Jakov i Ivan su htjeli moć što im je dana iskoristiti da bi pokazali Samarijancima da su u krivu. Isus ih prekorava i odvraća od toga. I time nama daje pouku kako nam se treba ponašati prema svima onima koji nas napadaju. Premda smo dužni čuvati vlastito dostojanstvo i ne dopuštati nikome da nas napada i vrijeđa, nikada ne smijemo smetnuti s uma da smo pozvani uzvraćati ljubavlju, a ne mržnjom.
Teško je to živjeti kad smo iz dana u dan suočeni s klevetama i otvorenim napadima, ali u tome je i smisao kršćanstva. Pozvani smo ljubiti svoje neprijatelje onda kad ih imamo i kad neprijateljstvo pokazuju, a ne onda kada je sve u redu.
Idi i navješćuj kraljevstvo Božje
U nastavku nas Isus poziva da budemo navjestitelji Kraljevstva Božjega. Pritom nam napominje tri segmenta.
Ponajprije činjenicu da je odluka za nasljedovanje Krista uvijek iskorak u nesigurnost i rizik. Kršćani na ovoj zemlji nemaju svoga mjesta jer, premda su u svijetu, nisu od svijeta. Mi smo nomadi, lutalice i prolaznici. Zato uvijek nastanu problemi kad se kršćani žele osigurati na zemlji.
Druga stvar je svijest o tome da je kršćanstvo neprestana novost i trajna promjena. Kršćanstvo se temelji na tradiciji, ali se aktualizira u sadašnjosti. Ono što traje tisućljećima, prilagođava se sadašnjemu trenutku. Kršćanstvo je uvijek živo, nadahnuto i djelotvorno. Ako nije takvo, onda to nije kršćanstvo, nego nekakva organizacija ili strukturirana religija. Kršćanstvo ne može biti umorno.
Treća stvar je potpuno predanje Bogu. Nakon što se odmaknemo od prostora i vremena, nakon što ni na čemu zemaljskom ne utemeljimo svoju nadu, ostaje nam potpuno se prikloniti Bogu i dopustiti da nas on vodi.
Jedina norma ponašanja je zapovijed ljubavi na koju nas podsjeća i sv. Pavao u današnjem drugom čitanju. Pozvani smo ljubiti jedni druge i ljubavlju služiti jedni drugima. Dakako da je ovo lakše reći, nego živjeti, ali je moguće. Uz otvorenost Duhu Svetome.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale