Isus im kasnije tumači Stari Savez koji ga je navijestio kao Krista. Ne podučava ih o navještaju u starosaveznim knjigama. Oni znanje o tome već imaju, zato im Isus tumači ono što znaju, otvara im perspektivu i prosvjetljuje ih.
Jasno je da je informacija prisutna kod dvojice učenika. Oni znaju i sposobni su prenijeti informaciju. No, informacija sama po sebi u kršćanstvu nije dovoljna.
Uskoro nam se približava kraj još jedne školske godine. Učenici su i ove godine učili na Vjeronauku o Bogu i Crkvi. No, sama informacija je tek zbunjujuće znanje, ako se ne prihvati srcem i ne prakticira u životu.
Potrebno je doći do druge faze koja nam omogućava da postanemo istinski vjernici i svjedoci Uskrsloga.
Nije li gorjelo srce u nama?
Potrebno je Isusa prihvatiti otvorenim srcem. Potrebno je Isusa prihvatiti ljubavlju. Potrebno je doživjeti obraćenje, koje se temelji na spoznaji, ali ide i korak dalje zahvaćajući cjelokupnoga čovjeka.
Kršćanstvo nije zamamna niti utješna teorija, nego svakodnevna ustrajna i vjerna praksa. To razumiju oni kojima se oči otvaraju u blagovanju kruha. Vjera se najjasnije živi, prihvaća i očituje u slavljenju sakramenata u zajednici braće i sestara, poglavito u slavljenju Euharistije.
Oni koji umom spoznaju i srcem prihvate sposobni su i za sljedeću fazu koju su prošli dvojica Isusovih učenika. Spremni su dignuti se, poći i svjedočiti ono što su doživjeli.
Nemoguće je doista susresti Krista, a da se u nama ne pobudi želja da budemo njegovi svjedoci i navjestitelji. Pritom se događa uzajamnost svjedočenja. Jer oni kojima svjedočimo i koje potičemo primjerom na život u skladu s Evanđeljem, istodobno bivaju nama svjedoci i poticaj.
N. K.