Prvo čitanje: Jš 5,9a.10-12
Drugo čitanje: 2 Kor 5,17-21
Evanđelje: Lk 15,1-3.11-32
Zborna molitva
Bože, ti si nas sa sobom pomirio po riječi svojoj,
Isusu Kristu. Pomozi nam da odanošću i živom vjerom
idemo u susret skorim vazmenim blagdanima.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, s radošću ti prinosimo ovu žrtvu,
koja nam daje lijek protiv smrti. Molimo te da je
s vjerom slavimo i dostojno prikažemo za spas svijeta.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Bože, ti prosvjetljuješ svakog čovjeka koji dolazi
na ovaj svijet. Molimo te, izliječi nam sljepoću srca
da spoznamo što je pravo i tebe iskreno ljubimo.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
SVE MOJE – TVOJE JE
Temeljni odnos koji Bog želi uspostaviti s čovjekom je ljubav. Jednako tako želi da i među ljudima ljubav bude osnovno načelo postojanja i djelovanja. Zato je odmak od kršćanstva svako inzistiranje na pravima ili istjerivanje pravde.
Daj mi dio dobara koji mi pripada
Ono što je rečeno na kraju prispodobe vrijedilo je i na početku. Sve što ima otac pripada i njegovim sinovima. Zato je besmislena želja mlađega sina koji traži da mu se dade ono što već posjeduje.
Njegovo inzistiranje na pravednosti, premda je formalno bilo u redu, zapravo je htjelo legitimirati grešno i neprihvatljivo ponašanje. Prečesto mentalitet današnjega svijeta inzistira na pravima ne zato da čovjeku olakša život, nego da se ozakoni čovjekova samovolja i bijeg od Boga.
Uvreda i ignoriranje
Zanimljivo je promatrati da mlađi sin, i kada traži dobra koja će spiskati i kada se vraća u svoj dom, započinje govor riječju – Oče. S druge strane, stariji sin oca ne oslovljava.
U prispodobi se prikazuju tri odnosa s Bogom. Grijeh, obraćenje i trajna prisutnost u Božjoj blizini koja je formalna.
Za obraćenje nam je jasno da je vjera u Boga intenzivno prisutna, ali premda zvuči apsurdno, stvarnost često pokazuje da je više vjere u Boga u trenucima odbacivanja Boga ili ateizma, nego u formalnoj pripadnosti zajednici vjernika. Više je vjere u uvredi Boga, nego u ignoriranju. Jer ateizam Boga doživljava kao osobu i ne želi s njim imati posla, a ignoriranje Boga niječe i ne uspostavlja nikakav odnos s njim.
To zorno pokazuje početak evanđeoskog odlomka u kojemu se navodi razlog zbog kojega je Isus ispričao ovu priču.
Otac koji trči i izlazi
Bog ne prepušta čovjeka njegovoj sudbini, nego mu se nudi i poziva ga na pravi put. Ne prisiljava ga, ali dovoljno argumentirano poziva svakog čovjeka da budu u zajedničkom domu i da koristi dobra koja mu pripadaju.
Samo se potrebno odgojiti da shvatimo da je temelj odnosa s Bogom i čovjekom ljubav, a ne pravda. Jer Bog je ljubav.
N. K.