Prvo čitanje: Dj 4, 32-35
Drugo čitanje: 1 Iv 5, 1-6
Evanđelje: Iv 20, 19-31
Zborna molitva
Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem
užižeš vjeru svog svetog naroda. Umnoži u nama milost,
da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao;
što je duh koji nas je nanovo rodio;
što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika.
Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili:
daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.
Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva
trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.
Razmišljanje uz biblijska čitanja
NIJE SVE U OPIPLJIVOME
To je, dakle, dan kada je Isus konačno svoje učenike, uključivši i Tomu, uvjerio da je sada trajno živ s njima kao uskrsnuli Gospodin. Ali, taj njegov trajni hod, trajno druženje s njima nije vidljivo. I ne treba biti vidljivo! On je tako s njima da ga neprestano mogu doživljavati i u svome srcu. Više im se zato neće javljati, neka to ni ne traže, na vidljiv način. Bit će s njima u znakovima: u njihovom sastajanju i zajedništvu, u riječi, koju im je ostavio, u "lomljenju kruha" kako im je pokazao i naredio činiti, u bratskoj ljubavi. I sam način kako im se poslije uskrsnuća ukazuje obilježava znakove njegove trajne prisutnosti. Ukazuje im se dok su na okupu, misle i razgovaraju o njemu. Vrata su zatvorena, on se najednom pojavljuje vidljiv među njima, nije li to zapravo samo znak da je već bio među njima nevidljiv.
Nije sve u opipljivome i vidljivome, nije sve niti u racionalnom, nego u otajstvenome i duhovnome. Sve je u onom božanskom, nutarnjem neizrecivom dodiru. Zato mi vjernici moramo učiti doživljavati u vjeri na mističan način svoj trajni susret s Gospodinom.
(Priređeno prema tekstu objavljenom u knjizi "Riječ Božja u promišljanju trenutka" koju je napisao Bono Zvonimir Šagi)