Povijest župe

 

Župa Gajnice osnovana je 3. travnja 1971. godine, ali kako za novu župu nije nađena potrebna i prikladna lokacija, do javnog osnutka župe trebalo je čekati više godina.

Rješenje toga problema počelo se nazirati tek u prvoj polovici 1977, kad je pronađen jedan zapušteni objekt, uz kućni broj Gajnice 68, prikladan za adaptaciju u vjersko- pastoralni centar. Privremenim ugovorom o kupovini toga objekta od 21. svibnja 1977. i kupoprodajnim ugovorom od 12. lipnja između vlasnika toga objekta i zemljišta od 1000 čhv prodavateljice Nade Lučić r. Knežević i njezine majke Matilde Knežević i kupca Ivana Buhina, župnika u Stenjevcu, kupljen je taj objekt, koji se sastojao od štaglja, veličine 18,80 m x 7,40 m, u prizemlju kojega su bili kokošinac, svinjac i razna spremišta, te od štale prigrađene 1941, zidane jednostrukom ciglom, veličine 11,5 x 7,23 m. Tim ugovorom kupac se obvezao kupljeni objekt i nekretnine ograditi betonskim stupovima i žičanom mrežom.

1. srpnja 1977. kupljeno zemljište s gospodarskim objektom preneseno je na župu Gajnice, uređen je okoliš, zemljište je ograđeno u smislu kupoprodajnog ugovora, postavljena je žičana ograda i uz nju su posađeni čempresi, a napravljen je most i pristup preko potoka Dubravice na zemljište i k objektu.

U kolovozu 1977. Župno vijeće je predložilo da se župa stavi pod zaštitu sv. Josipa Radnika, a koncem istog mjeseca župnik Buhin predložio je NDS i granice te župe. Dana 3. rujna iste godine NDS odobrio je da titular nove župe bude sv. Josip Radnik.

Prijava popravka i adaptacije objekta podnesena je Skupštini općine Susedgrad - Sekretarijatu za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove 12. listopada 1977. i odobrena je 17. istog mjeseca. Prostorija štale preuređena je za kapelu, gdje će se slaviti misa, a prostorije ispod štaglja za župni stan.

NDS je dana 25. studenog 1977. u skladu sa Zakonom o javnim poslovima obavijestio Sekretarijat za unutrašnje poslove Zagreb da će se u adaptiranoj prostoriji crkvenog objekta, uz broj Gajnice 68, obavljati redovita vjerska djelatnost i sve što je u vezi s vjerskim djelovanjem.

Kapelicu je blagoslovio kardinal Kuharić 18. prosinca 1977. U novootvorenom centru u Gajnicama misa se slavila u 9, 11 i 18 sati. Prva polnoćka proslavljena je u 22 sata, uz nazočnost velikog broja vjernika. Misu je predvodio župnik Buhin.

U početku ožujka 1978. počela je adaptacija istočnog dijela gospodarskog objekta; u njemu je uređen župni ured, kuhinja, sanitarni čvor i spavaća soba. Uređeni dio tog dijela objekta blagoslovio je 1. svibnja 1978. nadbiskup Kuharić, u nazočnosti svećenika iz susjednih župa i velikog broja vjernika. Od tog dana župni ured župe sv. Josipa Radnika u Gajnicama počeo je poslovati u svojim prostorijama. Tada je u župi održano i prvo proštenje - proslava blagdana sv. Josipa Radnika i podjeljena prva krizma u novoj župi. U povodu te svečanosti župa je izdala spomen-plaketu - reljef sadašnje i buduće crkve - i značku koju je izradila akademska slikarica Georgina Čovran-Juriša, a u bronci je izradio obrtnik Gašpar Glasnović iz Stenjevca.

Župa sv. Josipa Radnika je osamostaljena na osnovi dekreta NDS od 21. kolovoza 1978. Primopredaja župe između ondašnjeg privremenog upravitelja Ivana Buhina, župnika u Stenjevcu, i novoimenovanog upravitelja župe sv. Josipa Radnika Ilije Žugaja izvršena je 6. rujna 1978.

Od tog trenutka župa Gajnice razvija se i djeluje potpuno samostalno.

Župnik Ilija Žugaj vodio je župu do 2001. godine. Njegov nasljednik bio je župnik Ivica Mađer.
2006. godine župu pruzima  župnik Ljubomir Vuković do 2019. godina kada u župu dolazi  župnik Tomislav Šagud i ostaje godinu dana. 2020. godine župu preuzima današnji župnik Branimir Budinski.

Kapela sv. Antuna Padovanskog u Stenjevcu Gornjem

Nalazila se na brijegu Pogled iznad „kaštela Stenjevec“ tj. iznad današnje kurije Junković.

Njezini ostaci vide se i danas na istom mjestu sjeveroistočno od župne crkve sv. Josipa Radnika. Sagrađena je u drugoj polovici 17. stoljeća, a blagoslovio ju je u prvu nedjelju poslije Svih Svetih 1686. kanonski vizitator Stjepan Nedelko .

Tu se navodi da su je sagradili Lovro Mlinarić i Jakov Janjić uz pomoć pobožnog puka. Istraživanja Stenjevečkog župnika Ljudevita Ivančana (1895-1906) navode da je sagrađena od kamena još puno starije crkve Svih Svetih (1209. godine se prvi puta spominje u nekim dokumentima: (… ecclesiam lapidaem in honorem omnium Sannctorum constrctam.) koja se nalazila na brijegu „Beličina“ - lokalitet „Cirkvišće“ ili danas završetak prvog Gajničkog Vidikovca i spoja Šublinovog Brijega.

Još jedna dublja istraživanja govore da je crkva Svih Svetih i cijeli kompleks oko i sama kurija Junković rađena od kamena (znači i naša crkva koja je nekada bila Junkovićev štagalj) rimskog akvadukta koji se protezao iz Medvednice u rimsku nekropolu u Stenjevec kod crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Podaci o veličini kapele postoje tek iz 1810. g.: bila je duga 4 orgije (7,50 m), široka 2.5 orgije (4,60 m), a visoka 3 orgije (5,60 m). Kapela je imala toranj s drvenim krovom iznad vrata i u njemu jedno zvono. U kapeli je bio običan drveni kor, atrij pred vratima s drvenom ogradom, a u crkvi je bila mala drvena propovjedaonica. Imala je jedan oltar sa zidanom menzom, a gornji dio bio je drven.
U donjem dijelu imao je sliku sv. Antuna Padovanskog, sa strane uz stupove bili su kipovi sv. Petra i sv. Pavla. U njoj su se nalazili još i kipovi sv. Benedikta i sv. Antuna Opata. Mise su se služile na dan Sv. Antuna Opata - 17. siječnja, treći dan Uskrsa i Duhova, na blagdan titulara sv. Antuna Padovanskog- 13 .lipnja, sv. Bartola, te na blagdan sv. Tome.

Zanimljiv podatak za kapelu Sv. Antuna navodi se godine 1769. da su joj pripadale:
64 obitelji, 84 bračna para, 354 duše, 271 osoba dorasla za ispovijed .

Svi navodi kanonskih vizitacija govore da je kapela od samog početka opremljena za „ obdržavanje“ službe Božje. Iste vizitacije govore o promjenama u inventaru kapele, koje slike i kipovi su se mijenjali, što je dozidavano, rušeno ili popravljano. Jedan podatak govori da je u imovini imala dva vinograda u Graberju od 11 kopača, uz njega jedan komad oranice, a sa druge strane šumu kolinjak.

Svake je godine Adam pl. Ilijašić dotirao 3Rh f (rajničke forinte), a prikazivala se Misa na nakanu gospoštije.

Veliko je bilo štovanje sv. Antuna. Na proštenja su dolazili i vjernici iz sv. Nedelje, Bistre, Vrapča, i piše da se darivalo dosta u naravi. Stariji kazivači rođeni oko 1910. ili 1912. pričali su kako su čuli od svojih roditelja da se na dan sv. Antuna Opata održavala dražba oko kapele. Svako bi donio neki svoj proizvod od kuće, najčešće svinjske „bunceke“, i onda se licitiralo tko da više. Novac je išao kapeli, a svatko je kupljeni proizvod nosio svojoj kući. To je bilo za sreću „pri blagu“-stoci, a tog zimskog Antuna nazivali su i „svinjski“.

Nažalost, kobni potres 1880. porušio je kapelu, srušen je toranj i popucali su zidovi te u njoj više nije bilo moguće služiti Misu. Inventar kapele prenesen je dijelom u župnu crkvu u Stenjevec, dvije slike su u kuriji Junković, a vrata i ključ kod obitelji Škorjanec u Gornjem Stenjevcu.

Već je župnik Ivančan htio obnoviti kapelu , ali nažalost do danas to nije ostvareno. Gajnički župnik (1978-2001) prč. Ilija Žugaj potkraj 80-tih godina nabavlja drveni kip sv. Antuna Padovanskog kao znak da je ovdje nedaleko bila kapela njemu na čast.

 

Živo se sjećam Mise i blagoslova kipa gdje je rečeno da on bude supatron naše župe. Taj kip i danas krasi našu župnu crkvu sv. Josipa Radnika.
Eto i povodom Antunova 2024. godine pišem ovaj tekst da podsjetim stare, a da poučim nove župljane o vrijednostima našeg kraja. Kako je i napisano, i danas na istom brijegu vide se ostaci kapele kao da bdije nad našom sadašnjom crkvom i tiho čeka obnovu kada će opet zasjati u svom punom sjaju!

 

 

U Gornjem Stenjevcu 7. lipnja godine Gospodnje 2024.
Darko Smontara

Lokacija kapele sv. Antuna Padovanskog u Stenjevcu Gornjem

 

ZAŠTITA PRIVATNOSTI

Zaštita privatnosti
Kolačići

KAKO DO NAS


PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!