Božje prebivalište među ljudima
Prvo prebivalište je ograničeno prostorom i nacionalnom pripadnošću članova Izabranoga naroda. Bog se doživljava kao Bog jednog naroda. Drugo Božje prebivalište je neograničeno i nije isključivo, nego se Krist nastanjuj u srcu onoga koji ga želi primiti, a Bog se shvaća kao zajednički Otac svih ljudi.
Ipak, jedno ne isključuje drugo. Svjesni smo postupnosti Objave i činjenice da je Bog preko prošlosti Izabranoga naroda ušao u sadašnjost svakog pojedinog čovjeka. Zato iskazujemo poštovanje Starom Savezu i nasljedujemo Novi Savez i Kristovu zapovijed ljubavi.
K djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova
Današnji evanđeoski odlomak u jednoj naoko nevažnoj sitnici pokazuje razliku između Staroga i Novoga Saveza.
Govoreći o navještenju, evanđelist Luka opisuje djevojku kojoj je anđeo Gabrijel došao na tada uobičajeni način. Ona se naziva djevojkom, odnosno djevicom. Za nju je bitno da je žena. To je njena temeljna karakteristika i njena osnovna funkcija. Ta žena nema svoje ime. Ona se prepoznaje po muškarcu kojemu pripada. Zato je i Naziva - zaručena s mužem koji se zove Josip. Premda Josip nema zapravo nikakve veze s događajem o kojemu se u evanđelju radi, ona se prepoznaje po njemu. A on se pak prepoznaje po rodu iz kojega je potekao pa ga se naziva - Josip iz doma Davidova.
A djevica se zvala Marija
Luka u nastavku rečenice pokazuje mentalitet novoga saveza. Koji na onom što je prije bilo gradi novo. I dodaje za svoje suvremenike šokantan podatak. Ističe da se djevojka zove Marija. I u nastavku evanđeoskoga odlomka je tako zove.
Krist nas uči da svaka osoba ima pravo na život i vlastito dostojanstvo što uključuje i pravo na ime. Na nama je da poštujemo Božju volju poštujući svakoga čovjeka, prihvaćajući ga i ljubeći ga.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale