Prvo čitanje: Post 18,20-32
Drugo čitanje: Kol 2,12-14
Evanđelje: Lk 11,1-13
Zborna molitva
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto.
Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu
tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove dobivene od tvoje darežljivosti,
da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnji život i dovedu nas
u vječnu radost.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, primili smo pričest, spomendar muke tvoga Sina.
Molimo te da nam bude na spasenje što nam je u svojoj
neiskazanoj ljubavi on darovao. Koji živi.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
JA SE EVO USUĐUJEM GOVORITI
Bog je ljubav. Bog ne samo da je ljubav, nego nas ljubi. I iz ljubavi je sve spreman učiniti za čovjeka. Zato nas Isus u današnjem evanđeoskom odlomku i potiče da u toj i takvoj ljubavi pristupamo Bogu.
Otac će s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu
Kod molitve moramo paziti da od Boga ne tražimo rješenja, nego pomoć da sami iznađemo rješenje. Bog je ljubav. A ljubav uvijek poštuje i omogućuje rast. Bog ne želi zanemariti naše sposobnosti, nego ih želi osnažiti svojom milošću. Zato nam je i obećao Duha Svetoga koji će nas nadahnjivati i voditi ako mu se prepustimo.
Bilo bi puno manje razočaranja kada bi ljudi ispravno shvatili ovu Božju riječ i u svojim molitvama namjesto rješenja tražili milost Duha Svetoga. Uostalom, prava molitva je uvijek odgojna i izgrađujuća za molitelja. Odgaja nas da se ne ponašamo poput razmaženog djeteta koji ustraje na svojim zahtjevima i izgrađuje nas za prihvaćanje Božje volje i onda kada nam je neshvatljiva ili neprihvatljiva.
Ja se evo usuđujem govoriti Gospodinu
Danas ipak svoje misli usmjerimo prema prvom čitanju i Abrahamovom zauzimanju za stanovnike Sodome i Gomore. Vrijedno je primijetiti dvije stvari. Prva od njih je činjenica da se Abraham zauzima za ljude koji nisu njegovi. Zauzima se za strance. Ta spoznaja nas odgaja za širinu u molitvi. Za ljubav prema svakom čovjeku jer je svatko vrijedan naše molitve. Kao što u Crkvi nema stranaca tako ni u molitvi nema stranaca niti isključenih. Molimo za cijeli svijet i svakog pojedinog čovjeka.
Druga stvar je Abrahamovo uporno moljakanje Boga i cjenkanje s Bogom. Abraham se cijelim svojim bićem zauzima za drugoga čovjeka. Bog nas je stvorio kao partnere i suradnike. Želi da s njime zajedno izgrađujemo bolji svijet. Želi da naša molitva bude istodobno i ponizna i odlučna.
Abraham se izlaže i zalaže. Pokazuje da mu je stalo do onoga za što moli Boga. Cijela Biblija je prepuna primjera iskrene molitve za drugoga čovjeka. Cijela povijest Crkve tome svjedoči. I sadašnjost je prepuna molitelja koji se zauzimaju za drugoga.
Valja nam od Abrahama naučiti stav ponizne odvažnosti.
I, dopuštajući Bogu da nas mijenja i odgaja, zauzimati se za ono što smatramo vrijednim i za one koje volimo.
N. K.