Jedan od ovih što bijahu s nama
Veličina Crkve je u vjernicima. U ljudima koji su spremni živjeti svoju vjeru i djelovati iz vjere. I to na principu dobrotvornosti. Kršćani su spremni biti volonteri koji daruju svoje vrijeme, sposobnosti i materijalna dobra ne tražeći ništa zauzvrat Zajednica u kojoj ima više volontera življa je i djelotvornija zajednica.
Onoliko koliko Crkva počne svoje odnose promatrati kroz korist ili naplaćivanje usluga, toliko će biti manje autentična i svjedočanska. Ljepota Crkve u Hrvatskoj je u činjenici da ima volontera koji su spremni darovati se drugima. Da ima onih koji su s drugim čovjekom i za drugoga čovjeka.
Svijet ih zamrzi
Mržnja suvremenog mentaliteta prema Crkvi i otvoreno medijsko poticanje te mržnje svoj korijen ima upravo u kršćanskom volonterstvu. Mentalitetu ovoga svijeta, koji želi svaki odnos među ljudima svesti u ekonomsku kategoriju, neprihvatljivo je da postoje ljudi koji se sastaju i promišljaju o djelotvornoj ljubavi, o vrijednosti svakog života bez obzira na njegove sposobnosti, o dostojanstvu ljudske osobe, o međusobnom darivanju, o pomaganju slabijima, o opraštanju…
Stoga, bez obzira što patimo zbog kleveta ili javno iznesenih mučnih istina o Crkvi, istodobno se moramo radovati jer smo na pravom putu. Ta, uostalom, zato nas svijet i mrzi jer, premda smo u svijetu, nismo od ovoga svijeta.
Osim Crkve, zbog načela koji se kose s potrošačkim mentalitetom ovoga svijeta i zato jer se temelje na ljubavi, a ne na materijalnoj računici, suvremeni svijet podjednako mrzi i obitelj te čini sve da se uništi i obezvrijedi prava obitelj, koja se sastoji od oca, majke i njihove djece. Stoga je potrebno neprestano naglašavati vrijednost obitelji i pravo djeteta da živi u ozračju ljubavi, a ne da ga se pretvara u trošak ili investiciju upitne isplativosti.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale