Car, tetrarsi i veliki svećenici
Živimo u vremenu u kojemu se snažno ističe načelo odvojenosti Crkve od politike. Premda svatko tko shvaća tko je Crkva i što je politika zna da je u demokraciji nemoguće to dvoje odvojiti, neprestano se javljaju ljudi koji žele dokinuti demokraciju i manirom komunističkoga mentaliteta stjerati Crkvu u sakristijski geto.
Premda Ustav Republike Hrvatske svakome jamči demokratsko pravo da politički bira i bude biran, oni koji su deklarativni zagovornici demokracije, niječu Crkvi to pravo. I uopće u tome ne vide apsurd i kontradikciju.
Crkveni zakoni, koji članove Crkve potiču na aktivno bavljenje politikom, ne dopuštaju vjerskim službenicima, odnosno svećenicima, bavljenje politikom jer su po svojoj službi poslani svakom čovjeku, a ne pripadnicima pojedine političke opcije. Zato je i svećenik koji se oglušio o crkvene zakone sankcioniran zato jer se uključio u rad Hrvatskog državnog Sabora.
Oni, kojima su puna usta parola o tome da se Crkva nema što miješati u politiku, istodobno ne prežu od svog miješanja u Crkvu. I to na dva načina. Prvi je da zloupotrebljavaju ono što je tipično za kršćanstvo kako bi postigli svoje uskogrudne političke ciljeve, a drugi je otvoreno miješanje u disciplinu ili nauk Crkve.
Pripravite put, poravnite staze
Nastavak evanđeoskog odlomka nama kršćanima daje poduku kako se odnositi prema vlasti. Naime, naredba o pripravljanju putova i poravnanju staza davala se kad bi vladar dolazio u neki kraj svoje zemlje. Prorok naviješta, a Ivan Preteča ponavlja da je Bog pravi vladar i da njemu treba prilagoditi svoj život.
Poštujemo svjetovnu vlast i iskazujemo joj suradničku poslušnost u svemu što nije grešno, ali se ipak radije pokoravamo Božjoj volji i slijedimo Isusa Krista jer znamo da su zemaljske vlasti za vremena, a Bog je vječan, nepromjenjiv, dobar i stalo mu je do čovjeka.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale