Prvo čitanje: Iz 11,1-10
Drugo čitanje: Rim 15,4-9
Evanđelje: Mt 3,1-12
Zborna molitva
Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo u susret tvome Sinu
daj da nas zemaljske brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi
nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine.
Koji s tobom.
Darovna molitva
Gospodine, nek nas ponizne molitve i skromni prinosi pomire s tobom:
ne možemo se pouzdati u svoje zasluge,
priteci nam u pomoć svojom milošću. Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas duhovnim jelom.
Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovom otajstvu
nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima
pravilno služiti, a za nebeskima težiti. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
PLOD DOSTOJAN OBRAĆENJA
Romantičan prizvuk prvoga današnjeg čitanja ne prepoznaje se u evanđeoskom odlomku, ali nam zato, zajedno s drugim čitanjem, pokazuje na koji način ga možemo ostvariti u svakom prostoru i vremenu.
Styling i menu
Kad slušamo današnji evanđeoski odlomak padaju nam na pamet tekstovi iz kojekakvih časopisa u kojima nadugo i obilato opisuju i procjenjuju nečiju odjeću ili pišu o hrani. Doista neobično za Evanđelje da se bavi takvim stvarima. No, ovdje odjeća i hrana nisu same sebi svrhom. One žele istaknuti Ivanovu vjerodostojnost. Ono što Ivan govori nije naučeno iz knjiga koje su listane u toplim, komfornim učilištima, nego je naučio molitvom, postom i djelima pokore.
Dakako da se time ne zanemaruje važnost učenja, ali se stavlja naglasak na molitvu i pokoru. I na svjedočanstvo autentičnoga života. Oni koji se mekušasto nose imaju uspješan život i nalaze se na važnim mjestima u društvu i hijerarhiji, ali oni nisu Preteče ni navjestitelji Krista. Bitno je da obraćenje na koje se poziva ponajprije preobrazi onoga koji poziva.
Geni kameni i srca kamena
Ivan poziva na obraćenje one koji su se smatrali pravednicima. A to je najteži posao. Mekšati grudi kamene. Poticati na popravljanje one koji se već smatraju dobrima. I to ne zato jer su oni sami po sebi dobri, nego zato jer su deklarativno i tradicijski pripadali Zajednici.
A Evanđelje nam jasno svjedoči da se čovjek prepoznaje po plodovima svog životnog stabla, a ne po rodoslovnom stablu. I da nas osobna svetost povezuje s Bogom, a ne svetost junačke povijesti ili stare slave djedovina.
Prigrljujte jedni druge
Poziv na svetost i obraćenje najlakše se ostvaruje u Zajednici. Poslanje Crkve je da podržavamo jedni druge u svetosti i odluci o nasljedovanju Krista. zato je bitno biti član Crkve. Jer se onda možemo osloniti na braću i sestre koji će nas poticati kada posustanemo, pridržati kada posrnemo ili vratiti u realnost kada se zanesemo pretjeranim entuzijazmom i poletnom energijom.
A ništa od toga nije moguće ako Zajednica nije ljubavlju prožeta i okupljena oko Euharistije.
N. K.