Uzalud nam je prisjećati se svijetlih osoba, hvaliti se tradicijom ili slaviti obljetnice ako nam je sadašnjost u svojoj praksi daleko od Boga. Ako nam zakoni okreću leđa Bogu i usmjeravaju se protiv čovjeka. Ako nam javno mnijenje postaje neosjetljivo za zlo i navikava se na prihvaćanje nepravde. Ako je ono što životom pokazujemo nerazmjerno s onim što deklarativno zastupamo.
Pravednik se može odvratiti od svoje pravednosti i tako sebe osuditi na propast. I sa sobom i druge upropastiti.
I opet nam se kao primjer daruje Isusov život. On koji je Krist, iz ljubavi se predao za spasenje svakoga čovjeka. Nije se smatrao većim i nije mu bilo poniženje prihvatiti poslanje poslužitelja i otkupitelja svakog čovjeka.
I o njegovom drugom dolasku ćemo tom mjerom biti mjereni. Bit ćemo procijenjeni prema svojoj sličnosti s Kristom, a ne prema bogatstvu religioznih običaja iz davnine. Bit ćemo procijenjeni po tome koliko smo uzdizali svoj duh prema Bogu, a ne koliko smo visoko podigli svoje zvonike i križeve krajputaše. Bit ćemo procijenjeni po tome koliko smo često svoje srce u molitvi darivali Bogu, a ne po tome je li nam visjela krunica o retrovizoru u automobilu. Bit ćemo procijenjeni po tome jesmo li prošli zemljom čineći dobro.
No, valja imati na pameti još jednu istinu koju nam svjedoči današnje drugo čitanje. Mi živimo u zajednici istovjerujućih. I potrebno je da, istim Duhom vođeni, jedan drugoga potičemo na dobro i podržavamo u dobru. Potrebno je da se brinemo jedni za druge. Da se ponovno u naše domove, u naše zajednice, u naš grad vrati običaj bratske opomene. Ne prepotentno i ponižavajuće osuđivanje, nego poučavanje i opominjanje u ljubavi. Jasno razlikovanje dobra i zla. Onoga što je za nas kršćane prihvatljivo od onoga što ni na koji način ne možemo niti smijemo prihvatiti. Potrebno je pomoći onima koji su slabi, podići one koji su pali i pokrijepiti one koji su posustali.
N. K.