Povede ih na goru visoku, u osamu
Najčešće, zaokupljeni mnoštvom stvari, nemamo vremena za ono najvažnije. Zavaravamo se činjenicom da je ono što je važno ujedno i trajno te da će biti tu i kad uhvatimo za to vremena.
Zato je nužno potrebno posložiti stvari u svom životu te vidjeti što nam vrijeme krade i što nam zapravo nije važno te se posvetiti onome što je neprolazno i vrijedno. A da bismo kvalitetnije posložili stvari u svom životu potrebno je povući se u osamu.
Živimo u civilizaciji koja je zagađena bukom. Čovjek se neprestano zatrpava galamom kako ne bi ostao nasamo sa sobom i tišinom u kojoj Bog progovara. Tišina je blagoslovljeni trenutak u kojemu jasnije vidimo što je u životu bitnije i jače čujemo Božji poziv i njegov poticaj.
Zato bismo trebali imati vremena za povlačenje u osamu. Trebali bismo imati vremena za otvoreno osluškivanje Božjih poticaja. Trebali bismo imati vremena za sabranu molitvu i promišljanje.
Iz oblaka se začu glas
Mnogi čeznu čuti Božji glas i pitaju se zašto Bog i njima ne progovara. Pa, u nemogućnosti čuti Božji glas, zaključuju da je Bog mrtav, odsutan ili da šuti. A istina je da je Bog i danas s nama te da Bog i danas svakome od nas govori. Jedino je pitanje jesmo li sposobni čuti Božji glas.
Bog nam progovara preko Svetoga Pisma. Preko svoje riječi upućene svakome od nas. Tragično je koliko malo kršćani čitaju i promišljaju Sveto Pismo.
Bog nam progovara preko Crkve. Poglavito preko sakramenata.
Bog nam progovara preko prirode. Koja je jasan trag njegove ljubavi i veličine.
Bog nam progovara preko drugih ljudi. Preko izravnih poticaja što nam ih upućuju i preko neizravnih primjera mnoštva nama poznatih ili nepoznatih ljudi.
Bog nam progovara preko našeg vlastitog razuma. Kojega nam je i darovao da se njime koristimo i proničemo u otajstva svijeta, nas samih i Objave.
Bog nam progovara i preko znakova vremena.
Zato je nužno povlačiti se u osamu i vidjeti što nam to Bog govori. Na što nas poziva i kamo nas usmjerava. Potrebno je povući se u osamu kako bismo doživjeli Božju ljubav i njegovu dobrotu prema nama.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale