Nema vjere bez obraćenja. Nema vjere bez promjene misli, srca i djelovanja.
Godina vjere će ostati upamćena kao godina u kojoj je snažno djelovao Duh Sveti. Ne samo na općecrkvenom planu, prvenstveno u odreknuću pape Benedikta XVI. i izboru pape Franje, nego i u jedva dočekanom buđenju hrvatskog katoličkog puka koji je tako glasno podigao glas za zaštitu osnovnih vrijednosti društva. Još nam, u tom smislu, predstoji sam odlazak na birališta sljedeće nedjelje i potvrda da smo i mi svjesni da je potrebno dati svoj doprinos zaštiti kršćanskih i općeljudskih vrijednosti.
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao, a drugi ovoga prekoravaše
Godina vjere završava evanđeoskim odlomkom koji nam zorno pokazuje smisao i učinak vjere.
Svi se, poput dvojice zločinaca, nalazimo pred Isusom. Pred raspetim Nazarećaninom. Mi vjerujemo u Boga koji se predaje u smrt na križu. Mi vjerujemo u Boga koji križem pokazuje svoju ljubav prema nama. Ne razbacuje se ispraznim parolama, nego se žrtvuje za nas. Poslušan do smrti.
Pred tim i takvim Bogom možemo izabrati vjeru ili nevjeru. Vjera ima smisao u promjeni ponašanja. Poput zločinca koji se kaje i koji se obraća Isusu. Nevjera ne mijenja život. Nevjera samo stvara gorčinu, napade i poruge. Kako na Kalvariji u ono vrijeme, tako i u Hrvatskoj u ovo vrijeme.
Učinak vjere je spasenje što nam Bog dariva. Vječno spasenje. Bog nas ne želi osloboditi od zemaljskih muka, naše patnje i razapetosti, ali nam daje neporecivo obećanje da ćemo biti s njim u Raju ako budemo odvažni svjedoci svoga obraćenja i njegove ljubavi. Zato vjera daje spokoj unatoč svim protivljenjima. Kako na Kalvariji u ono vrijeme, tako i u Hrvatskoj u ovo vrijeme.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale