Prvo čitanje: Dj 15,1-2.22-29
Drugo čitanje: Otk 21,10-14.22-23
Evanđelje: Iv 14,23-29
Zborna molitva
Udijeli nam, svemogući Bože, neoslabljenim zanosom
slaviti ove dane u čast uskrslom Gospodinu,
da Kristov spomen bude djelatan
u našem životu i radu.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, nek se s prinosom ove žrtve
vine k tebi i naša molitva. Očisti nas svojom milošću
i uskladi nam srce s otajstvima tvoje velike ljubavi.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Svemogući vječni Bože,
ti nas Kristovim uskrsnućem obnavljaš za vječni život.
Umnoži u nama plod vazmenog otajstva
i ulij nam u srce snagu ove spasonosne hrane.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
MIR VAM SVOJ DAJEM
Današnje prvo čitanje jasno svjedoči da je kršćanstvo novi put. Najtočnija karakteristika kršćanstva je da je ono novost. I tu novu i radosnu vijest smo pozvani neprestano posvješćivati.
Dajem vam mir, ali ne kao što svijet daje
Napetost koja postoji između Crkve i svijeta nije u suprotnosti, nego u različitosti. Mi kršćani smo drugačiji. A biti drugačiji znači biti onaj koji uzmeniruje i provocira. Zato je i danas istinsko kršćanstvo provokativno. Ne dopušta čovjeku da miruje, da bude ravnodušan ili nezainteresiran.
Velika napast koja prati Crkvu od njenih početaka je opasnost da prestane biti autentična za račun približavanja čovjeku ili mentalitetu ovoga svijeta. Zato je potrebno, poglavito u ovoj godini vjere, neprestano jačati svoju vjeru da znamo što je, a što nije kršćanstva dostojno. A kada budemo istinski vjerom pripadali Bogu, znat ćemo, po nadahnuću Duha Svetoga, biti Kristovi svjedoci.
Crkva u sebi ima dovoljno širine da se prilagodi svakoj kulturi. O tome nam svjedoči i današnje prvo čitanje. Krutost je nespojiva s evanđeoskim duhom i Kristovom porukom. Ali, u toj prilagodbi možemo ići samo do granice nakon koje bismo zanijekali Evanđelje.
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ
Čudesni je dinamizam hoda Crkve kroz povijest. No obilježava je jedna osnovna karakteristika. Bit sadržaja vjere je nepromjenjiv, a način na koji se prenosi prilagođava se prostoru i vremenu.
Stoga smo i u našem prostoru i vremenu pozvani promišljati i prepoznavati najprikladniji način na koji bismo Evanđelje prenijeli ljudima. Nemoguće je u promijenjenim okolnostima svjedočiti istim metodama.
Pritom valja budno paziti da u prericanju i traženju riječi ne pogubimo Božju Riječ. Isus nas potiče da čuvamo njegovu riječ. Ali smo ujedno pozvani i tu riječ prericati na razumljiv jezik.
Ne samo riječima, nego i postupcima. Valja nam svaki segment života prožeti svojim kršćanstvom. Sadržajem vjere koja živi u našim srcima i našim djelima.
I ne smijemo se uznemiravati zato što ćemo biti prozivani i proganjani. Jer kršćanstvo je novost, drugačija od mentaliteta ovoga svijeta. Kršćanstvo uvijek provocira i poziva na promjenu.
N. K.