Prvo čitanje: Izl 22,20-26
Drugo čitanje: 1 Sol 1,5c-10
Evanđelje: Mt 22,34-40
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi:
da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš.
Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pogledaj darove što ih prinosimo.
Daj da tako vršimo ovu službu da bude tebi na slavu.
Po Kristu.
Popričesna molitva
Gospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže:
da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima.
Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
ZAPOVIJED LJUBAVI
Najveća zapovijed je ona koja od nas zahtijeva ljubav prema Bogu i bližnjemu. U njoj je sažeta sva objava dana po Zakonu i Prorocima. Tko ljubi živi iznad Zakona jer je zakon potreban ondje gdje ljubav nedostaje. Tko ljubi tome ne treba navještaj jer već živi zajedništvo s Onim koji je naviješten.
Mene osobno uvijek kada razmišljam o zapovijedi ljubavi oduševi formulacija drugoga dijela. Bog od nas traži da ljubimo svoga bližnjega kao samoga sebe. Da bismo mogli ljubiti bližnjega potrebno je prvenstveno prihvaćati, poštivati i ljubiti sebe. Čovjek koji do podne mrzi sebe ne može popodne druge voljeti.
No još je zanimljivije da je zapovijed ljubavi izrečena u jednini. Bog od nas ne traži da volimo sve ljude, nego da volimo konkretnoga čovjeka. Ljubav nije apstraktni pojam i nemoguće je ljubiti ljude zajedno ili odjednom. Moguće je ljubiti jednoga po jednoga čovjeka. Uvijek osobno i uvijek konkretno.
Najsigurniji dokaz da smo doista oni koji u Boga vjeruju i da smo otvoreni suradnji s Duhom Božjim, radost je koju imamo u sebi i koja izbija iz nas pri svakom susretu. Onaj tko ima puninu radosti u sebi stvara preduvjete za ostvarenje još jedne oznake kršćanina. Može ljubiti. Može ispuniti zapovijed ljubavi. Sv. Ivan zapisuje da smo dužni ljubiti jedni druge.
Teško je govoriti o ljubavi u svijetu koji je prepun govora o ljubavi, a ispražnjen od djelotvorne ljubavi. No to nas kršćane ne smije zavesti da odustanemo od neprestanog naglašavanja potrebe djelotvorne ljubavi. Jer po tome se prepoznaje naša vjera i u tome je naše poslanje.
Biti kršćanin znači voljeti čovjeka pokraj sebe i nastojati da ta ljubav bude djelotvorna. Ljubavi prema svakome čovjeku pa čak i prema onome koji nas mrzi.
To je nova zapovijed koju nam Isus daje.
Bog ne želi ljude mržnje, nego ljude ljubavi i mira. Bog ne želi ljude osvete, nego ljude opraštanja grešnicima u ljubavi Kristovoj. Bog ne želi mračne, smrknute ljude, nego glasonoše radosti koji kliču. Bog ne želi ljude koji će grčevito nastojati ostvariti privid sigurnosti u nesigurnome svijetu, nego realne ljude u potpunosti otvorene Duhu Životvorcu.
Mnogi se čude formulaciji zapovijedi ljubavi i pitaju se kako je moguće da nam Isus zapovijedi emociju. No, kršćanska ljubav je više od emocije. Kršćanska ljubav je opredijeljeni i konkretni život za nekoga. O tome nam je progovorio i Papa Benedikt XVI. tijekom propovijedi na misi u Zagrebu. Rekao je: Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu, i njeguje se, kao ideal, individualno dobro preko potrošnje materijalnih dobara te površnih iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu.
Na kraju je taj dio zaključio riječima: Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu!
N. K.