Prvo čitanje: Am 6,1a.4-7
Drugo čitanje: 1 Tim 6,11-16
Evanđelje: Lk 16,19-31
Zborna molitva
Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem.
Budi nam uvijek milostiv da težimo za obećanim dobrima
i uđemo u vječno zajedništvo s tobom. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Milosrdni Bože, nek ti ovaj naš prinos bude drag
da nam otvori izvor svakog blagoslova. Po Kristu.
Popričesna molitva
Bože, ovim otajstvom naviještamo smrt Gospodnju.
Obnovi nam duh i tijelo da spremno prihvatimo trpljenje s Kristom
te budemo njegovi subaštinici u slavi. Koji živi.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
ČUDO
Bogatstvo samo po sebi nije loše, ali čovjeka prečesto dovodi u priliku da zajedno sa sefovima zaključa i svoje srce, da slažući novce s njima pospremi i djelotvornu sućut prema potrebnima, da grabeći samo sebi usput pograbi i ono što pripada drugima.
Današnji evanđeoski odlomak upravo iz perspektive vječnosti promatra one koji su u zemaljskom životu bezbrižni i spokojni. Bogataš se ne nalazi u stanju Pakla zato jer je bio bogataš, nego zato jer je imao priliku koju nije iskoristio. Bila su mu darovana materijalna dobra koja nije znao podijeliti s drugima. Bogataš je u stanju Pakla jer je promašio bit života.
Svatko od nas ima neka dobra ili, ako je tako lakše slušati, svatko od nas ima talente koji su mu povjereni da ih razvija na korist drugih, a za vlastito spasenje. Bogataš iz današnjeg evanđelja nas opominje što biva s nama ukoliko nas Vrag uspije zavesti i uvjeriti da smo mi vlasnici tih talenata, a ne oni kojima su talenti povjereni. S onim što imam ne mogu činiti što me volja. Moram činiti jedino ono što je Bogu na slavu, a čovjeku na korist i spasenje.
Pakao je zbir promašenih života i neiskorištenih prilika. To je ta strašna muka koju bogataš iz Isusove priče podnosi.
Pomalo netipično za Pakao, bogataš moli za svoju braću koji su još uvijek na zemlji. Moli da im se posvjedoči kamo vodi stranputica kojom idu. Bogataš moli za znak. Moli za čudo.
Isus nas uči da je život čudo, a življenje znak. Božja Objava koja nam je darovana sadrži dovoljno elemenata da procijenimo jesmo li na pravom putu ili na stranputici. Nažalost, zavedeni ljudi se olako privikavaju na uobičajeno i prečesto obezvrjeđuju rječitost svakodnevnoga.
Živimo u površnom svijetu, neprestano izazivani bombastičnim senzacionalizmom. Svakodnevno nas zaskaču napuhane eksplozivnosti i ekskluzivnosti. Uz toliko galame nitko ne čuje jednostavnost i dosljednost. A upravo je to ono što nam treba.
Ljudi čeznu za čudesima. U povorkama se slijevaju na sva mjesta navodnih čudesnih događanja. I ovaj naraštaj znake traži i čudesa ište. Ali, znak nam je već darovan. Dijete povijeno u jasle, Brat koji je prošao zemljom čineći dobro, Sin Čovječji koji je umro za nas, Uskrsli Gospodin koji nam je darovao svoga Svetoga Duha. Treba li nam još išta? Zar ono što je zapisano u današnjem drugom čitanju nije dostatna formula za životni uspjeh?
Život je čudo, a življenje znak. Vratimo se Ocu u Snazi Duha i po primjeru Kristovu. Živimo život u njegovoj bogatoj i dinamičnoj jednostavnosti, bez mučne sebičnosti, hinjene bezbrižnosti i nerealne spokojnosti.
A oni koji ipak žele doživjeti čudo neka ponekad uđu sami u crkvu. Neka kleknu, opuste se i saberu. A onda neka dignu glavu prema svetohraništu i promisle o euharistijskom čudu. Zar ima većega čuda?
Kršćanska duša ne treba veće čudo, niti može iskusiti veću ljubav. A za one koji vele da bi povjerovali ako budu svjedoci čuda, Isus u današnjem evanđeoskom odlomku daje jasno svjedočanstvo da neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane.
N. K.