Prvo čitanje: Iz 50,4-7
Drugo čitanje: Fil 2,6-11
Evanđelje: Lk 22,14-23,56
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo,
ponizio sama sebe i podnio sramotu križa.
Daj da slijedimo uzor njegova poniženja,
s njime zajedno trpimo i postignemo
slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina.
Djelima to ne zaslužujemo: ali se uzdamo u tvoje milosrđe
i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista.
Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Popričesna molitva
Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo:
Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo životu u koji vjerujemo.
Daj da njegovim uskrsnućem stignemo
cilju zemaljskog putovanja. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
PRAVA ISUSOVA SLAVA
Mahanjem grančicama, pjesmom i poklonom, Jeruzalemci i svi koji se nađoše u Gradu, pozdravili su Isusa za vrijeme njegova ulaska na magarcu. Za vrijeme njegova ulaska u grad u kojemu će podnijeti muku i smrt kako bi uspostavio Novi i Vječni Savez između Boga i ljudi.
Prava Isusova slava nije se očitovala u pjesmi, plesu i metežu kojim je popraćen Isusov ulazak u Jeruzalem. Prava Isusova slava i uzvišenost najbolje se ocrtava kroz riječi koje je apostol Pavao zapisao u pismu Filipljanima.
Premda u svemu jednak Bogu Ocu, Isus se nije ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom. Time i nama daje primjer da budemo slobodni od svega i da ništa ne doživljavamo kao vlastiti uspjeh ili vlastitu zaslugu. Ta sve što imamo od Boga je. Darovano nam je da bismo i sebi i drugima pomogli na putu prema Kraljevstvu Božjem.
Želeći spasiti čitavo čovječanstvo od grijeha i smrti, Isus se solidarizirao sa svakim od nas ljudi tako što je i sam postao čovjek. Nama u svemu sličan osim u grijehu. Nije smatrao nedostojnim biti dionik grešnoga čovječanstva jer je znao da se utopljenika može spasiti samo ako se i onaj koji spašava baci u vodu.
Ono što se posebno naglašava je Isusovo dragovoljno odricanje od časti koja mu kao Bogu pripada. To i nas, koji smo povjerovali njegovom Evanđelju, potiče da shvatimo da je kršćansko opredjeljenje stvar osobnoga izbora i da nitko nema pravo nametati drugome obveze koje čovjek, potaknut milošću Duha Božjega, sam treba izabrati. Nijedno dobro djelo učinjeno na silu ili pod prijetnjom nije Bogu milo. Bog nas je stvorio slobodne i želi da mu se slobodno darujemo.
Isus nas je svojom poslušnošću, sve do smrti, naučio kako trebamo biti ustrajni u svom temeljnom opredjeljenju za život prema Isusovoj objavi o Bogu Ocu koji je Ljubav. Kršćanstvo nije prigodna paradna svečanost, nego svakodnevno življenje onoga što smo vjerom prihvatili.
Isus nas je svojom poslušnošću do smrti naučio i da trebamo razborito prosuđivati svaki događaj u svome životu i odgojiti se za prepoznavanje trenutaka kada smo pozvani biti ustrajni u svojoj odluci. Pa čak i onda kada možemo radi toga snositi posljedice.
Dragovoljno opredjeljenje za ponizno prihvaćanje Božje volje i samozatajno pomaganje čovjeku u nevolji i nama će, kao i Isusu, osigurati da mognemo biti u zajedništvu s Ocem kroz svu vječnost. Postat ćemo tako subaštinici slave koju je Bog odvijeka pripravio onima koji ga ljube i koji slušaju njegovu riječ.
Put do uskrsnuća vodi jedino preko predanja velikoga četvrtka, muke i smrti velikoga petka te hladnoće groba velike subote.
N. K.