjeru te omogućuju razlikovanje dobra od zla. Uz to, prečasni potiče molitvu za darove Duha Svetoga, posebno mudrosti, kako bi krizmanici bili mudri u svojim odlukama i postupcima.

Obitelj se ističe kao ključni čimbenik u životu vjernika, a Kuhtić kroz sliku gnijezda, naglašava važnost obiteljskih veza u životu kršćanina. On potiče krizmanike da cijene i njeguju te veze te da uvijek čuvaju Božju prisutnost koja živi u njihovim srcima. Gnijezdo tako postaje metafora za zajedništvo i sigurnost koju pruža živa obitelj župne zajednice, te podsjetnik na važnost brige i podrške među članovima te zajednice.

Osim toga, Kuhtić potiče krizmanike da budu aktivni članovi svoje župne zajednice, da se oslanjaju na vjeroučitelje, svećenike i roditelje kako bi rasli u vjeri te da svojim životima svjedoče o Božjoj prisutnosti u svijetu. Kroz molitvu i potragu za Božjom ljubavlju, krizmanici mogu pronaći radost i entuzijazam za život.

Na kraju, prečasni Kuhtić zaključuje svoju homiliju s molitvom za očuvanje sjaja Božje ljubavi govoreći:“ Isuse, ne daj očima mojim izgubiti sjaj tvoje ljubavi i prisutnosti  želeći naglasiti da je svaki dan prilika za rast u vjeri, te vjerujući se da će ih zagovor svetog Josipa Radnika pratiti na njihovom životnom putu.

Filip Salopek

ZAŠTITA PRIVATNOSTI

Zaštita privatnosti
Kolačići

KAKO DO NAS


PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!