I moja…
Najgore što možemo učiniti kad naiđu muke i dvojbe je da se povučemo u sebe i prepustimo vlastitoj bespomoćnosti. Bog nas je stvorio da bismo bili bića u odnosu. Da imamo osjećaja za tuđe probleme, ali i da imamo dovoljno poniznosti priznati svoje probleme.
U takvim trenucima ćemo vidjeti da je poteškoća koja nama izgleda najveća i nerješiva prisutna i u životima drugih ljudi. Da su i oni koji su živjeli prije nas nailazili na iste ponore i da ljudi s kojima živimo traže način kako prijeći na drugu stranu. Potrebno je prepoznati se i zajednički krenuti u traženje rješenja.
A da spojimo daske i napravimo most?
Zajedništvo, kao plod ljubavi i povjerenja, donosi rješenje. Spojivši naše prekratke daske kojima se ne može prijeći na drugu stranu, dobivamo most po kojemu svi mogu prijeći.
No, potrebno se odreći onoga što smatramo našom svojinom i našom sigurnošću. Baš kao što se dječak iz današnjeg evanđeoskog odlomka odrekao svoje sigurnosti da bi Isusu dao priliku da tom hranom mnoštvo nahrani.
N. K.