Prvo čitanje: Jr 38,4-6.8-10
Drugo čitanje: Heb 12,1-4
Evanđelje: Lk 12,49-53
Zborna molitva
Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra.
Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu
i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja,
koja nadilaze svaku želju. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvaruje
tajanstvena razmjena naših i tvojih darova.
Mi tebi donosimo što si nam dao, a ti nam u svom daru
podaj sama sebe. Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, ovom pričešću dao si nam dioništvo u svome Sinu Isusu Kristu.
Molimo te, da nas sveta otajstva preobraze na njegovu sliku
te se pridružimo njegovoj proslavi u nebu.
Po Kristu, Gospodinu našemu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
KRŠĆANSTVO NIJE SEDATIV
Postoje ljudi koji vele da se osjećaju bolje u mističnoj polutami crkava i da, premda ne sudjeluju na euharistijskim slavljima, rado uđu u samoći u crkvu i opuštaju se u njenom ozračju. Dakako da to nije loše samo po sebi, ali je, sudeći prema današnjim biblijskim čitanjima, krivo.
Neki drugi opet vele da im vjera daje utjehu da prebrode sve teškoće i da u vjeri nalaze oazu i sigurnu luku kamo će, makar nakratko, pobjeći od muka. Dakako da to nije loše samo po sebi, ali je, sudeći prema današnjim biblijskim čitanjima, krivo.
Kršćanstvo se pretvorilo terapeutsku kategoriju. Kršćanstvo se pretvorilo u svojevrstan sedativ. A kršćanstvo nije utjeha, nego stil života. Kršćanstvo ne daje utočište, nego smisao. Kršćanstvo nije navještaj o luci spasa, nego o križu. I to križu što se dragovoljno uzima na sebe i na koji se dragovoljno uzlazi.
Isus je mironosac. Isus je došao dati mir ljudima. Isus je blaženima nazvao mirotvorce. Ali taj mir nije učmalost niti pasivnost. Kristov mir nije bezvoljnost i bezidejnost.
Krist je prošao zemljom čineći dobro. Krist je postavljen kao znak prema kojemu se ljudi opredjeljuju. Što se to dogodilo s kršćanima tijekom vremena? Zašto se danas smatra važnijim ne činiti loše od činiti dobro? Zašto nismo dobrotvori i znak? Zašto bezidejno lutamo čuvajući stare navade?
Sedativi su lijekovi koji smiruju i ublažavaju tjeskobu. Kršćanstvo mnogi doista doživljavaju kao terapeutsku kategoriju i kao sedativ. Zato se češće u kršćanstvu čuje: Bože, pomozi mi! ili: Bože, daj mi snage! od: Neka mi bude po tvojoj riječi! A upravo u tom stavu je razlika između vjere i magije. Između kršćanstva i površne religioznosti. Kršćanstvo se daje Bogu na raspolaganje. Kršćanin traži Božju volju, a ne svoju sigurnost i sreću.
Ipak, nastavljajući ovu medicinsku paralelu, nije problem što se kršćanstvo doživljava kao sedativ, nego u činjenici da sedativi imaju nuspojave. Osnovne su pospanost i nezainteresiranost.
Stoljeća i stoljeća korištenja kršćanstva kao sedativa doista je dovelo do toga da smo mi kršćani danas pospani i nezainteresirani. Naše kršćanstvo je pospano i nezainteresirano. Kršćanstvo u Hrvatskoj je u svom najvećem dijelu pospano i nezainteresirano.
Isus nas poziva da bdijemo. Da budemo budni i da naša ljubav bude djelotvorna. Na koji način se prepoznaje danas u Hrvatskoj da je kršćanstvo prisutno? Jesmo li živi i djelotvorni? Je li naša ljubav domišljata?
N. K.