Učenici su Isusa izvijestili o svemu što su činili. S Isusom su prokomentirali svoje postupke. Isus je znao da je potrebno prokomentirati ono što se dogodilo. Potrebno je uspostaviti dijalog.
Današnji evanđeoski odlomak nas potiče na dijalog.
Ponajprije dijalog s Bogom. Svatko je pozvan u komunikaciji s Bogom moliti za prosvjetljenje i milost spoznaje. Ne samo prihvaćanja, nego, koliko god je ograničenom čovjeku moguće, i razumijevanja Božje volje.
Drugi dijalog koji je nužan da bi Crkva napredovala je unutarcrkveni dijalog. Na taj dijalog je sve članove Crkve pozvao II. vatikanski sabor na poseban način potaknuvši biskupe da budu njegovi začetnici i podupiratelji. Potrebno je uspostaviti otvoreni dijalog između svećenika i vjernika kao i između članova pojedine župe ili neke druge crkvene zajednice. Crkva koja šuti nije svjedočanska Crkva.
Potom je potrebno uspostaviti ekumenski dijalog s braćom i sestrama koji u Krista vjeruju, ali ne pripadaju jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Jednako tako je nužan i međureligijski dijalog s onima koji u Boga vjeruju, ali ne prihvaćaju istinu da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.
Vjernici su na poseban način pozvani uspostaviti dijalog sa svijetom u kojemu živimo. Pozvani smo naučiti se u ljubavi i služenju dati svoj specifični doprinos u svim aspektima života, a na poseban način u političkom, kulturnom i obrazovnom djelovanju.
Otvorenošću za dijalog postajemo slični Kristu koji je, kao što piše sv. Pavao u današnjem drugom čitanju, razorio pregradu razdvojnicu i neprijateljstvo.
Put dijaloga je put ljubavi. Put je to koji nas oslobađa zatvorenosti i odgaja za zajedništvo i suodgovorno stvaranje boljega svijeta i zaživljavanje civilizacije ljubavi.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale