Prvo čitanje: Mudr 9,13-18b
Drugo čitanje: Flm 9b-10.12-17
Evanđelje: Lk 14,25-33
Zborna molitva
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje.
Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju.
Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Bože, izvore pobožnosti i mira.
Molimo te da ovom žrtvom tebe iskreno štujemo,
a pričešću tvoga otajstva postignemo
međusobnu vjernost i jedinstvo. Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, svojom riječju i svojim jelom daješ nam hranu i život.
Daj da rastemo u ljubavi po tim dragocjenim darovima
te zaslužimo vječno zajedništvo s tvojim Sinom, Isusom Kristom.
Koji živi.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
TEMELJNO OPREDJELJENJE
Današnje prvo čitanje nam jasno svjedoči da je za vjerski život potrebna mudrost koja od Boga dolazi i nadahnuće njegova Svetoga Duha. Svojom mudrošću i svojim snagama ne možemo živjeti kršćanski život.
Dođe li tko k meni
Isus poziva ljude da ga nasljeduju. Bog je uvijek onaj koji ima inicijativu i poduzima prvi korak. Zato milosni Božji poziv trebamo doživjeti kao znak posebne njegove ljubavi prema nama i povjerenja što nam iskazuje.
Bogu se ne može odgovoriti tako da nastavimo živjeti istim načinom. Opredjeljenje za Boga mijenja perspektivu i stil života. Opredjeljenje za Boga se može slikovito izraziti promjenom mjesta boravka. Izlazimo iz starog i dolazimo Isusu.
Otac i majka, žena i djeca, braća i sestre
U nastavku Isus navodi da promjena perspektive ima trostruku dimenziju. Životnu dimenziju. Jer kršćanstvo je stil života.
Ponajprije se govori o promijenjenom odnosu prema drugim ljudima. U tom odnosu prestajemo biti sluge, gospodari ili takmaci i bivamo zajedničari u ljubavi. Jedini kriterij u odnosima mora biti ljubav iz koje proizlazi i stav služenja i želje da se pomogne svakom pojedinom čovjeku, poglavito onome tko je u potrebi.
Nositi svoj križ
Druga vrsta odnosa koju valja promijeniti je odnos prema sebi, odnosno prihvaćanje sebe onakvima kakvi doista jesmo i nastojanje da postanemo bolji čovjek. Prihvaćanje svoga križa znači prihvaćanje života kao mogućnosti koja nam je darovana da u ograničenim datostima postanemo baštinici vječnosti i u nesavršenim uvjetima postanemo dionici božanske svetosti.
Odreći se svega što posjedujemo
Treća vrsta odnosa što je mijenja onaj koji odgovori na Božji poziv je odnos prema materijalnome. Materijalna dobra, društveni status, karijera ili prestiž ne bivaju nam životni cilj, nego postaju sredstvo pomoću kojega ćemo ponajprije razviti talente što nam je Bog darovao, a potom i pomoći čovjeku koji je u potrebi. Jer se kršćanstvo prepoznaje po stilu života. Ako se po našem životu ne može prepoznati da smo kršćani, onda nismo kršćani.
N. K.