ODGOJ ZA NOVU ČOVJEČNOST

    26. nedjelja kroz godinu, 29.09.2019.g.

    Prvo čitanje: Am 6, 1a.4-7

    Drugo čitanje: 1Tim 6, 11-16

    Evanđelje: Lk 16, 19-31

    Zborna molitva

    Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem.
    Budi nam uvijek milostiv da težimo za obećanim dobrima
    i uđemo u vječno zajedništvo s tobom. Po Gospodinu.

    Darovna molitva

    Milosrdni Bože, nek ti ovaj naš prinos bude drag
    da nam otvori izvor svakog blagoslova. Po Kristu.

    Popričesna molitva

    Bože, ovim otajstvom naviještamo smrt Gospodnju.
    Obnovi nam duh i tijelo da spremno prihvatimo trpljenje s Kristom
    te budemo njegovi suba­štinici u slavi. Koji živi.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    ODGOJ ZA NOVU ČOVJEČNOST

                   Današnja Gospodinova prispodoba (Lk 16, 19-31) o siromahu Lazaru i bogatašu koji nije mario za njega vrlo je upečatljiva, te i u naše vrijeme potiče svakoga na preispitivanje savjesti kao što je bila poticajna u vrijeme kad ju je Gospodin ispričao. Doista, Isus je svojim slušateljima htio skrenuti pozornost na drukčiji pristup i zauzetiji odnos prema ljudima oko sebe, nego je postojao do tada. U takvom duhu vidimo da Isus onda predstavlja i bogataša koji ima na raspolaganju mnoga zemaljska dobra, te je uredno iza zatvorenih vrata uživao u njima i gostio se, ne mareći što neki siromah leži u čirevima pred njegovim vratima. Sebe je smatrao usrećenim takvim načinom života, a siromaha unesrećenim i odgovornim za svoje bijedno stanje.

                   No Isus ovom prispodobom kritizira takav pristup pojedinaca koji ne mare za svoga brata ispred vrata, nego pred njim uredno žive svoj život kao privatan, ne osjećajući ni potrebu ni dužnost učiniti nešto za druge ljude. Za Isusa je doista žalostan takav pristup drugima u kojem su zatvorena ne samo vrata doma, nego i vrata srca, jer nas stav poput onoga koji zauzima bogataš ne izgrađuje i ne obogaćuje. Onaj tko čini dobro siromahu i potrebnomu nikad se svojim činom ne osiromaši, već, naprotiv, obogati do onih krajnjih razmjera da stječe istinski život djelima milosrđa. Onaj tko ne osjeti i ne uoči pored sebe ljude potrebne naše pomoći i dobrote, proživi svoj život u duhovnoj sljepoći, kao što je slučaj bogataša iz prispodobe, kojemu se otvaraju oči tek kad dođe pred lice i sudište Božje. Tek tada uviđa kako je neprimjereno živio, te u što je zapao, kao što tek tada vidi i Lazara u slavi Božjoj, a nije ga nikada vidio ispred svojih vrata gdje mu je bio na dohvat ruke. I kao što on nikada nije Lazaru pružio ne samo ruku, nego ni prst ni mrvicu kruha, tako kasnije nije omogućeno Lazaru da umoči vršak prsta u vodu i rashladi mu jezik.

    Tako vidimo kako nas Gospodin odgaja za novu čovječnost. Ne za onu lažnu čovječnost individualizma i sebičnosti, ne za okrnjenu čovječnost zatvorenog srca i zatvorenih vrata doma, ne za onu izobličenu čovječnost gozbi i užitaka u zemaljskim dobrima, već za onu čovječnost istinskog dobra duše koje se uvećava iskazivanjem milosrđa i činjenjem dobra. Naša čovječnost i odgovornost za druge ne smije biti takva da Bogu zahvaljujemo za ono što nam je dao, te da potom ne vodimo brigu o drugima, nego naša čovječnost mora biti takva da ostajemo trajno otvoreni braći u potrebi upravo dijeleći od svojih dobara. Štoviše, Isus hoće da izgradimo pravi osjećaj za druge na način da aktivno skrbimo o njima, te da se iz dana u dan, iz tjedna u tjedan trudimo pronaći ponekog potrebnika kojemu ćemo olakšati život i unijeti mu svjetla u tmurne dane. Doista je evanđeoski osjetiti vlastitu odgovornost za braću u potrebi, jer tada ne promatramo ljude kao smetnju na cesti ili opasnost pred vratima, a niti vlastiti život zamišljamo kao idiličnu stvarnost lišenu poteškoća i truda, već, naprotiv, učit ćemo se nositi tuđe i vlastito breme života. Odgojit ćemo se da se suočavamo s poteškoćama života, te ćemo stjecati osjećaj da smo pozvani biti kovačima tuđe sreće, jer svojom dobrotom možemo drugima olakšati život i učiniti ga sretnim. I to ne samo da se drugi osjeti sretan radi materijalnih dobara, nego prije svega radi naše dobrote.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    VJERNOST I „SNALAŽLJIVOST“

    25. nedjelja kroz godinu, 22.09.2019.g.

    Prvo čitanje: Am 8, 4-7

    Drugo čitanje: 1Tim 2, 1-8

    Evanđelje:  Lk 16, 1-13

    Zborna molitva

    Bože, sav si svoj zakon sveo na ljubav prema tebi i bližnjemu.
    Daj da vršimo tvoje zapovijedi i postignemo vječni život.
    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, primi darove svoga naroda da nebeskim otajstvima
    postignemo što vjerom i djelom ispovijedamo. Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, ti nas hraniš svojim otajstvima.
    Odgajaj nas neprestano uredbama svoga milosrđa
    da plodove otkupljenja donosimo i u otajstvima i u vladanju.
    Po Kristu.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    VJERNOST I „SNALAŽLJIVOST“

                 Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj (10).

    U najmanjem vjeran – u najvećem vjeran!

    U najmanjem nepošten – u najvećem nepošten!

     
                  Vjernost potvrđuje konkretno prijateljstvo, prijateljstvo koje ne podnosi nikakvu masku. Vjernost se ni u kojem slučaju ne može imati čovjeku koji je s maskom, niti se od takvoga može očekivati povjerenje. Svaka dvoličnost je korijen svake nevjernosti - nepovjerenja. A vjernost prihvaća stvarnost kakva jest, prihvaća čovjeka kakav jest, ne ideju o njemu. Zato povjerenje pomaže čovjeku da izraste u čovjeka i da živi istinskog čovjeka. Vjernost je bitna čovjekova kvaliteta.

                  Smiruje onoga koji ju ima i kroti onoga kome se izručuje. Ljudski život je jedan 'mozaik'. Sastavljen je od malenih stvari koje su bitne za život. Zato su 'malene' stvari vrlo važne za 'veliki' život.

                  Vjernost i povjerenje u 'malome' daje pouzdanje za vjernost u 'velikome', ali isto tako u vjernosti se čovjek odgaja, treba ga u tome probuditi. U vjernosti se raste. Zapravo vjernost raste s rastom čovječnosti. Tko je nepošten u najmanjem – nepošten je u najvećem! Pošten – nepošten, dva su vrlo široka pojma da bi obuhvatili naš cijeli moralni život. Sve naše vrline i sve naše mane. To znači da kao što nema u životu prihvaćanja mrvica života nego prihvaćanje ili odbijanje cijelog života, tako se isto ne smije zavaravati da možemo biti sad pošteni a poslije nepošteni ili nekome pošteni drugome nepošteni.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.dominikanci.hr)

    ZNAMO LI SE RADOVATI?

    24. nedjelja kroz godinu, 15.09.2019.g.

    Prvo čitanje:  Izl 32, 7-11.13-14

    Drugo čitanje: 1Tim 1,12-17

    Evanđelje: Lk 15,1-10  (kraća verzija)

    Zborna molitva

    Bože, Stvoritelju i Svedržitelju.
    Daj da ti služimo svim srcem
    te iskusimo darove tvoje ljubavi. 

    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, usliši nam prošnje i primi darove.
    Što svaki od nas prikazuje tebi na čast,
    nek bude na spasenje svima. Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, nek nam ova pričest pronikne duh i tijelo,
    da u nama ne pre­vagne tjelesna sklonost
    nego djelo­vanje tvoje moći. Po Kristu.

     Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    ZNAMO LI SE RADOVATI?

                 No nasuprot jalnog odnosa farizeja i pismoznanaca prema vlastitoj braći, nama je poslušati i usvojiti pouku koju nam upućuje Gospodin. Kao prvo, on i nas danas poziva da se naučimo radovati duhovnom rastu i napretku više nego ijednom drugom uspjehu u životu. A budući da je obraćenje uzrok nebeske radosti, danas nas poziva da učinimo jednu dobru stvar, a to je da i mi obradujemo nebo. To ćemo najlakše učiniti ako obraćenjem pomognemo nekom grešniku da se vrati u puno zajedništvo s Bogom. No da ne bismo mnogo lutali i tražili takve oko sebe, dobro bi bilo da pođemo od sebe samih, jer nam je to najneophodnije. Umjesto da farizejski sudimo druge i mjerimo tko je koliko grešan, uvjereni kako je mnogo onih grešnijh od nas, bilo bi mnogo korisnije da priznamo svoju grešnost, lutanja i zablude, te da se vratimo u kuću Očevu i u Očev zagrljaj. Onaj tko misli da mu to ne treba, ili da je to već napravio, držim da se vara. Jer uvijek možemo i moramo tražiti intenzivniju povezanost s Bogom, doista nemamo što više čekati, niti se imamo čime izgovarati. Naše zajedništvo sa živim Bogom toliko je nedostatno i nedorečeno, da se imamo za što kajati i od čega obraćati k Bogu.

                 Ako na takav način pristupimo svom duhovnom životu i rastu, u nas će se vratiti Božja radost, jer ćemo se naučiti radovati i samima sebi u Bogu od trenutka kad smo ga prepoznali i kad smo se počeli intenzivnije s njim družiti. Ne dopustimo da nas život tako osuši i iscijedi pa da se zaboravimo radovati. A to će se dogoditi ako naša radost ne bude unutarnja, te ako ne izvire iz zajedništva s Bogom, kako nas je Gospodin Isus poučio. Radujmo se, prije svega, što nam je živi Bog omogućio da se družimo s njegovim Sinom na zemlji, i ne propuštajmo darovanu milosnu priliku, jer nas samo to zajedništvo može odvesti u nebo u vječnu radost s Ocem nebeskim. Potom dijelimo radost svoga obraćenja s drugima, ne samo kao neki izvanjski uspjeh kojim se hvalimo da bismo se među njima istaknuli, nego  kako bismo im prenijeli iskustvo milosti Božje potičući ih da je i sami dožive u radosti obraćenja.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    KOJI SE UZVISUJE

    22. nedjelja kroz godinu, 01.09.2019.g.

    Prvo čitanje: Sir 3, 17-18.20.28-29

    Drugo čitanje: Hebr 12, 18-19.22-24a

    Evanđelje: Lk 14, 1.7-14

    Zborna molitva

    Silni Bože, što god je dobro, od tebe je.
    Usadi nam u srce ljubav prema tebi,
    umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je 

    dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio.
    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, nek nam ova žrtva uvijek donosi blagoslov.
    Što nam vanjski znakovi kažu, nek ostvari snaga tvoga Duha.
    Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, blagovali smo kruh s nebeskog stola.
    Molimo te, po ovoj gozbi ljubavi potakni nam srce
    da ti služimo u svojoj braći. Po Kristu.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    KOJI SE UZVISUJE

                 Biti ponizan ne znači omalovažavati samoga sebe. Ponizan čovjek jest jednostavno – realan čovjek. On je svjestan da su sve njegove sposobnosti, svi njegovi talenti po definiciji – dar. Prirodni dar ili Božji dar. Prema tome, zašto bi se čovjek razmetao nečim što nije njegovo? Pa čak kad čovjek nešto postigne vlastitim zalaganjem i radom i te osobine – marljivost i ustrajnost, također su talent – dar. Konačno, moja stvarna vrijednost ne ovisi o tome koliko me ljudi takvim priznaju. Ako sam istinoljubiv i pouzdan, onda sam takav, bez obzira na to koliko to netko htio priznati. I onda dolazi paradoks. Isus veli (Lk 14, 1.7-14): „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ Upravo tako i bude u životu. Zato je temeljno i bitno da duboko u sebi budemo zadovoljni onim što jesmo i što činimo. U tome slučaju nas ljusko priznanje može razveseliti, a zlonamjerni komentari neće nas bitno pokolebati. Jer, činimo dobro iz uvjerenja i tako pronalazimo svoj mir i – svoju tihu sreću koju nam nitko ne može uzeti.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    BORBOM DO SPASENJA

    21. nedjelja kroz godinu, 25.08.2019.g.

    Prvo čitanje: Iz 66, 18-21

    Drugo čitanje: Heb 12, 5-7.11-13

    Evanđelje: Lk 13, 22-30

    Zborna molitva

    Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže.
    Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš
    te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce
    gdje su prave radosti. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, jedinom žrtvom svoga Sina stekao si novi narod.
    Molimo te, daruj svojoj Crkvi jedinstvo i mir. Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, izliječi nas potpuno svojim milosnim djelovanjem.
    Stvori nam novo srce da uvijek činimo što je tebi milo. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    BORBOM DO SPASENJA

                   Tko pokuša sagledati Božju ljubav za čovjeka zna da Isus zaobilazi pitanje o broju spašenih, jer on ne promatra ljude kroz postotke, nego ljubi svakoga vječnom ljubavlju kojoj je svaki dragocjen, jedincat i jedinstven. Bog se ne može zadovoljiti time da se spasi jedan dobar postotak, eventualno nekakva većina, nego želi spasenje svakom svom djetetu, svakom konkretnom čovjeku. Zato je Isus izbjegao ovo pitanje, jer se u njemu očituje besmisao koji je na štetu razumijevanja ljudske neizmjernosti. A on o ljudima ne može govoriti kroz prizmu brojki, dobrog omjera i zadovoljavajućih postotaka. Ako pred Bogom propadne jedno njegovo dijete koje neizmjerno vrijedi, koja korist da se spasi 99 posto. Zato svakoga onoga koji se zanima za broj, on potiče da se radije bori ući na uska vrata, nego da troši svoju snagu na nebitna pitanja.

                    Neka nam se, stoga, Gospodinov poziv da se borimo da uđemo na uska vrata ozbiljno usiječe u svijest kako bismo jednom mogli s njime sjesti na gozbu u kraljevstvu Božjemu. Ako itko, onda nas je Isus poučio da je Bog dobar, ali to ne znači da se i mi ne trebamo angažirati oko svoga spasenja i života vječnoga. Naprotiv, tim više nam se još zauzetije boriti! Baš zato što je dobar, njegova dobrota nam treba biti smjerokaz i dodatni poticaj da ga slušamo, a ne izgovor za duhovni nemar i lijenost. Ne budimo poput ljudi kojima veći poticaj u životu može biti strah od kazne, nego primjeri dobrote i čestitosti, ili pak ljubav dobrog i milosrdnog Oca. Borimo se da uđemo na prava vrata, kako bismo se jednom, radosni, našli u vječnoj radosti svoga Oca.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    ISUSOV SVETI RAT

    20. nedjelja kroz godinu, 18.08.2019.g.

    Prvo čitanje: Jr 38, 4-6.8-10

    Drugo čitanje: Heb 12, 1-4

    Evanđelje: Lk 12, 49-53

    Zborna molitva

    Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra.
    Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu
    i nadasve volimo te posti­gnemo tvoja obećanja,
    koja nadi­laze svaku želju. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Primi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvaruje
    tajanstvena razmjena naših i tvojih darova.
    Mi tebi donosimo što si nam dao,
    a ti nam u svom daru podaj sama sebe. Po Kristu.

      

    Popričesna molitva

    Gospodine, ovom pričešću dao si nam dioništvo u svome Sinu Isusu Kristu.
    Molimo te, da nas sveta otajstva preobraze na njegovu sliku
    te se pridružimo njegovoj proslavi u nebu. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    ISUSOV SVETI RAT

                 Isusove riječi su poziv na sveti nemir, pa i sveti razdor, ali nikad na sveti rat u kojem bi bilo tko uzeo sebi za pravo oduzimati život drugome. Sveti nemir bi bio nemir ljudske duše koja traži konačni odgovor i temelj svoga postojanja, te razloge djelovanja, dok ne otkrije da postoje neupitne, neprolazne i univerzalne vrijednosti života kojima je izvor Bog. Sveti razdor bi bio odluka o ustrajnosti u dobru i ljubavi, u istini i pravdi, ustrajnost u protivljenju zlu i grijehu, sviđalo se to nekom ili ne, pa čak da se i radi o vlastitim ukućanima, prema kojima smo redovito popustljivi. No Kristov sveti nemir i sveti razdor nikad nemaju za cilj povrijediti osobu ili joj učiniti štetu, povrijediti ili ozlijediti, nego samo ukazati na istinsku dobrobit od koje sama bježi kad ne prihvaća Božju ljubav i dobrotu kao počelo svoga života i djelovanja. A ako bismo htjeli govoriti i o svetom ratu na koji poziva Krist, onda bi to bio rat koji trebamo navijestiti vlastitim slabostima i grijesima, rat unutarnjem zlu koje nas iznutra napada i rastače, a nipošto rat u kojemu bismo polagali pravo ukloniti, pa čak niti ušutkati neistomišljenike silom, nego samo snagom sebedarne ljubavi i istine natopljene dobrotom.

                  Stoga Isusove riječi za nas znače da smo pozvani i sami donositi među ljude oganj ljubavi predanja, što razaznajemo iz njegovih riječi kad govori da mu se krstom krstiti, jer je riječ o krstu muke i smrti za spas čovjeka i čovječanstva. To je oganj ljubavi kojim branimo i naviještamo vrijednosti, ali ne protiv nekoga, nego u ime dobra svih u društvu. U ime toga smo pozvani promicati istinska prava čovjeka i naviještati ih kao pravu radosnu vijest koja može biti temelj suživota, a ne progoniti neistomišljenike. Pozvani smo voditi vjerodostojni dijalog u društvu, no onaj koji se ne temelji na kompromisu i zbrci vrijednosti, nego na neupitnom dobru i načelima koja vrijede za sve ljude. Stajući u obranu univerzalnog i općeg dobra, trebamo biti spremni i na podjele koje onda očituju što tko nosi u srcu, premda nam nije cilj dijeliti i cjepkati društvo, nego ukazivati na to kako je život i suživot moguć samo na neupitnim vrijednostima koje vrijede za sve ljude jednako.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    PRIMITI KRALJEVSTVO

    19. nedjelja kroz godinu, 11.08.2019.g.

    Prvo čitanje: Mudr 18, 6-9

    Drugo čitanje: Heb 11, 1-2.8-19

    Evanđelje: Lk 12, 35-40 (kraća verzija)

    Zborna molitva

    Svemogući vječni Bože,
    smijemo te zvati svojim Ocem.
    Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva

    te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, prinosimo ti darove koje si nam ti udijelio.
    Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkve i snagom Duha
    pretvori u otajstvo spasenja. Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.
    Ta pričest neka nas spasi i utvrdi u svjetlu tvoje istine. 

    Po Kristu.

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    PRIMITI KRALJEVSTVO

                  Isus očekuje od svojih učenika, a isto tako i od nas da se ozbiljno zauzmemo kako bismo primili kraljevstvo. Ne možemo sjediti na dvije stolice, jer se ne može služiti Bogu i bogatstvu, to jest ne možemo služiti dvama Kraljevstvima. Ali to nikako ne isključuje našu odgovornost za ovo zemaljsko društvo. Naprotiv, ono je uključuje i povećava. Jer ako gradimo ovo zemaljsko na ljudski način, zaboravljajući da je ono najčvršće onda kad mi u sebi izgradimo ono Božje, tada gradimo propadljivim sredstvima propadljivo kraljevstvo koje neće biti dugoga vijeka. Ali ako od Boga primamo Kraljevstvo i ugrađujemo ga u ovo naše zemaljsko, tada zemaljskom kraljevstvo dajemo obilježja nepropadljivoga kraljevstva. Zato je vrlo bitno i za našu zemaljsku dobrobit da se posvetimo prihvaćanju Božjega Kraljevstva, kako bi sve što činimo zadobilo neprolaznu vrijednost.

               Štoviše, ako postajemo svjesni da je sam Gospodin Isus Kraljevstvo koje nam je Otac pripravi i koje nam daje, te ako smo svjesni neizmjernosti dobra koje nam Bog time daje, onda nećemo u životu ništa pretpostaviti tom neprocjenjivom Božjem daru. Budimo stoga zahvalni Ocu koji nam je odlučio dato ovo blago koje ne stari i koje je nepropadljivo, koje nam ni moljac ni kradljivac ne mogu rastočiti, nego je nepropadljivo i neopozivo kao što je i Božja ljubav. Ozbiljno poradimo na vlastitome srce, da nam se ne naveže na zemaljska dobra, nego ga čistimo Božjom milošću i obasjavajmo Božjim svjetlom, da bude dostojno njegova Kraljevstva, to jest ovog neprocjenjivog blaga koje nam Bog daje po svome Sinu. Budimo pripravni ne samo zato što Sin Čovječji dolazi, nego i zato što je Sin Čovječji već došao te želi trajno ostati u našem srcu. Ne bojmo se ovog savjeta i poticaja koji nam on uputi, nego zdušno poradimo na tome da postanemo dio njegova Kraljevstva time što ćemo njega svoga Boga izabrati za neprocjenjivo blago života.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

              

    OPASNOST POHLEPE

    18. nedjelja kroz godinu, 04.08.2019.g.

    Prvo čitanje: Prop 1,2;2,21-23

    Drugo čitanje: Kol 3, 1-5.9-11

    Evanđelje: Lk 12, 13-21

    Zborna molitva

    Gospodine, vođo i stvoritelju naš, mi se tobom ponosimo. 

    Nek nad nama bude tvoja dobrota. Obnovi u nama
    što je tebi drago i sačuvaj što si obnovio. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Posveti, molimo, Gospodine, ovaj prinos i primi našu unutarnju žrtvu:
    učini da ti postanemo vječnim darom. Po Kristu.

     

    Popričesna molitva

    Gospodine,ti nas oži­­­vlju­ješ nebeskim darom:
    prati nas stalnom ljubavlju i učini ­dostojnima
    vječnog otkupljenja. Po Kristu.


    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    OPASNOST POHLEPE

                 Gospodinova poruka je aktualna i za naše današnje odnose. I danas ljudi ne razlikuju unutarnji osjećaj pohlepe niti ga znaju detektirati u svom ponašanju. Mnogi ga poistovjećuju s potrebom da nešto steknu i da stečeno uvećaju, te prave planove i projekte, ali u biti ne prate svoju nutrinu, niti uvijek imaju ispravnu nakanu. Najčešće takav unutarnji osjećaj pohlepe koji ih tjera da što više stječu, poistovjećuju s pravom na posjedovanje pošteno zarađenih dobara. A Gospodin Isus kao iskusni učitelj duhovnosti uči nas da razlikujemo najprije u sebi takav osjećaj, te da se učimo razabirati što činimo s pohlepom i na koji način nas pohlepa kao želja za imanjem motivira i angažira. Današnje Evanđelje je prigoda da se zapitamo jesmo li se ikada suočili s tim osjećajem pohlepe. Jesmo li pratili i propitivali svoje unutarnje poticaje? Jesmo li se ispitali koji osjećaj imamo kad govorimo i planiramo dobit i zaradu? Koji osjećaj kad dobijemo ili steknemo nešto? Je li nam ikad itko skrenuo pozornost na pogubnost takvog osjećaja, ili ga jednostavno držimo zakonitim polažući na nj pravo?

                 Jer premda neki posjed ili imanje mogu biti zakonito naši, ne znači da ih baštinimo na ispravan način, to jest na duhovnu korist i spasenje. Ovo što Gospodin izreče u današnjem Evanđelju nadilazi zakonske okvire desete Božje zapovijedi koja zabranjuje željeti tuđe, jer ovdje nas Gospodin uči da naučimo ispravno, bez pohlepe željeti i polagati pravo i na ono što je naše. Tek iz ove perspektive vidimo da Gospodin Isus ne želi da njegov nauk ostane puka teorija, nego mu je stalo da se primjenjuje u praksi. Ali ne kao toljaga kojom mlatimo i dovodimo u red druge, nego da ga počnemo primjenjivati počevši od samih sebe. Prihvatimo stoga, bez imalo dvoumljenja, Gospodinov nauk i oduprimo se pošasti što se zove pohlepa, a trudeći se što je moguće više bogatiti u Bogu čuvajući dušu čistom od pogubnih strasti i želja, a uvećavajuću njeno duhovno blago.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.vjeraidjela.com)

    MOLITVA

    17. nedjelja kroz godinu, 28.07.2019.g.

    Prvo čitanje: Post 18, 20-32

    Drugo čitanje: Kol 2, 12-14

    Evanđelje: Lk 11, 1-13

    Zborna molitva

    Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto.
    Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu
    tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska.
    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, prinosimo ti da­rove dobivene od tvoje darežljivosti,
    da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnji život i dovedu nas
    u vječnu radost. Po Kristu.


    Popričesna molitva 

    Gospodine, primili smo pričest, spomendar muke tvoga Sina.
    Molimo te da nam bude na spasenje što nam je u svojoj
    neiskazanoj ljubavi on darovao. Koji živi.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    MOLITVA

              Molitva je srce svake vjere. Ondje gdje umire molitva, umire i vjera. Biti vjernik znači moći moliti. Iako jezik molitve ima različite oblike (prošnja, zagovor, blagoslov, zahvaljivanje, slavljenje, klanjanje, hvala), svi se oni naposljetku slijevaju u radikalnost  najjednostavnijeg zaziva ili u šutljivo predanje Drugome – istodobno Udaljenom i Bliskom.

              Četiri su značajke jezika molitve: jednostavnost, iskrenost, sabranost i zajedništvo.

              Iskrenost. Molitva nije pobožna poza, nego iskren stav. Iskrenost je temeljni čin molitve. U golosti svoga bića, u nadvladavanju samoljublja, u odmaku od svoga 'ja', pogled nam se širi. Ne možemo drukčije nego u molitvi krenuti od samih sebe, oslobođeni od laži, lažnih veličina, krivih skromnosti, istina i zabluda o sebi, uloga i poziva. U Bogu kao u zrcalu vidim stvarnost svoga srca i dubine nesvjesnoga. Iskrena samospoznaja uvjet je da se može moliti. Nijedan iskrena molitva ne propada, jer Bog vjerno sluša.

               Sabranost. Čovjek često živi u stanju rastresenosti. Molitva je uvježbavanje u uvijek novoj sabranosti i usredotočenosti, u nezaboravu otajstva koje nas okružuje. Nenavikao gledati unutar sebe, jer je sav okrenut prema vani, čovjek se gubi u vanjskom, u natjecanju da bude viđen. Molitva je uranjanje u sebe, vraćanje k sebi, osvješćivanje, nutarnja tišina. Sabranost objedinjuje u sebi sve dimenzije: razum, volju i osjećaj, iskustvo i misao, vanjsko i unutarnje. Sabrati se znači biti sjedinjen. Tada se, poput pozvanih u Svetom pismu, može reći 'Evo me' (1 Sam 3,4). Sabranost, dakle, zahtijeva stanje budnosti i spremnosti odgovoriti na suptilne niti i poticaje koji nas povezuju s jednim, s Tajnom koja otkupljuje. Sabranost preobražava čovjeka, mijenja naše lice iznutra.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    GOSTOPRIMSTVO KAO SLUŽBA BOŽJA

    16. nedjelja kroz godinu, 21.07.2019.g.

    Prvo čitanje: Post 18,1-10a

    Drugo čitanje: Kol 1,24-28

    Evanđelje: Lk 10,38-42

     

    Zborna molitva

    Molimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv. 

    Produbi nam nadu, vjeru i ljubav, da ustrajemo u budnosti
    i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Bože, ti si u jedinoj žrtvi svoga Sina ispunio razne žrtve starog Saveza.
    Primi ovaj naš dar, blagoslovi ga kao i prinos Abelov:
    što svaki od nas prikazuje tebi na čast nek bude na spasenje svima.
    Po Kristu.

      

    Popričesna molitva

    Budi, Gospodine, uza svoj narod. 

    Nahranio si nas nebeskim otajstvima:

    daj da iz stare grešnosti prijeđemo u novi život. Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    GOSTOPRIMSTVO KAO SLUŽBA BOŽJA

                Martin zahtjev, da Isus treba poslati Mariju, da joj pomogne, Isus odbija. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti. Time nije snižena vrijednost onoga što Marta čini. Također i to mora biti. Povrće neće samo sebe oprati. I kuhanje nije automatski kao danas. Stol se neće sam pokriti. Treba se pobrinuti za posluživanje gosta. Rad nije suvišan. Ali je jedno potrebno: kompas. On je simbol za svijest, odakle dolazimo i kamo idemo. Bez toga postoji opasnost da svaki rad postane besmislen.

                 Svi mi imamo iskustvo, kako je prostor u kojemu dolazimo k sebi, u kojemu slušamo, koji daje smisao našim danima, potreban od ugrožavajućeg rada. Tako se to događa u kući sestara. Isus ne umanjuje zrelost Marte; ali štiti prostor slušanja, u kojemu je Marija uz njega i traži njegov život.
                Sveta Terezija Avilska, velika sveta žena koja je rođena pred petsto godina, jednom je napisala: "Vjerujte mi, Marta i Marija trebaju ići zajedno, da bi pogostile Gospodina i uvijek ga imale uza se." Ako se oboje događa iz ljubavi, poduzetno i smireno, tada to dvoje neće ići poprijeko, jer se dopunjuju. Uvijek biti samo pobožan i miran, a ne raditi, bilo bi isto tako krivo, kao kad bi čovjek stalno bio hektičan i poduzetan. Oboje pripadaju zajedno, jedno bez drugoga ne ide. Isus treba obje sestre: Martu i Mariju.

     

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    BOŽJI NALOG

    14. nedjelja kroz godinu, 07.07.2019.g.

    Prvo čitanje: Iz 66, 10-14c

    Drugo čitanje: Gal 6, 14-18

    Evanđelje: Lk 10, 1-9  (kraća verzija)

     

    Zborna molitva

    Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet.

    Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha:

    privedi ga uživanju vječnog veselja.

    Po Gospodinu.

     

    Darovna molitva

    Gospodine, ovaj prinos

    tvome imenu nek nas

    očisti i iz dana u dan

    potiče na izgradnju

    novoga svijeta. Po Kristu.


    Popričesna molitva

    Gospodine, nahranio si nas božanskim darovima.

    Molimo te, obdari nas spasenjem i ne daj da te ikad

    prestanemo hvaliti.

    Po Kristu.

     

    Razmišljanje uz biblijska čitanja:

    BOŽJI NALOG

               Slušajući riječi evanđelja današnje nedjelje zaključujemo, da glasnici nisu poslani kao službeni nositelji u postojeće zajednice. Oni su poslani u gradove i sela, koja još nisu dotaknuta evanđeljem, u koja je trebao doći Isus. Promotrimo zadaću glasnika malo bliže. Oni su trebali kazivati: "Približilo vam se kraljevstvo Božje!"

               Oni su trebali kazivati poniženima, da im se Bog približava, da se usprave. Trebali su bolesnima svjedočiti, da Bog želi njihov život. Oni su trebali navijestiti bespomoćnima da se otvore za nadu u Boga i da postoje mogućnosti koje nikada ne prestaju. Oni su trebali navijestiti isključenima pomirenje i novo zajedništvo u imenu Božjem. Sažeto se može reći: oni su trebali navijestiti ljudima radost, hrabrost, pouzdanje, nadu i to u povjerenju na skori Božji dolazak. Za veliku Božju žetvu u svakom vremenu, pa tako i danas, treba velikodušnih i plemenitih radnika. To moraju biti ljudi sa srcem, bistra uma, jake volje, stvaralačke snage i fantazije. Ljudi bez straha, da će uprljati prste; lijenošću se ne može ništa započeti i ništa postići. To moraju biti ljudi, koji znaju cijeniti, kako je žetva veličanstvena, da se tu radi o žetvi koja nije naša, nego Božja stvar. On je onaj koji daje da raste i sazrijeva. On je gospodar vinograda, njiva i polja, također i kamenitoga tla i onoga sa oskudnim prinosom, gdje se ne vidi uspjeh usprkos muci s puno ljubavi i najboljoj volji.

    (Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.franjevci-split.hr)

    Stranica 1 od 37

    ŽUPNI URED:

    Ljubazno molimo da župnika kontaktirate u uredovno vrijeme:

    od utorka do četvrtka od 17 do 18 sati,

    petkom od 17 do 17.30 sati,

    osobnim dolaskom ili pozivom na broj 01/3473128 te nakon sv.Misa.

    Ponedjeljkom, nedjeljom i svetkovinama župni ured ne ureduje.

     

    PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!

     
     

     

    Copyright © Župa sv. Josipa Radnika, Zagreb-Gajnice 2009-2021. Sva prava pridržana.