Prvo čitanje: Dj 2,14.22-28
Drugo čitanje: 1 Pt 1,17-21
Evanđelje: Lk 24,13-35
Zborna molitva
Bože, nek se tvoj narod vazda raduje
što si mu obnovio mladost duha.
Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri:
utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, darove svoje raspjevane Crkve.
Ti si uzrok tolikom veselju: daj da nam prijeđe
u vječnu radost. Po Kristu.
Popričesna molitva
Pogledaj, Gospodine, svoj narod.
Ti si ga obnovio otajstvima vječnoga života:
daj mu da dostigne slavu neraspadljivosti
u uskrsnuću tijela. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
BEZUMNI I SRCA SPORA
Um i srce su nam potrebni kako bismo u raspetome i ubijenome Nazarećaninu prepoznali Krista. Vjernik je onaj koji prihvaća Krista umom i srcem. To dvoje je neodjeljivo. Bez jednoga od toga dvoga nismo vjernici. Ne ostajemo s Kristom, nego bježimo u svoje umišljene sigurnosti.
Zar ne znaš što se dogodilo?
Iznenađujuće je koliko podataka navode dvojica Isusovih učenika koji su putovali u Emaus. Ne samo da su znali događaje koji su se tih dana dogodili u Jeruzalemu, nego imaju i najnovije podatke na raspolaganju. O ženama i praznom grobu te o apostolima koji su bili na grobu i nisu našli tijela.
Isus im kasnije tumači Stari Savez koji ga je navijestio kao Krista. Ne podučava ih o navještaju u starosaveznim knjigama. Oni znanje o tome već imaju, zato im Isus tumači ono što znaju, otvara im perspektivu i prosvjetljuje ih.
Jasno je da je informacija prisutna kod dvojice učenika. Oni znaju i sposobni su prenijeti informaciju. No, informacija sama po sebi u kršćanstvu nije dovoljna.
Uskoro nam se približava kraj još jedne školske godine. Učenici su i ove godine učili na Vjeronauku o Bogu i Crkvi. No, sama informacija je tek zbunjujuće znanje, ako se ne prihvati srcem i ne prakticira u životu.
Potrebno je doći do druge faze koja nam omogućava da postanemo istinski vjernici i svjedoci Uskrsloga.
Nije li gorjelo srce u nama?
Potrebno je Isusa prihvatiti otvorenim srcem. Potrebno je Isusa prihvatiti ljubavlju. Potrebno je doživjeti obraćenje, koje se temelji na spoznaji, ali ide i korak dalje zahvaćajući cjelokupnoga čovjeka.
Kršćanstvo nije zamamna niti utješna teorija, nego svakodnevna ustrajna i vjerna praksa. To razumiju oni kojima se oči otvaraju u blagovanju kruha. Vjera se najjasnije živi, prihvaća i očituje u slavljenju sakramenata u zajednici braće i sestara, poglavito u slavljenju Euharistije.
Oni koji umom spoznaju i srcem prihvate sposobni su i za sljedeću fazu koju su prošli dvojica Isusovih učenika. Spremni su dignuti se, poći i svjedočiti ono što su doživjeli.
Nemoguće je doista susresti Krista, a da se u nama ne pobudi želja da budemo njegovi svjedoci i navjestitelji. Pritom se događa uzajamnost svjedočenja. Jer oni kojima svjedočimo i koje potičemo primjerom na život u skladu s Evanđeljem, istodobno bivaju nama svjedoci i poticaj
N. K..